REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1484/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OO iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa Josip Tabak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika 1. JO iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa Damir Galetović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Galetović i Galetović iz Zagreba i 2. BO iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa Dominik-Stjepan Janković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6361/2021-63 od 21. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održane 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Usvajanjem u cijelosti žalbe tužitelja te 1. tuženika i 2. tuženika presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6361/2021-63 od 21. kolovoza 2024.:

- ukida se u točki I., III. i IV. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

- potvrđuje u točki II. izreke.

II. O zahtjevima tužitelja i 1. i 2. tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odlučit će sud prvog stupnja konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je 1. tuženiku JO da plati tužitelju iznos od 2.930,86 eura sa zateznom kamatom i to kako je specificirano u toj točki izreke. U točki II. naloženo je 2. tuženiku da tužitelju plati iznos od 2.930,86 eura sa propisanom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos kako je to specificirano u toj točki izreke. U točki III. odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa od 14.714,80 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. U točki IV. naloženo je tuženicima JO i BO da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 4.213,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. kolovoza 2024. pa do isplate i to u roku od 15 dana.

2. Tu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobijaju sve parnične stranke.

2.1. Tužitelj svoj pravni lijek izjavljuje iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). Ističe da iz obrazložene presude nije sasvim razvidno na kojim odlučnim činjenicama i dokazima sud temelji svoju odluku odnosno iz kojih je razloga samo djelomično usvojio njezin tužbeni zahtjev. Ukazuje da se sud prvog stupnja poziva na odredbu čl. 139. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003., 163/2003. i 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019. - dalje: ZN) prema kojoj nasljednici odgovaraju za dugove svojih prednika samo do visine imovine koju su naslijedili oni (tuženici) a ne i njihova prednica pok. ŠO te da je sud prvog stupnja utvrđivao vrijednost svih onih nekretnina koje su tuženici naslijedili iza pok. ŠO a nije utvrđivao vrijednost onih nekretnina koje pok. ŠO naslijedila iza pok. PO a koje nisu ušle u njezinu ostavinsku masu nakon njezine smrti. Sud prvog stupnja nije utvrđivao vrijednost svih nekretnina koje su ušle u ostavinsku masu iza pok. ŠO i koje su naslijedili ovdje tuženici. Tako je iz procjene izostavljena nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, [adresa] površine 155 čhv – 557 m2 upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iako je to u više navrata tražio kao i one upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje su tuženici naslijedili iza pok. ŠO kao i one koje je ona naslijedila iza pok. PO (nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]). Ukazuje na nesporno da je naknadnom provjerom utvrđeno da je nekretnina k. č. [katastarska čestica] u naravi oranica pod hižom 172 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] građevinska nekretnina a ne poljoprivredna. Zbog toga je tražio dopunu vještačenja koji prijedlog je sud prvog stupnja zanemario. Osim toga sud nije cijenio ni činjenicu da je prema rješenju o nasljeđivanju iza pok. PO (poslovni broj: O-812/06 od 7. lipnja 2006.) osim nekretnine koje su u ovom predmetu obuhvaćene nalazom i mišljenjem vještaka, od pok. ŠO naslijedili nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te smatra da bez obzira što je za života pok. ŠO otuđila predmetnu nekretninu, ista je također trebala biti predmetom vještačenja radi utvrđivanja vrijednosti naslijeđene imovine. Vrijednost imovine da se utvrđuju na dan otvaranja nasljedstva prema njezinom stanju na dan otvaranja, a ako je ona otuđena onda na dan otuđenja. U odnosu na odluku o prigovoru zastare ističe da se ovdje radi o regresnom zahtjevu koji je u cijelosti dospio na naplatu pa se ovdje ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina, jer je povremeno potraživanje prestalo a tužbenim zahtjevom se traži isplata cjelokupnog glavnog duga. Osim toga smatra da sud nije pravilno donio odluku u pogledu solidarne obveze tuženika niti je valjano obrazložio izreku presude pod točkom I. i II. Slijedom navedenog pobija odluku o troškovima postupka te predlaže da se usvajanjem njegove žalbe presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Podredno predlaže preinačenje presude i usvajanje tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti. Potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Prvotuženik žalbu izjavljuje samo protiv rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka koji je sadržan u toč. IV. izreke presude i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je sud prvog stupnja tužitelju trebao priznati trošak postupka prema njegovom uspjehu u sporu koji iznosi 29%. Žalbeni je prijedlog da se usvoji žalba u pobijanom dijelu i u tom dijelu odluka preinači, a podredno presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove za sastav ove žalbe uvećanjem za PDV.

2.2. Drugotuženik BO žalbu izjavljuje protiv toč. II. i IV. izreke presude i to iz svih dopuštenih žalbenih razloga. Prije svega ukazuje kako je već u odgovoru na tužbu istakao kako se protivi specificiranom tužbenom zahtjevu sadržanom u podnesku od 10. travnja 2018. obzirom je njime tužitelj povećao tužbeni zahtjev pa je pristanak tuženika bio nužan, pogotovo kraj činjenica da tužitelj u svojoj tužbi od 10. rujna 2015. uopće nije naveo iznos – visinu tužbenog zahtjeva. Predmetna tužba stoga nije bila niti podobna za postupanje. O tom njegovom prigovoru sud nije dao obrazloženje. Imajući u vidu da se na konkretan slučaj primjenjuje zastarni rok od tri godine to da su u zastari sva potraživanja dospjela prije 10. rujna 2012. Sud je tužitelju stoga neosnovano priznao tražbinu u iznosu od 89,84 eura koja je dospjela 15. svibnja 2012. Osporava odluku o parničnom trošku prije svega iz razloga što je pogrešno utvrđen uspjeh tužitelja u ovom sporu. Smatra kako je tužitelj samo djelomično uspio s osnovom tužbenom zahtjeva obzirom smatra da su tuženici naslijedili imovinu koja je dostatna za podmirenje tužiteljeve tražbine i da za utuženu tražbinu nije nastupila zastara potraživanja. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st.2. ZPP-a, da je pogrešno odredio da 1. i 2. tuženici trošak postupka od 4.213,00 eura imaju platiti zajednički jer ukoliko njihova obveza po pitanju glavnice nije solidarna to je po istom principu bila njihova obveza podmiriti tužiteljev parnični trošak, odnosno svaki u istom iznosu, da je pogrešno primijenjena odredba čl. 154. st.2. ZPP-a, da je neosnovano sud prvog stupnja tužitelju dosudio trošak za sastav podneska od 10. svibnja 2016., 26. rujna 2016., 13. ožujka 2020., 25. ožujka 2021., 24. ožujka 2022. i to po 49,71 eur za svaku tu radnju a za podneske od 8. veljače 2022., 17. siječnja 2024. i 6. ožujka 2024., - po 100,00 eura za svaki, da je neobrazloženo i nejasno temeljem čega je tužitelju priznat trošak vještačenja u iznosu od 265,44 eura obzirom je u predmetu provedeno više vještačenja. Žalbeni je prijedlog da se preinači presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu na način da se odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja i da mu se naknade troškovi postupka. Podredno da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe uvećan za PDV.

3. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.

4. Nitko od stranaka nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalbe tužitelja i 1. i 2. tuženika su osnovane.

6. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za iznos kojim je podmirio kreditne obveze koje je kao korisnik kredita trebao ispuniti sada pok. PO. Najprije je tužba podnesena protiv jednog njegovog nasljednika i to ŠO, a kako je ona tijekom postupka preminula onda protiv njenih nasljednika.

7. Tuženici su učinili spornim tužiteljevo potraživanje prigovarajući njegovoj zastari i pozivajući se na njihovo ograničenje u odgovornosti prema odredbi čl. 139. ZN.

8. Sud prvog stupnja je djelomično prihvatio prigovor zastare uz obrazloženje da se ovdje radi o povremenim davanjima - plaćanja anuiteta kredita, da se u tom slučaju ima primijeniti odredba čl. 226. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO) te kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10. rujna 2015. da su sve isplate izvršene prije 15. svibnja 2012., zastarjele.

8.1. Osim toga da tuženici primjenom odredbe čl. 139. st.3. ZN za dugove ostavitelja odgovaraju do visine ukupno naslijeđene imovine, a kako je vrijednost naslijeđene imovine iza pok. ŠO utvrđena u iznosu od 5.861,71 eur to da tuženici odgovaraju svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela od 2.930,86 eura. Pri tome da nije utvrđivana vrijednost onih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u zk. ul. [broj ZK uloška] (sada 2552) k. o. [katastarska općina] jer da te nekretnine koje je pok. ŠO naslijedila iza pok. ČO nisu bile predmetom nasljeđivanja iza pok. ŠO.

8.2. Slijedom navedenog sud prvog stupnja ocjenjuje da je iznos tužiteljeve tražbine djelomično osnovan, da je iznosom 20.576,51 eur koji je tužitelj u razdoblju od 15. studenog 2008. do 10. studenog 2017. isplaćivao kreditoru (PBZ d.d. Zagreb) umjesto korisnika kredita PO, i to svakomjesečnim iznosima koje potražuje, trebalo umanjiti za 9.141,95 eura zbog djelomično usvojenog prigovora zastare (zastarjele su sve tražbine od 15. studenog 2008. do 5. svibnja 2012.), da je tražbina tužitelja nakon toga iznosila 11.434,56 eura te da tuženici mogu odgovarati do iznosa od 5.861,71 eur, koji predstavlja vrijednost imovine koju su oni naslijedili iza pok. ŠO odnosno po smrti oca EO (koji je također tijekom postupka preminuo) i vrijednost onih nekretnina koje je on naslijedio iza pok. ŠO. Tuženici da stoga, svaki od njih, odgovaraju do visine vrijednosti svog naslijeđenog dijela koji iznosi 2.930,86 eura.

9. Ocjena je ovog suda da je zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa za sada činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa da je zbog toga pobijana odluka nezakonita.

10. U ovom predmetu nije sporno da je pok. PO kao korisnik kredita s kreditorom PBZ d.d. Zagreb sklopio ugovor o kreditu 16. studenog 1998. u kojem je tužitelj bio solidarni dužnik, da je pok. PO preminuo **.**.2006., da je zbog prestanka plaćanja kreditnih anuiteta PBZ d.d. Zagreb pokrenula ovršni postupak ( Ovrpl-4353/08) protiv ovdje tužitelja te se u skladu sa ovršnim rješenjem ovrha provodila na njegovoj plaći pa mu je poslodavac svakomjesečno ustezao odgovarajuće iznose (one specificirane u nalazu i mišljenju vještaka Zrinka Ručevića) i uplaćivao ih na račun kreditora, da je tužitelj u cijelosti podmirio kreditnu obvezu pok. PO, da je tužitelj ovaj postupak pokrenuo protiv ŠO koja je proglašena jedinom nasljednicom iza pok. PO, da je pok. ŠO tijekom ovog postupka preminula a njenim nasljednicima su proglašeni njezin suprug EO i sinovi JO i BO, i to svaki u 1/3 dijela, da je tijekom postupka preminuo JO a njegovu imovinu, koju su činile 1/3 dijela nekretnina naslijeđenih od pok. ŠO, naslijedili su sinovi JO i BO.

10.1. Tuženici posebno ne čine spornim da je u razdoblju od 15. studenog 2008. do 10. studenog 2017. tužitelj podmirio kreditnu obvezu pok. PO prema kreditoru PBZ d.d. Zagreb i to u iznosu do 20.576,50 eura.

11. Odredbom čl. 139. st.3. ZN propisano je da nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. U st. IV. te odredbe propisano je da kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, bez obzira da li je izvršena dioba nasljedstva.

12. Navedena solidarnost se primjenjuje samo u situacijama kada je vrijednost naslijeđenog dijela veća od visine ostaviteljevog duga dok u slučaju kada je vrijednost naslijeđene imovine svakog nasljednika manja od vrijednosti duga tada nasljednici ne mogu solidarno odgovarati za ostaviteljeve dugove već svaki od njih odgovara do visine vrijednosti one imovine koju je naslijedio.

13. Prije svega sud je trebao utvrditi vrijednost cjelokupne imovine koju su tuženici naslijedili iza pok. ŠO, kao i one koje su naslijedili nakon toga iza pok. EO, ali u odnosu na njega vrjednuje se onaj dio od 1/3 naslijeđene imovine od pok. ŠO. Zapravo na taj način treba se utvrditi vrijednost cjelokupne ostavinske imovine ŠO koja je prešla na njezine nasljednike. Nasljednici pok. ŠO odgovaraju za njezine dugove, kako je navedeno do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a njezini dugovi čine potraživanja tužitelja prema njoj koja je ona kao jedina zakonska nasljednica iza pok. PO od njega naslijedila time da se ta njena odgovornost utvrđuje također primjenom odredbe čl. 139. ZN.

13.1. U slučaju da je vrijednost naslijeđene imovine iza pok. ŠO veća od predmetne tužiteljeve tražbine, tada je potrebno utvrditi vrijednost imovine pok. PO koju je naslijedila pok. ŠO, odnosno potrebno je utvrditi do kojeg iznosa ona odgovara za dugove pok. PO. To stoga što tuženici odgovaraju za dugove ŠO, a ne PO.

14. Kako je navedeno nasljednici ostavitelja za njegove dugove odgovaraju do visine naslijeđene imovine i to cjelokupnom svojom imovinom.

15. Stoga je sud prilikom utvrđivanja vrijednosti predmetne imovine koju su tuženici naslijedili trebao obuhvatiti svu onu imovinu koja predstavlja ostavinsku masu ostavitelja.

16. Opseg odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove prosuđuje se prema vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u času prijelaza na nasljednike, odnosno u času smrti ostavitelja pa da sukladno tome tuženici odgovaraju do vrijednosti imovine koju su oni naslijedili prema odredbi čl. 139. st.4. ZN.

17. Kod toga valja istaći da u slučaju da je pok. ŠO za života otuđila neke nekretnine nema utjecaj na utvrđivanje vrijednosti imovine koju su njeni zakonski nasljednici naslijedili, jer nasljednici nasljeđuju ono što je ostaviteljevo u času njegove smrti.

18. U pogledu prigovora zastare ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud i u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo, a time je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

19. Predmet postupka je regresni zahtjev tužitelja kojim je banka nakon što je korisnik kredita- pok. PO preminuo, a nitko nije nastavio s podmirenjem njegove kreditne obveze u visini točno ugovorenih mjesečnih anuiteta, cjelokupni neisplaćeni iznos kredita potraživala u ovršnom postupku od tužitelja. Taj je iznos ovršenikov poslodavac ustezao od plaće ovdje tužitelja i uplaćivao ga na račun banke, kako mu je ovršnim rješenjem naloženo. Na taj način su vršene uplate u iznosima i na one dane koji su specificirani u nalazu i mišljenju financijskog vještaka, sukladno kojem je tužitelj postavio tužbeni zahtjev.

20. Obzirom da se ovdje radi o regresnoj tražbini koju je vjerovnik (banka) potraživalo od tužitelja u cjelokupnom iznosu, a ne po anuitetima, tada takvo potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a.

20.1. Tužitelj je tu tražbinu banke platio u razdoblju od 15. studenog 2008. do 10. studenog 2017. i tim uplatama je u cijelosti podmirio tražbinu koju je trebao podmiriti pok. PO odnosno kasnije njegovi sljednici. Iz tog razloga ocjena je ovoga suda da predmetna tražbina nije zastarjela u trenutku kada je tužitelj uredio tužbu i tužbeni zahtjev podneskom od 10. travnja 2018., jer je do tada nije protekao zastarni rok od 5 godina koji je počeo teći od 10. studenog 2017., kada je tužitelj predmetnu tražbinu u cijelosti podmirio.

21. Kako je to uređenje tužbe, koje je sud prvog stupnja od tužitelja tražio, izvršeno prije nego je tužba dostavljena tuženicima, to nije bio potreban njihov pristanak propisan čl. 190. st.3. ZPP-a.

22. Tužitelj u žalbi ističe da je sud prvog stupnja propustio cijeniti da je k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] građevinsko zemljište a ne poljoprivredno, a s tim u svezi nije prihvatio njegov prijedlog da se vrijednost te nekretnine procjeni kao da je građevinska. Kako se sud prvog stupnja o tome nije očitovao to je potrebno u navedenom postupku utvrditi da li se radi o građevinskoj ili poljoprivrednoj nekretnini, i prema potrebi ponovno izvršiti njenu procjenu.

23. Ukidanje pobijane presude, pa i djelomično, dovodi do ukidanja odluke o troškovima postupka jer je moguće da će uspjeh stranaka u postupku biti drugačiji. Prilikom odlučivanja o zahtjevima stranaka za naknadu troškova postupka potrebno je cijeniti žalbene razloge i navode žalitelja koji se odnose na taj dio.

24. Prvotuženik JO žalbom je pobijao samo točku IV. izreke, onu kojom je odlučeno o parničnom trošku, pa je presuda suda prvog stupnja potvrđena u točki I. izreke jer taj dio nije bio predmetom pobijanja po njegovoj žalbi.

25. Međutim predmetom ispitivanja po žalbama svih stranaka su odluke u točki II., III. i IV. izreke, a kako su njihove žalbe utvrđene osnovanim to je temeljem čl. 368. st.1. ZPP presuda suda prvog stupnja u tim dijelovima ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje kako bi se u ponovnom postupku raspravilo o svemu ukazanom ovom odlukom.

26. O zahtjevima stranaka za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odlučeno je temeljem čl. 166. st.3. ZPP.

U Puli 21. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić