REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-1184/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja IV (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Zvonimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 71, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3 (OIB: 02958272670), uz sudjelovanje zainteresirane osobe AV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) vl. FERAL, Ugostiteljski objekt, F. Tuđmana 4, Našice, koju zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Guljaš & Lamza, Osijek, Europske avenije 22, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24- 01/542, URBROJ: 338-01-06-05-24-12 od 12. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 60 dana.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Osijek, Područne službe Virovitica, KLASA: UP/I-502-03/23-02/17349, URBROJ: 338-10-02-24-2 od 12. srpnja 2024., kojim je odlučeno da se tužitelju ozljeda pretrpljena dana 9. prosinca 2023. pod dijagnozom šifre prema MKB-10: S34.2 ne priznaje ozljedom na radu, kao ni pripadajuća prava.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja zbog postupovnih povreda, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi, u bitnome, navodi da prihvaća stajalište tuženika u dijelu koji se odnosi na okolnosti i način nastanka predmetne ozljede, budući da je on sam tijekom postupka dao vrlo uvjerljiv, logičan i detaljan opis svih okolnosti koje su dovele do predmetne ozljede. No, ne može se složiti s navodom da u predmetnoj ozljedi nije zadobio ozljedu S 43.2 – ozljeda živčanog korijena lumbalne i sakralne kralježnice jer da ista nije verificirana učinjenom kliničkom i dijagnostičkom obradom. Osobito osporava da bi se ovdje radilo o bolesti pod dijagnozom šifre G95.2, tj. da bi se radilo o recidivu odnosno akutizaciji kronične bolesti prisutne od ranije. To što je ranije imao operiranu kralježnicu ne znači da je bio radno nesposoban za rad konobara i ne može ići njemu na štetu. To što je kralježnica bila od ranije bolesna samo je potvrda da je predmetni štetni događaj mogao ozlijediti upravo takvu kralježnicu, slijedom čega postoji izravna uzročna veza između štetnog događaja kako ga je tužitelj opisao i ozljede kralježnice. Stoga tužitelj ne može prihvatiti mišljenje nadležnih liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o nepostojanju uzročne veze i o nepostojanju ozljede ši fre S34.2. Ističe nadalje da je prije štetnog događaja bio radno sposoban, da je radio, bavio se laganim aktivnostima, a nakon operacija od 13. svibnja 2020., koja je bila uspješna, brzo se oporavio. Stoga tužitelj predlaže sudu poništiti osporeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-502-03/24-01/542, URBROJ: 338-01-06-05-24-12 od 12. rujna 2024., kao i prvostupanjsko rješenje i priznati mu tražena prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, ostaje kod razloga iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba, poslodavac tužitelja, u odgovoru na tužbu navodi da je u cijelosti suglasan s tuženikom.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranaka sporne odlučne činjenice sud je u ovom predmetu održao usmenu raspravu dana 14. svibnja 2026. Ujedno je tijekom upravnog spora na prijedlog tužitelja izveden dokaz medicinskim vještačenjem, kako bi se utvrdila odlučna činjenica – je li ozljeda (bolest) tužitelja (šifre bolesti prema MKB-10: S 34.2 – ozljeda živčanog korijena lumbalne i sakralne kralježnice) s medicinskog stajališta uzročno-posljedično povezana s događajem od 9. prosinca 2023. kada se tužitelj poskliznuo na rub drvenog podesta te se dočekao na drugu nogu i završio u položaju čučnja.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu mogu se ostvariti nakon što je u provedenom postupku pri nadležnoj službi pri Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje utvrđeno da su ozljeda (ili bolest) priznate za ozljede na radu.

8. Što se smatra ozljedom na radu propisano je člankom 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (''Narodne novine'', br. 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23. - dalje: ZoZO). Tako je točkom 1. navedenog članka određeno da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima.

9. Razlozi za nepriznavanje ozljede na radu propisani su člankom 67. ZoZO -a. Naime, u smislu te odredbe ozljedom na radu ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, i 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

10. U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo je rješenjem od 12. srpnja 2024. odlučilo da se tužitelju ozljeda pretrpljena dana 9. prosinca 2023. pod dijagnozom šifre prema MKB-10: S34.2 ne može priznati ozljedom na radu, na temelju nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe u Virovitici od 17. lipnja 2024., koje je ocijenilo da se navedena dijagnoza ne može priznati kao ozljeda na radu jer kod tužitelja postoji stečena predispozicija zdravstvenog stanja koje za posljedicu može imati ovakve vrste i načine ozljeđivanja (članak 67. točka 5. ZoZO-a).

11. Međutim, kako je tužitelj izjavio žalbu protiv navedenog prvostupanjskog rješenja u žalbenoj fazi postupka tuženik je pribavio nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje je svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 26. kolovoza 2024., između ostaloga, utvrdilo da se zatražena dijagnoza prema MKB-10: S34.2 ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 9. prosinca 2023. jer ista nije utvrđena niti dijagnostički potvrđena u priloženoj medicinskoj dokumentaciji. Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda navodi kako je kod tužitelja u trenutku trzaja prilikom poskliznuća na mokrom podestu došlo do reekstruzije (ponovne ekstruzije) intervertebralnog diska L 4 L5 koji je već ranije operacijski liječen 2020. Simptome koje je tužitelj osjetio su posljedica pritiska reekstrudiranog i.v. diska na duralnu vreću i živac. Ne radi se o ozljedi živčanog korijena lumbalne kralježnice pod dijagnozom S 34.2, već je riječ o kompresiji na živac opisanoj kao G 95.2 koja je posljedica reekstrurzije i. v. diska L 4 L5, koju je tužitelj ranije operirao, a sada je došlo do recidiva bolesti uz utvrđene dodatne artrotske promjene fasetnih zglobova u razini L4 L5. Riječ je o akutizaciji kronične bolesti prisutne od ranije. Kod tužitelja su prisutne brojne degenerativne promjene kralježnice, zbog čega se zatražena dijagnoza ne može direktno i isključivo uzročno povezati s poskliznućem odnosno trzajem tijela na radnom mjestu dana 9. prosinca 2023.

12. Zbog toga, unatoč činjenici što tužitelj tvrdi da je kritične zgode bol osjetio tijekom obavljanja radnih obveza, ipak se u konkretnom slučaju predmetna bolest (ozljeda) ne može smatrati ozljedom na radu u smislu članka 66. ZoZO-a.

13. Kao što je navedeno, tijekom upravnog spora sud je na prijedlog tužitelja odredio izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem koje je povjereno sudskom vještaku doc. dr. sc. Vjekoslavu Wertheimeru. Sudski vještak je dana 7. siječnja 2026. dostavio sudu nalaz i mišljenje. U nalazu je vještak, između ostalog, naveo da je tužitelj 13. svibnja 2020. imao prvu operaciju lumbalnog dijela kralježnice učinjenu na Klinici za traumatologiju KBC Sestre milosrdnice. Tada je operiran radi ekstruzije diska na nivou L4-L5, a postoperativni tijek je tada uredan. Po prijemu od obrade RTG- sinestrokonveksna skolioza sa rotacijom torakolumbalnog prijelaza i MR koji ukazuje na ekstruziju diska na nivou L4-L5 sa udruženom apsolutnom stenozom spinalnog kanala, a razlog dolaska je bio podizanje teškog predmeta nakon čega je osjetio jaku bo u desnoj nozi koja se širila iz leđa. Na temelju dostupne medicinske dokumentacije, kliničkog tijeka bolesti, radioloških nalaza te ponavljanih recidiva diskus hernije u istoj razini (L4-L5) zaključuje se da se kod tužitelja radi o degenerativnoj bolesti lumbalne kralježnice, a ne o diskus herniji traumatološke etiologije. Radiološki nalazi (MR i RTG) kontinuirano ukazuju na dugotrajno prisutne degenerativne promjene, uključujući polietopne osteohondrotske promjene lumbalne kralježnice, artrotske promjene fasetnih zglobova, kao i apsolutnu stenozu spinalnog kanala, što su tipični pokazatelji kroničnog degenerativnog procesa, a ne posljedica akutne traume. Također je već prilikom prve obrade 2020. opisana sinistrokonveksna skolioza s rotacijom torakolumbalnog prijelaza, što dodatno potvrđuje postojanje dugotrajnog biomehaničkog disbalansa kralježnice.

14. Vještak nadalje u obrazloženju mišljenja navodi da diskus hernija traumatološke etiologije u pravilu nastaje kao posljedica jasno definirane, jednokratne, visokoenergetske traume, uz neposrednu pojavu simptoma i bez prethodno postojećih degenerativnih promjena. U konkretnom slučaju takav mehanizam ozljede nije dokumentiran. Tegobe su se razvijale u kontekstu uobičajenih fizičkih opterećenja, pri čemu je podizanje tereta djelovalo kao provocirajući čimbenik, a ne kao primarni uzrok nastanka hernije. Posebno je značajno, prema ocjeni vještaka, da je kod tužitelja došlo do višekratnih recidiva diskus hernije u istoj razini (L4-L5) uključujući reesktruzije i sekvestracije, unatoč provedenim operativnim zahvatima. Takav tijek bolesti karakterističan je za degenerativno izmijenjen interverterbalni disk s narušenom strukturom anulusa fibrosusa, dok je iznimno rijedak kod izolirane traumatske lezije. Nadalje, progresija bolesti koja je u konačnici zahtijevala stabilizacijski operativni zahvat (transpedikularna spondilodeza i PLIF) upućuje na segmentalnu nestabilnost i uznapredovalu degenerativnu bolest, a ne na posljedice jedne ili više traumatskih ozljeda. Također u slučaju nastanka traumatološke diskus hernije koja je izrazito rijetka, na prvom MR iz 2023. morala bi se vidjeti i ozljeda stražnjeg longitudinalnog ligamenta ili barem malih ligamenata kralježnice, a isti ovdje nisu opisani.

15. U konačnici ocjena je vještaka doc. dr. sc. Vjekoslava Wertheimera da ne postoji izravna niti posredna uzročno-posljedična veza između prijavljene ozljede na radu i nastanka diskus hernije L4-L5, njezinih recidiva, kao ni potrebe za višekratnim operativnim zahvatima. Ozljeda na radu nije uzrokovala nastanak bolesti, već je eventualno dovela do privremenog pogoršanja simptoma već postojeće degenerativne bolesti lumbalne kralježnice. Slijedom toga, diskus hernija i njezine posljedice ne mogu se medicinski smatrati posljedicom ozljede na radu, već predstavljaju prirodni tijek i progresiju degenerativne bolesti.

16. Proizlazi, dakle, da je sudski vještak suglasan s vještacima nadležnih liječničkih povjerenstava Zavoda. Dodatno je u postupku usmenog izlaganja nalaza i mišljenja na ročištu održanom 14. svibnja 2026. sudski vještak ponovno naglasio ranije predispozicije, odnosno naglasio je da ozljeda nastala 9. prosinca 2023. nije direktna posljedica traume zadobivene na isti dan nego komplikacija prethodnog potvrđenog stanja i operativnog zahvata, pri čemu je važno da tužitelj ima degenerativne promjene na kralježnici koje su opisane i na zadnja tri MR-a lumbalne kralježnice. Stoga je vještak zaključio da predmetni pad tužitelja ne možemo smatrati traumatskom ozljedom kralježnice radi čega nastaje diskus hernija nego kao komplikacijom ranije verificirane bolesti.

17. Prema ocjeni suda, sudski vještak je uvjerljivo i jasno odgovorio na sva sporna pitanja te je dodatno pojasnio svoje mišljenje i odgovorio je na sve prigovore tužitelja, osim onih koji ni sudu ni vještaku nisu bili jasni, odnosno na koje vještak nije ni mogao odgovoriti jer nemaju veze sa predmetom spora i zadatkom vještaka. Zbog toga sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka, upotpunjeno i pojašnjeno na ročištu za raspravu smatra jasnim, uvjerljivim i potpuno obrazloženim. Stoga je u tim okolnostima sud kao nepotreban odbio dokazni prijedlog za provođenje novog vještačenja. Naime, to što je tužitelj nezadovoljan mišljenjem sudskog vještaka nije razlog za određivanje novog vještačenja. Iz istog razloga sud je kao nepotrebne i neprikladne odbio i dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja kao stranke u sporu, odnosno saslušanje dr. UV.

18. S time u vezi tužitelju valja reći da je prirodna osobina ljudske svijesti da pojave shvaća kao uzročno-posljedično povezane, premda nije uvijek poznato što je uzrok nečemu i kakvu posljedicu neki uzrok izaziva. Stoga nije neobično što tužitelj smatra da je predmetna ozljeda (bolest) kralježnice uzročno-posljedično povezana s događajem od 9. prosinca 2023. Međutim, u konkretnom slučaju zbiljski kauzalitet nastanka predmetne ozljede nije poznat (moguć je preširok krug uzroka, kao i netipični uzroci) i u tom slučaju uzročnu vezu mogu utvrditi samo vještaci.

19. Upravo zbog toga je tijekom upravnog postupka provedeno stručno-medicinsko vještačenje, a u konačnici je ocjenu nadležnih liječničkih povjerenstava potvrdio i sudski vještak doc. dr. sc. Vjekoslav Werheimer, a kako su vještaci za svoju ocjenu dali uvjerljive i valjane razloge, i sud ih stoga prihvaća. Utoliko suprotna shvaćanja tužitelja, koji ustraje pri stajalištu da se predmetna ozljeda (bolest) treba tretirati ozljedom na radu, nemaju nikakvog temelja i ne mogu se prihvatiti.

20. Zbog navedenoga, sud osporavano rješenje ocjenjuje zakonitim, slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i posljedično odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora, kako je i odlučeno u dijelu pod točkama I. i II. izreke ove presude (članak 116. stavak 1. i članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, ''Narodne novine'', br. 36/24. - dalje: ZUS).

21. Odlučujući o zahtjevu zainteresirane osobe AV za naknadu troškova upravnog spora sud je odluku utemeljio na članku 144. i članku 147. stavku 1. ZUS-a, a sama visina troškova određena je u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', br. 138/23. – dalje: Tarifa). Tako je zainteresiranoj osobi priznat trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 14. svibnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27. toč. 2. Tarife), što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost iznosi 1.250.00 eura, pa je stoga u dijelu pod točkom III. izreke naloženo tužitelju isplatiti zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora.

U Osijeku 21. svibnja 2026.

Sudac

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju – po opun.

2. Tuženiku

3. Zain. osobi – po opun.