REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-2031/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice UŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, OIB 33706439962, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi odgode izvršenja rješenja o uklanjanju, 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1103, URBROJ: 443-02-05-09-25-23 od 30. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/1103, URBROJ: 443-02-05-09-25-23 od 30. rujna 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za određivanjem odgode izvršenja rješenja istog tijela KLASA: UP/I-362-02/23-02/1103, URBROJ: 443-02-05-12-24-12 od 9. rujna 2024.

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužiteljica u tužbi navodi da su povrijeđeni načelo zakonitosti i načelo utvrđivanja materijalne istine. Navodi da je protiv presude ovoga suda posl.br. Us I-1708/2024-7 od 4. rujna 2025. podnijela žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, pa stoga smatra da je tuženik osim odredbe čl. 140. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP) trebao imati u vidu i odredbu čl. 146. ZUP-a. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, ujedno ističući da su predmetne građevine u međuvremenu uklonjene putem ugovornog izvođača. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Budući da odlučne činjenice među strankama ovoga spora nisu sporne, tužiteljica osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je sud predmetni spor na temelju čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS) riješio bez održavanja rasprave.

5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

6. Razmatrajući sva sporna pitanja ovoga spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I- 362-02/23-02/1103, URBROJ: 443-02-05-12-24-4 od 25. siječnja 2024. tužiteljici naloženo da u roku od 15 dana ukloni bespravne građevine u izgradnji (stambena jednokatna građevina, pomoćna građevina, septička jama, ogradni zid), sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, bez izvršne građevinske dozvole. Tužiteljica je protiv navedenog rješenja kod ovoga suda pokrenula upravni spor, u kojem je presudom posl.br. Us I-397/2024-9 od 13. ožujka 2025. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Navedena presuda postala je pravomoćna 22. travnja 2025.

8. Nastavno iz spisa proizlazi da je tužiteljica tuženiku podnijela prijedlog za prekid izvršenja rješenja o uklanjanju (navodeći da je u tijeku postupak legalizacije), a koji je prijedlog tuženik odbio rješenjem KLASA: UP/I-362-02/23-02/1103, URBROJ: 443-02- 05-12-24-12 od 9. rujna 2024. Tužiteljica je protiv navedenog rješenja kod ovoga suda pokrenula upravni spor, u kojem je presudom posl.br. Us I-1708/2024-7 od 4. rujna 2025. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, a koja je presuda potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-4572/2025-2 od 18. veljače 2026.

9. Tužiteljica je potom tuženiku 25. rujna 2025. podnijela prijedlog za odgodu izvršenja citiranog inspekcijskog rješenja tuženika kojim se odbija prijedlog za prekid, do pravomoćnog okončanja upravnog spora pokrenutog radi ocjene zakonitosti tog rješenja, navodeći da je Visokom upravnog sudu Republike Hrvatske podnijela žalbu, te da će izvršenjem nastupiti nenadoknadiva šteta.

10. Tuženik je pobijanim rješenjem prijedlog odbio, obrazlažući da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 140. st. 1. ZUP-a, naime da bi odgoda bila protivna javnom interesu, a niti iz čl. 140. st. 2. ZUP-a, jer u izvršenju rješenja nije dopušten poček, te se ne radi o situacijama iz te odredbe.

11. Iznijeto obrazloženja tuženika prihvaća i ovaj sud.

12. Odredbom čl. 140. st. 1. ZUP-a propisano je da na prijedlog stranke, a radi izbjegavanja nastanka teško popravljive štete, javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje može odgoditi izvršenje i, ako je to nužno, produžiti odgodu izvršenja rješenja sve do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari, ako nije drukčije propisano zakonom i ako se to ne protivi javnom interesu.

13. Citiranom odredbom čl. 140. st. 1. ZUP propisano je dakle da nadležno tijelo pod određenim uvjetima može odrediti odgodu izvršenja, iz čega proizlazi da odluka hoće li se odgoda odrediti predstavlja diskrecijsku ocjenu tijela. Sukladno odredbi čl. 4. st. 2. ZUS-a Sud u upravnom sporu ne može odlučivati o pravilnosti odluke donesene primjenom diskrecijske ocjene.

14. Međutim, kao što je navedeno sukladno odredbi čl. 4. st. 2. ZUS upravni spor se ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana, a u konkretnom slučaju Sud ne nalazi da bi odluka tuženika bila nezakonita. Naime, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, odgoda izvršenja u slučajevima bespravne gradnje protivi se javnom interesu izraženom u odredbama Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18, 117/21 i 67/23) i to posebice odredbama članka 1. i članka 103. stavka 1. toga Zakona, koje propisuju da se postupci pokreću u javnom interesu i to po službenoj dužnosti. Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Usž-406/17-2 od 15. veljače 2017., Usž-577/18-2 od 12. srpnja 2018., Usž-3290/19-2 od 20. studenog 2019., Usž-2359/20-3 od 29. siječnja 2021., Usž-4620/22-2 od 7. veljače 2023., Usž-2016/2024-2 od 29. svibnja 2024., Usž- 1169/2024-2 od 29. svibnja 2024., Usž-2078/2023-2 od 9. srpnja 2024. Navedeno je u konkretnom slučaju osobito izraženo, imajući u vidu da je od inspektora utvrđeno da se radi o građenju građevine izvan građevinskog područja, te je sukladno čl. 115. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu rok za uklanjanje iznimno skraćen na najviše petnaest dana, što predstavlja iznimku od čl. 114. tog Zakona, koji načelno propisuje da rok ne može biti kraći od devedeset dana.

15. Pritom tužiteljica u zahtjevu podnesenom tuženiku nije navela odnosno obrazložila u čemu bi se sastojala nenadoknadiva šteta koja bi istoj nastala izvršenjem rješenja o uklanjanju, dok okolnosti na koje se poziva (nezakonitost rješenja) imaju veze sa zakonitošću rješenja. Vezano uz navedeno, ističe se da je rješenje o uklanjanju u međuvremenu postalo pravomoćno, jednako kao i rješenje kojim se odbija prijedlog za prekid, pa su i s te strane navodi neosnovani.

16. Pravilno navodi tuženik da nema uvjeta za određivanje odgode ni po osnovi iz čl. 140. st. 2. ZUP-a, a kojom je propisano će se izvršenje odgoditi ako je u izvršenju obveze dopušten poček ili se umjesto izvršnoga privremenog rješenja donese rješenje o glavnoj stvari koje se razlikuje od privremenog rješenja. Naime, u konkretnom slučaju, niti je rješenjem o uklanjanju dopušten poček, niti se radi o privremenom rješenju.

17. Zaključno, neosnovano su i navodi tužiteljice glede nužnosti primjene odredbe čl. 146. ZUP-a. Navedenom odredbom na taksativan su način određene situacije u kojima će javnopravno tijelo obustaviti izvršenje, a izvršene radnje poništiti, i to 1. ako utvrdi da je obveza izvršena, 2. ako utvrdi da izvršenje uopće nije bilo dopušteno, 3. ako utvrdi da je izvršenje započeto prema osobi koja nije u obvezi, 4. ako predlagatelj izvršenja odustane od prijedloga, 5. ako utvrdi da je rješenje koje čini osnovu izvršenja oglašeno ništavim, poništeno ili ukinuto, 6. u drugim propisanim slučajevima. Međutim, u konkretnom slučaju, u vrijeme donošenja pobijanog rješenja nisu postojali uvjeti iz citirane odredbe, dok je tek nakon donošenja tog rješenja došlo do izvršenja obveze (građevina je uklonjena putem treće osobe 17. i 18. listopada 2025).

18. Stoga Sud nalazi da se pobijano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim niti po jednoj zakonskoj osnovi, pa je tužbeni zahtjev na čl. 116. st. 1. ZUS -a valjalo odbiti kao neosnovan (t. I.).

19. Budući je tužiteljica u cijelosti izgubila u ovome sporu, to istoj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora (t. II.).

U Rijeci 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku za primanje pismena za tužiteljicu AŠ iz [adresa]

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8