REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

GUNDULIĆEVA 27

S P L I T

Pr-91/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ iz [adresa], Terzićeva 15, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici iz Odvjetničkog društva Luetić&Partneri d.o.o. Split, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko- upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 2. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zz tužene, dne 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti iznos od 10.800,00 eur na ime naknade štete sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od 19.10.2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine."

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti iznos od 3.000,oo eur na ime troškova sa zateznim kamatama za razdoblje od 19.10.2020. g. do 31.12.2022. g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

III. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.997,50 eura , u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 17. siječnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene radi naknade štete. U tužbi se navodi kako je od strane tužene upućen zajedno s ostalim pripadnicima navedene zrakoplovne sastavnice, u misiju na Kosovo, počevši od 19.10.2020. pa nadalje, u trajanju od minimalno 4 mjeseca i 20 dana, međutim, zbog navodnog kršenja epidemioloških mjera od strane tužitelja otkazano je njegovo upućivanje i sudjelovanje u gore navedenoj misiji te je protiv tužitelja pred Vojnostegovnim sudom vođen stegovni postupak koji je okončan donošenjem rješenja od 9. 3. 2021., KLASA: UP/I - 805 - 12/20 - 05/193, URBROJ: 512 - 21 - 21 - 15, kojim je tužitelj oslobođen odgovornosti za stegovne prijestupe koji su mu se stavljali na teret. Navodi kako je na opisani način tužitelj spriječen u povećanju svoje imovine - izmakla korist, a koja korist se očituje u naknadi od 90,00 eur za svaki dan misije (4 mjeseca i 20 dana = 140 dana x 90,00 eur = 12.600,00 eur). Navodi se kako je tužitelj u predmetnom razdoblju imao troškove života koje inače ne bi imao da je otišao u misiju, a koji troškovi se procjenjuju u visini od ukupno 3.000,00 eura. Tužitelj se prije podnošenja ove tužbe obratio Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a sukladno odredbi iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, međutim, o tom zahtjevu nije odlučeno u zakonskom roku. Temeljem prednjeg, predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici isplatiti tužitelju 12.600,00 eur na ime naknade štete sa zateznim kamatama za razdoblje od 19.10.2020. do isplate, te na ime troškova života isplatiti mu iznos od 3.000,00 eur sa zateznim kamatama za razdoblje od 19.10.2020. do isplate uz potraživanje troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu od 2. travnja 2024. tužena u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kako zbog nepostojanja pravne osnove istog tako i u pogledu istaknute visine. Navodi kako u postupanju tužene odnosno Ministarstva obrane prema tužitelju nije bilo protupravnosti pa time nisu ispunjene niti pretpostavke za zasnivanje odgovornosti tužene za naknadu štete, slijedom čega u cijelosti osporava osnovanost predmetnog zahtjeva. U vrijeme na koje se odnosi potraživanje iz tužbe bila je proglašena pandemija zarazne bolesti COVID-19 pa i na području Republike Hrvatske čime je za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske i Oružane snage Republike Hrvatske bile zapovjeđene i propisane mjere epidemiološke zaštite od zaraznih bolesti koje su obvezivale sve pripadnike OS RH pa tako i tužitelja. Njihovo kršenje smatralo se teškim kršenjem vojne stege odnosno nepoštivanje zapovijedi i propisa, ali i ugrožavanjem zdravlja i sigurnosti ljudi. Kako je zbog postojanja osnovane sumnje da je u to vrijeme sa strane tužitelja došlo do kršenja propisanih i zapovjeđenih epidemioloških mjera, a time da bi on počinio i teže kršenje vojne stege odnosno stegovni prijestup propisan ZS OS RH protiv tužitelja je pokrenut stegovni postupak, dakle sama činjenica pokretanja i vođenja predmetnog stegovnog postupka zbog kršenja vojne stege bila je opravdan i utemeljen razlog za njegovo neupućivanje u misiju na Kosovu, odnosno predstavljala je zapreku za isto do okončanja stegovnog postupaka. To što je u tom stegovnom postupku donesena odluka kojom je isti bio oslobođen stegovne odgovornosti smatra da nema značaja za utemeljenost tužbenog zahtjeva. Nadalje, navodi, a u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove života koje tužitelj ne bi imao da je upućen u misiju na Kosovo, kako nije jasno o kojim troškovima života se radi i temeljem čega je određena visina potraživanja. Ukoliko se radi o troškovima života koje tužitelj i inače ima, dakle o troškovima koja svaka osoba u određenom opsegu ima za život i plaćanje obveza te drugih troškova života, ističe kako poslodavac nije dužan niti je u obvezi snositi troškove života svojih zaposlenika niti u visini njihovog uobičajenog standarda niti je u obvezi omogućavati im uštedu istih troškova na trošak poslodavca. Također je neosnovano potraživanje troškova ovog postupka uključivo i dio koji se odnosi na podneseni zahtjev za mirno rješenje predmeta spora.

3. Podneskom od 30.12.2025. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u točki I. na način da potražuje od tužene na ime naknade štete (izmakle dobiti) isplatu iznosa od 10.800,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 19.10.2020. do isplate, dok je u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao nepromijenjen.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom rješenja Ministarstva obrane, Vojnostegovni sud Klasa: UP/I-805-12/20-05/193, Urbroj: 512-21-21-15od 9. ožujka 2021., popisa pripadnika 34.a HRVCON-a KFOR, dopisa Glavnog stožera OS RH, Središnjice za upravljanje osobljem od 25. rujna 2025., preslika spisa Klasa 023-03/20- 08/01, Urbroj: 512-06-20-1071 te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

5. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj pripadnik zrakoplovne sastavnice HRVCON-a KFOR,

- da je tužitelj od strane tužene dne 19.10.2020. upućen s ostalim pripadnicima zrakoplovne sastavnice u misiju na Kosovo u trajanju od minimalno 4 mjeseca,

- da je zbog (navodnog) kršenja epidemioloških mjera od strane tužitelja otkazano njegovo upućivanje i sudjelovanje u misiji na Kosovu te da je vođen stegovni postupak pred Vojnostegovnim sudom,

- da je rješenjem Vojnostegovnog suda Klasa: UP/I-805-12/20-05/193, Urbroj: 512-21- 21-15 od 9. ožujka 2021. oslobođen odgovornosti za stegovne prijestupe koji su mu se stavljali na teret.

6. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete – izmaklom koristi koja mu je nastala zbog neupućivanja i sudjelovanja u misiji na Kosovu zbog nezakonitog rada nadležnih tijela tužene, kao i naknada štete na ime troškova života koje ne bi imao da je otišao u misiju.

9. Teza tužitelja je da bi otišao u misiju na Kosovo, ali zbog štetne radnje tužene nije otišao pa je pretrpio štetu u visini naknade od 90,00 eura za svaki dan misije, kao i štetu s osnova troškova života koje ne bi imao da je otišao u misiju.

10. Tužena tvrdi kako u njezinom postupanju prema tužitelju nije bilo protupravnosti pa time nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tužene za naknadu štete.

11. Naime, država odgovara za nezakonit ili nepravilan rad, u ovom slučaju tijela Ministarstva obrane prema Zakonu o sustavu državne uprave i Zakonu o obveznim odnosima.

12. Prema Zakonu o sustavu državne uprave (Narodne novine broj 66/19; dalje: ZSDU) u čl. 14. propisano je da je štetu koja fizičkoj i pravnoj osobi nastane nezakonitim i nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska.

13. Dakle, za postojanje odgovornosti države u smislu odredbe čl. 14. ZSDU-a mora postojati nezakonit i nepravilan rad, šteta i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete, pri čemu je bitno dokazati da je šteta nastala kao neposredna posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave, odnosno da šteta ne bi nastala da njega nije bilo. Po čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave Republika Hrvatska odgovara po načelu uzročnosti (causa), a ne po načelu krivnje (culpa).

14. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je u 2020. dva puta bio određen da vodi kontigent zrakoplovne sastavnice u KFOR misiju na Kosovu, bio je vođa priprema i zrakoplovnog i kopnenog dijela kontigenta za Kosovo. U 2020. igrao je jedan turnir na balotama koji je počeo 3 mjeseca prije samog odlaska u misiju, a dva do tri dana prije odlaska u misiju novinar je objavio arhivske snimke na Portalu Dalmacija Danas o turnirima balota, a na kojim snimkama je i on bio, zbog čega su ga skinuli s misije i to samo jutro prije odlaska u misiju po usmenoj zapovjedi da se skida s odlaska u misiju zbog fotografije objavljene na portalu Dalmacija Danas mada je zadovoljio sve uvjete za odlazak u misiju. Navodi kako je bila zapovijed o samoizolaciji prije odlaska u misiju, koje sve epidemiološke mjere je ispoštivao (boravio je u svome stanu sa ženom i djecom i svaki put policija kada je provjeravala bio je u svom stanu i 3 dana prije odlaska u misiju obavio je testiranje na covid i bilo je negativno), ali upravo zbog tog članka su ga skinuli s odlaska u misiju. Skidanjem s te misije su ga povrijedili, degradirali, a nastala mu je i šteta od 12.000 eura (dnevnica na Kosovu je 110 eura dan x 120 dana iznosi 13.000 eura) plus troškovi života za 4 mjeseca boravka u Splitu, a trebao je biti po zapovijedi na Kosovu, jer tamo tih troškova života ne bi imao. Zbog te objave na Portalu "Dalmacija Danas" teretio ga je Vojnostegovni sud u Zagrebu za povredu ljudskih života te materijalnih sredstava, ali je rješenjem Vojno stegovnog suda oslobođen svake odgovornosti za to djelo.

15. Protiv tužitelja je vođen stegovni postupak pred Vojnostegovnim sudom zbog kršenja zapovjeđenih epidemioloških mjera te je pravomoćnim rješenjem Vojnostegovnog suda Klasa: UP/I-805-12/20-05/193, Urbroj: 512-21-21-15 od 9. ožujka 2021. tužitelj je oslobođen odgovornosti da bi dana 12. listopada 2020. sudjelovao u dvoboju balotaških momčadi kao član ekipe " Đ" na balotaškom turniru "Sućidar Open 2020", iako mu je na temelju zapovijedi Zapovjednika 93. V, Klasa: 023-03/2'-08/1, Urbroj: 3458-0102-20-549 od 1.10.2020. bila izrečena preventivna mjera samoizolacije zbog prevencije bolesti COVID-19, počev od dana 5. listopada 2020. do 19. listopada 2020., odnosno do upućivanja u pdoručje operacije, budući da je bio određen za zapovjednika 34. HRVCON-a KFOR, dakle radi upućivanja u misiju te je zbog kršenja zapovjednih epidemioloških mjera otkazano njegovo upućivanje i sudjelovanje u misiji, dakle da ne bi izvršio zapovijed nadređenog i da ne bi poduzeo propisane, zapovijeđene ili druge mjere potrebne za očuvanje života ljudi te ispravnosti tehnike i objekata, pa da bi time počinio stegovne prijestupe iz čl. 175. st. 3. toč. 1. i 21. Zakona o službi u OS RH.

16. Naime, u 2020. je bila proglašena pandemija zarazne bolesti COVID-19 i bile su propisane epidemiološke mjere zaštite od zaraznih bolesti koje su obvezivale i sve pripadnike OS RH, što znači i tužitelja, čega se tužitelj i pridržavao jer je po zapovijedi bio u samoizolaciji prije odlaska u misiju, i te zapovijedi se pridržavao kako je sam iskazao, a i policija je provjeravala je li u svome stanu, no jedan novinski članak novinara VŽ "Balotaši Vlastelice glatko dobili ekipu Hrvoje-Visoka" s balotaškog turnira "Sućidar open 2020" od 13.10.2020 uz fotografije, a na jednoj od fotografija objavljenih na portalu http:/dalmacijadanas.hr je fotografija tužitelja što je dovelo do sumnji tužene da je od strane tužitelja došlo do kršenja propisanih i zapovjeđenih epidemioloških mjera i time težeg kršenja vojne stege, odnosno da je počinio stegovni prijestup radi čega je pokrenula stegovni postupak protiv njega, u kojem je tužitelj oslobođen odgovornosti.

16.1. Dakle, tužena nije uputila tužitelja u misiju na Kosovo zbog kršenja vojne stege, odnosno nepoštivanja zapovijedi i propisa i ugrožavanja zdravlja i sigurnosti ljudi (kršenja epidemioloških mjera) te je pokrenula stegovni postupak zbog osnovane sumnje na počinjenje stegovnog prijestupa, a da prije toga nije ni pokušala sa sigurnošću utvrditi je li upravo tužitelj te prigode igrao na balotaškom turniru, je li fotografija na kojoj je isti snimljen novijeg datuma ili se radi o staroj fotografiji, posebice s obzirom na činjenicu da je na kraju članka napisano kako su iz objektivnih razloga korištene fotografije u fotogaleriji arhivske. Međutim, pravomoćnom odlukom Vojnostegovnog suda tužitelj je oslobođen odgovornosti da bi počinio stegovno djelo neizvršavanja zapovijedi nadređenog i ne poduzimanjem propisanih, zapovjednih ili drugih mjera za očuvanje života ljudi te ispravnosti tehnike i objekata, a upravo zbog toga je bio spriječen otići u misiju i ostvariti financijske primitke. Oslobađajuća odluka u stegovnom postupku ključan je dokaz kao potvrda nezakonitosti odluke o zabrani sudjelovanja u misiji.

16.2. Tužena odgovara za štetu ako je nezakonitim ili nepravilnim postupanjem, u ovom slučaju neosnovane zabrane upućivanja i sudjelovanja u misiji spriječila tužitelja u obavljanju dužnosti. Pokretanje i vođenje stegovnog postupka protiv tužitelja, u kojem je tužitelj oslobođen odgovornosti, predstavlja štetnu radnju tužene koja se očituje o neosnovanom neupućivanju tužitelja u misiju na Kosovu zbog sumnji u kršenje epidemioloških mjera.

16.3. Navodi tužene da je osoba koja je štetu prouzrokovala novinar portala Dalmacija Danas VŽ koji je objavio njegovu fotografiju i da je on trebao biti tužen su neutemeljeni, jer činjenica da je novinar objavio fotografiju tužitelja ne daje osnova tuženici da odmah tužitelja okrivi za kršenje mjera samoizolacije i ne pošalje u misiju na Kosovo, a da prije toga nije sa sigurnošću utvrdila o kakvoj je fotografiji riječ i je li upravo tužitelj tog dana sudjelovao na balotaškom turniru.

16.4. Tužitelj je dokazao na konkretan i argumentiran način da je odlazak u misiju bio siguran, da je imao valjanu zapovijed-odluku o upućivanju u misiju i postojali su preduvjeti za odlazak u misiju i da bi po redovnom tijeku stvari stekao određenu imovinu što mu je zbog štetne radnje tužene onemogućeno, a tužena je svojim štetnim radnjama spriječila tužitelja u povećanju njegove imovine.

16.5. Dakle, tužitelj je dokazao postajanje štete (neisplaćene dnevnice za rad u misiji), štetne radnje (odluka o zabrani odlaska u misiju donesena na temelju sumnje za stegovni prijestup, odnosno neosnovano pokretanje stegovnog postupka, a oslobađajućom odlukom ta se radnja kvalificira neosnovanom), uzročno-posljedičnu vezu između odluke nadležnih tijela tužene i pretrpljene štete (šteta je izravna posljedica neosnovanog postupanja nadležnih tijela Ministarstva obrane koja su tužitelja spriječila u odlasku u misiju), a koju štetu mu je dužna naknaditi tužena.

17. Prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

18. Prema odredbi čl. 1089. st.1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo na naknadu obične štete, tako i naknadu izmakle koristi, a visina naknade određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo (st.2. citiranog članka). St. 3. citiranog članka određeno je pri ocjeni izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

19. Odredbom čl. 1090. ZOO-a određeno je kako će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem se nalazila da nije bilo štete radnje ili propuštanja.

20. Za procjenu visine izmakle koristi sud je imao u vidu Odluku tužene o visini dnevnice za rad na terenu u operaciji potpore miru KFOR na Kosovu od 6. 9. 2019. prema kojoj će se za svaki dan proveden u operaciji potpore miru KFOR na Kosovu pilotima isplaćivati dnevnica za rad na terenu u iznosu od 90,00 eura te dopisu tužene od 25. rujna 2025. prema kojemu se zrakoplovna sastavnica u 2020. upućivala na 4 mjeseca pa tih četiri mjeseca koliko traje misija, odnosno 120 dana x 90,00 eura (dnevnica za rad na terenu) iznosi ukupno 10.800,00 eura, a koji iznos tužitelj i potražuje te mu je isti i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 19.10.2020. pa do isplate, a kao u točki I izreke presude.

21. Tužitelj potražuje i naknadu štete s osnova troškova života koje je imao zbog toga što nije bio upućen i nije sudjelovao u misiji nezakonitim postupanjem tužene u visini od 3.000,00 eura, a koji zahtjev sud smatra neosnovanim, jer činjenica da tužitelj nije otišao u navedenu misiju ne daje dovoljno osnova da mu se naknade troškovi života koje je imao jer nije otišao u misiju, budući da ta šteta nije nastala neposredno kao posljedica nezakonitog i nepravilnog rada nadležnih tijela tužene (u ovom slučaju Ministarstva obrane) radi čega je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen i odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a) pa tužitelju, sukladno VPS i priloženom popisu troška pripada sljedeći trošak, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 250 bodova, za sastav tužbe 250 bodova, za zastupanje na ročištima od 8. 9. 2025., 14. 1. 2026., 9. 3. 2026. i 2. 4. 2026. po 250 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, za sastav podneska od 29. 8. 2025. i 30.12.2025. po 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 4.100,00 eura, na ime PDV-a iznos od 1.025,00 eura, ukupno iznos od 5.125,00 eura.

22.1. S obzirom na to da je tužitelj u postupku uspio s 89 % ( u osnovu 100 %, a 78 % u visini tužbenog zahtjeva, ukupno s 89 %), a tuženik je uspio s 11 %, to je razlika postotaka uspješnosti 78 % u korist tužitelja pa je tužitelju od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 3.997,50 eura, a kao u točki III izreke presude.

U Splitu 21. svibnja 2026.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tužene