Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor 23250 Pag

Poslovni broj P-2407/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Ivi Peričić Pejar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukušić, Bokan i partneri iz Zadra, protiv tuženice Erste & Steiermẫrkische bank d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 7. travnja 2026., u prisustvu punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika, 21. svibnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se Tuženiku: ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski Trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320 da Tužitelju: ŠV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 14.157,22 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 8,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2005. do isplate,

- 6,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2005. do isplate,

- 6,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2005. do isplate,

- 6,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2005. do isplate,

- 6,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2006. do isplate,

- 4,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2006. do isplate,

- 0,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2006. do isplate,

- 0,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2006. do isplate,

- 0,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2006. do isplate,

- 0,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2006. do isplate,

- 0,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2006. do isplate,

- 66,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2008. do isplate,

- 69,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2008. do isplate,

- 73,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2008. do isplate,

- 65,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2008. do isplate,

- 63,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2008. do isplate,

- 65,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2008. do isplate,

- 60,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2008. do isplate,

- 61,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2008. do isplate,

- 66,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2008. do isplate,

- 88,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2008. do isplate,

- 71,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2008. do isplate,

- 91,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2009. do isplate,

- 93,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2009. do isplate,

- 94,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2009. do isplate,

- 90,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2009. do isplate,

- 106,48

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2009. do isplate,

- 102,09

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2009. do isplate,

- 96,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2009. do isplate,

- 99,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2009. do isplate,

- 102,79

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2009. do isplate,

- 99,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2009. do isplate,

- 98,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2009. do isplate,

- 103,12

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2009. do isplate,

- 106,58

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2010. do isplate,

- 111,10

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2010. do isplate,

- 110,00

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2010. do isplate,

- 117,78

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2010. do isplate,

- 116,10

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2010. do isplate,

- 117,94

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2010. do isplate,

- 138,63

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2010. do isplate,

- 134,05

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2010. do isplate,

- 150,89

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2010. do isplate,

- 142,54

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2010. do isplate,

- 135,34

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2010. do isplate,

- 156,86

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2010. do isplate,

- 167,84

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2011. do isplate,

- 159,62

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2011. do isplate,

- 162,15

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2011. do isplate,

- 155,28

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2011. do isplate,

- 156,04

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2011. do isplate,

- 177,85

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2011. do isplate,

- 181,46

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2011. do isplate,

- 211,89

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2011. do isplate,

- 208,38

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2011. do isplate,

- 188,88

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2011. do isplate,

- 181,92

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2011. do isplate,

- 180,58

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2011. do isplate,

- 185,54

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2012. do isplate,

- 191,08

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2012. do isplate,

- 191,21

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2012. do isplate,

- 187,75

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2012. do isplate,

- 188,88

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2012. do isplate,

- 191,02

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2012. do isplate,

- 188,99

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2012. do isplate,

- 189,14

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2012. do isplate,

- 187,19

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2012. do isplate,

- 183,33

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2012. do isplate,

- 187,77

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2012. do isplate,

- 189,04

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2012. do isplate,

- 188,06

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2013. do isplate,

- 182,71

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2013. do isplate,

- 186,85

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2013. do isplate,

- 187,97

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2013. do isplate,

- 185,49

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2013. do isplate,

- 178,52

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2013. do isplate,

- 175,77

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2013. do isplate,

- 179,20

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2013. do isplate,

- 181,56

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2013. do isplate,

- 187,59

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2013. do isplate,

- 184,27

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2013. do isplate,

- 185,76

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2013. do isplate,

- 186,97

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2014. do isplate,

- 189,29

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2014. do isplate,

- 191,72

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2014. do isplate,

- 190,47

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2014. do isplate,

- 188,05

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2014. do isplate,

- 186,95

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2014. do isplate,

- 187,43

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2014. do isplate,

- 190,38

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2014. do isplate,

- 193,50

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2014. do isplate,

- 193,22

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2014. do isplate,

- 194,79

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2014. do isplate,

- 197,04

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2014. do isplate,

- 196,12

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2015. do isplate,

- 197,39

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2015. do isplate,

- 197,39

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2015. do isplate,

- 197,39

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2015. do isplate,

- 197,39

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2015. do isplate,

- 197,39

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2015. do isplate,

- 197,22

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2015. do isplate,

- 186,67

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2015. do isplate,

- 193,84

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.“

II. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Nalaže se Tuženiku: ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski Trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320 da Tužitelju: ŠV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 7.135,04 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 8,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2005. do isplate,

- 6,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2005. do isplate,

- 6,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2005. do isplate,

- 6,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2005. do isplate,

- 6,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2006. do isplate,

- 4,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2006. do isplate,

- 0,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2006. do isplate,

- 0,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2006. do isplate,

- 0,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2006. do isplate,

- 0,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2006. do isplate,

- 0,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2006. do isplate,

- 14,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2008. do isplate,

- 17,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2009. do isplate,

- 19,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2009. do isplate,

- 20,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2009. do isplate,

- 16,52 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2009. do isplate,

- 32,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2009. do isplate,

- 28,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2009. do isplate,

- 22,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2009. do isplate,

- 25,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2009. do isplate,

- 28,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2009. do isplate,

- 25,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2009. do isplate,

- 24,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2009. do isplate,

- 29,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2009. do isplate,

- 32,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2010. do isplate,

- 37,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2010. do isplate,

- 35,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2010. do isplate,

- 43,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2010. do isplate,

- 42,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2010. do isplate,

- 43,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2010. do isplate,

- 64,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2010. do isplate,

- 60,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2010. do isplate,

- 76,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2010. do isplate,

- 68,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2010. do isplate,

- 61,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2010. do isplate,

- 82,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2010. do isplate,

- 93,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2011. do isplate,

- 85,59 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2011. do isplate,

- 88,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2011. do isplate,

- 81,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2011. do isplate,

- 82,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2011. do isplate,

- 103,82

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2011. do isplate,

- 107,43

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2011. do isplate,

- 132,28

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2011. do isplate,

- 128,76

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2011. do isplate,

- 109,26

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2011. do isplate,

- 102,30

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2011. do isplate,

- 100,96

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2011. do isplate,

- 105,92

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2012. do isplate,

- 111,46

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2012. do isplate,

- 111,59

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2012. do isplate,

- 108,13

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2012. do isplate,

- 109,27

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2012. do isplate,

- 111,40

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2012. do isplate,

- 109,37

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2012. do isplate,

- 109,53

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2012. do isplate,

- 107,58

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2012. do isplate,

- 103,72

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2012. do isplate,

- 108,16

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2012. do isplate,

- 109,43

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2012. do isplate,

- 108,45

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2013. do isplate,

- 103,09

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2013. do isplate,

- 107,23

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2013. do isplate,

- 108,35

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2013. do isplate,

- 105,87

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2013. do isplate,

- 98,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2013. do isplate,

- 96,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2013. do isplate,

- 99,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2013. do isplate,

- 101,94

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2013. do isplate,

- 107,98

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2013. do isplate,

- 104,65

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2013. do isplate,

- 106,14

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2013. do isplate,

- 107,36

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2014. do isplate,

- 109,68

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2014. do isplate,

- 112,11

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2014. do isplate,

- 110,86

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2014. do isplate,

- 108,43

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2014. do isplate,

- 107,34

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2014. do isplate,

- 107,82

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2014. do isplate,

- 110,76

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2014. do isplate,

- 113,88

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2014. do isplate,

- 113,60

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.10.2014. do isplate,

- 115,17

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.11.2014. do isplate,

- 117,42

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.12.2014. do isplate,

- 116,50

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.1.2015. do isplate,

- 117,78

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.2.2015. do isplate,

- 117,78

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.3.2015. do isplate,

- 117,78

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.4.2015. do isplate,

- 117,78

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.5.2015. do isplate,

- 117,78

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.6.2015. do isplate,

- 117,60

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.7.2015. do isplate,

- 107,05

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.8.2015. do isplate,

- 107,05

EUR počevši od dana koji slijedi danu: 1.9.2015. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 10.704,69 Eura, s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev za naknadom troška preko dosuđenog odbija kao neosnovan.

III. Odbija se prigovor tuženika radi prijeboja kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je s tuženikom sklopio spomenuti Ugovor o kreditu, koji sadrži ugovornu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi s ugovorom, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je valutna klauzula ništetna, kao i kako se ugovorom tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate, a stopa kamata nije određena, uglavljena je kao promjenjiva, pa u vrijeme sklapanja tužitelj nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja kamata, što nije odredljivo, jer ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se stopa kamata može odrediti niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, a stopa kamata određena je člankom 26. Zakona o obveznim odnosima u visini četvrtine stope zakonskih zateznim kamata, no tuženik da je teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo te je stekao korist i kako je dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističući da tužitelj nije potrošač u smislu odredi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju, prigovor zastare utuženog iznosa, neosnovanost tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj pristao na konverziju kredita ugovorenog s tuženikom s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o Potrošačkom kreditiranju, te je dana 20.01.2016.g. sklopio Aneks uz Ugovor o kreditu broj 5102527470 kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, kojom je konverzijom tužitelju omogućeno da se položaj potrošača s CHF izjednači s položajem u kojem bi koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, te je time došlo do promjene valuta kredita iz CHF u EUR i do promjene kamatne stope, te je time riješeno pitanje iznosa koje je možebitno pretplatio radi eventualnog neosnovanog povećanje stope ugovorene kamate i promjene tečaja te su mu iznosi priznati i uračunati u povrat kredita, sada s valutnom klauzulom EUR (list 422 do 428 spisa), te je tužbeni zahtjev neosnovan.

3. Tužitelj je podnio i eventualne tužbene zahtjeve u slučaju da su ne prihvati tužbeni zahtjev.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu i to: ugovor o kreditu s prilozima (l.s. 16-21), nalaz i mišljenje izračuna utjecaja promjene tečaja CHF na visinu anuiteta (l.s. 22-33), anex br. 1. ugovora o kreditu (422- 428 ), pregled prometa po kreditu (l.s. 146-58), otplatni plan kredita (l.s.159-161), obavijesti i leci tuženika (l.s.162-194), pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Majde Korljan (l.s. 445-466), pisano dopunski nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Majde Korljan (l.s.829-845).

5. Kumulirani tužbeni zahtjev 1. je osnovan.

6. Među strankama, nije sporno kako je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 /51401652-5102527470 od 18. srpnja 2005., kako se radi o hipotekarnom kreditu, kako je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 CHF-a, uz valutnu klauzulu i promjenljivu redovitu kamatnu stopu sukladno odluci tuženika koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 08,250%, a bilo je ugovorena otplata u mjesečnim ratama, s rokom otplate 216 mjeseci, a nije sporno niti kako je tijekom ugovornog odnosa tuženik mijenjao kamatnu stopu. Također nije sporno i kako je tužitelj s tuženikom 20. siječnja 2016. sklopio Aneks predmetnom ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK), uz konverziju kredita u CHF u kredit u valutu EUR, a sa stanjem na dan 30. rujna 2015. i kako su stranke utvrdile iznos preplate.

7. Sporno je pitanje ništetnosti dijela predmetnoga Ugovora o kreditu, odredaba koje se odnose na promjenu kamatne stope i dijela Ugovora koji se odnosi na valutnu klauzulu, možebitna zastara predmetnih potraživanja, kao i pitanje je li, temeljem nesporno provedene konverzije sukladno odredbama ZID ZPK, izvršeno i obeštećenje tužitelja kao dužnika.

8. Naime, tužitelj tvrdi kako konverzija ne utječe na odluku u ovom postupku jer da je dodatkom Ugovoru o konverziji uređen ugovorni odnos među strankama, dok se ovdje radi o izvanugovornom potraživanju, kao i kako je tim aneksom uređeno potraživanje samo nakon konverzije, dok konverzijom nije postignuta i ravnoteža među strankama i da takav dodatak ne može imati za posljedicu umanjenje prava koja tužitelju pripadaju temeljem Zakona o zaštiti potrošača.

9. U ovom postupku je donesena prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem P-1250/2020 od 21.3.2022., koja presudu je po žalbi tuženika ukinuta presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-716/2022 od 16. listopada 2024.

10.U postupku je u bitnom utvrđeno:

-kako su tužitelj i tuženik sklopili predmetni Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160 /51401652-5102527470 od 18. srpnja 2005., kako se radi o hipotekarnom kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 CHF-a, uz valutnu klauzulu i promjenljivu redovitu kamatnu stopu sukladno odluci tuženika,

-kako tužitelj tvrdi da je tuženiku platio uvećane iznose na temelju tog Ugovora zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, kako je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, razlika koju je platio preplata temeljem kamatne stope i tečajne razlike te da mu je taj iznos banka dužna vratiti zajedno s pripadajućim kamatama,

-kako tuženik navodi da tužitelj nema pravnu osnovu za vođenje parnice jer je kredit s valutnom klauzulom u CHF u skladu s odredbama Zakona konvertiran u "eurski kredit", kako je tužitelj pristao na konverziju kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o Potrošačkom kreditiranju, kako je konverzijom tužitelju omogućeno položaj potrošača s CHF izjednačiti s položajem u kojem bi koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te je time došlo do promjene valuta kredita iz CHF-a u EUR i do promjene kamatne stope i riješeno pitanje iznosa koje je možebitno pretplatio radi neosnovanog povećanje stope ugovorene kamate i promjene tečaja te su mu iznosi priznati i uračunati u povrat kredita s valutnom klauzulom EUR-a, kao i kako tužitelj nije potrošač u smislu odredi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o potrošačkom kreditiranju te je istakao i prigovor zastare potraživanja predmetnoga iznosa,

-kako je tuženik istakao i prigovor radi prijeboja i prigovor zastare

-kako je tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2019. i u tijeku postupka naveo i da su odredbe predmetnog ugovora ništetne jer je odredba o promjenljivim ugovornim kamatama protivna kogentnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, kako je samo tuženik bio ovlašten mijenjati ugovornu kamatu, što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je takva ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja i posljedično ništetna te je zatražio isplatu i temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, ističući da su viši sudovi povodom kolektivne tužbe utvrdili ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, navodeći i kako su i odredbe o valutnoj klauzuli ništetne jer tužitelj nije bio informiran od strane tuženika niti svjestan kako postoji rizik prilikom podizanja kredita kojem se glavnica kredita veže za stranu valutu CHF,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Majdi Korljan, kao i dopunsko vještačenje, koja je izradila pisani nalaz i mišljenje,

-kako iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je isti izrađen na temelju cjelokupne financijske dokumentacije u spisu, te je isti dao mišljenje da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita sklopili ugovor o kreditu 18.7.2005. kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.000,000 CHF s ugovorenim rokom otplate od 18 godina i početnom promjenjivom kamatnom stopom koja je iznosila 08,250 % godišnje, te da je prema otplatnoj tablici ugovoreni početni iznos anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 445,07 CHF. Tužitelj i tuženik da su dogovorili konvertiranje predmetnog kredita iz valute CHF u EUR, te je obračun konverzije napravljen zaključno s danom 30.9.2015.., aneksom od 20.1.2016. te je utvrđena preplata tužitelja u iznosu 21.432,78 kuna, koju je tužitelj iskoristio za plaćanje 50 % iznosa budućih podmirenja po njihovom dospijeću sve dok se iznos pretplate ne iskoristi u cijelosti.

-kako iz dopunskog nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi kako je utvrđen preplaćeni iznos od 7.135,04 Eura, u slučaju da nije primijenjena valutna klauzula, a redovita kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu iz tužbe, izračun anuiteta uz obračun zakonske zatezne kamate na iznos pojedine preplate do dana konverzije 30.9.2015. , koji iznos bi tuženik stekao bez osnove. Izračun potraživanja tužitelja prema tuženiku na dan 30.9.2015 uračunavajući iznos pretplate u konverziji na način da od utvrđenog iznosa potraživanja oduzme iznos pretplate uz konverziji kojeg je tuženik priznao tužitelju na dan 30.9.2015, a sve sukladno redoslijedu naplate definiranom u čl. 172. ZOO

11. Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu novčanog iznosa s osnova ništetnosti ugovornih odredaba koje se odnose na promjenjivost valutne klauzule, dok tuženik ističe svoj prigovor prijeboja kojim također potražuje isplatu novčanog iznosa na temelju istih ništetnih ugovornih odredbi.

12. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

16. Nadalje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je i presudu poslovni broj Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

17. Ističe se i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. Navedenom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak te promjenjivu kamatnu stopu, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP/03 s tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj.

19. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

20. Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani govor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

21. Odredbom čl. 81. st. 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, 46/07-dalje ZZP/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

22. Analizom predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud je zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je više puta mijenjao mjesečne anuitete temeljem ovlasti iz predmetnog ugovora, a takva ugovorna odredba i primjena od strane kreditora u suprotnosti je sa načelom savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je kao takva nepoštena.

23. Što se tiče izvršene konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu, temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje ZIDZOPK), valja reći da se radi o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz čl. 19c.t.6. ZIDZOPK na način kako to nalaže zakon. Po stajalištu ovog suda konverzija odnosno potpisivanje tog dodatka - aneksa između stranka ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama ZIDZOPK, a niti navedenim dodatkom izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da je banka bez prethodnog pregovaranja s korisnikom kredita sama tj. nepošteno mijenjala kamatnu stopu u ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Razlog donošenja navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodatkom ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih anuiteta u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Dakle, činjenica da su stranke sklopile dodatak kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate na dan 30. rujna 2015., sama za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih anuiteta na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjeni tečaja CHF i početno ugovorenog tečaja CHF.

24. Naime, glavni motiv i svrha navedenog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i preplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja, u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

25. Zaključno, slijedom svega navedenog, kako je dakle ovaj sud vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, to u konkretnom slučaju zaključuje da su odredbe Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, nepoštene što ih čini ništetnima. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

26. Međutim, ništetnost samih tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga Ugovora, jer ugovor može opstati bez njihova izuzimanja u primjeni, jer on sadrži sve bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost. Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora, a na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. U konkretnom slučaju, tužitelj je u svakom slučaju, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu 23. lipnja 2006. nastupao u svojstvu potrošača jer je kao fizička osoba sklopio pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, ni njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

27. Što se tiče svojstva potrošača tužitelja valja reći da iz odredaba Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03 i 46/07) jasno proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača, a s obzirom da je u samom ugovoru o kreditu navedeno i to od strane tuženika, da se radi o hipotekarnom kreditu građana, a tuženik tijekom postupka suprotno nije dokazao, a u spisu nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti.

28. Na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužitelja sud je izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Majdi Korljan. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je isti izrađen na temelju cjelokupne financijske dokumentacije u spisu, te je isti dao mišljenje da su tuženik kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita sklopili ugovor o kreditu 18.7.2005. kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.000,000 CHF s ugovorenim rokom otplate od 18 godina i početnom promjenjivom kamatnom stopom koja je iznosila 08,250 % godišnje, te da je prema otplatnoj tablici ugovoreni početni iznos anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 445,07 CHF. Tužitelj i tuženik da su dogovorili konvertiranje predmetnog kredita iz valute CHF u EUR, te je obračun konverzije napravljen zaključno s danom 30.9.2015., aneksom od 20.1.2016. te je utvrđena preplata tužitelja u iznosu 21.432,78 kuna, koju je tužitelj iskoristio za plaćanje 50 % iznosa budućih podmirenja po njihovom dospijeću sve dok se iznos pretplate ne iskoristi u cijelosti. Iz dopunskog nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi kako je utvrđen preplaćeni iznos od 7.135,04 Eura, u slučaju da nije primijenjena valutna klauzula, a redovita kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u Ugovoru o kreditu iz tužbe, izračun anuiteta uz obračun zakonske zatezne kamate na iznos pojedine preplate do dana konverzije 30.9.2015. , koji iznos bi tuženik stekao bez osnove. Slijedom navedenog, pri čemu je visina tužbenog zahtjeva utvrđena na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještaka Majde Korljan, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti, tužitelj ima pravo na povrat preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa koji su plaćeni na temelju obračuna promjene valute i iznosa obračunatog prema tečaju CHF na dan isplate ugovora.

29. Tužitelj nije imao prigovora ni primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je podneskom od 11. lipnja 2024. uredio tužbeni zahtjev i postavio sukladno provedenom financijskom vještačenju, dok je tuženik istaknuo da nema prigovor na matematičku točnost financijskog vještačenja, već su prigovori koje je tuženik imao na nalaz i mišljenje vještaka materijalno pravne prirode, dakle o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud, a ne financijski vještak.

30. Tužitelj je u podnesku od 11. lipnja 2024. konačno uredio tužbeni zahtjev i postavio sukladno provedenom financijskom vještačenju.

31. Tuženica se usprotivila prvotnoj preinaci tužbenog zahtjeva, te istaknula prigovor zastare.

32. Međutim, u konkretnom slučaju se ne radi o preinaci već uređenju tužbe u smislu odredbe čl. 109. u vezi čl. 186. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. dalje ZPP.), a sve imajući na umu inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev, koji je bio neodređen, ali odrediv, te je tužitelj tek po provedenom vještačenju mogao znati visinu svojeg potraživanja, u skladu s kojim je i uredio tužbene zahtjeve. Tako prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 123/2024-5 od 27. svibnja 2024., u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju ne bi se u konkretnom slučaju radilo od zastari.

33. S obzirom na prigovor zastare, za navesti je kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske , br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje koje glasi “4. Ako je ništetnost ustanovljena, ako u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajnog istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Sukladno navedenom pravnom shvaćanju za tužiteljevu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovoranja valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 12.6.2019., dakle prije isteka petogodišnjeg roka u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, stoga je prigovor zastare neosnovan.

34. Tuženica je u odgovoru na tužbu istakla prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove pretplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 4.804,14 EUR (kad je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja), a nakon provedenog financijsko- knjigovodstveno vještačenje prebijanja svoje tražbine s osnove pretplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 617,30 EUR.

35. Ovaj sud smatra da nije osnovan tuženičin materijalnopravni prigovor radi prebijanja (davanjem izjave o prijeboju tijekom parnice) i to s tzv. negativnom razlikom po osnovi tečaja, jer plaćanjem (manjih) anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti tražbina tuženice prema tužitelju. Naime, tužitelj u spornom razdoblju nije ništa primio od tuženice, već je upravo on tuženici vršio uplate, kao i da je u razdoblju kad je tečaj CHF bio manji od početnog došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženice, a i ne obrnuto, pa ne postoji tražbina tuženice prema tužitelju za koju bi tuženica mogla izjaviti prijeboj. Stoga je odlučeno kako glasi u točki III. izreke presude.

36. Odredbom članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 16/21. dalje ZOO), propisano je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo određuje, s tim da prema stavku 2. istog članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

37. Prema odredbi članka 1111. stavak 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

38. Sukladno odredbi članka 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

39. Kako je u konkretnom slučaju do tuženičinog stjecanja došlo na temelju po sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, ona ima položaj nesavjesnog stjecatelja te ja na iznos od 7.015,49 EUR, po članku 1115. ZOO, dužna tužitelju platiti zatezne kamate počevši od dana stjecanja tj. dana isplate anuiteta.

40. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

41. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25. dalje Tarifa) a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tako je tužitelju zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika priznat kao osnovan trošak sastava tužbe od 12.6.20219. prema Tbr. 7. toč. 1. u iznosu od 500,00 Eura, trošak sastava podneska od 13. 8.2019., 8.10.202., 17.1.2022., 31.1.2022., 3.2.20258., 1.12.2025, prema Tbr. 8. toč. 1., svaki u iznosu od 500,00 Eura, trošak pristupan na ročište od 28.8.2019., ročište od 8.10.2020., ročište od 7.1.2021., ročište od 13. 8. 2021., ročište od 15.10.2021., 7.2.2022., 27.8.2025. i 7.4.2026. prema Tbr. 9. toč. 1, svaki u iznosu od 500,00 Eura, sastav žalbe od 23.9.2019. u iznosu od 125,00 Eura, sve uvećano za PDV od 25 %, troškove vještačenja u iznosu od 298,63 Eura, te dopunskog vještačenja u iznosu od 500,00 Eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 186,74 Eura, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 188,07 Eura, što sveukupno iznosi 10.704,69 Eura, dok se zahtjev za naknadom troška preko dosuđenog odbija kao neosnovan

Pag, 21. svibnja 2026.

Sudac

Iva Peričić Pejar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku,

2. Tuženici po punomoćniku.