REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1219/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TŽ, državljanke Republike Turske, trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Hotel Porin, Zagreb, Sarajevska 41, koju zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23-06/42670, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 14. ožujka 2025. i priznavanje azila, podredno supsidijarne zaštite u Republici Hrvatskoj.

II.

Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/42670, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 14. ožujka 2025., odbijen je zahtjev tužiteljice za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te je određeno da je u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja dužna napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljena s područja EGP-a.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako je s osobom proganjanom od turskih vlasti - GŽ, zajedno živjela u [adresa] te su sklopili brak u vjerskom obliku, s obzirom da obitelji nisu govorili o svojom ateističkim stavovima, kako povrh svega još ne bi imali problema i s članovima obitelji. Takav brak nisu registrirali u građanskom obliku, budući da se isto vrši osobnim pojavljivanjem kod turskih vlasti, koje proganjaju njenog supruga, a uslijed toga i tužiteljicu. Tvrdi da je unatoč formalnom neregistriranju braka, turskim vlastima poznata tužiteljičina bliska povezanost i zajednički život sa GŽ te je logično da preko nje žele saznati informacije o njemu i doći do njega. Ističe da je njenom suprugu priznat izbjeglički status u Švicarskoj, o čemu je tijekom upravnog postupka priložila dokaz (izbjeglička putovnica, dozvola boravka), kao i druge dokaze, koji nisu niti prevedeni na hrvatski jezik i koji su ignorirani. Dodaje kako Turska za T i pristaše pro-kurdskih političkih opcija te osobe blisko povezane s njima, ne predstavlja sigurnu zemlju podrijetla u smislu čl. 44. i čl. 26. st. 3. Zakona. Tužiteljica smatra da pobijano rješenje u toč. II. nije obrazloženo te da je u tom dijelu nerazumljivo i ne može se ispitati te da je nalog za napuštanje EGP -a protivan odredbama EKLJP, posebice čl. 3. te je u cijelosti neprimjeren, posebice jer nisu ispitani individualni uvjeti povratka u zemlji podrijetla odnosno da li se tužiteljica može sigurno vratiti u zemlju podrijetla. Predlaže poništiti osporeno rješenje i priznati joj azil, podredno supsidijarnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kao i odobriti besplatnu pravnu pomoć.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužiteljice da razlozi traženja međunarodne zaštite predstavljaju povezanost razloga utemeljenih na političkom mišljenju, pripadnosti određenoj etničkoj skupini (G) te pripadnosti određenoj društvenoj skupini (nezaštićena i izložena žena), s obzirom da tijekom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužiteljica nije spomenula niti je pojasnila probleme s kojima se navodno suočavala, već se pozivala isključivo na probleme njezinog navodnog supruga JŽ. U zahtjevu je navela da nikada nije bila kažnjavana, tužena, pritvarana, uhićena, navela je da nikada nije bila izložena mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju te da joj mjesto boravka nikad nije bilo pretreseno. Istaknula je da je zemlju podrijetla napustila kako bi mogla biti sa svojim navodnim suprugom, a što je u skladu s tužiteljičinim postupcima. Nakon što je izrazila namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj i bila upućena da se javi u Prihvatilište, navedeno je propustila učiniti te je otputovala natrag u zemlju podrijetla, u kojoj se prema vlastitim navodima zadržala oko mjesec dana. Zaključuje se da bi tužiteljica, da je uistinu bila proganjanja kako navodi u tužbi, ostala na teritoriju Republike Hrvatske do okončanja postupka, a ne se samovoljno vraćala u Republiku Tursku iz koje je navodno pobjegla iz straha za vlastiti život. Navedeno postupanje je protivno članku 52. stavku 3. točki 8. Zakona, koji propisuje da je tražitelj dužan ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka odobrenja međunarodne zaštite. Tužiteljica navode da je bila praćena i maltretirana od strane policijskih službenika nije potkrijepila materijalnim ili drugim dokazima, a njezinim navodima tuženik nije mogao pokloniti vjeru iz razloga nedosljednosti, neuvjerljivost i paušalnosti iskaza. S obzirom da je tužiteljica zemlju podrijetla napustila legalno, bez ikakvih problema, a u istu se i vratila nakon što je izrazila namjeru za međunarodnu zaštitu te nije dokazala da joj u zemlji podrijetla prijeti opasnost od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde, tuženik ostaje pri navodima i razlozima osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica dana 16. listopada 2024. godine podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Navela je da je zemlju podrijetla odlučila napustiti kako bi mogla biti sa svojim suprugom, koji je u statusu azilanta u Švicarskoj Konfederaciji. Navela je da je njezin suprug bio član političke stranke „Dem“ koja se borila za prava J u [adresa]. Istaknula je da je služio zatvorsku kaznu od 2006. do 2020. godine, a nakon odsluženja kazne i puštanja na slobodu suočavao se s prijetnjama smrću i ugnjetavanjem od strane policijskih službenika. Na okolnosti povratka u zemlju podrijetla, navela je da ne zna što bi joj se moglo dogoditi.

6.1. Povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, a radi izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, tužiteljica je saslušana na zapisnik 12. veljače 2025., kada je navela da je zemlju podrijetla napustila zbog prijetnji i praćenja od strane policijskih službenika. Navela da je od siječnja do rujna 2023. godine bile praćena od strane turskih policijskih službenika. Navela je da je često viđala sivi auto istih registarskih oznaka koji bi obično stajao na putu prema njezinom poslu ili kući. Istaknula je da su je dana 18. rujna 2023. godine tri službenika u civilu presrela i upitala gdje se nalazi njezin suprug, a nakon što im je rekla da ne zna, rekli su joj da će idući put „itekako znati gdje joj je suprug“. Osim toga, navela je da je dobila otkaz na poslu te smatra da je i to povezano sa suprugom.

7. Međutim, tužiteljica svoje navode nije potkrijepila nikakvim dokazom, a njezin iskaz ocijenjen je kao neuvjerljiv. Tijekom podnošenja zahtjeva niti jednom riječju nije spomenula da joj se prijetilo, da je bila praćena ili da je imala kontakt s policijskim službenicima. U prilog svojih navoda priložila je presliku razgovora sa navodnim suprugom, u kojem izražava svoj strah i ističe da mu se želi pridružiti, međutim , navedeno nije dovoljno da bi se tužiteljici poklonila vjera, posebice kada se uzme u obzir da nije dokazala da je s GŽ u braku niti je ranije iznosila da je imala bilo kakvih problema u zemlji podrijetla zbog imenovanog. Tužiteljica se izjasnila kao ateistkinja, a za JŽ također je navela da je ateist, stoga je nejasno kako je s navedenim mogla sklopiti vjerski brak. U Republici Turskoj sklapanje vjerskog braka bez građanskog braka je kažnjivo djelo. U članku 230. turskog Kaznenog zakona propisano je da se oni koji obavljaju vjerski obred braka bez građanskog braka mogu kazniti kaznom zatvora u trajanju od dva do šest mjeseci. U trenutku kada se sklopi građanski brak, javna tužba i izrečena kazna uklanjaju se sa svim svojim posljedicama. Isto tako, osoba koja obavlja vjerski obred vjenčanja, a nije vidjela dokument koji dokazuje da je bračni ugovor sklopljen u skladu sa zakonom, kaznit će se kaznom zatvora u trajanju od dva do šest mjeseci. Također, članak 143. turskog Građanskog zakona propisuje da čim je vjenčanje završeno, vjenčani službenik izdaje obiteljski list supružnicima. Navedeni članak propisuje i da se vjerski obred vjenčanja ne može obaviti bez predočenja obiteljske isprave, a valjanost braka ne ovisi o vjerskom obredu koji se obavlja. Vjerski brak povezan je samo s duhovnim vrijednostima i nema pravno značenje, a s obzirom na to da je tužiteljica ateistkinja, kao i njezin navodni partner, tuženik joj ne poklanja vjeru da je sklopila vjerski brak s navedenim, a samim time niti da je bila praćena i maltretirana od strane policijskih službenika.

7.1. Nadalje, tužiteljica je 12. listopada 2023. zatečena u ilegalnom prelasku hrvatske granice u kombiju sa još sedamnaest osoba. Nakon što je izrazila namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj upućena je da se prijavi u Prihvatilište, a navedeno je propustila učiniti te je otputovala natrag u Republiku Tursku , gdje se prema vlastitim navodima zadržala oko mjesec dana te ponovno iskoristila mogućnost krijumčarskih kanala i ilegalnim putem dospjela do Švicarske Konfederacije , iz koje je 10. listopada 2024. vraćena po dublinskom postupku. Stoga se iz tužiteljičinih postupaka opravdano zaključuje da zemlju podrijetla nije napustila zbog straha od proganjanja ili trpljenja ozbiljne nepravde, jer se u protivnom ne bi vraćala u zemlju iz koje je navodno otišla upravo iz straha za vlastiti život. Iz svega navedenog zaključuje se da tužiteljica nije zatražila međunarodnu zaštitu zbog razloga navedenih u članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, dalje Zakon), odnosno zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, već iz razloga sekundarne migracije prema drugoj državi članici Europske Unije, u ovom slučaju prema Švicarskoj Konfederaciji.

8. U postupku nije utvrđeno da bi tužiteljica povratkom u zemlju podrijetla mogla biti izložena proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi, što dodatno potvrđuje i njena izjava da ne zna što bi joj se potencijalno moglo dogoditi ako bi se vratila u zemlju podrijetla. Budući da se tužiteljica, nakon što je izrazila namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, bez problema vratila i boravila u [adresa], opravdano se zaključuje da za nju ne postoji rizik od povratka. Također, Republika Turska se nalazi na Listi sigurnih zemalja podrijetla u sklopu Odluke o listi sigurnih zemalja podrijetla u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 45/16). Budući da je ACLED (Explorer) u posljednjih godinu dana zabilježio jednu civilnu žrtvu u pokrajini Diyarbakir, zaključuje se da ne postoji sigurnosni rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva. Utvrđujući osobne okolnosti tužiteljice, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, kao niti da će biti izložena mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također, nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje njenom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Stoga nisu ispunjeni ni uvjeti za odobrenje supsidijarne zaštite iz čl. 21. Zakona.

9. Tužiteljica je prilikom podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu 16. listopada 2024., sukladno čl. 44. st. 6. Zakona, obaviještena o primjeni instituta sigurne zemlje podrijetla te joj je omogućeno osporavanje primjene navedenog instituta s obzirom na specifičnosti svojih osobnih okolnosti. Tužiteljica je navela da Tursku ne smatra sigurnom zemljom zbog toga što je njen suprug imao problema zbog svog političkog mišljenja, zbog čega je odslužio i zatvorsku kaznu. Međutim, tom prilikom nije navela nikakve osobne probleme koje je ona sama imala u Turskoj, nego je izjavila da je odlučila pobjeći iz Turske kako bi bila sa svojim suprugom koji je dobio pravo na boravak u Švicarskoj. Tužiteljica je u Republici Hrvatskoj zatečena u skupini ilegalnih migranata, a nakon što je izrazila namjeru za međunarodnu zaštitu otputovala je natrag u Tursku, gdje se zadržala oko mjesec dana te ponovno ilegalnim putem dosp jela do Švicarske Konfederacije.

9.1. Tužiteljica je tek na saslušanju 12. veljače 2025. navela da ju je policija pratila za vrijeme dok je još živjela i radila u Turskoj, da su je zaustavili na ulici i pitali gdje joj se nalazi suprug te da je dobila otkaz na poslu, a razlozi joj nisu objašnjeni, zbog čega tužiteljica pretpostavlja da je policija utjecala na to da dobije otkaz.

9.2. Imajući u vidu da tužiteljica nije dokazala da je u braku s GŽ, niti je učinila vjerojatnim svoje tek naknadno iznesene navode o praćenju od strane policije, sud ocjenjuje da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice. Da je tužiteljica doista bila praćena od strane policije prije napuštanja zemlje podrijetla i da je zaista smatrala da je dobila otkaz zbog pritisaka policije, za očekivati je da bi te činjenice navela odmah prilikom podnošenja zahtjeva kada joj je postavljeno pitanje zašto Turska za nju nije sigurna zemlja. Okolnost da se tužiteljica nakon zatjecanja u ilegalnom prelasku hrvatske granice i nakon izražene namjere za međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj, vratila u Tursku i ostala ondje mjesec dana, dodatno ukazuje da se Republika Turska može smatrati sigurnom zemljom podrijetla za tužiteljicu. Stoga je sud na raspravi odbio kao nepotreban dokazni prijedlog za saslušanje tužiteljice.

10. Slijedom prethodno navedenoga, nije osnovan ni prigovor tužiteljice da je nalog za napuštanje EGP-a protivan čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer nije ispitano da li se tužiteljica može sigurno vratiti u zemlju podrijetla. Naime, tužiteljica je vlastitim postupcima dokazala da se može sigurno vratiti u zemlju podrijetla.

11. Stoga prigovori tužiteljice nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja te je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24, 39/26, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan .

12. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužiteljica nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15).

12.1. Budući da je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetnici je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za PDV od 250,00 eura iznosi ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec, Bukovačka cesta 51, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. U spis