P-4665/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu ovog suda Miljani Srhoj Buratović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CE rođ. Lučić Anka, Krvavica 43, 21320 Baška Voda, OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Andro Duboković, odvjetniku iz Jelse protiv tužene Republika Hrvatska, zastupana po ODO Split, OIB:5261342138587, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne održane glavne rasprave zaključene dana 31.03.2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i izočnosti ZZ tužene, objavljene 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužitelj (CE rođ. Lučić, Krvavica 43, 21320 Baška Voda, OIB: [osobni identifikacijski broj]) vlasnik u cijelosti na fizičkom dijelu č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici mjesta spora za k. o. [katastarska općina] u mjerilu 1:500, izrađenoj od strane Petra Garmaza, dipl. ing. geod., stalnog sudskog vještaka za geodeziju, (sastavni dio ove presude, list broj 51 spisa ) prikazan unutar linija koje spajaju točke A, B, C i D, ukupne površine 8492 m2, pa je slijedom naprijed utvrđenog ovlašten tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, brišući isto pravo sa imena tužene RH.

II/ Dužna je tuženica naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.492,90 EUR, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je nekretnina označena kao čzem 809/1 zul 1822 k. o. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo RH u cijelosti. Mještani Općine Vrboske da su početkom prošlog stoljeća kupovali zemljište na području zvanom Zaglav te su se novčana sredstva prikuplja od prodaje navedenog zemljišta koristila za uređenja groblja, mjesnih puteva i općenito infrastrukture tadašnje samostalno Općine Vrboske. Da je tome tako vidljivo je iz zapisnika sa sjednice Općinskog vijeća Općine Vrboska od 13.06.1910. a iz "popisa" iznosa utjeranih u naslov predujma dotično od prvog obroka od prodaje Zaglava mogu se točno vidjeti imena osoba odnosno svih obitelji koji su se prijavile za kupnju zemljišta na području pod nazivom "Zaglav", a ujedno predstavlja dokaz da je uplaćena rata kupoprodajne cijene koja je iznosila tadašnjih 25 kruna, a ukupna kupoprodajna cijena je iznosila 125 kruna. Navodi da osobe koje su kupile zemljište na području "Zaglava" da bi ogradile svoj kupljeni fizički dio tako da je na tom području u naravi izvršena parcelacija zemljišta na način da je svaki kupljeni fizički dio odvojen malim suhozidom od ostalih fizičkih dijelova, te se na taj način znalo što kome pripada. Kasnije, da su neki stvarni vlasnici prodavali svoja kupljena prava, kao i u ovom konkretnom slučaju, jer su prednici tužiteljice braća BE i TE sporno zemljište kupili kupoprodajnim ugovorom od 08.06.1950. za tadašnjih 10.00 dinara, a u ugovoru se kao prodavatelj navodi ĆE dok su kupci navedeni BE i UE. Upravo na strani 5 redak 23 "popisa" iznosa utjeranih u naslov predujma dotično od prvog obroka prodaje Zaglava kao kupac dijela Zaglava navodi se upravo CEI. Navedeni popis datira mjeseca prosinca 1910. te je potpisan od strane tadašnjeg načelnika C, jasno je vidljivo koje su obitelji zaista kupile predmetna zemljišta, a kada se taj popis usporedi sa zapisnikom vijeća bivše Općine Vrboska od 13.06.1910. gdje se točno navodi da se 10 obitelji prijavljeno za zakup-livel, a 161 za kupoprodaju na području Zaglava, tada se može vidjeti da je prednik tužiteljice zaista bio kupac a ne zakupnik utuženog fizičko dijela čzem 809/1 ko [katastarska općina]. Obitelji koje su bile prijavljene za livel navode u nalogu za isplatu 5/10 1927 br. 1854 kao i u nalogu isplate od 04.04.1928. Iz toga se vidi da je ĆE kao stvarni vlasnik fizičkog dijela nekretnine oznake čzem. 809/1 isto prodao prednicima tužiteljice braći BE i UE kupoprodajnim ugovorom iz 1952. a isti da su početkom 1990-ih sva stečena prava ustupili svojoj sestri ovdje tužiteljici a što je vidljivo iz njihove potpisane izjave srpanj 1990.

Tijekom postupka navodi da su u svezi predmetne nekretnine za više fizičkih dijelova već donesene pravomoćne presude protiv RH budući se radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi gdje su viši sudovi nedvojbeni zauzeli pravno stajalište u svezi predmetnog područja.

Podneskom zaprimljenim 10.04.2025. tužitelj je precizirao tužben zahtjev kao u izreci.

2.Dajući odgovor na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže tužbu odbaciti te drži da podnositelj zahtjeva za mirno rješenje spora nije postupio po dopisu tuženika od 03.11.2022. na način da je potrebno zahtjev dopuniti radi čega drži tj presumira se da zahtjev za mirno rješenje spora nije ni podnesen. Nadalje, zz tuženika navedenim dopisom da je pozvao podnositelja da sukladno odredbi čl 186 a st. 10 Zakona o parničnom postupku, a u svezi s odredbom čl. 39 Zakona o državnom odvjetništvu, pokrene izvanparnični postupak po pravilima o osiguranju dokaza u kojem će se izvesti dokazi očevid na livcu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika te saslušanje svjedoka. Kako podnositelj zahtjeva ovdje tužitelj nije pokrenuo izvanparnični postupak to da upućuje na zaključak da isti nije imao namjeru predmetni spor riješiti u mirnom postupku. Podredno protivi se podrednom tužbenom zahtjevu te navodi kako iz priložene dokumentacije nije razvidno koliku površinu zemljišta je ĆE kupio od Općine Vrboska a niti je priložen dokaz da bi isti isplatio kupoprodajnu cijenu, te je upitna aktivna legitimacija tužiteljice.

3.U dokazne svrhe sud je pregledao zk izvadak priložen uz tužbu, izvršen je pregled povijesne zemljišne knjige, pregledan je zapisnik sa sjednice Općinskog vijeća Općine Vrboska od 13.06.1910., pregledan je "popis" iznosa utjeranih u naslovu predujma dotično od prvog obroka od prodaje Zaglava, nalog za isplatu 5/10 1927 br 1854 kao i nalog isplate od 04.04.1928., pregledan je kupoprodajni ugovor "Vrboska 08.lipnj 1952.", Izjava srpanj 1990., izveden je očevid na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika, pregledano je vještvo vještaka Petra Garmaza "u Solinu, travanj 2025." kao i skica mjesta spora te fotografije koje prileže istom, Ugovor o darovanju pod Z-151/62, rješenje o nasljeđivanju iza pok. BE pod br. O-38/77 od 26.08.1977., pregledane su odluke ŽS u Dubrovniku Gž-359/2021, ŽS u Splitu Gž- 1104/2020, VSRH Rev-x-218/2016, ŽS u Osijeku Gž-1762/19 te ŽS u Splitu pod br. Gž-x-193/14, GŽp-561/14 i Gžp-1000/14 te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka PE, EE, ĐE, UE, ČE i SE.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je pravno utemeljen.

5.S obzirom na navode iz odgovora na tužbu a koji se tiču procesnih uvjeta iz čl. 186 a ZPP-a za podnošenje ove tužbe, tužiteljica je priložila u spis zahtjev za mirno rješenje spora koji uredno upućen tuženoj a što je vidljivo iz preslike dostavljene uz tužbu. Nakon primitka zahtjeva tužiteljica da je zaprimila dopis tužene od 03.11.2022. kojom se traži dopuna dokumentacija, tužiteljica da je odmah odgovorila podneskom dostavljen uz tužbu a u kom se navodi da ukoliko se smatra da nema uvjeta za mirno rješenja spora da moli zahtjev odmah odbiti bez čekanja proteka roka iz čl. 186 a ZPP- a. S tim u svezi da se izjasnila sudska praksa koja je dostavljena tuženoj te su neosnovani navodi da nisu ispunjeni procesni uvjeti za podnošenje ove tužbe budući je nesporno protekao rok od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora.

6.U ovom postupku prijeporna je aktivna legitimacija tj. prijeporno je da li su prednici tužitelja stekli predmetnu nekretninu temeljem kupoprodaje odnosno dosjelosti, sukladno tada važećim pravnim propisima.

7.Naime, u ovom se postupku sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 – dalje: ZV), imaju primijeniti pravno važeće odredbe koje su bile na snazi u vrijeme nastanka pravnog odnosa, a to znači pravna pravila imovinskog prava o stjecanju prava vlasništva temeljem kupoprodaje odnosno dosjelosti a koja su se 2 P- 4530/2021 primjenjivala na temelju odredaba Zakona o načinu primjene pravnih propisa, donesenih prije 06. 04. 1941. godine (NN 73/91).

8.Prema pravnim pravilima OGZ-a koji je bio na snazi u vrijeme za koje tužitelj u tužbi navodi da bi predmetna nekretnina bila stečena od strane njegovih prednika tj. početkom 20. og stoljeća, za valjanost pravnog posla kupoprodaje bila je dovoljna i faktična realizacija tog pravnog posla u naravi, tj. isplata kupoprodajne cijene i stupanje u posjed.

9.U prilog aktivne legitimacije sud je pregledao kupoprodajni ugovor od 08.06.1952. koji je u svezi točno određene nekretnine na predjelu zvanom Zaglav zaključen između IE kao prodavatelja te braće B i UE kao kupca. Predmet kupoprodaje opisan je kao zemljište koje ostaje između dijela FE i braće T i GE pok SE, a što upravo odgovora predmetu spora koji je pokazan na očevidu od 28.03.2025.

Sud je pregledao "popis iznosa utjeranih u naslov predujma od prvog obroka od prodaje Zaglava" iz kojeg je razvidno imena osoba odnosno svih obitelji koje su se prijavile za kupnju zemljišta na području pod nazivom Zaglav, a na strani 5 redak 23 navedenog pismena kao kupac dijela u Zaglavu naveden je upravo IE NE ujedno i prodavatelj u kupoprodajnom ugovoru od **.**.1952. RE i ČE oba pok B su jedini pravni slijednici kupaca koji su navedeniu kupoprodajnom ugvoru iz 1952. odnosno sada pok UE B i pok UE RE ovo upravo proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju iza pok B pod br. O-38/77 od 26.08.1977. kao i Ugovora o darovanju pod Z-151/62 koji je sklopljen između OE kao jedine slijednice svoga muža sada pok UE budući nisu imali djece, te braće tužiteljice UE i UE ČE. Braća tužiteljice DE i UE ČE početkom 1990ih prošlog stoljeća su sva stečena prava na predmetu spora ustupili svojoj sestri ovdje tužiteljici a što je vidljivo iz njihove potpisane Izjave, srpanj 1990. Stoga sud drži da temeljem gore navedenih pismena i iskaza svjedoka aktivna legitimacija nije sporna budući je dokazan neprekinut pravni slijed od izvornog kupca sada pok IE NE sve do tužiteljice.

10.Pasivna legitimacija tužene utvrđena je pregledom zk izvatka iz kojeg proizlazi da je u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana č. zem. [katastarska čestica], šuma, ukupne površine 992368 m2, s uknjiženim pravom vlasništva na ime Republika Hrvatska u cijelosti.

Sud je vanraspravno pregledao zemljišnu knjigu.

11.Radi utvrđivanja osnovanosti činjeničnih navoda tužitelja, sud je izveo više dokaza, pa je tako prvenstveno radi identifikacije predmeta spora izveden dokaz očevidom na mjestu spora dana 28.03.2025. uz mjerničko vještačenje.

12.Očevidom na mjestu spora sud je utvrdio da isto u naravi predstavlja neobrađeno zemljište pod borovom šumom i niskom makijom, zemljište je sa zapadne sjeverne i južne strane omeđeno suhozidom a istočna granica pokazana je djelomično. S a sjeverni i južne strane zemljišta se nalaze pristupni makadamski putevi, a po navodu punom tužitelja istočna i zapadna granica nije sporna budući su istočni i zapadni neposredni susjedi PE i EE koji su već ishodili pravomoćne sudske presude za svoje fizičke dijelove na čzem 809/1 k. o. [katastarska općina]. Pregledano je vještvo vještaka Petra Garmaza kojem je navedeno kak pokazano zemljište predstavlja dio kč [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 8492 m2 određeno točkama ABCD, vještvu prileži skica mjesta spora kao i fotografije.

13.Pregledan je zapisnik sa sjednice Općinskog vijeća Općine [adresa] od 13.lipnja 1910. u kojem je navedeno da Općina Vrboska prodaje zemljišta u predjelu Zaglav svim onima koji su se prijavili, da se za kupnju prijavila 161 obitelj a za zakup se prijavilo 10 obitelji.

Iz popisa iznosa utjeranih u naslov predujma dotično od prvog obroka od prodaje Zaglava vidljivo je da je uplaćena prva rata kupoprodajne cijene u iznosu od 25 kruna a ukupna kupoprodajna cijena iznosila je 125 kruna.

Pregledan je nalog za isplatu 5/10 1927 br. 1854 te nalog isplate od 04.04.1928. gdje su naveden obitelji koje su bile prijavljene za zakup-livel a njihov broj (10) podudara se sa zapisnikom od 13.lipnja 1910., među kojim obiteljima odnosno imenima nema prednika tužitelja.

14.Sud je pregledao odluke Gž-359/21 ŽS u Dubrovniku od 07.07.2021., Gž- 1104/2020 ŽS u Splitu od 02.07.2020., Rev-x-218/20216 Vr suda RH od 11.12.2019. te Gž-1762/2019 ŽS u Osijeku od 12.11.2020. kao i odluke Gž-x-193/14, Gžp-561/14, i Gžp-1000/14 ŽS u Splitu. Radi se o predmetnima istovrsne činjenične i pravne osnove pokrenutim od strane drugih fizičkih osoba u svezi prava vlasništva na drugim pojedinačnim fizičkim dijelovima čzem. 809/1, a u kojima predmetima je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja a koje presude su povodom izjavljene žalbe tužene potvrđene presude ovog suda.

15.Radi utvrđenja navoda tužitelja da bi predmetna nekretnina bila u nesmetanom vlasničkom posjedu prednika tužitelja pa i tužitelja, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka.

16.U svom iskazu svjedok PE naveo je ima osobna i neposredna saznanja o predmetu spora budući se sporna nekretnina nalazi s istočne strane njegove nekretnine oznake 809/334 k. o. [katastarska općina]. Dodao je da je njegov djed FE od tadašnje Općine Vrboska oko 1910. kupio tu nekretninu na predjelu zvan Zaglav a tadašnja Općina Vrboska je prodavala zemlju na tom području u svrhu proširenja odnosno gradnje novog groblja u [adresa]. Odlazeći na svoju zemlju u djetinjstvu viđao je pok oca tužiteljice BE koji je na toj svojoj zemlji brao taklje, ruzmarin a pored toga njegova supruga KE te sestra pok B koju su zvali Ć su tamo čuvale koze i ovce. BE i KE su imali troje djece dva sina DE i ČE te kćer CE, a poslije njihove smrti dogovorom između njihovih nasljednika ova sporna nekretnina pripala je ovdje tužiteljici. Napomenuo je da nikoga drugog osim tužiteljice odnosno njenih prednika na toj nekretnini nije viđao, niti je čuo da bi bilo tko dovodio u pitanje njihov posjed i vlasništvo. Dodao je da je čuo da je pok BE ovu spornu nekretninu kupio no međutim ne zna točno od koga. Istakao je da je kako njegova tako i sporna nekretnina na terenu omeđena vidljivim kamenim suhozidom. Što se tiče njegove nekretnine napomenuo je da je on u međuvremenu po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ishodio presudu i na temelju koje se upisao kao vlasnik.

17.U svom iskazu svjedok EE naveo je da ima saznanja o predmetu ovog spora budući i sam posjeduje zemljište koje se nalazi s istočne strane sporne nekretnine na predjelu Zaglav iznad uvale Rapa. Naveo je kako mu je poznato da je pok otac tužiteljice koji se zvao BE zajedno sa svojim bratom DE kupio spornu nekretninu od izvjesnog IE kao izvornog vlasnika, nakon čega je obitelj tu kupljenu nekretninu koristila za branje taklja, ruzmarina, čuvale su se ovce i koze. Dodao je kako je UE bio oženjen no nije imao djecu, poslije smrti UE naslijedila ga je supruga OE a koja je pak sva svoja vlasnička prava pa tako i na spornoj nekretnini prenijela na djecu pok B, UE i ČE a koji su poslije smrti oca dogovorom predmetnu spornu nekretninu ustupili sestri CE ovdje tužiteljici. Nikoga drugog osim obitelji prednika tužiteljice na spornoj nekretnini nije viđao a niti je čuo da bi bilo tko osporavao njihovo pravo na posjed i vlasništvo. Napomenuo je kako je sporna nekretnina na terenu omeđena jasno vidljivim kamenim suhozidom. Istakao je da je prije nekoliko godina po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi u odnosu na svoju nekretninu ishodio presudu.

18.Svjedok ĐE u svom iskazu naveo je da Što se tiče sporne nekretnine ista se nalazi na predjelu Zaglav, i sam ima zemljište na predmetnom području iz kog razloga mu je poznato je prednik tužiteljice njen pok otac BE zajedno sa svojim bratom UE svojevremeno kupio spornu česticu od stvarnog izvijesnog vlasnika IE. Naime, tadašnja Općina Vrboska je negdje 1910. odlučila prodavati i davati u zakup na predjelu Zaglav te s tim u svezi je kupljena a potom i prodana braći BE i UE ova sporna nekretnina. Ova nekretnina kao i druge na tom području nikada nisu bile obradive već su ih vlasnici koristili pa tako i prednici tužiteljice za branje samoniklog bilja, sječu taklji i ispašu domaćih životinja. BE imao je dva sina UE i ČE i kćer CE dočim UE je bio oženjen ali bez potomaka. Polije smrti B istoga su naslijedila njegova djeca ČE i UE koji su dogovorom između sebe predmetnu nekretninu ustupili svojoj sestri ovdje tužiteljici. Nikada nije bilo sporno da bi predmetna nekretnina predstavljala posjed i vlasništvo kako tužiteljice tako i njenih prednika a budući nikoga drugog osim njih nije viđao. Kako sporna tako i ostale nekretnine su omeđene kamenim suhozidima dok su između sebe odijeljene kamenim međašnim oznakama. Poznato mu je da uz put od "Rape" prvi dio je u posjedu obitelji EE, potom zemljište koje je predmet ovog spora, a iza je vlasništvo HE.

Na upit punom. tužitelja da li mu je poznato kada su pok BE i UE kupili predmetnu nekretninu, svjedok navodi da mu je po priči poznato da je kupljeno negdje 1950ih prošlog stoljeća kao što je već naveo od IE.

19. Svjedok UE u svom iskazu naveo je da da su njegov pok otac BE i njegov brat UE 1952. kupili predmetnu spornu nekretninu od IE koji je bio od očeve majke brat. Za kupljenu nekretninu isplaćena je kupoprodajna cijena, oni su stupili u posjed te nekretnine koju su koristili na način da su na istoj sjekli drva za ogrjev, taklje, sakupljao se gnoj budući je riječ o nekretnini koja nikada nije bila obradiva. Dodao je kako je njegov stric UE bio oženjen suprugom OE i nisu imali djecu. Poslije njegove smrti ga je naslijedila supruga koja je pak sve svoje naslijeđene nekretnine ostavila bratu ČE i njemu a našoj sestri ovdje tužiteljici CE ako se uda da joj se da neki komad zemlje. Dogovorom između brata i njega, oni su upravo ovu spornu nekretninu ustupili svojoj sestri ovdje tužiteljici i to 1990. Nikada nitko nije dovodio u pitanje pravo posjedovanja i korištenja predmetne nekretnine kako tužiteljici tako i njenim prednicima. S istočne strane ove sporne nekretnine nalazi se zemljište Blašković Nikice, sa zapadne strane zemljište HE [adresa] dok se ova njihova sporna čestica nalazi u sredini.

20.Nakon što je svjedoku ČE pročitan iskaz prethodno saslušanog svjedoka njegovog brata, svjedok ČE se u cijelosti pridružuje iskazu.

21.Svjedok SE u svom iskazu naveo je da što se tiče predmeta ovog spora mogu reći da mu je poznato, budući je iste i osobno poznavao, bili su susjedi, da su braća BE i UE negdje 1950-ih godina kupili ovu spornu nekretninu predio Zaglav uže područje Rapa od izvjesnog IE nakon čega su stupili u posjed. Braća su imali magarca te se sjeća da su na ovu nekretninu odlazili na način da su sjekli drva, taklje, skupljali gnoj i sl. BE je imao djecu ovdje tužiteljicu kao i sinove UE i ČE dočim njegov brat UE je bio oženjen ali nije imao djecu, braća su s obiteljima živjeli zajedno te je nakon smrti UE istoga naslijedila supruga koja je naslijeđene nekretnine ustupila svojim nećacima. Također mu je poznato da su se braća UE i ČE dogovorili da ovu spornu nekretninu ustupe tj. prepuste svojoj sestri ovdje tužiteljici. S istočne strane predmetne nekretnine nalazi se zemljište u vlasništvu EE a sa zapadne strane zemljište u vlasništvu HE. Dodao je kako mu nije poznato niti je čuo da bi bilo tko osporavao pravo posjedovanja i vlasništva predmetne nekretnine kako sada tužiteljici tako i njezinim prednicima.

22.Cijeneći izvedene dokaze u smislu čl. 7. i 8. ZPP-a, ovaj sud drži utvrđenim da je prednik tužitelja još 1910. stekao vlasništvo predmetne nekretnine temeljem kupoprodaje. Naime, kao što je već istaknuto suglasno tada važećim propisima OGZ a, pravo vlasništva temeljem pravnog posla moglo se steći ne samo uknjižbom u ZK nego i faktičnom realizacijom tog pravnog posla u naravi, tj. isplatom kupoprodajne cijene i stupanjem u posjed, jer se u tom slučaju smatralo da stjecatelj ima i valjani titulus i valjani modus stjecanja prava vlasništva. U konkretnom slučaju sud drži utvrđenim da je tužiteljica neprijeporno dokazala stupanje u posjed od strane svojih prednika, jer na tu činjenicu ukazuje ne samo stanje samog zemljišta na kojem su vidljive međe koje se sastoje od gomile kamenja nego i kazivanje svjedoka kojima je sud poklonio punu vjeru. Što se tiče kupoprodaje sud drži da iz svih priloženih dokaza nedvojbeno proizlazi da je prednik tužiteljice zajedno sa drugim mještanima Vrboske 1910.godine kupovali predmetna zemljišta, o čemu je bivša Općina Vrboska vodila evidenciju a što proizlazi iz popisa iznosa utjeranih u naslov predujma dotičnog prvog obroka od prodaje Zaglava (str. 10-11 spisa). Uostalom sve naprijed navedeno uzeto je u obzir i u predmetima, u kojim je pravomoćno presuđeno u korist tužitelja i to upravo za fizički dio č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što govori u prilog činjenici da su zemljišta na tom području početkom 20-tog stoljeća bila predmetom kupoprodaje, na koji način su i prednici tužitelja stekli utuženu nekretninu koja je smještena upravo na tom području. Za navesti je da je čitav taj kompleks zemljišta „Zaglav“ podijeljen u naravi na mnoštvo manjih parcela, koje su sa svih strana omeđene suhozidima, te se točno zna kome pojedina parcela pripada, a o čemu su u svojim iskazima govorili svjedoci. Nadalje, temeljem izvedenih dokaza kao i iskaza svjedoka kojimu je zbog uvjerljivog iskazivanja sud poklonio punu vjeru, ovaj sud drži neprijeporno utvrđenim da je pravni posao kupoprodaje u naravi realiziran, te da je prednik tužiteljice stupio u posjed predmetnog zemljišta. Osim toga, sud drži da su na strani tužiteljice i njenih prednika također ispunjene pretpostavke stjecanja vlasništva temeljem dosjelosti. Naime, prema pravnom pravilu 1461, 1463 i 1464 bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti potrebno je da je posjed zakonit, pošten i istinit, a također se traži i protek vremena potreban za dosjelost. U konkretnom slučaju neprijeporno bi posjed tužiteljice odnosno njenih prednika bio zakonit u smislu pravnog pravila 1461 OGZ-a, jer se temelji na kupoprodaji, na koju se poziva tužiteljica, a koja je učinjena u dobroj vjeri, budući je neprijeporno u postupku utvrđeno da je bivša Općina Vrboska prodavala zemljište u području Zaglav još 1910. godine, a radi prikupljanja sredstava za izgradnju novog groblja. Također je neprijeporno da je posjed prednika tužiteljice bio u svakom slučaju savjestan jer nitko predniku tužiteljice u to vrijeme nije osporavao posjed. Za navesti je također da se savjesnost posjeda pretpostavlja dok se ne dokaže suprotno. Što se tiče vremena potrebnog za dosjelost, isto počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari a završava se istekom posljednjeg dana potrebnog za dosjelost. Temeljem izvedenih dokaza sud drži utvrđenim da su prednici tužiteljice stupili u posjed još 1910. godine, kada je čitavo područje Zaglav od strane Općine Vrboska dano na prodaju stanovnicima [adresa]. Kako je ujedno neprijeporno da su prednici tužiteljice bili u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine od tada pa na dalje, o čemu su iskazivali svjedoci, to sud drži da su još na strani prednika tužiteljice ispunjene zakonske pretpostavke stjecanja vlasništva dosjelošću, protekom redovnog roka dosjedanja propisanog pravnim pravilom 1467 u svezi sa pravnim pravilom 1472 OGZ-a. Naime, dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva, jer pravni učinci nastupaju ipso iure kada su ispunjene sve pretpostavke za dosjelost. Kako je ujedno tužitelj prilaganjem rješenja o nasljeđivanju dokazao svoju aktivnu legitimaciju, to sud drži da nema nikakvih zapreka usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti.

23.Presuđeno je stoga kao u izreci.

24.Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je stoga sud tužitelju usvojio 500 bodova na ime zahtjeva za mirno rješenje spora, 500 bodova na ime sastava tužbe uz primjenu Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 91/04,59/07,103/14, 118/14, 107/15, … 138/23 – dalje: Tarife). Primjenom Tbr. 9. toč. 1. OT sud je tužitelju usvojio po 500 bodova na ime zastupanja na ročištima od 18.09.2024., 28.03.2025., 17.09.2025., 28.01.2026., 11.03.2026., 31.03.2026., te po 500 bodova na ime sastava podnesaka od dana 10.04.2025., 28.09.2025. sve sukladno Tbr 8.1 OT. Na ovaj način tužitelju je ukupno usvojeno 5000 bodova, a kako vrijednost boda sukladno Tbr 54 OT iznosi 2,00 EUR to je tužitelju ukupno usvojen iznos od 10.000,00 EUR Kada se tom iznosu pridoda iznos od 600,00 EUR na ime troškova očevida i vještačenja, te po 446,45 EUR na ime pristojbe tužbe i presude to ukupan trošak tužitelja iznosi 11.492,90 EUR.

U Starom Gradu 21. svibnja 2026.

SUDAC:

Miljana Srhoj Buratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste, a dostavlja se putem ovog suda na Županijski sud u Splitu u tri primjerka.

DNA: - punom. tužitelja

- ZZ tuženika

- poreznoj upravi po pravomoćnosti