REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-889/2017-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariji Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja MT CARGO RENT-A-CAR d.o.o., Stara cesta 26/a, Bestovje, OIB: 48058207740, kojeg zastupa punomoćnica Ireni Radić Repač, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 24, protiv tuženika PAKT MEDIA d.o.o., Zagreb, Jurkovićeva 3, OIB: 61591443694, zastupanog po punomoćniku Jakši Lucariću, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 191 F, radi isplate iznosa od 28.850,62 EUR, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 14. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, danom objave 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  je

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod posl. br. Ovrv- 5110/2016 od 30.09.2016., kojeg je donio javni bilježnik Sanda Pandža iz Zagreba, Kačićeva 9, a kojim se nalaže tuženiku da namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 217.375,00 kn / 28.850,62 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, a koja se obračunava po stopi propisanoj čl. 12a ZFPPN, a jednaka je referentnoj stopi HNB -a uvećanoj za 8%, kao i u dijelu u kojem se tuženiku nalaže da tužitelju naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.817,16 kn /722,07 EUR i predvidivi trošak postupka u iznosu od 350,00 kn/46,45 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja pa do isplate , po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , sve u roku od 8 dana, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.562,50 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom preostalog parničnog troška u iznosu od 1.168,56 EUR-a.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je dana 30. rujna 2016. godine podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na osnovu koje je javni bilježnik javni bilježnik Sanda Pandža iz Zagreba, Kačićeva 9, donijela rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-5110/2016, kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 217.375,00 kn / 28.850,62 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak ovršnog postupka, i to u vidu nastalog troška postupka u iznosu od 5.817,19 kn /722,07 EUR i predvidivih troškova postupka u iznosu od 350,00 kn/ 46,45 EUR.

2. Po pravodobno izjavljenom prigovoru tuženika (ovršenika) Trgovački sud u Zagrebu stavio je dana 29. prosinca 2016. godine navedeno rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje odlučio da će postupak nastaviti kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru osporava predmetno rješenje o ovrši kako u osnovi, tako i u visini, kao i iz formalnih razloga. Navodi da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u knjigovodstvenom smislu. Navodi nadalje da je nakon dostave utuženog računa tuženik je putem svog tadašnjeg punomoćnika osporio predmetni račun, te ga nije provodio u svojim poslovnim knjigama zbog nepostojanja adekvatne dokumentacije o narudžbi i ugovora sa jasno definiranom cijenom najma . Ističe kako je tuženik trgovačko društvo koje se bavi djelatnošću proizvodnje filmova i televizijskog programa te je u razdoblju iz kojeg datira predmetni račun bio angažiran na projektu snimanja visokobudžetnog film „THE LAKE“ u režiji GG i produkciji EUROCORP iz Saint-Denis Cedox iz Francuske, pa se upravo stoga svi troškovi evidentiraju po strogo formalnoj proceduri koja apsolutno ne priznaje bilo kakve račune koji nemaju pisanu podlogu i specifikaciju. Dakle tuženik je za potrebe ovog projekta ulazio u poslovnu suradnju temeljem pisanih ugovora s jasno definiranim uvjetima, a obzirom da sa tužiteljem takav ugovor nije zaključio osporava da je tužitelj angažiran od strane tuženika za najam vozila na navedenom projektu sa tužiteljem.

4. U podnesku od 18. travnja 2017. godine tužitelj navodi da je tužitelj društvo koje je uskom poslovnom odnosu sa društvom AUTO TEATAR d.o.o. čiji direktor i osnivač je MG, da je tuženik sa tim društvom u dugogodišnjem poslovnom odnosu i da se to društvo bavi djelatnošću iznajmljivanja vozila za filmske setove, a da se tužitelj također bavi iznajmljivanjem vozila da je tužitelja tuženik angažirao na temelju upita prema trgovačkom društvu AUTO TEATAR i na temelju preporuke društva AUTO TEATAR,da je djelatnost koju tužitelj obavlja surađujući sa društvom AUTO TEATAR izuzetno rijetka na području RH, da je zastupnica po zakonu tužitelja CG svu korespondenciju povjerila MG kao direktoru društva AUTO TEATAR koje je sa tuženikom imalo dugogodišnju suradnju, odnosno da je posredstvom AUTO TEATRA i njegovog direktora MG došlo do poslovnog odnosa između parničnih stranaka , dakle da je tuženik naručio a tužitelj isporučio uslugu koju tuženik nije platio.

5. Ističe da je tuženik tijekom snimanja naručio niz usluga od tužitelja , da je MG ujedno bio zaposlenik u SFX , logistička podrška u RH, da je trgovačko društvo AUTO TEATAR tuženiku izdalo niz računa i da su isti plaćeni AUTO TEATRU, da je tuženik na isti način angažirao tužitelja , da je naručivanje obzirom na trajnost odnosa išlo usmeno i putem e mail korespondencije, direktno između oba direktora , odnosno na isti način da je naručena usluga od tužitelja te obrazlaže način na koji je to učinjeno. U odnosu na cijene , odnosno osporavanja visine tužitelj navodi da su cijene navedene u računu bile ispod tržišnih cijena za svako predmetno vozilo, iz razloga jer je naručen paket vozila, i da su neka vozila bila dana na gratis korištenje prije i , tijekom i poslije snimanja.

6. U nastavku postupka, tužitelj i tuženik su ostali kod iznesenih navoda i tvrdnji.

7. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u utuženi račun broj 06-1-1 ( list 5 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 6 spisa), dopise tuženika (list 11-13 spisa), dopis tužitelja ( list 15-17 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji (Pakt Media i JOB (list 19-21 spisa), PRODUCTON QUICK GUIDE ( list 40-42 spisa), e-mail korespondenciju (list 44-45 spisa), račune ( list 46-57 spisa), e-mail korespondencija ( list 58 spisa), DPO aplikacije ( list 60-61 spisa), račun ( list 62 spisa), e mail korespondenciju ( list 63-68 spisa), račun (list 69-70 spisa), ovjereni prijevod DPO i e-mail korespondencije (list 76-87 spisa), saslušan je svjedok ZG ( list 115-116 spisa), zastupnik po zakonu tužitelja CG ( list 117-118 spisa), ĐG zastupnik po zakonu tuženika ( list 119-120 ), svjedok MG ( list 126-129 spisa, svjedok RG ( list 130-132 spisa), , svjedok GGČ ( list 134-137 spisa) svjedok ČG ( list 145- 146 spisa), svjedok EG ( list 148-149 spisa), , te je izvršen uvid u financijsko knjigovodstveno vještačenje ( list 159-169 spisa i 187-188 spisa).

8. Na ročištu dana 14. travnja 2026. godine i tužitelj i tuženik su izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložile zaključenje glavne rasprave.

9. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 ,70/19,80/22,114/22,155/23 i 146/2025; dalje ZPP), tužbeni zahtjev utvrđen je neosnovanim u cijelosti.

10. Temeljem čl. 219. Zakona o parničnom svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

11. Temeljem čl. 221 a. ZPP-a pak, sud ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Dakle, dužnost stranaka jest da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijenit će pravila o teretu dokazivanja.

13. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

14. Predmet ovoga postupka tražbina je koju tužitelj ima prema tuženiku, a koja se odnosi na neplaćeni račun za usluge najma vozila broj 06-1-1 od 31. srpnja 2015.

15. Među strankama nije sporno da nisu sklopile pisani ugovor o najmu vozila.

16. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom da tuženik negira postojanje poslovnog odnosa sa tužiteljem.

17. Prije svega u odnosu na prigovor tuženika kako račun u prilog prijedloga za ovrhu ne predstavlja vjerodostojnu ispravu valja naglasiti da takav prigovor nije osnovan, budući je sud utvrdio da je tužitelj uz prijedlog za ovrhu dostavio račun broj 06-1-1 ( list 5 spisa) iz kojeg je razvidno da je isti u skladu sa odredbom čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12- 6/24, dalje: OZ). Naime predmetni račun sadrži sve propisno navedenom odredbom OZ-a odnosno na istom su naznačeni vjerovnik, dužn ik, predmet, vrsta opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

18. Obzirom da tuženik u cijelosti negira postojanje poslovnog odnosa te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva , a obzirom da je među strankama nesporno da nisu zaključile pisani ugovor o najmu vozila, a za koji ugovor nije propisana obvezna pisana forma odlučne činjenice koje treba utvrditi su: je li tuženik naručio najam vozila od tužitelja koje su količine ugovorene i jesu li stranke ugovorile cijene usluga i duljinu trajanja najma.

19. Naime, odredbom čl. 550. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 35/05-155/23; dalje ZOO) propisano je da se Ugovorom o najmu obvezuje najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se za to obvezuje platiti određenu najamninu. Dakle bitni sastojci Ugovora o najmu su stvar koja je predmet ugovora, vrijeme trajanja ugovora i najamnina , iz čega proizlazi da je Ugovor o najmu konsezualni, naplatni, dvostrano obvezni i imenovani ugovor. Pri tom valja napomenuti da zakon ne traži obveznu pisanu formu za najam pokretnih stvari

20. Uvidom u račun broj 06-1-1 od 31. srpnja 2015. godine ( list 5 spisa) a koji račun je priložen uz prijedlog za ovrhu razvidno je da tužitelj traži isplatu najamnine za najam šest vozila za koje tvrdi da je unajmio tuženik i to za razdoblje od 15. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. godine u ukupnom iznosu od 217.375,00 kn / 28.850,62 EUR. Nije sporno da je tuženik predmetni račun ospor io, negirajući postojanje poslovnog odnosa. Međutim, sam račun tužitelja ne dokazuje postojanje poslovnog odnosa među strankama jer on predstavlja jednostrani akt poslovnog subjekta, a ne javnu ispravu iz čl. 230. st. 1. ZPP-a kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

21. Uvidom u digitalnu narudžbenicu (list 76 spisa prijevod) sud nije mogao utvrdit je li predmetnom narudžbenicom naručen najam vozila koja su obuhvaćeni predmetnim računom niti cijena po kojoj se naručuje najam kao niti vrijeme trajanja najma.

22. Iz iskaza svjedoka ZG, proizlazi da je isti bio zaposlen kod tuženika od 2005. do 2019. na poslovima production manager. Taj posao obuhvaća pripremu projekta, i ako dođe do projekta samo realizaciju. Kad se radi o točno danom projektu ovlašten je sklapati pravne poslove s trećim osobama koje su u vezi projekta. Tijekom 2015. tuženik je imao potrebu za najmom vozila. Za najam vozila bilo je angažirano oko 50 firmi, između ostalih Skripta, Job d.o.o., MPT Promet. Tužitelj nije bio angažiran za najam vozila od strane tuženika. MG nije bio angažiran niti je posredovao za tužitelja u vezi najma vozila. Kod najma vozila bila je procedura takva da je sektor transporta tražio ponude od firmi koje bi mogle zadovoljiti tražene uvjete, nakon dobivene ponude uslijedila je pisana narudžbenica, a bilo je i digitalnih narudžbenica. Narudžbenice je potpisivao šef sektora KG ili ŠG. Nakon toga on je ja potpisivao narudžbenicu i ĐG. Nakon toga narudžbenica je bila u računovodstvu od strane šefa računovodstva potpisana. Poslije toga narudžbenicu su potpisivali strani production manageri i strani producenti. Utuženi račun je reklamiran, i on osobno nije pisao reklamaciju. Račun je reklamiran jer je bio neosnovan. Za taj račun nije bilo narudžbenice niti ugovora, niti je postojala bilo kakva pisana korespondencija. Što se tiče e maila od ( list 79 spisa) od 31. srpnja 2015., svjedok navodi da se narudžba odnosi na najam vozila, a odnosila se na MT CARGO RENT A -CAR tj. na tužitelja. Faktura bi bila plaćena da je potvrđena narudžbenica, a do toga nije došlo, zbog čega račun nije niti plaćen., da PO broj, znači broj narudžbenice, a radi se o digitalnom izdavanju narudžbenice što znači da je taj sustav izdavao takav broj, a nakon što je formiran PO broj, krenulo u skupljanje potpisa od strane svih ovlaštenih osoba , a onda bi se e-mailom odgovorilo da je narudžbenica odobrena i da se može odobriti plaćanje i tražena usluga , a da prvi narudžbenicu nije potpisao zastupnik po zakonu tuženika TG. Iz iskaza navedenog svjedoka nadalje proizlazi da u poslovnom odnosu sa rent a car-om mora postojati evidencija vozila sklapa se ugovor o poslovnoj suradnji, po potrebi se dogovaraju dodatne police osiguranja, da mora postojati popis vozača evidencija potrošnje goriva, kilometraže, cestarine, i transportne liste na dnevnoj bazi u kojoj su navedeni ti podac i, te izričito tvrdi da od toga ništa nije rađeno sa tužiteljem niti je on osobno ikada čuo za firmu tužitelja.

23. Iz iskaza zastupnice po zakonu tužitelja CG proizlazi da joj je poznato da je predmet spora račun za najam vozila u iznosu od otprilike 200.000,00 kn. Iz njezinog iskaza nadalje proizlazi da je dugogodišnji poslovni partner tužitelja je MG koji ima firmu koja se zove Automedia. Navedena firma ima poslovni odnos s tuženikom. Gospodin MG joj se osobno javio u vezi najma vozila za račun tuženika. On je bio posrednik između tužitelja i tuženika u vezi najma vozila. Poznato joj je da je kod tuženika bila zaposlena RG, ali ne zna u kakvom je ona odnosu s MG , da je ona osobno sa istom dogovarala u vezi najma vozila to je bilo 2015. Tužitelj inače ima cjenovnik za najam vozila. Radilo se o većoj količini vozila i dana. Ni je sigurna kliko je tužitelj imao vozila 2015. koja je mogao dati u najam. Vozila su se davala u najam bez vozača. Ne zna koja je bila cijena najma po danu za iznajmljena vozila. Ne poznaje ZG koji je prethodno bio svjedok. Bilo joj je poznato da je tuženik reklamirao račun nakon izvršene usluge i nakon prijeđenog roka plaćanja, da je pročitala tu reklamaciju, i da nije u potpunosti sigurna što je bio razlog reklamacije računa, odnosno razlog je bio da tužitelj nije pružio navedenu uslugu. Tužitelj kad daje vozila u najam nekad sklapa pisane ugovore nekad ne. Inače postoji pisani trag o usluzi najma općenito, ali ne zna za ovaj konkretni slučaj, da je u vezi s ovim poslovnim odnosom s tuženikom upoznat je njezin suprug ČG, koji nije zaposlen u firmi, a inače je zaposlen u Centru za vozila, da je on imao kontakt s AG, a odnosio se na konkretni poslovni odnos koji je predmet spora. On osobno nije ništa dogovarao ali je imao saznanja o poslovnom odnosu. Znao je da je račun reklamiran. Znao je razloge jer je pročitao reklamaciju tuženika, da su predmetna vozila isporučena Velesajmu, gdje je bila prisutna RG od strane tuženika, gospodin AG, a da ona nije bila tome prisutna. To je bilo 2015. godine u 6. ili 7. mjesecu. Vozila su bila u najmu nešto manje od 50 dana, da su vozila vraćena na istom mjestu odnosno 10-ak vozila , ali ne zna tko je vratio vozila kao i da su neka vozila bila u vlasništvu tužitelja a neka nisu. da ne zna tko je u tom trenu vozio ta vozila, a misli da je to bio netko od djelatnika tužitelja, ali nije sigurna, te potvrđuje da u ovom konkretnom slučaju nije bio zaključen ugovor o najmu ( pisani).

24. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika ĐG proizlazi da mu je poznat račun koji je predmet spora tj. navodne usluge najma od strane tužitelja. Račun je odbijen jer je bio bez osnove, a to je učinio osobno , jer nije postojala nikakva dokumentacija koja prati taj račun. Od tužitelja je putem e-maila tražena dokumentacija za taj račun, ali tužitelj nikada ništa nije dostavio vezano uz utuženi račun. Poznat mu je MG koji je radio kao varioc u odjelu specijalnih efekata i radio je na tom projektu. Imao je firmu Autoteatar i ta firma je fakturirala njegove usluge i nekoliko njegovih zaposlenika. ZG je radio na nabavi tj. na najmu vozila i svih ostalih poslova vezanih uz taj projekt, a n kao producent vodio je cjelokupan projekt i u kontaktu je sa stranim producentima i zajedno sa stranim producentom upravljaju projektom, to je kao neki inženjering. Vodimo projekt od samog početka do Ministarstva kulture i filmskih poticaja. ZG ga je upoznato s ovim problemom tijekom 2015. godine, tj. krajem srpnja iste godine, misli 31. srpnja 2015. Projekt je zaključen 24. srpnja 2015. a račun se pojavio nakon zaključenja projekta bez ikakve dokumentacije. Postojala je korespondencija između ZG i MG u vezi konkretnog računa. Nije mu poznat sadržaj maila kojeg bi eventualno slao MG ZG. Poznato mu je da je ZG tražio da mu MG obrazloži temeljem koje dokumentacije je račun izdan. Nema saznanja da li mu je na to odgovorio. Inače nikada nije stigla nikakva dokumentacija jer bi to došlo do računovodstva. Za ovako utuženi iznos računa trebalo je 6 potpisa. Kada bi dokument bio potpisan došao bi na mail onome tko je tražio potvrdu narudžbenice i mora bi sadržavati svih 6 potpisa sa oznakom odobreno. Sve je to moralo biti prethodno provedeno prije nego što je nastao trošak. Osim toga račun podliježe reviziji jer se film snimao u 5 država. Podlijegao je reviziji našeg klijenta i reviziji naše države. Što znači da bez adekvatne dokumentacije račun se ne može platiti, kao i da se prethodno savjetovao s g. PG i ŽG prije nego što je odbio utuženi račun. Iz njegovog iskaza nadalje proizlazi da oprije davanja naloga za najam vozila mora postojati narudžbenica koja je potpisana od strane 6 osoba kako je prethodno objašnjeno, a nalog daje production manager tj. u konkretnom slučaju je to bio ZG. U odnosu na sustav digitalne narudžbenice i što znači PO broj, zz tuženika navodi da kada se u softveru otvori osnutak narudžbe pojavljuje se PO broj – jedinstvena oznaka da se ne bi netko drugi s istim brojem identificirao. Nakon toga idu potpisi od ovlaštenih osoba a kako je to prije iskazao, da je od strane tuženika za to bio ovlašten za korištenje digitalnog sustava i naručivanje, koordinator projekta HG. Možda je još bio netko ako je on bio zauzet ili je bio na drugoj lokaciji mogao je još nekoga dodati da to prijavljuje u sustav. Prije nastanka troška to se upisuje u sustav tj. upisuje se naziv izvođača, opis najma, broj budžeta tj. stavke u budžetu i iznos koji se želi potrošiti te nakon toga slijedi sistem potvrđivanja prije nastanka troška. Nakon toga ide u potvrdu plaćanja jer se na taj način jedino može kontrolirati trošak, dok je zadnji u nizu PG – kontrolor troškova, dok je LG, odgovara bio vođa odjela specijalnih efekata i nema ništa s transportom. Sistem je tako postavljen da ni u jednom segmentu ne može doći do bilo kakvih malverzacija.

25. Iz iskaza svjedoka MG, proizlazi da je on posredovao između tužitelja i tuženika u vezi najma vozila i kontaktirao je s ovdje prisutnim zz tuženika i AG. Cijena najma se formirala po kategoriji vozila i to prema velikim teretnim vozilima i manjim teretnim vozilima. Ugovor o najmu je sklopljen između stranaka, a potpisao ga je ZG, a za tuženika je on osobno potpisao ja ugovor. Taj ugovor je sklopljen 1. lipnja 2016. U sklapanju ugovora su bili prisutni OG, RG i on osobno, da su prije dva mjeseca radili projekt sa tuženikom, a kasnije je u ugovorni odnos ušao tužitelj. Ugovorna strana je prije bila AUTO TEATAR d.o.o. čiji je on vlasnik vlasnik i direktor. Tužitelj je osnovan prije 15. lipnja par dana, ne zna da li je tužitelj prije imao firmu, ali ne znam kako se i zvala, ali vjerojatno da je imao firmu. Tužitelj i tuženik su sačinili faktično isti ugovor, ali mijenjao se samo naziv ugovornih strana, tako da je umjesto AUTO TEATRA stajao naziv tužitelja. Misli da je dano 7 vozila u najam tuženiku, a sva su bila teretna vozila. Vozila su dana u najam bez vozača na rok od 47 dana, s time da je jedno vozilo bilo 7 dana više i nije bilo uključeno u fakturu. Primopredaja vozila je bila na velesajmu, a bili su prisutni on osobno , ZG, RG, OG. Nije nikakav zapisnik bio sačinjen o primopredaji vozila. Prije isporuke vozila, bila je poslana ponuda tuženiku, mislim da je ponudu sastavila CG. Narudžbenica nije bila obvezna. Račun je reklamiran navodno jer je tužitelj nepoznata firma. Reklamaciju nije pročitao. Poznata mu je procedura kod tuženika oko narudžbenice. Na osnovu potrebne količine vozila sačinjavala se opća narudžbenica, koju je radila firma Nevzer, da je PO broj, finalni broj za plaćanje, a radi se u digitalnom sustava, a da bi faktura bila plaćena kad je ispostavljena da je odobrenje plaćanja išlo digitalno, a potpisalo ga je 3 ili 4 osobe njemu nepoznate, da on osobno nije imao pristup naručivanja usluga kod tuženik.

Svjedok izričito navodi da je zainteresiran da tužitelj uspije u ovom sporu.

26. Iz iskaza svjedoka RG, proizlazi da je ona bila zaposlena kod tuženika za vrijeme projekta DELIGHT kao tajnica i to 4 mjeseca tijekom 2015. godine. Zna samo kad je tuženik trebao vozila za specijalne efekte da se se obratila mom ocu MG, oko tih vozila za specijalne efekte jer on ima iskustva s tim. On joj je preporučio tužitelja za najam vozila. Od strane tužitelja bila je ponuda za najam vozila, misli da je bilo oko 7 do 8 vozila. Ponuda je išla u digitalnom sustavu preko DPO sustava. Tu ponudu je trebalo potvrditi 5 osoba i to OG, AG, ĐG i još neke osobe čijih se imena ne može sjetiti. Ne zna da li je poslije toga ispostavljena narudžbenica. Na početku je sastavljen ugovor sa cijenama. Taj ugovor je potpisao njezin otac, radi se o ugovoru između AUTO TEATRA i tuženika. Nema saznanja da li je postojao pisani dogovor između tužitelja i tuženika. Vozila su bila isporučena na velesajmu, ni je bila direktno prisutna ali je znala da su vozila dolazila, a otac ju je obavijestio o dolasku vozila. Nema saznanja da li je potpisan bilo kakav zapisnik o primopredaji. Zna da je bila ugovorena cijena za najam vozila, ali se točno ne sjećam koja je cijena bila, da je nalog za narudžbu vozila OG, a oca je samo molila za pomoć za informaciju gdje da nabavi vozila da je OG u tom projektu bio voditelj, odnosno glavni za specijalne efekte, a da je usluge koje je naručivao OG plaćao tuženik..

27. Iz iskaza svjedoka NEFZER ULRICH KARL, proizlazi kako isti ima firmu Nefzer u Njemačkoj koja se bavi specijalnim efektima. Nije imao poslovnu suradnju s firmom Auto Teatar. Poznaje MG i RG i kada je došao u Hrvatsku za snimanje s produkcijom The lake tijekom 2015, surađivao je s RG koja je bila tajnica u njegovom odjelu a sa BG je surađivao jer je on povremeno pomagao oko tehnike specijalnih efekata. Ne znam da li je on imao firmu Auto Teatar, ako i da misli da je je RG posredovala između tužitelja i tuženika, a on je bio voditelj odjela specijalnih efekata, da je njegovu firmu angažirao Europa Pakt. Pakt media kao servisna produkcija u Hrvatsko i da se film snimao u tri zemlje, i da je bio u Hrvatskoj kad je nadzirao taj projekt. Dao je nalog RG da ode u službu odjela za prijevoz i da mu da na raspolaganje ta vozila. Ona je to učinila ali se ne sjeća kada, a da li je RG izravno naručila od tužitelja najam vozila to izravno ne znam, ali niti on a niti RG bez odobrenja produkcije mogu ništa naručiti. Produkcija je odobrila naručivanje, postoji narudžbenica, i radi se o digitalnoj narudžbenici. To mora napraviti odjel za prijevoz iz Pakt medije tj. odobriti plaćanje po narudžbenici. Na narudžbenici ima točan redoslijed potpisa koji su potrebni za odobrenje plaćanja i na kraju je uvijek potpis producenta. Tu narudžbenicu nije izradio odjel za specijalne efekte. On nije vidio tu narudžbenicu jer je nije izradio njegov odjel niti je vidio je li potpisana na propisan način . Nije bio prisutan dogovoru između stranaka o sklapanju ugovora tj. najmu vozila. Nije mu bila poznata ugovorena cijena, količina vozila, a misli da je vrijeme na koje je ugovoren najam najmanje dva mjeseca. Bio je prisutan primopredaji vozila. Primopredaja je bila na velesajmu u Zagrebu. Ne sjeća se tko je još bio prisutan primopredaji a mora da je bio netko iz odjela za prijevoz. Ne zna da li je bio prisutan MG, također ne zna da li je bio prisutan netko od strane tužitelja. Ne zna sasvim točno da li je bio prisutan netko od strane tuženika. Ne zna zašto račun nije plaćen. Nije mi poznato da li je račun reklamiran. Što se tiče predmetnih spornih vozila navodi da su ista bila potrebna i to jedno vozilo trebalo je za nabavu i to vozilo se koristilo svaki dan i osoba zadužena za vozilo je vršila je nabavu za potrebe stvari više vozila su trebali za ekipu i za opremu da sve to odvezemo na filmske setove, a kasnije je uspostavljena druga jedinica za snimanje je također trebala više vozila za ekipu i opremu. Postupak je bio sljedeći da iz odjela specijalnih efekata jave produkciji da trebaju prijevoz i oni onda im daju vozila na raspolaganje. Svaki dan su koristili zaista puno vozila i ponekad su imali više od 60 ljudi koje je trebalo razvoziti na razna mjesta za snimanje, demontažu i slično, kao i da su se vozila koristila od svibnja do početka rujna. Ne zna koliko je točno vozila bilo, Pakt Media je unajmio vozila, oni su ili zajedno jedna filmska produkcija. Vozila iz njegovog odjela Pakt Media nije koristio, ali cijela produkcija u Hrvatskoj je bila i Pakt Media. Pakt Media je bio servisni producent. Ne zna da li je Pakt Media koristio unajmljena vozila.

28. Svjedok nema nikakvih saznanja oko pojedinostima oko iznajmljivanja vozila , niti ima ovlasti od tuženika ovlaštenja za unajmljivanje vozila, kao i da nema nikakvog iz kojeg poslovnog odnosa dolaze vozila koja je koristio.

29. Iz iskaza svjedoka ČG proizlazi da je poslovno surađivao s MT Renta Car ( tužiteljem) u 2015. godini jer je vlasnik te firme njegova supruga koja se zove CG. Poznat mu je MG jer je kao zaposlenik Hrvatskog centra za vozila surađivao s njim odnosno s njegovom firmom Auto Teatar. MG je posredovao između tužitelja i tuženika u vezi najma vozila. RG je po nalogu svog šefa ZG naručila uslugu najma vozila. Putem e-maila tuženiku je poslana ponuda za najam vozila. Najprije su razgovarali o desetak vozila, a kasnije je to palo na šest do sedam vozila. Tuženik je izabrao vozila za najam i na temelju izbora tuženika sačinjen je račun to je napravila RG po nalogu ZG. To su bila teretna vozila bez vozača. Iznos računa je bio oko 200.000,00 kn. Ne sjeća se kolika je cijena najma bila po danu. Ta cijena nije bila vezana uz neku drugu firmu po nekom drugom ugovoru. Pisani ugovor nije sačinjen zbog hitnosti posla. Vozila su dostavljali on osobno gospodin MG i još jedna osoba na Zagrebačkom velesajmu, ne znam točno kada. Aute su preuzeli gospodin ZG, RG i još neki zaposlenici. Vozila su korištena nešto manje od dva mjeseca. Vozila su vraćena tužitelju. Poznato mu je da je tuženik reklamirao račun. Najprije su osporavali visinu računa i kasnije da uopće nismo isporučili vozila. To je bio ZG koji je osporavao navedeno, da je dio vozila u u vlasništvu a dio u najmu.

30. Iz iskaza svjedoka EG proizlazi da je isti bio zaposlenik po ugovoru o djelu kod firme Auto teatar, za potrebe specijalnih efekata i to preko firme Nevzer. Ne zna tko je od strane Pakt media naručio najam vozila, međutim vozila su bila isporučena Pakt mediji, na Velesajmu, misli da je to bilo 2015. godine. Bio je prisutan gospodin CG, iz firme MT Cargo, gospodin OG, i neki drugi ljudi koje ne poznaje, da nije bio prisutan na samom preuzimanju nego je čekao da vozila budu preuzeta i da ih nas više razvozimo na lokaciju. To su bila teretna vozila, bilo je manje od 10 vozila. Film se snimao 2-3 mjeseca, a vozila su bila toliko korištena. Nije mu poznata cijena najma vozila. Poznat mi je gospodin MG jer je radio za njegovu firmu, nije mu poznat ZG, nema saznanja zašto tuženik nije platio račun, jer mu je to rekao CG. Misli da je gospodin CG vlasnik tužitelja, njegovu suprugu ne poznaj, d asu vozila služila za vožnju alata, ljudi i materijala za potrebe snimanja filma , a na pitanje punomoćnika tuženika odakle zna čija su bila vozila, svjedok navodi da mu je to rekao OG, kao i da nije vidio nikakav dokument prilikom preuzimanja vozila.

31. Dakle svjedok FG je izričito osporio postojanje poslovnog odnosa sa tužiteljem navodeći da je tuženik za najam vozila imao angažirano 50 firmi , kao i da tužitelj od strane tuženika nije bio angažiran za najam vozila, a također da MG nije bio angažiran niti je posredovao za tužitelja u vezi najma vozila.

32. Navode ovog svjedoka potvrđuje i zastupnik po zakonu tuženika ĐG koji je izjavio da je predmetni račun odbijen jer je bio bez osnova , odnosno da za isti nije postojala nikakva dokumentacija, a da je upravo SG radio na nabavi odnosno najmu vozila.

33. Navode o nepostojanju poslovnog odnosa svojim iskazom nije dovela u sumnju ni zastupnica po zakonu tužitelja CG, koja zapravo i nema neka saznanja o poslovnom odnosu i eventualno načinu sklapanja usmenog ugovora o najmu jer je prema njezinoj izjavi dugogodišnji partner tužitelja je bio MG koji ima firmu Automedia jer je tvrdnje o tome da je on bio posrednik u sklapanju pravnog posla između tužitelja i tuženika osporio svjedok FG koji je izričito izjavio da MG nije bio angažiran niti je posredovao za tužitelja u vezi najma vozila.

34. Sud stoga nije prihvatio kao vjerodostojan i istinit iskaz svjedoka MG jer je njegov iskaz suprotan navodima naprijed navedenog svjedoka, a uz to iz njegovog iskaza sud nije u mogućnosti na nedvojben način zaključiti da bi ugovor o najmu uopće bio zaključen, kao i da bi tim ugovorom stranke ugovorile broj vozila, duljinu trajanja najma kao i pojedinačnu cijenu najma za svako vozilo.

35. Iz istih razloga sud nije cijenio iskaz svjedoka RG, jer iz njezinog iskaza sud sa sigurnošću ne može utvrditi na koji način su stranke zaključile ugovor o najmu, koje cijene su ugovorene kao ni trajanje tog ugovora.

36. Sud također iz iskaza svjedoka ČG nije sa sigurnošću mogao utvrditi da su stranke zaključile ugovor o najmu , a posebno obzirom na činjenicu da je isti izjavio da je MG posredovao između tužitelja i tuženika, obzirom da tuženik tvrdi da MG nije bio ovlašten posredovati niti sklapati poslove između tužitelja i tuženika, a uostalom navedeni svjedok se ni ne sjeća kolika je bila ugovorena cijena najma niti kada su vozila točno dostavljana tuženiku.

37. Sud također nije cijenio kao vjerodostojan iskaz svjedoka EG budući da iz njegovog iskaza proizlazi kako ne zna tko je od strane tuženika naručio najam vozila, niti je bio prisutan pri preuzimanju vozila, a o tome čija su vozila također nema neposrednih saznanja nego posredno od „ G“. Sud je s druge strane kao logične i uvjerljive prihvatio iskaz svjedoka ZG i zastupnika po zakonu GGČ čiji iskazi su objektivni, logični i u skladu sa dokumentacijom koja se nalazi u spisu, a iz njihovih iskaza na jasan i nedvojben način proizlazi na koji način se skalpa određeni pravni posao i to putem narudžbenice koju mora potvrditi više osoba, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo.

38. Iskaze svjedoka o tome da su vozila isporučivana na Velesajmu, bez jasnih dokaza da su upravo tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o najmu i to konkretnih vozila opisanih u računu, te bez ikakvog materijalnog traga o primopredaji tih vozila , sud nije cijenio kao vjerodostojne, pogotovo kada iz njihovih iskaza može zaključiti kako su direktno zainteresirani za uspjeh tužitelja u ovom sporu.

39. Nadalje uvidom u nalaz i mišljenje vještaka Ljerke Živković sud je utvrdio kao prvo da , stranke u sporu nisu dostavile vještaku traženu dokumentaciju, pa je na temelju dokumentacije iz spisa vještak utvrdio da se sporni račun ne može ispitati u smislu formalne, računske i materijalne ispravnosti te u odnosu na računovodstvene i porezne propise takav račun nije vjerodostojna knjigovodstvena isprava, stoga vještak nije niti mogao u cijelosti postupiti po zadatku Suda iz razloga jer je u Ugovoru o poslovnoj suradnji i najmu vozila i vozača, zaključenog između PAKT MEDIA d.o.o. i JOB d.o.o. (skraćeno Ugovor o poslovnoj suradnji) ugovoren trošak najma s vozačima, a vozila su uredno registrirana i osigurana od svih odgovornosti za štetu, servisirana i u punom operativnom stanju. Tužitelj tijekom ovog postupka nije dostavio niti jedan dokument o vlasništvu vozila ili podnajmu niti prometne dozvole, zapisnike o predaji vozila na korištenje i povratu vozila. Iz samog računa br. 06-1-1, se ne vidi da bi najam vozila bio sa vozačima pa se gore navedeni pretpostavljeni izračun najma (izračun prema tabeli 2.) ne bi mogao u cijelosti primijeniti na poslovni odnos između stranka u sporu. Vještak je izračunao pretpostavljeni trošak najma vozila s vozačima pa bi za 47 dana trošak najma iznosio 196.739,06 kn/26.111,76 EUR. (izračun u tabeli 2. ovog nalaza), no kako je već navedeno sporni račun odnosi se samo na najam vozila, a ne i na najam vozača, pa ovaj iznos ne predstavlja realan trošak najma.

40. Prije svega nejasno je kakve veze sa visinom cijene najma ima ugovor zaključen između ovdje tuženika i društva JOB d.o.o. i zašto bi vještak cijenu najma utvrđivao s cijenom koju su u tom ugovoru ugovorili tuženik i društvo JOB d.o.o., jer u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao niti da je Ugovor o najmu zaključen, a pogotovo nije dokazao koju su cijenu najma stranke ugovorile, rok trajanja ugovora, niti je dokazao da je u slučaju da je ugovor zaključen ugovorile najam vozila sa vozačem ili bez vozača, odnosno pod istim uvjetima kako su to ugovorile stranke tog ugovora, s time da se ovdje napominje kako je svjedok ČG izjavio da su u najmu bila teretna vozila bez vozača.

41. Sud nije posebno cijeni nalaz i mišljenje vještaka, jer prema stavu ovog suda tužitelj ne može visinu tužbenog zahtjev temeljiti na Ugovornom odnosu između tuženika i druge pravne osobe, koja ujedno nije stranka u ovom postupku, a s druge strane i sam vještak u nalazu i mišljenju navodi kako su stranke odbile dostaviti su potrebnu dokumentaciju, iz koje bi se eventualno mogla utvrditi visina tužbenog zahtjeva.

42. Sukladno članku 219. stavak 1. ZPP-a određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a). Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Tužitelj je bio dužan dokazati da je sa tuženikom sklopio ugovor o najmu točno određenih vozila , cijenu koja je ugovorena i vrijeme trajanja najma , što isti nije učinio. Samim time tužitelj nije dokazao osnovu i visinu svoje tražbine na temelju računa broj 06-1-1 od 31.07.2015. godine, pa je sud primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a i čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

43. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadom troškova parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/2023), u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, u nastavku OT), prema zahtjevu za naknadu troškova (list 201 spisa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 28.850,62 EUR i vrijednost boda od 2 EUR. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka.

44. Tuženiku je tako u trošak parničnog postupka kao potreban priznat trošak sastava prigovora na rješenje o ovrsi (Tbr. 8.1. OT) u iznosu od 500,00 EUR, trošak žalbe u iznosu od 250,00 EUR ( Tbr.10. OT), trošak podneska od 18.05.2017. u iznosu od 500,00 EUR ( Tbr.7.1. OT (Tbr.9.5. OT), trošak ročišta od 18.04.2017., 1.06.2017., 17.10.2022., 5.12.2022., 17.07.2024., 1.10.2024., 13.11.2024.28.10.2025. i 14.04.2026. u iznosu od po 500 EUR, svako ( Tbr.9.1. OT), trošak pristupa na ročišta dana 3.03.2020., 10.04.2024.i 16.03.2026., u iznosu od po 100,00 EUR, svako ( Tbr.19.5. OT), što ukupno iznosi 6.050,00 EUR što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 1.512,50, odnosno sve ukupno 7.562,50 EUR., stoga je odlučeno kao u točki II izreke.

45. Tuženiku nije priznat dio zatraženog troška za ročišta održana dana 10.04.2024. i 16.03.2026., za svako u iznosu od po 400,00 EUR, uvećano za PDV po stopi od 25%, odnosno ukupno 1.000,00 EUR jer za navedena ročišta tuženik ima pravo na naknadu po Tbr 9.5. kako mu je to i dosuđeno.

46. Tuženiku također nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 168,56 EUR, je tuženik niti je pozvan niti je platio sudsku pristojbu na odgovor na tužbu, a ovaj predmetni postupak se vodi povodom prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, pa takva obveza ne može ni nastati.

47. Dakle ukupno nepriznati trošak tuženika iznosi 1.168,56 EUR, stoga je odlučeno kao u točki III izreke.

48. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška nije razmatran obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu pa samim time nema pravo na naknadu parničnog troška.

U Zagrebu, 21. svibnja 2026.

SUDAC:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP -a).

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku po odvj.