REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-1044/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja CĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskog fakulteta, Zagreb, Ivana Lučića 3, OIB: 90633715804, kojeg zastupa zaposlenica CĆ, radi nastavka doktorskog studija, 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskog fakulteta, KLASA: 643- 02/25-08/22, URBROJ: 251-57-850-25-7 od 22. svibnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. Tuženik je u ponovljenom postupku obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 27,00 EUR (dvadeset i sedam eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem dekana Sveučilišta u Zagrebu, Filozofskog fakulteta, KLASA: 643 - 02/25-08/22, URBROJ: 251-57-850-25-7 od 22. svibnja 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za nastavak doktorskog studija psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi ističe da je u tijeku postupka došlo do bitne povrede pravila upravnog postupka sukladno odredbama čl. 30. i 56. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi kako mu nije omogućen uvid u ključne dokumente, prvenstveno mišljenje Vijeća PDS-a o kvaliteti njegova rada te zapisnik od 28. ožujka 2024., čime mu je uskraćeno pravo na očitovanje i sudjelovanje u postupku. Ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer se rješenje temelji na jednoj negativnoj ocjeni seminarskog rada, bez postojanja formalne odluke o prestanku statusa studenta, dok formalno- pravni rok za završetak studija još nije istekao. Tužitelj smatra nedopuštenom retroaktivnu primjenu uvjeta studiranja te ukazuje na sumnju u vjerodostojnost administrativnih evidencija, navodeći neusklađenost datuma upisa u indeks s trajanjem semestra i održavanjem nastave. Ističe da upis III. semestra u njegovu indeksu nosi datum 27. veljače 2017., iako je taj semestar prema kalendaru završio mjesec dana ranije. Smatra da ovakva odstupanja ukazuju na moguću manipulaciju administrativnim podacima te ističe da mu se ne mogu retroaktivno nametati uvjeti nakon što je školarina uplaćena, a nastava odslušana. Nadalje, osporava proizvoljnu interpretaciju ostvarenih ECTS bodova, ističući da mu tuženik nije vrednovao mentorirane aktivnosti (sudjelovanje na znanstvenoj konferenciji u Zadru) unatoč potvrdi mentorice u službenom obrascu, a što nosi 6 ECTS bodova. Naglašava apsurdnost situacije u kojoj mu se osporava regulirani status, dok je on istovremeno u spornom razdoblju uredno polagao ispite, što smatra dokazom da je njegov status bio faktički priznat. Tužitelj tvrdi da Fakultet nikada nije donio formalni akt o prestanku njegova statusa studenta, što je zakonska obveza. Umjesto toga, njegov zahtjev za utvrđivanjem prava na nastavak studija pogrešno je tretiran kao zahtjev za ponovni upis. Smatra da se interna odluka o "mirovanju" studija, na koju se Fakultet poziva, ne može koristiti kao mehanizam za ukidanje prava, već isključivo za njihovo očuvanje. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika te odredi privremenu mjeru (odgodni učinak).

3. U naknadnim podnescima tužitelj ističe da se na postupke odlučivanja o pravima studenata, prema Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, moraju primjenjivati odredbe Zakona o općem upravnom postupku, što je tuženik zanemario tvrdeći da studiranje nije upravni postupak, te nikada nije donio formalno rješenje o gubitku prava na studij sukladno člancima 96. i 98. Zakona o općem upravnom postupku, već je taj gubitak pokušao „konstatirati“ unutar odluke o odbijanju mirovanja. Također se ukazuje na nedopuštenu retroaktivnu primjenu odluke iz 2017. na već konzumirani upis u semestar, čime je povrijeđeno načelo zaštite stečenih prava i pravne sigurnosti. Osporava navode o svojoj „neaktivnosti“, prilažući dokaze o pravovremenoj e-mail komunikaciji i činjenicu da mu je bilo dopušteno polaganje ispita, što podrazumijeva priznati status studenta. Tužitelj tvrdi da tuženik manipulira prikazom preostalih ECTS bodova, prešućujući da su oni vezani isključivo uz disertaciju čija je izrada blokirana nesuradnjom mentorice i odbijanjem Fakulteta da odobri novog mentora. Ističe se i zla vjera te arbitrarnost povjerenstva koje je seminarski rad ocijenilo negativno ne zbog znanstvene kvalitete, već zbog „nesuglasja oko teme“, pri čemu su članovi povjerenstva bili u izravnom sukobu interesa i osobnom animozitetu prema tužitelju. Tužitelj naglašava da njegov visoki prosjek ocjena (4,22) i profesionalni status voditelja Ureda za psihološku podršku dodatno demantiraju tvrdnje o akademskom neuspjehu.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je u pravilno provedenom postupku tužitelju pravilno utvrđeno da nema pravo na nastavak doktorskog studija psihologije jer nije ispunio propisane studijske obveze, pri čemu je doneseno rješenje sukladno Zakonu o općem upravnom postupku i pravilima akademske samouprave. Ističe da se suprotno navodima tužitelja, u postupku poštovala sva pravila, tužitelju je omogućeno izjašnjavanje o utvrđenim činjenicama te su mu pravovremeno dostavljane relevantne odluke Vijeća poslijediplomskog studija i obavijesti o negativnoj ocjeni seminarskog rada. Također ističe da je u provedenom postupku nesporno utvrđeno da tužitelj nije ostvario uvjete za redovan upis u III. semestar jer mu je obvezni seminarski rad negativno ocijenjen, a kvaliteta rada utvrđena nezadovoljavajućom. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na retroaktivnu primjenu uvjeta i povrede postupka, ističući da je tužitelj uvjete upisa iz 2017. godine u cijelosti prihvatio i po njima postupao, uključujući i korištenje prava na mirovanje studija. Zaključno ističe da su navodi o nepriznavanju ECTS bodova neosnovani jer sporne aktivnosti nisu bile usklađene sa zahtjevima studija, dok je zahtjev za privremenu mjeru neopravdan jer tužitelj nije naveo kakva bi mu teško popravljiva šteta nastala.

5. U kasnijim podnescima navodi da se studiranje na poslijediplomskom studiju ne smatra vođenjem upravnog postupka, već se odredbe Zakona o općem upravnom postupku primjenjuju isključivo na postupak donošenja rješenja o pravima i obvezama studenata, dok sama akademska samouprava obuhvaća utvrđivanje pravila studiranja i ocjenu rada studenta. Također ističe da je tužitelju omogućeno pravo na izjašnjavanje o činjenicama i uvid u spis, a da zapisnik sa sastanka od 28. ožujka 2024. predstavlja interni dokument, a ne zapisnik o upravnoj radnji, te da je isti služio isključivo kao pomoć kod utvrđivanja činjenica. Smatra da se tužitelj neosnovano poziva na retroaktivnu primjenu propisa, ističući da su u konkretnom slučaju primijenjena važeća pravila o doktorskim studijima te da je tuženik višekratno postupao u korist tužitelja, omogućivši mu dugogodišnje mirovanje studija koje je trajalo više od šest godina. Zaključno ističe da tužitelj neosnovano tvrdi da mu je preostala samo obrana doktorskog rada, s obzirom na to da je utvrđeno da je ostvario tek 33 od potrebnih 180 ECTS bodova, dok mu je seminarski rad ocijenjen negativno jer nije bio u skladu s dogovorenom temom. U odnosu na financijsku štetu, navodi da je tužitelju na njegov zahtjev izvršen povrat uplaćenih sredstava za školarinu. Predlaže odbacivanje tužbe i tužbenog zahtjeva, odnosno podredno njihovo odbijanje kao neosnovanih.

6. Vezano uz prijedlog tuženika za sud odbaci tužbu, ističe se da sud nije našao da bi postojala koja od negativnih pretpostavki iz čl. 46. st. 1. ZUS-a, te se stoga upustio u meritorno razmatranje tužbenih navoda.

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 7. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno te opunomoćenice tuženika, čime se smatra da je u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS) strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

8. Na održanom ročištu za raspravu tužitelj je naveo da tuženik nikada nije donio rješenje kojim bi ga isključio sa studija, iako je to bio dužan donijeti u skladu sa čl. 5. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti, već je navedeno samo konstatirao kroz odluku o odbijanju zahtjeva za mirovanje iz siječnja 2025. Iz navedenog razloga da je zatražio da se u obliku upravnog akta donese odluka vezano uz njegov status, a kako bi mogao pobijati predmetnu odluku pravnim lijekom, odnosno ostvariti pravnu zaštitu kroz upravni spor. Smatra da pobijano rješenje ne predstavlja rješenje kojim se utvrđuje gubitak prava na studiranje, koje smatra da nikada nije ni ostvareno.

9. Opunomoćenica tuženika pojasnila je da se u obliku upravnog akta donose rješenja po zahtjevima studenata o utvrđivanju prava na mirovanje, te kad student traži da mu se utvrdi neko pravo, no da se po službenoj dužnosti ne donose rješenja o gubitku prava na studiranje. Istaknula je da voditelj studija i poslijediplomska referada vode evidencije o napretku studenta, prikupljenim ECTS bodovima i ispunjenim obavezama, te se ovisno o tome evidentira je li određena osoba i nadalje u statusu studenta. U konkretnom slučaju da je za tužitelja evidentirano da mu je s datumom 30. studenog 2024. prestao taj status, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Na upit suda je li programom poslijediplomskog studija odnosno individualnim studijskim programom za tužitelja propisano da ne ispunjavanjem obaveza koje tuženik utvrđuje (nedovoljni broj bodova, negativno ocijenjen seminarski rad) student gubi pravo na daljnje studiranje, opunomoćenica tuženika navela je da to nije propisano tim aktima, već odredbom čl. 8. st. 6. Pravilnika o doktorskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu. Na daljnji upit Suda je li tužitelj osim za predmetni seminarski rad i kroz godišnje evaluacijske postupke za ranije razdoblje bio negativno ocijenjen, opunomoćenica tuženika navela je da tužitelj nije bio negativno ocijenjen.

10. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

11. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, Sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je isti pokrenut zahtjevom tužitelja od 3. travnja 2025. U navedenom zahtjevu tužitelj navodi da se u obrazloženju odluke Vijeća poslijediplomskih studija od 27. ožujka 2025. navodi da je izgubio pravo na nastavak studija, na da navedeno informativno očitovanje nije upravni akt, pa da predlaže donošenje rješenja kojim će se utvrditi pravo na nastavak studija.

13. Iz obrazloženja pobijanog rješenja tuženika proizlazi da tuženik isto temelji na utvrđenjima, u bitnome:

- da je tužitelj upisao doktorski studij psihologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu akademske godine 2015/2016, koji se upisani doktorski studij izvodio prema Programu poslijediplomskog doktorskog studija iz psihologije, reakreditirani program studija 2014. godine;

- da je tužitelj izvršio je upis l. i II. semestar akademske godine 2015./2016.;

- da je III. semestar upisao je u akademskoj godini 2016./2017., kao zadnje upisani semestar, uvjetno s obvezom da do 31.05.2017. godine ostvari 45 ECTS bodova iz programa prve godine studija (l. i Il. semestar);

- da u toj godini nije mogao upisati IV. semestar jer nije ostvario minimum od 45 ECTS bodova;

- da mu je zbog navedenog na sjednici 12. lipnja 2017. odobrena molba za retroaktivno mirovanje studentskih obveza na doktorskom studiju, pri čemu u odobrenju nije naveden rok na koje je odobreno mirovanje

- da je isti dva puta e-mailom 15. rujna 2022. i 30. studenog 2022. pozivan da regulira svoj status i upozoren da je nužno regulirati status kako mu ne bi istekao rok od 8 godina,

- da na dostavljene e-mailove nije odgovorio niti regulirao status do travnja 2024.

- da je iskazao želju za promjenom teme doktorata, no da mentorica na navedeno nije pristala

- da je 28. ožujka 2024. godine vodstvo doktorskog studija organiziralo sastanak na kojem je u prisutnosti tužitelja istome skrenuta pozornost da treba regulirati svoj status studenta doktorskog studija i odlučiti hoće li raditi na dogovorenoj temi doktorata s postojećom mentoricom ili sam pronaći novog mentora za mentoriranje nove teme,

- da je tužitelj 2. travnja 2024. podnio molbu za nastavak doktorskog studija u akademskoj godini 2023/24 kojim je regulirao svoj status,

- da je tužitelju na sjednici Vijeća Poslijediplomskih studija psihologije održanoj 3. svibnja 2024. odobren nastavak doktorskog studija u akademskoj godini 2023/24 uz uvjet da najkasnije do 30. rujna 2024. ostvari uvjete za redovan upis u III. semestar; a koji su pozitivno ocjenjen 1. seminarski rad i ostvarenih 45 ECTS-a

- tom odlukom je reguliran i status doktoranda u akademskim godinama 2020/21 i 2021/22 na temelju preporuke Senata Sveučilišta u Zagrebu KLASA: 602/04/21-11/11 od 21.09.2021. te mu je za te akademske godine odobreno mirovanje, a utvrđen mu je i krajnji rok za predaju doktorskog rada u postupak ocjene i to 30. rujna 2026.;

- da tužitelj nije do zadanog roka 30. rujna 2024. godine ostvario uvjete za redovan upis u III. semestar već je nakon proteka roka 3. listopada 2024. godine podnio molbu za produženje roka za ostvarivanje uvjeta za redovan upis u III. semestar iz zdravstvenih razloga,

- da je tužitelju produžen rok za ostvarivanje uvjeta za redovan upis u III. semestar do 30. studenog 2024.

- da je tužitelj dana 26. studenog 2024. poslao na ocjenjivanje seminarski rad, koji je od imenovanog povjerenstva ocjenjen ocjenom nedovoljan (1), jer je utvrđeno da tema seminarskog rada nije u skladu s temom doktorskog rada koja je dogovorena i usuglašena s mentoricom, te da seminarski rad sadržajno i strukturom ne odgovara zahtjevima koje treba zadovoljiti prvi seminarski rad

- da je Vijeće poslijediplomskih studija psihologije na sjednici održanoj 7. siječnja 2025. utvrdilo da tužitelj nema pravo na nastavak studija te odbilo ponovnu molbu za mirovanje obveza koju je isti podnio 20. prosinca 2024.

- da je tužitelj ponovno 3. ožujka 2025. podnio molbu za mirovanje obveza do ostvarivanja uvjeta za redovan upis u III. semestar koja nije razmatrana budući da je radi negativno ocjenjenog 1. seminarskog rada isti izgubio pravo na nastavak studija.

14. Tuženik u obrazloženju navodi da tužitelj nije ispunio uvjete za upis u III. semestar do određenog roka 30. studenog 2024. (nije napisao pozitivno ocjenjen seminarski rad), te je vijeće doktorskog studija utvrdilo da kvaliteta rada doktoranda nije zadovoljavajuća, te da stoga isti gubi pravo na nastavak studija, pozivajući se pritom na odredbu čl. 66. st. 1. i 2. Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti („Narodne novine“ broj 119/22, dalje: ZVOZD) i čl. 8. st. 6. Pravilnika o doktorskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (na snazi do 30. rujna 2024.), odnosno sadržajno jednaku odredbu čl. 7. st. 4. Pravilnika o doktorskim studijima, koji je na snazi od 1. listopada 2024.

15. Odredbom čl. 66. ZVOZD-a propisano je da se studiji na visokim učilištima organiziraju se i izvode u skladu sa studijskim programom (st. 1.).

Studijskim programom utvrđuju se:

1. stručni ili akademski naziv ili akademski stupanj koji se stječe završetkom studija

2. usklađenost studijskog programa s pripadajućom kvalifikacijom u Registru Hrvatskog kvalifikacijskog okvira, ako je ona upisana u Registar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira

3. uvjeti upisa na studij, uvjeti upisa u idući semestar, trimestar ili studijsku godinu te uvjeti upisa drugih studijskih obveza

4. popis obveznih i izbornih kolegija s naznakom ECTS opterećenja, oblika izvođenja nastave, sadržaja kolegija, planiranih ishoda učenja i nositelja kolegija 5. predviđeni ishodi učenja koji se stječu završetkom studija

6. broj upisnih mjesta na studiju

7. ustroj i oblik izvođenja nastave

8. način provjere stečenih ishoda učenja za svaki kolegij odnosno drugu studijsku obvezu i

9. način završetka studija (st. 2.).

Studijski program donosi visoko učilište u skladu s ovim Zakonom i propisima kojima se uređuje osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti (st. 3.).

16. Odredbom čl. 8. Pravilnika o doktorskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu (odluka od 7. rujna 2016., pročišćeni tekst), propisani su uvjeti upisa na studij i trajanje doktorskog studija.

17. Sukladno citiranoj odredbi, uvjete upisa određuje vijeće doktorskog studija u skladu s postojećim propisima (st. 1). Javni natječaj za upis na doktorski studij raspisuje se najmanje mjesec dana prije početka nastave, a kriteriji vrjednovanja pristupnika obuhvaćaju uspjeh u diplomskome studiju, pokazano zanimanje za znanstveno ili umjetničko istraživanje, objavljene radove, preporuke profesora i mogućega mentora te prijedlog o području istraživanja. Razgovor s pristupnikom obvezan je sastavni dio upisnog postupka. Pri upisu se jasno definiraju svi nužni uvjeti za završetak studija u predviđenom roku (st. 2.). Upisne kvote određuju se prema raspoloživosti istraživačkih, nastavničkih i mentorskih kapaciteta (st. 3.). Imena izabranih pristupnika i njihove kvalifikacije javno se objavljuju na internetskoj stranici studija (st. 4.). Student ima pravo završiti studij pod uvjetima pod kojima ga je upisao u roku od osam godina. Poslije isteka roka od osam godina može podnijeti molbu za nastavak studija. Vijeće doktorskoga studija ustanove nositeljice studija na temelju podnesene molbe određuje uvjete za nastavak studija. U navedeno razdoblje od osam godina ne uračunava se vrijeme mirovanja obaveza iz opravdanog razloga (vrijeme trudnoće, porodiljni dopust do godine dana starosti djeteta, duža bolest, ostali opravdani i obrazloženi slučajevi) (st. 5.). U slučaju da kvaliteta rada doktoranda, ocijenjena kroz godišnje evaluacijske postupke koje provodi vijeće doktorskog studija nije zadovoljavajuća, vijeće doktorskog studija može odlučiti o gubitku prava doktoranda na nastavak studija (st. 7.). Pri upisu na studij, vijeće doktorskog studija može doktorandu dodijeliti studijskog savjetnika, koji mu pomaže tijekom studija, prati doktorandov rad i postignuća te zajedno s njime izrađuje plan obveza (koji nositelj pohranjuje u dokumentaciju, npr. doktorandski portfolio).

18. Odredba sada važećeg Pravilnika u bitnome glasi jednako, s time da skraćuje vrijeme studiranja s osam na šest godina. Međutim, s obzirom da je tužitelj upisao studij po ranije važećem Pravilniku, to se da njega primjenjuje navedeni rok od 8 godina, a što tuženik i ne osporava.

19. Iz već citiranog obrazloženja pobijanog rješenja tuženika proizlazi da se odluka da se tužitelju ne odobri nastavak studiranja temelji na utvrđenju da je isti već izgubio pravo studiranja, i to iz razloga što isti do određenog roka (30. rujna 2024., produženog do 30. studenog 2024.) nije ispunio svoje obveze kao doktoranda, naime nije ostvario uvjete za upis u idući semestar, budući da nije sakupio potreban broj ECTS bodova te nije sačinio pozitivno ostvareni seminarski rad.

20. Međutim, i pod pretpostavkom da su navedena činjenična utvrđenja točna, odredbama propisa na koje se tuženi poziva u obrazloženju rješenja kao i pisanim i usmenim očitovanjima tijekom ovoga spora, nije uz navedenu okolnost vezana pravna posljedica koju joj tuženik pridaje, naime, gubitak prava na nastavak studija.

21. Nastavno, sud je na raspravi izrijekom upitao tuženika je li programom poslijediplomskog studija odnosno individualnim studijskim programom za tužitelja propisano da neispunjavanje obveza koje tuženik utvrđuje (nedovoljni broj bodova, negativno ocijenjen seminarski rad) ima za posljedicu da student gubi pravo na daljnje studiranje, te se isti očitovao da navedena posljedica nije propisana tim aktima, već odredbom čl. 8. st. 6. Pravilnika o doktorskim studijima.

22. Citiranom odredbom čl. 8. st. 5. i 6. Pravilnika propisane su samo dvije situacije u kojima student gubi pravo na nastavak studija:

- nakon proteka roka od osam godina student gubi pravo na završetak studija pod uvjetima pod kojima je upisao studij, pri čemu se u navedeno vrijeme ne uračunava vrijeme odobrenog mirovanja

- u slučaju da kvaliteta rada doktoranda, ocijenjena kroz godišnje evaluacijske postupke koje provodi vijeće doktorskog studija nije zadovoljavajuća, kada Vijeće doktorskog studija može odlučiti o gubitku prava doktoranda na nastavak studija.

23. Primijenivši navedene odredbe na utvrđeno činjenično stanje, sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti niti iz jedne od citiranih odredaba.

24. Naime, vezano uz kvalitetu rada doktoranda, tuženik se niti u obrazloženju pobijanog rješenja, a niti u očitovanjima u ovome upravnom sporu, ne poziva na okolnost da je kvaliteta rada tužitelja ocijenjena kroz godišnje evaluacijske postupke koje provodi vijeće doktorskog studija bila ocijenjena kao nezadovoljavajuća; već se poziva na negativno ocijenjen seminarski rad. Međutim, iz citirane odredbe proizlazi da se odluka o gubitku prava na nastavak studiranja može temeljiti samo na godišnjim evaluacijskim postupcima koje provodi vijeće doktorskog studija, a ne na jednoj negativnoj ocjeni vezanoj uz pojedini uvjet studiranja (primjerice jednom negativno ocijenjen jedan seminarski rad, nepolaganje ispita iz prvog pokušaja, nedovoljni broj bodova).

25. Nastavno, vezano uz okolnost postojanja godišnjih evaluacijskih postupaka i ocjenjivanja tužitelja, tuženik je na održanom ročištu istaknuo da su za tužitelja tijekom njegovog studiranja sačinjeni takvi obrasci, te da isti nije bio negativno ocijenjen.

26. Budući da kvaliteta rada tužitelja prema navodima samog tuženika kroz godišnje evaluacijske postupke koje provodi vijeće doktorskog studija nije bila ocijenjena kao nezadovoljavajuća, to sud smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 8. st. 6. Pravilnika o doktorskim studijima.

27. Nastavno, sud je na raspravi izrijekom upitao tuženika je li programom poslijediplomskog studija odnosno individualnim studijskim programom za tužitelja propisano da neispunjavanje obveza koje tuženik utvrđuje (nedovoljni broj bodova, negativno ocijenjen seminarski rad) ima za posljedicu da student gubi pravo na daljnje studiranje, te se isti očitovao da navedena posljedica nije propisana tim aktima, već odredbom čl. 8. st. 6. Pravilnika o doktorskim studijima.

28. Nastavno, iako se tuženik nije izrijekom pozvao na ispunjenje uvjeta iz čl. 8. st. 5. Pravilnika (protek roka od 8 godina), sud smatra nužnim naglasiti da ni navedeni uvjet za prestanak prava na studiranje nije bio ispunjen.

29. Naime, kako je već navedeno, citiranom odredbom propisano je da student ima pravo završiti studij pod uvjetima pod kojima ga je upisao u roku od osam godina, s time da i poslije isteka roka od osam godina može podnijeti molbu za nastavak studija; te da se u navedeno razdoblje od osam godina ne uračunava se vrijeme mirovanja obaveza iz opravdanog razloga.

30. U konkretnom slučaju, tužitelj je doktorski studij nesporno upisao u akademskoj godini 2015/2016. Polazeći od odredbe čl. 70. ZVOZD-a, a sukladno kojoj akademska godina započinje 1. listopada, a završava 30. rujna iduće godine, proizlazi da je rok od 8 godina počeo teći 1. listopada 2015., te da bi osam godina isteklo 30. rujna 2023.

31. Međutim, pritom valja imati na umu da je tužitelju odlukom od 12. lipnja 2017. odobreno mirovanje retroaktivno, dok mu se odlukom od 3. svibnja 2024. kao razdoblje mirovanja priznaje i za akademske godine 2020./2021. i 2021./2022. (uslijed pandemije).

32. Nastavno, u odluci od 12. lipnja 2017. nije navedeno do kada je priznato mirovanje (odnosno na koje se razdoblje ta odluka odnosi), dok je tužitelju na njegov upit vezano uz status mirovanja elektroničkom poštom tajnice Poslijediplomskih studija psihologije OĆ od 7. studenog 2018. odgovoreno da mirovanje traje dok sam ne podnese molbu za nastavak; a koji je zahtjev isti podnio 2. travnja 2024. Stoga iz navedenog proizlazi da je tužitelj tijekom čitavog razdoblja od 1. listopada 2016. (od kada mu je retroaktivno odlukom od 12. lipnja 2017. priznato mirovanje) pa do 3. svibnja 2024. (kada mu je odobren nastavak studija po zahtjevu od 2. travnja 2024.) imao status odobrenog mirovanja, koje se razdoblje stoga ne računa u prednje navedeni rok od 8 godina za završetak studija. Takav zaključak potvrđuje i sam tuženik, koji u podnesku upućenom ovome sudu 20. travnja 2024. i sam navodi da se tužitelj nalazio u višegodišnjem mirovanju od 2017. do 2024. godine. Imajući u vidu početak studiranja (1. listopada 2015.) te navedeno razdoblje mirovanja koje je trajalo sve do svibnja 2024., proizlazi da do donošenja pobijanog rješenja tuženika nije bio proteklo razdoblje od osam godina.

33. Zaključno, vezano uz navode stranaka o (ne)postojanju uvjeta za donošenja upravnog akta kojim će se utvrditi gubitak prava tužitelja na studiranje, sud smatra osnovanim i nespornim navod tuženika da studiranje nije upravni postupak. Međutim, imajući u vidu odredbu čl. 5. st. 3. ZVOZD-a koja propisuje da se na postupak kojim se odlučuje o pravima i obvezama studenata primjenjuju odredbe zakona kojim je uređen opći upravni postupak, Sud smatra da u situaciji kada student osporava postupanje tuženika kojim isti studentu više ne omogućava daljnje studiranje, i traži da se o njegovom statusu odluči rješenjem, postoji obveza tuženika da donese takvo rješenja, a kako bi se stranci omogućilo zaštitu prava kroz podnošenje pravnih lijekova.

34. Imajući u vidu da prema stavu ovoga suda nije osnovano utvrđenje tuženika o neosnovanosti zahtjeva za odobravanje nastavka studija uslijed prethodno izgubljenog prava na studiranja, to je na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a poništiti pobijano rješenje tuženika, te imajući u vidu narav stvari i vrstu povrede, predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. U ponovnom će postupku tuženik ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja za nastavak studiranja, imajući u vidu pravni stav i shvaćanje suda o neosnovanosti zaključka tuženika da je istome prestalo pravo na studiranje uslijed nastupa okolnosti iz čl. 8. st. 5. i 6. Pravilnika o doktorskim studijima.

35. Odluka o trošku temelji se na čl. 147. st. 1. ZUS-a, sukladno kojoj je tuženik, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, dužan nadoknaditi troškove spora tužitelju, koji je u sporu uspio. Tužitelju je kao opravdan priznat zatražen trošak pristup na ročište održano 7. svibnja 2026., i to iznos na ime prosječne cijene autobusne karte na relaciji [adresa], u dva smjera, u visini dvostrukog iznosa prosječne cijene autobusne karte redovne linije javnog prijevoznika na toj relaciji, temeljem javno objavljenog

cjenika

(https://www.arriva.com.hr/hr-hr/odabir-polaska; https://voznired.akz.hr/VozniRed.aspx), u ukupnom iznosu od 27,00 EUR, sve sukladno čl. 6. st. 1. i čl. 10. u svezi čl. 24. čl. 7. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“, broj 8/88, 3/94 i 150/05, dalje: Pravilnik).

36. Tužitelj je u tijeku spora predložio i određivanje odgodnog učinka tužbe. Međutim, budući je sud usvojio tužbeni zahtjev te poništio pobijano rješenje, to je određivanje odgodnog učinka bespredmetno, pa je prijedlog odbačen.

U Rijeci 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv točke III. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja

Dostaviti:

- tužitelju CĆŽ iz [adresa]

- tuženiku Sveučilištu u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, Ivana Lučića 3