Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-860/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca , Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Adele Turkalj člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Jovanović, odvjetnik iz Labina, Rudarska 1, protiv tuženika HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Dejan Jakac i Marina Mraković, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Jakac i Marina Mraković, Buzet, II. Istarske brigade 14/1, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-628/2021-53 od 10. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja EU i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-628/2021-53 od 10. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja EU za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je suvlasnik u 21/43 suvlasničkog djela nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr, stambena zgrada, k. o. [katastarska općina] (na skici mjerničkog vještaka Nebojše Guzijana označeno crvenom šrafiranom bojom) te da se naloži zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Buzetu, upis prava suvlasništva tužitelja na gore navedenim nekretninama, uz istovremeno brisanje prava (su)vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama, kao i da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 15 dana (točka I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 EUR u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da presudu pobija u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], zgr, stambena zgrada u 21/43 suvlasničkog dijela te brisanje prava (su)vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini. Tuženik osporava da su ispunjenje pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, osporavajući poštenje posjeda tužitelju.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6.1. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajno upire tužitelj jer pobijana presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje ne proturječe izvedenim dokazima te ne sadrži nejasnoće i proturječnosti zbog kojih se ne može ispitati.

6.2. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP jer je suprotno navodima žalbe ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenice bitne za pravilno i zakonito rješenje ovog spora. Žalbeni razlozi koje iznosi tužitelj predstavljaju njegovu ocjenu izvedenih dokaza i izvođenje zaključaka iz istih te kao takvi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

6.3. Žalbeni razlog da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 2. ZPP, također nije osnovan budući da je sud prvog stupnja odlučio u granicama zahtjeva kojeg je tužitelj postavio, odnosno odbio je konačno postavljeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

7. Tužitelj svoj zahtjev temelji na dosijedanju tvrdeći da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15-pročišćeni tekst, 94/17, 52/25 – dalje ZVDSP).

8. U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

- da je tuženik u trenutku podnošenja tužbe bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] zgr, stambena zgrada površine 43 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti,

- da je tuženik gore navedenu nekretninu u tijeku trajanja ovog postupka,15. srpnja 2022., darovao kćerkama IU i EUS, svakoj u ½ dijela te da je isto provedeno u zemljišnim knjigama,

- da je tužitelj sukladno odredbi čl. 196. ZPP proširio tužbu na IU i EUS, s time da je na ročištu održanom 31. ožujka 2023. povukao proširenje tužbe u odnosu na naprijed navedene,

- da iz ugovora od 26. listopada 1975., potpisanog od NU i ZU (djeda tužitelja) proizlazi da su se nakon smrti roditelja sporazumjeli o diobi nekretnina, između ostalog, na način da NU pripadne kuća s dvorištem i vrtom, a ZU štala koja je predmet ovog postupka, s time da se kuća s dvorištem i vrtom kao i štala nalaze na istoj kč. br. [katastarska čestica],

- da naprijed navedeni ugovor između NU i ZU nikada nije proveden u zemljišnim knjigama te da su NU i ZU bili upisani kao suvlasnici, svaki u ½ dijela kč. br. [katastarska čestica],

- da je iz povijesti promjena na katastarskim česticama utvrđeno da katastarska čestica [katastarska čestica] zgr. postoji u katastarskom operatu od 1950. i to u posjedovnom listu br. 23 k. o. [katastarska općina] te je kao posjednik prvo bila upisana RU, a potom na temelju rješenja o nasljeđivanju ZU, pok. E (djed tužitelja) u ½ dijela i NU, pok. E, rođ. ZU u ½ dijela, a na temelju presude, rješenja Z-235/99 kao posjednik je upisan HU (tuženik), s time da je promijenjen broj posjedvnog lista u 302 k. o. [katastarska općina], a potom na temelju ugovora o darovanju kao posjednici su upisane IU i HUS (kćerke tuženika),

- da je tuženik pred Općinskim sudom u Buzetu pod brojem P-53/97 vodio parnični postupak protiv djeda tužitelja ZU i njegove sestre NU radi utvrđenja vlasništva i izdavanja tabularne isprave,

- da je presudom Općinskog suda u Buzetu poslovni broj P-53/97-46 od 31. ožujka 1998. utvrđeno da je tuženik stvarni vlasnik kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa su mu tuženi ZU (djed tužitelja) i NU dužni izdati tabularnu ispravu,

- da je gore navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-704/98-2 od 29. lipnja 1998.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Buzetu poslovni broj Ovr-57/99-2 od 24. ožujka 1999. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Buzetu poslovni broj P-53/97-46 od 31. ožujka 1998. određena ovrha uknjižbom prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, na ime i u vlasništvo ovrhovoditelja HU (ovdje tuženika) uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena NU i ZU,

- da je rješenjem Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1282/99 od 21. lipnja 1999. odbijena žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno gore navedeno rješenje Općinskog suda u Buzetu poslovni broj Ovr-57/99-2 od 24. ožujka 1999.,

- da je proveden očevid na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka Nebojše Guzjan te je identificirana nekretnina kč. br. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja gospodarski objekt starije gradnje sa betonskom pločom umjesto krova na kojoj se nalaze odložene stvari, cvijeće, građevinski materijal neposredno uz kuću u nizu koja se također nalazi na kč. br. [katastarska čestica] te da se ulaz u objekt, koji je predmet spora (niži gospodarski) nalazi sa sjeverne strane uz uski prolaz koji se nalazi na parceli kč. br. [katastarska čestica] zgr, a vidljiv je i nekadašnji ulaz sa južne strane koji je sada zatvoren,

- da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da je prema podacima iz katastra i posjedovnom listu 302 k. o. [katastarska općina] upisana kuća sa 43 m2 zajedno sa dvorištem, a na skici izmjere (str.114 spisa) prikazan je sporni dio objekta na kč. br. [katastarska čestica] zgr. površine 21 m2,

- da je vještak dopunio svoj nalaz sa izračunom suvlasničkog udjela na dijelu nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na skici izmjere označen kao sporni dio objekta na dijelu kč. br. [katastarska čestica] zgr. površine 21 m2 označen crvenom šrafiranom bojom, s time da vještak navodi da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige i posjedovni list za parcelu kč. br. [katastarska čestica] zgr, k. o. [katastarska općina] vidljivo da je upisana površina od 43 m2 te da upisana površina ne odgovara površini parcele prikazane na katastarskom planu jer površina parcele kč. br. [katastarska čestica] zgr k. o. [katastarska općina], prema podacima sa Geoportala DGU, iznosi 89 m2. Nadalje vještak navodi ako se uzme u obzir površina upisana u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta, onda je suvlasnički udio spornog objekta na dijelu kč. br. [katastarska čestica] zgr (na skici označeno crvenom šrafiranom bojom) jednako 21/43 dijela, a ako se uzme u obzir realna površina parcele kč. br. [katastarska čestica] zgr, koja približno odgovara stvarnom stanju u iznosu od 89 m2, onda je suvlasnički dio spornog objekta na dijelu kč. br. [katastarska čestica] zgr jednako 21/89 dijela,

- da je djed tužitelja bio u posjedu dijela sporne nekretnine do svoje smrti 2015.,

- da tuženik nikada nije bio u posjedu dijela sporne nekretnine koja je predmet ovog postupka,

- da su iskazi stranaka i svjedoka suprotni u dijelu koji se odnosi na korištenje spornog dijela nekretnine (gospodarska zgrada, prije štala) budući da tuženik i svjedok ZU tvrde da je tuženik HU dozvolio sada pok. ZU (djedu tužitelja) da koristi sporni dio nekretnine, dok tužitelj i svjedoci IUS (majka tužitelja), GU (teta tužitelja) i BU (teta tužitelja) nemaju saznanja o tome da bi se djed tužitelja sada pok. ZU i tuženik dogovorili u vezi korištenja sporne nekretnine i da se nikada tuženik nije protivio što koriste tu štalu.

9. Cijeneći izvedene dokaze prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine do prijenosa nekretnine na svoje kćeri, da su tužitelj i njegovi pravni preci posjedovali sporno spremište (gosp. zgradu, prije štalu) , ali da je to bilo uz dozvolu tuženika. Naime, sud prvog stupnja zaključuje da su pravni prednici tužitelja posjedovali predmetni sporni dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] zgr., sa znanjem da se radi o nekretnini koja nije njihova i da je posjeduju uz dozvolu stvarnog vlasnika – tuženika, koji se u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik na temelju pravomoćne presude 1999., s time da je nekretnina kupljena još 1978. (kupio ju je stric tuženika LU). Slijedom navedenog, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da sukladno odredbi čl. 159. ZVDSP tužitelj u ovome postupku nije dokazao postojanje zakonom propisanih pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću na spornoj nekretnini, odnosno da pravni prednici tužitelja nisu bili pošteni posjednici, budući da su morali znati da posjed sporne nekretnine imaju uz dozvolu stvarnog vlasnika – tuženika, te ako bi i tužitelj bio pošten posjednik svakako nije proteklo vrijeme potrebno za dosjelost jer bi se isto računalo od smrti djeda tužitelja 2015.

10. Netočno tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi iznio stav da tužitelj ne bi mogao tražiti suvlasnički dio nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer traži utvrđenje svog prava vlasništva „samo“ na štali – zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] zgr. stambena zgrada k. o. [katastarska općina] te da je isto u suprotnosti s načelom „jedinstva nekretnine“ iz čl. 9. st. 3. ZVDSP. Naime, sud prvog stupnja u pobijanoj presudi ne govori o naprijed navedenom, već ističe da tužiteljev zahtjev nije pravilno postavljen jer se dosjelošću ne može stjecati pravo vlasništva idealnog dijela nekretnine, već isključivo određena nekretnina (koja može biti i opisno identificirana), a što je u konkretnom slučaju izostalo, jer identifikacija nekretnine mjerničkog vještaka – na skici označeno crvenom šrafiranom bojom - nije naznačena precizno u realnom dijelu, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

11. Pravilno je i stajalište suda prvog stupnja da tuženik nije pasivno legitimiran jer je za vrijeme trajanja sudskog postupka došlo do prijenosa prava vlasništva na kćerke tuženika. Iako nije odlučno, za ukazati je da tužitelj nije u zemljišnim knjigama stavio zabilježbu spora.

12. Na žalbene navode u kojima tužitelj ističe da je sud prvog stupnja o nepoštenju njegovih pravnih prednika zaključio na način da je eliminirao iskaze svjedoka predloženih po tužitelju i svoju odluku o nepoštenju tužiteljevih pravnih prednika donio na temelju neuvjerljivog-proturječnog iskaza svjedoka predloženog po tuženiku – ZU i na osnovi iskaza samog tuženika, treba reći da tužitelj u žalbi zapravo iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od suda prvog stupnja. Sud prvog stupnja je izvedene dokaze cijenio po slobodnom uvjerenju, ali je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima te nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, kako je to već i naprijed navedeno.

13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. st. 3. ZVDSP s obzirom da je tuženik u postupku oborio zakonsku pretpostavku poštenja posjeda u smislu odredbe čl. 18. st. 5. ZVDSP, slijedom čega je prvostupanjski sud osnovano odbio tužbeni zahtjev.

14. Ostali žalbeni navodi nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

15. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Budući da odluku o trošku tužitelj ne pobija određenim žalbenim navodima, a sud drugoga stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, pobijanu presudu trebalo je potvrditi i u navedenom dijelu (čl. 365. st. 2. ZPP).

17. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada trošak postupka u povodu pravnog lijeka. Stoga je, na temelju čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat