Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-343/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u pravnoj stvari predlagateljice IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa Berislav Balenović, odvjetnik u Sisku, Stjepana i Antuna Radića 8a, protiv protustranke PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protustranke UF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i protustranke MF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini, odlučujući o žalbi protustranke MF protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj R1-92/2023-19 od 29. srpnja 2025., dana 21. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke MF kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj R1-92/2023-19 od 29. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja razvrgnuta je suvlasnička zajednica na nekretnini stranaka upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, zemljišnoknjižni odjel [adresa], kat. čest. br. [katastarska čestica], označena kao ostala zemljišta od 633 m2, kuća do ulice, dvorišna zgrada, dvorišna kuća i gospodarska zgrada od 155 m2 i dvorište [adresa] od 478 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kojoj nekretnini su stranke suvlasnici svako u ¼ dijela, civilnom diobom - prodajom i podjelom postignute kupovne cijene, razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima (toč. I. izreke) te je naloženo protustrankama da u roku od 15 dana predlagateljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 24,74 eura (toč. II. izreke) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 29. srpnja 2025. pa do isplate .

2. Protustranka žalbom pobija navedeno rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da se nekretnina mogla podijeliti geometrijski, uz obavezu nekih suvlasnika da ostalima nadoplate iznos do vrijednosti njihovog suvlasničkog dijela, na koju okolnost se vještak nije očitovao. Ukazuje i moguće poteškoće prilikom buduće prodaje nekretnine zbog činjenice da se do susjedne nekretnine može doći isključivo prelaskom preko predmetne nekretnine. Osporava i odluku o trošku, navodeći da ne postoji obveza protustranke na podmirenje troškova jer je predlagateljica pokrenula postupak te ukazuje da nije odlučeno o trošku na ime provedenog vještačenja.

3. U odgovoru na žalbu predlagateljica osporava žalbene navode protustranke i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 43. st. 1. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine", broj 59/23, dalje: ZIP).

6. Predmet ovog postupka je dioba suvlasničke zajednice stranaka na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, zemljišnoknjižni odjel [adresa], kat. čest. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] , na kojoj nekretnini su stranke suvlasnici svaka u ¼ dijela.

7. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Tomislava Perkovića utvrdio da predmetnu nekretninu nije moguće podijeliti geometrijskom diobom . Naime, u nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno je da je kuća prizemnica katnosti prizemlje i tavan sa jednim ulazom u kuću i takvim tlocrtnim rasporedom prostorija i unutarnjeg stubišta za potkrovlje/tavan da nije moguća njezina fizička dioba jer se ne radi o geometrijski djeljivoj nekretnini. Također, u odnosu na pomoćnu zgradu 1 te pomoćnu zgradu 2 utvrđeno je da s obzirom na tlocrtnu dispoziciju, također, nije moguća njihova fizička dioba jer se ne radi o geometrijski djeljivim nekretninama. Naime, iako je utvrđeno da su pojedinačne nekretnine tlocrtnim konceptom samostalne cjeline, sve se zajedno koriste kao međusobno povezana funkcionalna cjelina – kuća i njene pomoćne zgrade. Pritom se napominje, iako je žalitelj imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, iste se nisu ticale zaključka vještaka o nemogućnosti provedbe geometrijske diobe.

8. Dakle, neosnovano protustranka u žalbi ukazuje da se vještak u nalazu i mišljenju nije očitovao o mogućnosti provedbe geometrijske diobe.

9. Prema tome, kako prema postojećem stanju nekretnine geometrijska dioba nije moguća, pravilno je prvostupanjski sud temeljem čl. 50. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) razvrgnuo suvlasničku zajednicu nekretnine stranaka civilnom diobom.

10. U odnosu na odluku o trošku sud prvog stupnja je primijenio čl. 32. st. 4. ZIP-a, kojim člankom je propisano da će sud o naknadi troškova koji se odnose na ostvarivanje zajedničkih interesa svih stranaka odlučiti razmjerno udjelima stranaka u predmetnom postupku te odredio da svaka stranka snosi polovicu troškova, odnosno predlagateljica polovicu te protustranke polovicu. Međutim, ovaj sud ukazuje da je odredbom čl. 54. ZVDSP-a propisano da troškove razvrgnuća suvlasnici snose razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum drukčije ne određuje. Stoga je sud prvog stupnja trebao odrediti da svaka od stranaka snosi troškove postupka razmjerno svom suvlasničkom dijelu, odnosno u visini od ¼ dijela ukupnih troškova postupka. Pobijanim rješenjem određeno je da predlagateljica snosi polovicu dijela troškova postupka, dok drugu polovicu snose protustranke, pa kako je riječ o djeljivoj obvezi, na svakog od troje protustranaka otpada po ⅙ dijela ukupnih troškova postupka. Budući da je takva odluka za žalitelja povoljnija od odluke donesene pravilnom primjenom materijalnog prava, ovaj sud, sukladno odredbi čl. 47. st. 2. ZIP-a, nije mogao preinačiti pobijano rješenje na njegovu štetu.

11. Žalbeni navodi o mogućim poteškoćama buduće prodaje nekretnine nisu od utjecaja na zakonitost odluke o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice

12. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 43. st. 1. ZIP-a odbiti žalbu protustranke kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kako je i odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić