Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-443/2026-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Adele Turkalj članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., OIB: 00432869176, Capraška ulica 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu , radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-66/2019-85 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. kao neosnovana i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-66/2019-85 od 23. siječnja 2026.

II. Odbija se žalba tužitelja VH kao djelomično neosnovana i potvrđuje se točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-66/2019-85 od 23. siječnja 2026. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu zateznih kamata koje na iznos od 9.149,40 eura teku od 5. ožujka 2018. do 14. ožujka 2018. te u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 2.418,00 eura.

III. Preinačava se točka II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-66/2019-85 od 23. siječnja 2026. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu zateznih kamata koje na iznos od 9.149,40 eura teku od 15. ožujka 2018. do 22. siječnja 2026. i za navedeno odlučuje:

Nalaže se tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. da tužitelju VH naknadi zatezne kamate koje na iznos od 9.149,40 eura teku od 15. ožujka 2018. do 22. siječnja 2026.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja VH za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 139,36 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 9.149,40 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2026. do isplate i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.012,10 eura sa zateznim kamatama tekućim od 23. siječnja 2026. (točka I. izreke) i odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 141,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2018. do isplate i za zatezne kamate na iznos od 9.149,40 eura od 5. ožujka 2018. do 22. siječnja 2026. (točka II. izreke).

2. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata i na troškove parničnog postupka, žali se tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U bitnom navodi da je kod naknade imovinske štete pogrešno dosuđivati zatezne kamate od dana presuđenja te da je on obrazložio razloge zbog kojih traži zatezne kamate od dana nastanka štete. Također obrazlaže zašto smatra da mu je sud neopravdano odbio dosuditi cijeli parnični trošak. Predlaže da županijski sud preinači prvostupanjsku presudu i dosudi mu u cijelosti zatražene zatezne kamate i troškove postupka. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.

3. Protiv točke I. izreke te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom navodi da postoje dva različita nalaza i mišljenja, a da sud jedno od ta dva vještačenja nije uopće ocjenjivao te da nije dao razloge zašto je prihvatio drugi nalaz i mišljenje. Predlaže da županijski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 139,36 eura.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, a žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP). Međutim, na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja je nastala na njegovoj nekretnini i stablima uslijed prometne nesreće 5. ožujka 2018.

7. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio naknadu štete u iznosu od 9.149,40 eura (8.074,40 eura na ime naknade za uništene biljne vrste i gubitak prinosa, nabavu novih biljnih vrsta i ponovnu sadnju te sanaciju zemljišta i 1.075,00 eura na ime sanacije uništene ograde i mosta). Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima prigovara da je sud prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje sudske vještakinje Maje Firšt te odstupio od nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ivice Kisića , a da o tome nije dao argumentirane razloge.

7.1. Naime, sud osnovano nije svoju odluku temeljio na nalazu sudskog vještaka Ivice Kisića te je za svoju odluku dao jasne razloge (točka 13.1. obrazloženja presude) navodeći tako da je njegov nalaz imao nejasnoća i nedostataka koje vještak nije mogao niti usmenim saslušanjem otkloniti. Upravo je takve prigovore imao tuženik na nalaz i mišljenje sudskog vještaka budući da je u podnesku od 30. srpnja 2021. naveo da je nejasno na koji način je vještak došao do utvrđenih iznosa nastale štete. Čak i nakon što je vještak Kisić usmeno na ročištu 17. veljače 2023. obrazložio svoj nalaz i mišljenje, tuženik je i dalje prigovarao tom nalazu i mišljenu te je stoga sud odredio provođenje novog agronomskog vještačenja.

7.2. Sud je proveo novo vještačenje po sudskoj vještakinji Maji Firšt na čiji nalaz i mišljenje je tuženik prigovorio podneskom od 29. siječnja 2025. navodeći da vještakinja treba obrazložiti po kojim cijenama je utvrđena visina štete odnosno procjena prosječnog gubitka prinosa do ponovnog ulaska u rod. Nakon što je vještakinja na ročištu 7. svibnja 2025. usmeno obrazložila svoj nalaz i mišljenje te isti naknadno i dopunila po prijedlogu tuženika (objasnila kalkulaciju izračuna štete za sanaciju zemljišta), tuženik je ponovno podneskom od 21. srpnja 2025. prigovarao nalazu i mišljenju vještakinje navodeći da predlaže da sud pozove vještakinju da se očituje kako je to naveo u podnesku od 29. siječnja 2025. Sud je potom ponovno pozvao vještakinju da se očituje i ona je 11. kolovoza 2025. dostavila sudu svoje očitovanje na prigovore tuženika.

7.3. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika za provođenje novog agronomskog vještačenja. Naime, sudska vještakinja Maja Firšt je u nalazu i mišljenju obrazložila utvrđenja, a potom dodatno odgovorila i obrazložila pitanja koja je imao tuženik. Ne može se prihvatiti žalbeni navod tuženika da treba provesti novo agronomsko vještačenje jer da nalaz i mišljenje vještakinje Maje Firšt znatno odstupa od ponude koju je tužitelj dostavio uz odštetni zahtjev tuženiku budući da je do takve ponude tužitelj došao privatnim putem odnosno ne radi se o nalazu sudskog vještaka koje je određeno po odluci suda. Iz navedenog, svi daljnji žalbeni navodi koji se tiču nepravilnosti agronomskog vještačenja vještakinje Maje Firšt su neosnovani i usmjereni odugovlačenju postupka.

7.4. Sukladno navedenom, pravilno je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio odredbe čl. 1045. i čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje u tekstu: ZOO), jer je cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja u smislu navedenih odredbi i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 9.149,40 eura na ime naknade imovinske štete.

8. Međutim, pravilno navodi tužitelj da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tijek zateznih kamata na imovinsku štetu dosudio sukladno čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO-a. Naime, pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu sud je dužan primijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZOOP), a koji je lex specialis u odnosu na ZOO-a, i kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, budući da se radi o naknadi štete iz obveznog osiguranja u prometu (čl. 1. ZOOP-a), računanje početka tijeka zateznih kamata se određuje prema odredbama ZOOP-a. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu u tom smislu i naložiti isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete od 15. ožujka 2018., budući da je taj dan tužitelj podnio tužitelju odštetni zahtjev (prijavu štete iz osiguranja automobilske odgovornosti).

9. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da mu sud neopravdano nije dosudio cjelokupni zatraženi trošak parničnog postupka. Naime, odredbom Tbr. 8. st. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" , broj 138/23) je propisano da odvjetniku pripada nagrada u punom iznosu za četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku. Budući da je sud priznao tužitelju trošak podnesaka od 16. travnja 2019., 14. travnja 2021., 27. srpnja 2021. i 28. travnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura, tada je opravdano tužitelju za ostale opravdane podneske priznao trošak u manjem iznosu. Neosnovano navodi tužitelj da mu je sud trebao priznati i osam podnesaka u iznosu od 25 % od punog iznosa (odnosno 50,00 eura) kojima je dostavljao dokaz o izvršenom plaćanju raznih troškova. Naime, takvi podnesci ne sadrže očitovanja koja su važna za vođenje postupka nego se njima samo kratko obavještava sud da je plaćanje izvršeno. Osim toga, sva plaćanja u spisu su vidljiva kroz analitičku tablicu. Činjenica da stranke sud obavijeste o izvršenom plaćanju ubrzava tijek postupka jer sud ne mora samostalno provjeravati je li neko plaćanje izvršeno, ali plaćanje naknade za sastavljanje takvog podneska bi bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupka.

9.1. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio trošak pristupa na ročište 9. rujna 2019. u polovici punog iznosa budući da se na tom ročištu nisu izvodili dokazi nego se samo konstatiralo što je dotad provedeno u postupku te je određeno saslušanje tužitelja. Također, pravilno je sud odbio i zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu obrazloživši svoju odluku time da tužitelj nije dokazao da je platio sudsku pristojbu.

10. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske presude odnosno na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a prvostupanjsku presudu djelomično preinačiti i odlučiti kao u točki III izreke ove drugostupanjske presude.

11. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka (točka IV. izreke ove drugostupanjske presude) jer je ovaj sud pobijanu presudu preinačio u dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje odnosno na zatezne kamate na iznos glavnog potraživanja. Naime, temeljem odredbe čl. 35. st. 2. ZPP-a, kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju se u obzir za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora, ako ne čine glavni zahtjev.

12. S obzirom na to da tuženik nije uspio sa žalbom, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbijen je njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (točka V. izreke ove drugostupanjske presude).

U Velikoj Gorici 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat