Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-156/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić predsjednika vijeća, te sudaca Davora Mitrovića i Miroslava Rožca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Krčmarek, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. AR, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11) odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru br. K-757/2025-16 od 10. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. AR kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru broj K-757/2025-16 od 10. veljače 2026. opt. AR oglašen je krivim za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11 te se na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 opt. AR za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 58. stavka 2. KZ/11 opt. AR se opoziva uvjetna osuda zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 izrečena presudom Općinskog suda u Zadru broj K-122/2024 od 23. travnja 2024., pravomoćna 23. travnja 2024., pa se uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

1.2. Na temelju članka 51. i članka 58. stavka 3. KZ/11 opt. AR se osuđuje na na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca opt. AR se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 28. listopada 2025. pa nadalje.

1.3. Na temelju članka 68. KZ/11 opt. AR se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Na temelju članka 68. stavka 2. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja izrečena uz kaznu zatvora će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava.

1.4. Na temelju članka 69. KZ/11 opt. AR se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o psihoaktivnim tvarima koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Na temelju članka 69. stavka 2. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o psihoaktivnim tvarima izrečena uz kaznu zatvora će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 optuženik se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te troška na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv te presude žali se opt. AR po branitelju Mariju Peši, odvjetniku iz Zadra zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 467. ZKP/08 te predlaže da vijeće preinači prvostupanjsku presudu i ublaži kaznu optuženiku, podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet uputi na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iako opt. AR u svojoj žalbi navodi da žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga pa time i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka isti žalbeni osnov u žalbenim navodima ne konkretizira, a ni ovaj sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti nije pronašao da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

7. Nije u pravu optuženi kada u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno optuženika proglasio krivim za kvalificirani oblik kaznenog djela prijetnje smatrajući da je kazneno djelo učinjeno prema bliskoj osobi odnosno da je postupajući na takav način primijenio Kazneni zakon na štetu optuženika.

8. Naime, u svojim žalbenim navodima optuženi navodi da je nesporno da je optuženikova majka u izvanbračnoj vezi sa žrtvom FR, a koja veza je manja od tri godine i za koje vrijeme optuženi nije razvio s majčinim partnerom bliski odnos zbog čega smatra da oštećenik njemu nije bliska osoba.

9. Suprotno ovakvim navodima prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je oštećenik izvanbračni suprug optuženikove majke te da isti žive u zajedničkom kućanstvu, te da je s njima dvije i pol godine živio i optuženik sve dok se nije preselio kod svog oca iz čega jasno proizlazi da je prvostupanjski sud ispravno primijenio odredbu čl. 87. st. 8. KZ/11 jer su oštećenik i optuženi članovi obitelji, obzirom da je navedenim člankom propisano da su članovi obitelji i izvanbračni drugovi i djeca svakog od njih. Osim toga, u dokaznom postupku nije osporena tvrdnja oštećenika FR da živi u izvanbračnoj zajednici s majkom optuženika tri godine u istom kućanstvu odnosno na istoj adresi iz čega se zaključuje da je prvostupanjski sud ispravno zaključio da su okrivljeni AR i oštećenik bliske osobe.

10. Prema tome, nije u pravu žalitelj kada u žalbenim navodima tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude povrijedio Kazneni zakon na štetu optuženika jer je istog oglasio krivim zbog kvalificiranog oblika kaznenog djela prijetnje jer iz dokaznog postupka proizlazi da je oštećenik izvanbračni suprug majke optuženika gdje izvanbračna zajednica traje tri godine, a da je sa oštećenikom u istom kućanstvu živio i optuženik dvije i pol godine iz čega je prvostupanjski sud ispravno zaključio da je oštećeni bliska osoba optuženiku odnosno da je upućivanjem prijetnje prema oštećeniku počinio kvalificirani oblik prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11.

11. Isto tako, nije u pravu optuženi kada u žalbenim navodima ističe da je prvostupanjski sud u potpunosti propustio uzeti u obzir olakotne okolnosti prilikom odmjeravanja kazne optuženiku. Pojašnjavajući ovakvu tvrdnju optuženi ističe da je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je u vrijeme počinjenja bio bitno smanjeno ubrojiv, a niti je sud uzeo u obzir zdravstveno stanje optuženika tempore criminis. Dodatno ističe da je prvostupanjski sud otegotnom okolnosti cijenio prethodnu osuđivanost dok je propušteno cijeniti olakotne okolnosti i to izraženo kajanje, da isti boluje od više psihičkih poremećaja koji su i uzrok optuženikova ponašanja.

12. Naime, u pobijanoj presudi prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je optuženi kritične zgode unatoč tome što je bio bitno smanjeno ubrojiv, ipak bio ubrojiv te samim time sposoban upravljati svojim postupcima, te da je mogao shvatiti značenje svog djelovanja. Isto tako ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je optuženi kritične zgode upotrijebio riječi koje su objektivno podobne izazvati strah i uznemirenost te da su iste upućene upravo s tim ciljem.

13. Osim toga, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža pa je tako od olakotnih okolnosti cijenio da je optuženi priznao da je napisao sporne poruke te izrazio kajanje zbog svog djelovanja, ali je cijenio da je isti u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv te da se korektno držao pred sudom. Prvostupanjski sud je kod optuženika kao otegotne okolnosti cijenio njegovu raniju osuđivanost zbog istog kaznenog djela, ali i njegovu nekritičnost u odnosu na problem s ovisnošću, ali i da je kazneno djelo koje je predmet ovog postupka počinio za vrijeme roka provjeravanja gdje prvostupanjski sud ispravno navodi da je sud ranijom uvjetnom osudom već optuženiku dao priliku da promijeni svoje ponašanje, ali isti ju nije iskoristio uslijed čega ispravno zaključuje prvostupanjski sud da se svrha kažnjavanja u odnosu na opt. AR može postići isključivo bezuvjetnom kaznom zatvora.

14. Utvrdivši sve bitne okolnosti na strani optuženika te cijeneći način i težinu počinjenog kaznenog djela sud je ispravno optuženiku za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te je opozvao uvjetnu osudu koja je optuženiku izrečena presudom Općinskog suda u Zadru broj K-122/2024 koja je pravomoćna 23. travnja 2024. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 gdje je pravilno uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te ispravnom primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca.

15. Upravo ovako utvrđenim kaznama zatvora kao i jedinstvenom kaznom zatvora u potpunosti će se ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 odnosno izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela te u dovoljnoj mjeri utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.

16. Isto tako, prvostupanjski sud je ispravno optuženom AR izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja te sigurnosnu mjeru liječenja od ovisnosti o psihoaktivnim tvarima koje će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava obzirom da iz dokaznog postupka proizlazi da bi optuženi zbog svojih psihičkih tegoba u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo pa su izrečene sigurnosne mjere opravdane.

17. Slijedom navedenog, žalba optuženog nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen Kazneni zakon, na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i na temelju čl. 482. ZKP/08 potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 21. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić