Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-238/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Davora Mitrovića, predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. FI, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje u tekstu KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kov-168/2026-8 od 12. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okr. FI, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Kov-168/2026-8 od 12. svibnja 2026., na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP) u vezi s čl. 131. st. 1. ZKP-a, protiv okr. FI produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a zbog osnovane sumnje na učin kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.
1.1. Okr. FI u istražni zatvor uračunato je vrijeme uhićenja, lišenja slobode i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 17. travnja 2026., pa nadalje.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je podnio okr. FI putem branitelja po službenoj dužnosti Mateja Balaža, odvjetnika iz Osijeka zbog povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine istražni zatvor i odredbi blažu mjeru kojom bi se ostvarila ista svrha.
3. Žalba okr. FI nije osnovana.
4. Okrivljenik se uvodno žali zbog povrede kaznenog zakona, no u nastavku žalbe takvu žalbenu osnovu ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP-a ovo vijeće nije utvrdilo da bi prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu okrivljenika. Ujedno, daljnjim ispitivanjem sukladno prethodno navedenoj zakonskoj odredbi ovo vijeće je utvrdilo da je pobijano rješenje donijelo ovlašteno tijelo (optužno vijeće Općinskog suda u Osijeku), a da pri tome nema povrede odredbi kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a. Naime, prvostupanjski sud je iznio jasne, argumentirane i provjerljive razloge kako o postojanju opće pretpostavke za određivanje, a onda i produljenje istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. ZKP-a, razloge o postojanju posebne pretpostavke iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a, kao i razloge zbog kojih smatra da nema uvjeta za primjenu nekih od mjera opreza, a koje razloge prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.
5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu žalitelj ne navodi koja odlučna činjenica nije utvrđena, osporava postojanje osnovane sumnje kao opće zakonske pretpostavke iz čl. 123. st. 1. ZKP-a za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora analizirajući iskaz svjedoka policijskog službenika JI, kao i izostanak elementa ozbiljne prijetnje te postojanje namjere koja bi opravdavala zaključak o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.
5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, osnovana sumnja proizlazi iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj KO-DO-303/2026 od 6. svibnja 2026., kao i dokaza na kojima se ista temelji, a napose iz dojave događaja PP Đakovo s izvješćem o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju, kao i zapisnika o ispitivanju svjedoka JI. Pri tome se žalitelju napominje da je prilikom odlučivanja o postojanju osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatno postojanje relevantnog stupnja osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a što je i ostvareno, dok je analiza i ocjena vjerodostojnosti iskaza, kako pojedinačno, tako i u njihovom međusobnom odnosu, kao i postojanje elemenata kaznenog djela u ovlasti raspravnog suda, naravno, ukoliko optužnica bude potvrđena. Stoga, žalbeni navodi kojima žalitelj tumači i ocjenjuje sadržaj iskaza svjedoka JI, nije od značaja.
6. Žalbom okrivljenik osporava i postojanje posebnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP-a smatrajući da je pogrešan stav prvostupanjskog suda o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Međutim, kada se ima u vidu da je okrivljenik u razdoblju od 2010. do 2024. deset puta osuđivan, od toga četiri puta zbog kaznenog djela izigravanje zabrana sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude, dva puta zbog kaznenog djela prijetnje, dva puta zbog kaznenog djela krađe, jednom zbog kaznenog djela razbojničke krađe te jednom zbog kaznenog djela prikrivanja za koja su mu kaznena djela sedam puta izricane uvjetne osude, jednom novčana kazna, a dva puta bezuvjetne kazne zatvora, a povrh toga je i višestruko prekršajno kažnjavan iz čega proizlazi da sve do sada kaznenopravne sankcije i prekršajne sankcije očigledno nisu na istoga utjecale da više ne čini kaznena djela te cijeneći i učestalo konzumiranje alkohola kada pod djelovanjem istog ispoljava agresivno ponašanje prema oštećenici, tada sve navedene okolnosti upućuju na realno predvidivu bojazan da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti istovrsno ili neko drugo, teže kazneno djelo kojim prijeti, a kako je sve to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.
7. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom na prethodno navedene okolnosti, mjere opreza koje okrivljenik predlaže u žalbi ne predstavljaju dostatnu garanciju da bi se istima ispunila svrha istražnog zatvora. Ovo imajući u vidu osobna svojstva okrivljenika, okolnosti kaznenog djela za koje se osnovano sumnjiči, kao i činjenicu njegove višestruke osuđivanosti, pa i zbog dva kaznena djela prijetnje te prekršajne kažnjavanosti. Iz navedenih razloga, i po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća sve navedene okolnosti ukazuju da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti nekom od mjera opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP/08.
8. Kako ne postoje povrede postupka na koje ukazuje okrivljenik, a niti je ovo vijeće ispitujući pobijano rješenje u smislu čl. 494. st. 4. ZKP-a naišlo na povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Osijek, 21. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Mitrović