Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž -1136/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Seweru, odvjetniku iz Ludbrega, [adresa], protiv tuženika JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matiji Škrinjariću, odvjetniku iz Velike Gorice, [adresa], radi isplate,odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-4666/2020-12 od 30 ožujka 2023. u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P-4666/2020-12 od 30 ožujka 2023. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovani zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.197,35 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. srpnja 2019. pa do isplate. U točki II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 26,54 eur sa zakonskom zateznom kamatom dok je u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.243,75 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Navedenu presudu u dosuđujućem dijelu točke I. i III. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP).

3. Tuženik predlaže uvaženje žalbe uz naknadu mu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 8.223,89 eur sa zakonskom zateznom kamatom na ime ispunjena u cijelosti obveze isplate kupoprodajne cijene isporučenog meda.

7. Među strankama je sporno postojanje obveze tuženika za isplatu ovog dijela kupoprodajne cijene s obzirom na tvrdnju tuženika da sva isporučena količina cvjetnog meda tužiteljice nije bila zadovoljavajuće kvalitete.

8. Dakle, tuženik se u protivljenju zahtjevu tužiteljice poziva na nedostatke prodane stvari.

9. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da se je tužiteljica do 2019. bavila proizvodnjom pčelinjeg meda,

- da je na području stanovanja i djelovanja tužiteljice postojao klaster „... u ... koji je za područje tog dijela Podravine okupljao proizvođače meda čiji voditelj je bio OR,

- da je između tužiteljice kao prodavatelja i tuženika kao kupca sklopljen kupoprodajni ugovor od 22. svibnja 2019. kojim je tuženik kao kupac od tužiteljice kao prodavateljice kupio dvije vrste meda i to cvjetni u količini od 3.289,50 kg po cijeni od 20,00 kn/kg i bagremov u količini od 1.829,00 kg po cijeni od 27,00 kn/kg,

- da se je prodaja meda uobičajeno odvijala na način na način da su proizvođači dovozili svoj med u prostorije klastera da bi otkupljivač prije toga uzeo uzorke radi analize. Ako bi uzorak bio u redu tada bi otkupljivač u klasteru utovario te bačve i odvezao ih,

- da se je tužena za otkup meda javila relativno kasno pa da zbog toga prije dolaska kamiona tuženika kao otkupljivača nije uzet uzorak njenog meda radi analize već je uzorak istog radi analize uzet prilikom preuzimanja kupljenog meda po tuženiku,

- da je prilikom preuzimanja ukupne količine kupljenog meda, uzorke meda radi analize iz bačvi u kojima je preuzet med tužiteljice 24. svibnja 2019. uzeo djelatnik tuženika BR koji ih je potom predao gazdi i gazdarici, tuženiku i njegovoj supruzi radi provedbe analize,

- da tada uzeti uzorci kupljenog meda od tužiteljice nisu predani na analizu,

- da je odredbom čl. 4 među strankama sklopljenog kupoprodajnog ugovora ugovoreno da će se plaćanje kupljenog meda izvršiti u roku od 60 dana od preuzimanja robe na račun prodavatelja,

- da je odredbom čl. 3. Ugovora određeno da kupac može uzeti uzorke iz meda i poslati ga na analizu u laboratorij, a ako analiza pokaže neodgovarajuću kvalitetu da ima pravo korigirati ugovorenu cijenu meda ili vratiti med prodavatelju o njegovom trošku te da će Kupac prodavatelju umanjiti iznos uplate za iznos nastalih troškova,

- da je s obzirom na količinu isporučenog meda te ugovorenu cijenu po kilogramu, kupoprodajna cijena za isporučeni cvjetni med ukupno iznosila 8.731,83 eur/65.790,00 kn, a za bagremov med 6.554,25 eur/ 49.383,00 kn, ili sveukupno 15.286,08 Eur/115.173,00 kn,

- da je tuženik tužiteljice na ime kupoprodajne cijene isplatio iznos od 7.088,73 eur/53.410,00 kn,

- da je između stranka sporno je li tuženik u obvezi tužiteljici na ime kupoprodajne cijene izvršiti isplatu daljnjeg u ovom postupku zahtijevanog novčanog iznosa te je li isporučeni med tužiteljice bio zadovoljavajuće kvalitete,

- da je tuženik dopisom upućenom tužiteljici od 30. srpnja 2019. u odnosu na isporučeni te kupljeni med tvrdio da je isti u pogledu kvalitete zadovoljavajući u odnosu na bagremov med i dvije bačve isporučenog cvjetnog meda dok ostali isporučeni mu cvjetni med nije ispravan,

- da tužiteljica tvrdi da je sav njem med bio zdravstveno ispravan, da je prilikom preuzimanja bilo samo manjih prigovora da se u nekim bačvama nalazi tzv. neobrani med, odnosno da na vrhu nekih postoje mrtve pčele i malo saća, što je na licu mjesta riješeno uklanjanjem,

- da tuženik tvrdi da je bilo problema sa kvalitetom te smatra da da je naknadno po preuzimanju med počeo curiti iz bačvi zbog stvaranja određenih kvasaca prilikom proizvodnje uslijed nepridržavanja higijenskih uvjeta, da je želio taj med vratiti tužiteljici što je ona na kraju odbila i tražila isključivo isplatu,

- da med tužiteljici nije vraćen,

- da iz iskaza radnika koji su radili za tuženika prilikom otkupa i odvoza bačvi kao i iskaza tuženika proizlazi da su bačve meda koje je tuženik preuzeo od tužiteljice bile čuvane s bačvama meda ostalih proizvođača u istom skladištu,

- da iz iskaza svjedoka HR iz Zavoda Dr. Andrija Štampar proizlazi da je na poziv tuženika djelatnik Zavoda uzeo uzorke koji su analizirani te su za te uzorke utvrdili određene nepravilnosti kako je navedeno u sastavljenoj dokumentaciji,

- da iz sastavljenih Izvještaja Zavoda Dr. Andrija Štampar proizlazi da se isti odnose na ispitivanje uzoraka meda iz bačvi i to 2/19, 3/19, 4/19, 6/19, 7/19, 8/19, 9/19 i 10/19 koji se označuju kao med proizvođača TR,

- da se analiza na cvjetni med čiji je uzorak uzet 12.07.2019. glede kojih uzoraka se navodi da nisu sukladni odredbama Pravilnika o medu i Direktivama vijeća 2001/110/EZ o medu jer uzorci imaju nekarakteristična organoleptička svojstva za prevreli med, te da nije sukladan preporučenim makrobiološkim kriterijima te da pojedini uzorci imaju miris na alkohol,

- da iz fotografija bačvi koje prileže spisu (list 60-65 spisa) proizlazi da je istima zajedničko da se radi o zelenim bačvama na čijem vrhu je vidljiva polukruta žuto bijela masa ispod koje se nazire tekući med,

- da je iz prve fotografije (list 69) vidljivo da je s iste otrgnuta naljepnica te da je napisano nešto sa crnim flomasterom, na drugoj fotografiji (list 61) da se ne vidi nikakav tekst (nečitak), na trećoj fotografiji da se vide čak dvije naljepnice (list 62), no zbog kuta snimanja da se ne vidi potpuni sadržaj koji je napisan na istima. Na sljedećoj fotografiji s lista 63 da se ne vidi nikakav natpis koji bi se mogao pročitati, na fotografiji s lista 64 da se vidi naljepnica na kojoj piše da se odnosi na pčelara GR, a na zadnjoj fotografiji s list 65 spisa da nema nikakve naljepnice, ali je crnim flomasterom napisano prezime: „....

10. Na temelju naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su uzorci meda koje je analizirao Zavod dr. Andrija Štampar pokazali neispravnost meda u bačvama iz kojih je uzet uzorak. Međutim ti uzorci da su uzeti 12. srpnja 2019. a u spisu da ne postoji dokaz o tome što se je dogodilo s uzorcima meda koji su djelatnici tuženika nesporno uzeli iz bačvi tužiteljice 24. svibnja 2019. U odnosu na bačve iz kojih su uzeti uzorci u srpnju 2019. prvostupanjski sud zaključuje da nije mogao sa sigurnošću utvrditi da se radi upravo o uzorcima uzetim iz bačava u kojima se je nalazio med tužiteljice, tj. med kojeg su 24. svibnja 2019. u klasteru preuzeli djelatnici tuženika, a to sve zbog lošeg označavanja na navedenim bačvama, odnosno ne pružanja konkretnog dokaza da se uistinu radi o bačvama s medom tužiteljice. Obrazlaže prvostupanjski sud da se na nekim bačvama vide dvije naljepnice, na nekim naljepnica s nečitkim tekstom, na nekima nije vidljiva naljepnica uopće, a na jednoj bačvi se nalazi crnim flomasterom napisano potpuno drugo prezime.

11. Slijedom navedenog prvostupanjski sud ne poklanja vjeru navodima tuženika da su bačve iz kojih je uzet uzorak u srpnju mjesecu 2019. iste one bačve koje je tuženik preuzeo od tužiteljice 24. svibnja 2019. te stoga cijeni neosnovanim navode tuženika da nije poštivao ugovor iz razloga koji otpadaju isključivo na teret tužiteljice, a to je ne predaja mu meda u kvaliteti podobnoj za upotrebu. Kako smatra da nije bilo nedostatka u kvaliteti i količini isporučenog meda zaključuje da je tuženik dužan ispuniti obvezu koju je preuzeo ugovorom te da je kao sudionik u obveznom odnosu sve temeljem odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) dužan u cijelosti ispuniti ugovorom preuzetu obvezu isplate tužiteljici ugovorene kupoprodajne cijene pa ga obvezuje na isplatu tužiteljici iznosa od 8.197,35 eur te odlučuje kao u točki I. izreke, dok preostali dio zahtjeva tužiteljice za isplatu iznosa od 26,54 eur sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan odbija te odlučuje kao u točki II. izreke.

12. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a te tužiteljici dosuđuje parnični trošak u visini odmjerenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje Tarifa.

13. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju prvostupanjske presude nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a. U pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava te provedenih dokaza presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

14. Isto tako u donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužiteljice koje je obrazložio razlozima koji imaju uporišta u stanju u spisu te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 8.197,35 eur prihvatio.

16. Prema odredbi čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje pa kako je u postupku utvrđeno da tuženik tužiteljici za kupljeni med ugovorenu cijenu nije isplatio u cijelosti te kako provedenim dokazima nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je prodani med tužiteljice imao nedostataka to ga je pravilno prvostupanjski sud pozivom na citiranu zakonsku odredbu obveza na isplatu tužiteljici iznosa od 8.197,35 eur te je pravilno odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

17. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđenje činjenice i pravne zaključke prvostupanjskog suda budući su isti u cijelosti utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka te sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilnoj ocjeni u postupku provedenih dokaza pravilnost koje ocjene tuženik neosnovano osporava sadržajem žalbe.

18. Prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja i pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud pri čemu tuženik sadržajem žalbe iznosi svoja subjektivna viđenja koja nemaju uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

19. U konkretnom slučaju kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je tuženik kupio med od tužiteljice sklopljen je krajem svibnja 2019. kada je tuženiku 24. svibnja 2019. i preuzeo kupljeni med kojom prilikom su djelatnici tuženika prilikom preuzimanja meda uzeli uzorke kupljenog i preuzetog meda radi analize njegove kvalitete koja tada nije zatražena, dok je analiza meda temeljem kojeg tuženik otklanja svoju obvezu isplate ugovorene cijene tvrdnjom da med tužiteljice nema kvalitetu za njegovu uporabu od Zavoda za javno zdravstvo „IR“ zatražena u srpnju 2019.

20. Naime, sama činjenica da je analiza meda iz srpnja 2019. pokazala da tada analizirani med nije ispravan, odnosno da analizirani uzroci imaju nekarakteristična svojstva za prevreli med te da zbog toga nisu sukladni preporučenim makrobiloškim kriterijima i po shvaćanju ovoga suda sama za sebe , cijeneći sadržaj i drugih provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud pravilno ocijenio ne predstavlja dokaz činjenice da je tužiteljica tuženiku prodala te predala neispravan med.

21. Stoga prvostupanjski sud pravilno utvrđuje tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan a tvrdnje tuženika da med kojeg je kupio od tužiteljice ne bi bio ispravan nedokazanim a samim time i neosnovani.

22. Iako prodavatelj odgovara kupcu za materijalne nedostatke prodane stvari koji nedostatak kako to propisuje odredba čl. 401.st.1.t.1. ZOO -a postoji ako stvar ne odgovara opisu, vrsti, količini i kvaliteti odnosno nema funkcionalnost, kompatibilnost, interoperabilnost i druge značajke kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji, u smislu odredbe čl. 400. st.1. ZOO-a prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato time prema st.2. toga članka prodavatelj odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga.

23. Dakle, da bi se tuženik osnovano mogao pozivati na odgovornost prodavatelja za materijalne nedostatke prodane stvari mora dokazati da isti postoje upravo na kupljenoj stvari od prodavatelja te da su isti postojali u trenutku prijelaza rizika na kupca ( a to je trenutak kada mu je stvar predana) odnosno za one nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ( dakle nakon trenutka predaje stvari) da su posljedica uzroka koji je postojao prije toga.

24. S ovim u vezi valja istaknuti da pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

25. Neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava pravilnost navedenog utvrđenja te zaključka prvostupanjskog suda te neosnovano smatra te se iz ispitnog Izvještaja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar i Zapisnika o uzrokovanju hrane i POU od 12. srpnja 2019. može sa sigurnošću utvrditi da je predmet istih bio upravo med tužiteljice.

26. Ovo obzirom da u postupku saslušani svjedoci BR i PR, djelatnici tuženika koji su u svibnju 2019. prilikom preuzimanja meda , uzeli uzroke meda tužiteljice radi analize te uzorke nisu predavali na istu, niti je to tada učinio tuženik, da tužiteljica kao prodavateljica nakon isporuke meda tuženiku više nije imala kontrolu nad istim bilo u pogledu njegova skladištenja bilo u pogledu rukovanja istim jer se je med nalazio kod tuženika a niti je imala mogućnost kontrole jesu li uzeti uzorci meda na analizu u srpnju 2019. uzeti upravo iz isporučene količine meda po tužiteljici, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio unatoč da tuženik nije dokazao da je preuzeti med od tužiteljice imao nedostataka niti da je na analizu predao upravo uzorke meda tužiteljice.

27. Stoga kako tuženik u ovoj parnici nije dokazao da je dio kupljenog meda tužiteljice imao kakvih nedostataka u trenutku predaje tuženiku kao kupcu niti je dokazao da se zatražena analiza odnosi upravo na med tužiteljice to ga je pravilno prvostupanjski sud obvezao na isplatu ostatka neplaćene kupoprodajne cijene preuzetog meda u iznosu od 8.197,35 eur te je pravilno odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude.

28. Slijedom naprijed iznijetog irelevantno je ukazivanje tuženika sadržajem žalbe da je tužiteljica sadržajem svojeg iskaza potvrdila da fotografije koje prileže listu 60 do 65 spisa pokazuju bačve u kakvima je ona predala med tuženiku budući da se provedenim dokazima kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud te kako upire tužiteljica u svom iskazu ne može sa sigurnošću utvrditi jesu li uzorci za analizu u srpnju 2019. uzeti upravo iz tih bačvi ni jeli se u tim bačvama u vrijeme uzimanja uzoraka zaista nalazio med tužiteljice.

29. Neosnovano tuženik žalbom upire da tužiteljica nije osporavala da je predmetni med bio njezino vlasništvo budući ista i u svom stranačkom iskazu upirala da da ona ne zna što se je od svibnja 2019. pa do srpnja 2019. događalo s njezinim medom ni da je je med dan na analizu isti onaj med koji je prodala i predala tuženiku.

30. Čak da se uzeti uzorci na analizu u mjesecu srpnju 2019. i odnose na med tužiteljice samo temeljem te činjenice ne bi se moglo sa sigurnošću zaključit da su ti nedostaci postojali u trenutku predaje i predaje meda tuženiku ili da su isti posljedica uzroka vezanih uz nedostatke u proizvodnji i rukovanju medom zbog kojih isti ne bi bio prikladan za uporabu a koje se mogu pripisati odgovornosti iste. Ovo iz razloga jer sadržaj iskaza u postupku saslušane svjedokinje HR djelatnice Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar upućuje da glede utvrđene neispravnosti na kontroliranim uzorcima meda iz srpnja 2019. postoji više mogućih uzroka, tj. da je moguće da je med bio neispravan prilikom preuzimanja, da je isti prilikom preuzimanja bio ispravan ali da je netko naknadno u njega ulijevao vodu ili pak da je preuzeti med bio nepravilno skladišten pa kao u postupku ničim nije dokazano da isključivi uzrok utvrđenih nedostataka leži na tužiteljici pravilno je prvostupanjski sud udovoljio zahtjevu tužiteljice za isplatu ugovorene kupoprodajne cijene budući da i po shvaćanju ovoga suda nije dokazao da je med tužiteljice imao nedostataka koji se mogu pripisati odgovornosti iste.

31. Zbog navedenog nisu od odlučnog značenja svi oni žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na kod njega adekvatne uvjete skladištenja meda jer unatoč i adekvatnim uvjetima skladištenja s obzirom na sadržaj iskaza svjedokinje HR postoji i drugi mogući uzrok neispravnosti koji se ne može pripisati odgovornosti tužiteljice time da na žalbene navode tuženika da nije propisan rok u kojem je dužan preuzeti med dati na pregled valja odgovoriti da je u smislu odredbe čl. 403. st.1. ZOO-a kupljeni med trebao dati na pregled čime je to prema redovnom tijeku stvari bilo moguće, a bilo je moguće još u svibnju 2019., što konkretno tuženik nije učinio , pa stoga i sam rizik nemogućnosti dokazivanja sa sigurnošću činjenice da je med tužiteljice imao kakvih nedostatka koji se mogu pripisati odgovornosti iste padaju na tuženika.

32. Tužiteljica je uspjela u parnici pa je pravilno prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao tuženika na naknadu joj parničnog troška za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku.

33. Slijedom iznijetog primjenom odredbe čl. 368 st. 1. ZPP-a žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo je odbiti te prvostupanjsku presudu u točki I. i III. izreke potvrditi te odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke.

34. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je primjenom odredbe čl. 154.st.1. u vezi sa čl. 166.st.1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

35. Prvostupanjska presuda kao ne pobijana u točki II. izreke ostaje neizmjenjena.

U Rijeci 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković