REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-1011/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužiteljice VE iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektor za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pokojnog KE, **.**.2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove , KLASA: UP/II 560-01/25-01/208, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 12. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice podnesena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek 2 KLASA: UP/I 560-01/25-01/172, URBROJ: 512M2-01-04-04- 25-2 od 7. kolovoza 2025., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za pokojnog KE temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 10. kolovoza 1991. do 23. prosinca 1991.
2. Tužiteljica osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći, u bitnome, da je njezin pokojni suprug bio hrvatski branitelj iz Domovinskog rata i da su mu nadležna javnopravna tijela trebala priznati traženi status, pogotovo zato što je njezin suprug obavljao iste poslove kao i drugi pripadnici naoružanih odreda Narodne zaštite za Općinu Bizovac, pa i njemu stoga, kao i drugim pripadnicima, treba priznati traženi status. Stoga tužiteljica predlaže poništiti osporeno rješenje.
3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz osporavanog rješenja te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis. Ujedno je dana 30. travnja 2026. kod ovoga suda održana rasprava kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje o svim činjeničnim i pravnim pitanjima. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tuženika koji je u cijelosti ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbu. Na raspravu je također pristupila i tužiteljica koja je ostala kod svih navoda iz tužbe.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu u odgovor na tužbu, proizlazi da je tužiteljica prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za njezinog pokojnog supruga KE temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 10. kolovoza 1991. do 23. prosinca 1991.
7. Odredba članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. – dalje: ZOHBDR) definira tko se smatra hrvatskim braniteljem iz Domovinskog rata, odnosno uređuje pretpostavke za stjecanje tog statusa.
8. Tako je stavkom 1. navedenog članka ZOHBDR-a propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pr ipadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
9. Stavkom 2. navedenog članka ZOHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
10. Kako o sudjelovanju pokojnog KE u Domovinskom ratu kao pripadniku naoružanih odreda Narodne zaštite u spornom razdoblju (od 10. kolovoza 1991. do 23. prosinca 1991.) nema podataka u službenim evidencijama, te kako se, osim toga, zadaci koje je, prema iskazu saslušanih svjedoka i tužiteljice, izvršavao pokojni KE (dežurstva i stražarenje na punktovima u [adresa], u vrijeme kada je bio zaposlen u poduzeću Unija papir kao vozač) ne mogu podvesti pod pojam obrane suvereniteta Republike Hrvatske u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a, to je pravilno u upravnom postupku odbijen predmetni zahtjev. Svaki slučaj je činjenično poseban i ovisan o specifičnim okolnostima, pa u tom smislu ni tužbeni navodi u kojima tužiteljica navodi kako je nekim drugim ljudima priznat predmetni status, nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja.
11. Dakle, na temelju dokaza koji su prikupljeni tijekom upravnog postupka nije bilo moguće usvojiti predmetni zahtjev.
12. Prema tome, javnopravna tijela su utvrdila pravno relevantne činjenice slobodno ocjenjujući sve dokaze u spisu te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako je zaključak o postojanju pravno relevantnih činjenica valjano obrazložen, to su suprotni tužbeni navodi neosnovani i ne mogu se prihvatiti. Stoga sud ne nalazi osnove za ocjenu da bi osporavano rješenje bilo utemeljeno na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
13. Kako, dakle, navodi tužbe nisu doveli u pitanje zakonitost osporenog rješenja, to je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj 36/24.) presuditi kao u izreci.
U Osijeku 21. svibnja 2026.
Sudac:
Tomislav Artuković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužiteljici,
2. Tuženiku.
