Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-792/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Britvec, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PCA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoj Ledić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika 1. Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 73/1, zastupanog po punomoćniku Šime Savić, odvjetnik u Zagrebu, 2. Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku PC iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri u Zagrebu i 3. Dalekovod d.d., OIB: 47911242222, Zagreb, Marijana Čavića 4, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 2. tuženog Euroherc osiguranja d.d. Zagreb protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-80/2020-84 od 20. studenog 2023., na sjednici vijeća 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijanjem žalbe 2. tuženog Euroherc osiguranja d.d. potvrđuje se u odnosu na 2. tuženika presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-80/2020- 84 od 20. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I.d izreke i u dijelu pod točkom III izreke (odluka o troškovima postupka).

II Odbija se zahtjev 2. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III Nalaže se tužiteljici da 2. tuženom nadoknadi prouzročeni trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.183,04 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn - 80/2020-84 od 20. studenog 2023. 1., 2.i 3. tuženi obvezani su solidarno isplatiti tužiteljici: a) iznos od 23.651,20 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od 17. listopada 2009. pa do isplate, b) iznos od 1.003,38 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 17. listopada 2009. pa do isplate, c) iznos od 1.720,51 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2009. pa do isplate, d) iznos od 25.276,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno pod navedenom točkom izreke. Pod točkom II izreke tužiteljica je odbijena s tužbenim zahtjevom kojim od tuženika potražuje da joj solidarno isplate iznos od a) 14.971,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2009. pa do isplate, b) iznos od 111,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2009. pa do isplate, c) iznos od 191,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. listopada 2009. do isplate, d) iznos od 11.291,48 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno pod točkom II izreke. Ujedno su pod točkom III izreke tuženici obvezani tužiteljici solidarno isplatiti troškove parničnog postupka u iznosu od 5.405,12 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvostupanjskog presuđenja pa do isplate.

2. Pravovremeno podnesenim žalbama tu presudu pobijali su 1., 2. i 3. tuženici u dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnoga prava te zbog odluke o troškovima postupka.

3. O osnovanosti žalbi 1., 2. i 3. tuženika odlučeno je presudom ovog suda broj Gž-112/2024-2 od 13. ožujka 2024. te je odbijanjem žalbe 1., 2 i 3. tuženika pobijana presuda potvrđena u dijelu pod točkom I.b., I.c i I.d. izreke kojom je tužiteljici dosuđena imovinska šteta, te u odluci o trošku pod točkom III izreke, dok je prihvaćanje žalbi 1., 2. i 3. tuženika prvostupanjska presuda preinačena u dijelu pod točkom I.a izreke kojim je tužiteljici dosuđena neimovinska šteta te su 1., 2. i 3. tuženi solidarno obvezani tužiteljici s osnova naknade štete isplatiti iznos od 20.351,03 EUR. Ujedno su 1., 2. i 3. tuženici odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1522/2024-2 od 20. svibnja 2020. odluka ovog suda broj Gž-112/2024-2 od 13. ožujka 2024. ukinuta je u dijelu pod točkom I izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda poslovni broj Pn- 80/2020-84 od 20. studenog 2023. i to u dijelu pod točkom d) izreke kao i u odluci o troškovima postupka pod točkom III izreke, sve to u odnosu na 2. tuženika Euroherc osiguranje d.d. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

5. Drugo tuženik u žalbi osporava pravilnost odluke o dosudi naknade štete zbog izgubljene zarade navodeći u bitnome kako nema uzročnoposljedične veze između prestanka radnog odnosa prednika tužiteljice kod 3. tuženog i gubitka zarade. Navodi kako prestanak radnog odnosa prednika tužiteljice kod 3. tuženika nije posljedica umirovljena, već posljedica odluke prednika tužiteljice da ne radi kod 3. tuženika i da uzme otpremninu. Smatra da je odluka u ovome dijelu opterećenja bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.

– u daljnjem tekstu ZPP), da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno te je tužbeni zahtjev po ovome osnovu trebalo odbiti. Ističe kako je kod prednika tužiteljice postojala preostala radna sposobnost u okviru koje se mogao zaposliti na poslovima koje s preostalom radnom sposobnosti mogao obavljati te ostvarivati zaradu u kojem slučaju ne bi ni postojala izgubljena zarada koju potražuje, a u postupku nije dokazano da se prednik tužiteljice nakon prestanka radnog odnosa kod 3. tuženika makar pokušao zaposliti u okviru svoje preostale radne sposobnosti. Osporava i visinu dosuđene naknade štete s osnova izgubljene zarade, kao i pravilnost stava prvostupanjskog suda prema kojem se iznos štete koji je prednik tužiteljice pretrpio ne može umanjiti za isplaćeni iznos otpremnine, ovo iz razloge jer je predniku tužiteljice dosuđen puni iznos plaće koju bi ostvario da nije bilo štetnog događaja te je ujedno ostvario dodatni prihod primitkom otpremnine koju ne bi primio da nije bilo štetnog događaja. Osporava i pravilnost odluke o troškovima postupka, smatra da mu je trebalo dosuditi parnični trošak zatražen podneskom od 31. listopada 2012., sve ovo primjenom odredbe iz članka 158. stavak 1. ZPP-a. Ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kada je parnični trošak za poduzete radnje odredio prema vrijednosti boda od 15,00 kn iako je vrijednost odvjetničkog boda određena sa 15,00 kn tek nakon stupanja na snagu tarife od 1. studenog 2022. Predlaže žalbu usvojiti, preinačiti prvostupanjsku odluku i odbiti tužiteljicu sa zahtjevom za naknadu štete s osnova gubitka zarade te u ovome dijelu odbiti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je njen prednik (otac pok. EC) pretrpio u štetnom događaju – prometnoj nezgodi 9. listopada 2007.

7. Sada, u ponovljenom žalbenom postupku predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade njenog prednika s osnova razlike mirovine i plaće.

8. U ovoj fazi postupka neprijeporna je okolnost 1., 2. i 3. tuženika (1. i 2. tuženika kao osiguravatelja vozila štetnika, i 3. tuženika kao poslodavca prednika tužiteljice) za štetu koju je pretrpio prednik tužiteljice, kao i postojanje doprinosa prednika tužiteljice nastaloj šteti od 10%.

9. Prijeporna je osnovanost i visina dijela tužbenog zahtjeva zbog gubitka zarade prednika tužiteljice s osnova razlike mirovine i plaće koju bi ostvarivao, odnosno prijeporno je treba li se iznos otpremnine koju je prednik tužiteljice ugovorio sa 3. tuženikom oduzeti od iznosa izmakle koristi.

10. Odgovor na žalbu nije podnesen.

11. Žalba 2. tuženika nije osnovana.

12. Ispitujući zakonitost pobijane odluke u dijelu pod točkom I.d izreke povodom žalbe 2. tuženika u okviru njegovih žalbenih navoda, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točak 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP -a, na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Suprotno žalbenim navodima 2. tuženika pobijana odluka je u dijelu pod točkom I.d izreke jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati, pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

14. Neosnovano 2. tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

15. U postupku je pred prvostupanjskom sudom je utvrđeno te iz stanja spisa proizlazi:

- da je predniku tužiteljice kao posljedica ozljede na radu nastupilo tjelesno oštećenje od 60% te mu se počam od **.**.2009. priznaje pravo na naknadu s ovog osnova (rješenje HZMO od **.**.2009. sa lista 704 spisa),

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 693487 od **.**.2009. predniku tužiteljice, kojem je zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad, utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu i to počam od **.**.2009. pa dalje,

- da je rješenjem HZMO od **.**.2009. utvrđena invalidska mirovina prednika tužiteljice u visini od 2.250,00 kn, ovo počam od **.**.2009.,

- da je Ugovor o radu zaključen između prednika tužiteljice i 3. tuženika **.**.2007. prestao otkazom, te je novi Ugovor o radu zaključen **.**.2009. u kojem je navedeno da se sklapa u skladu s ograničenjima navedenim u rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 693487, kao i da sklapanjem tog Ugovora prestaje važiti raniji Ugovor (Ugovor od **.**.2007.),

- da je 3. tuženik otkazao predniku tužiteljice Ugovor o radu od **.**.2009. jer ne postoji mogućnost zapošljavanja na drugim poslovima niti postoji mogućnost obrazovanja ili osposobljavanja prednika tužiteljice za rad na drugim poslovima obzirom iz zdravstvenog stanja radnika i uvođenja novih tehnologija nije opravdano očekivati od poslodavca da to čini.

16. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima 2. tuženika kojim preocjenjuje izvedene dokaze, tumač i ih u svoju korist, van konteksta dokaznog postupka.

17. Prvostupanjski sud pravilno nalazi kako se prednik tužiteljice sklapanjem izmijenjenog Ugovora o radu pokušao zaposliti u okviru svoje preostale radne sposobnosti, ali s time nije uspio jer je sklopljen Ugovor o radu (Ugovor iz 2009.) poslodavac otkazao zbog zdravstvenog stanja i nemogućnosti obavljanja poslova iz izmijenjenog Ugovora o radu. Obzirom je do prestanka radnog odnosa prednika tužiteljice došlo zbog otkaza Ugovora (ponovno se naglašava zbog zdravstvenog stanja i nemogućnosti obavljanja poslova iz izmijenjenog Ugovora o radu) neosnovano 2. tuženik u žalbi osporava postojanje uzročnoposljedične veze između ozljeda koje je pretrpio prednik tužiteljice i njegovog umirovljenja.

18. I prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda u situaciji kada je predniku tužiteljice zbog zdravstvenog stanja koje je posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju, otkazan Ugovor o radu koji je zaključen u okviru njegove prestale radne sposobnosti, tužiteljica je dokazala da je njezin prednik poduzeo sve da spriječi nastanak štete uslijed izgubljene zarade i da mu pripada pravo na naknadu štete po osnovi razlike plaće i mirovine. Stoga neosnovano 2. tuženik u žalbi ističe kako predniku tužiteljice ne pripada pravo na naknadu štete s ovog osnova jer se nakon štetnog događaja nije pokušao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću.

19. Prema recentnoj sudskoj praksi u smislu odredbe iz članka 1095. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO), kada kod oštećenika nije došlo do gubitka opće radne sposobnosti, štetu predstavlja razlika koju bi oštećenik mogao ostvariti s preostalom radnom sposobnosti i mirovine koju je primao, s time da je postojanje ove štete dužan dokazati oštećenik (upućuje se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2576/2019 -2 od 16. studenog 2021., Rev-397/2021 od 20. travnja 2021. i dr.). Prvostupanjski sud je u skladu s navedenim stajalištem provedenim financijskim vještačenjem utvrdio štetu po osnovi razlike mirovine koju je prednik tužiteljice primao do smrti umanjen za isplaćene naknade za tjelesno oštećenje i šestomjesečnog prosjeka plaće koji je prednik tužiteljice primao posljednjih 6 mjeseci prije umirovljenja odnosno plaće koju je primao s preostalom radnom sposobnošću temeljem Ugovora o radu. Navedeni iznos pravilno je umanjen za utvrđeni stupanj doprinosa prednika tužiteljici nastaloj šteti (10%).

20. Neosnovano 2. tuženik osporava pravilnost i zakonitost odluke tvrdnjom kako bi iznos otpremnine koju je prednik tužiteljice ugovorio s 3. tuženikom trebalo oduzeti od iznosa izmakle koristi.

21. Iznos otpremnine ugovoren je između prednika tužiteljice i 3. tuženika odlukom o otkazu Ugovora o radu od 25. veljače 2009. (prileži na listu 708 spisa). Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako se radi o novčanom iznosu koji proizlazi iz različite pravne osnove (iz radnopravnog statusa prednika tužiteljice) od prava na naknadu štete s osnova razlike plaće i mirovine. Pravo na otpremninu nastao je zbog otkaza Ugovora o radu, predstavlja poseban vid naknade pa tuženik ne može umanjivati svoju obvezu naknade štete zbog gubitka zarade tužiteljevim posebnim primanjem s potpuno druge pravne osnove (upućuje se na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-17/2009 od 5. rujna 2012.) slijedom čega ovaj drugostupanjski sud nalazi kako žalba 2. tuženika i u ovome dijelu nije osnovana.

22. O žalbi 2. tuženik protiv odluke o troškovima postupka.

23. Neosnovano 2. tuženik osporava pravilnost primjene materijalnoga prava - Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kad tvrdi da nije bilo mjesta priznanju odvjetničkog troška prema vrijednosti odvjetničkog boda u momentu donošenja odluke o troškovima postupka. Odredbom iz članka 48. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. – u daljnjem tekstu Tarifa) normirano je da kad sudovi ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi donošenja odluke o troškovima postupka.

24. Odredbom iz Tbr. 50 Tarife/22 propisan je vrijednost boda od 15,00 kn (1,99 EUR). Obzirom je prvostupanjska odluka donesena 20. studenog 2023., dakle, u vrijeme kada je bila na snazi odvjetnička Tarifa/22 pravilno je prvostupanjski sud pri donošenju odluke o naknadi parničnog troška primijenio onu vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka te je pravilno i za radnje poduzete prije stupanja na snagu odvjetničke Tarife/22, odnosno prethodno 5. studenog 2022. dosudio parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn/1,99 EUR (upućuje se na pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024.

25. Žalbeni navodi 2. tuženik prema kojim mu nije priznat parnični trošak zatražen podneskom od 31. listopada 2012. otklonjeni su donošenjem dopunskog rješenja o troškovima broj Pn-80/2020-114 od 26. veljače 2026. (rješenje pravomoćno 17. ožujka 2026.).

26. Obzirom na sve izneseno valjalo je žalbu 2. tuženik odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku, te na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

27. Kako 2. tuženik nije uspio sa žalbom, u smislu odredbe iz članka 166. ZZP- a, ne pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

28. Drugo tuženik je uspio u revizijskom postupku (povodom izjavljene revizije odluka ukinuta u dijelu pod točkom I.d izreke, te u odluci o troškovima postupka pod točkom III izreke), 2. tuženom pripada pravo na naknadu troškova revizijskog postupka.

29. Trošak revizijskog postupka određen je prema Tbr. 10. stavak 5. Tarife u visini od 250 bodova uz uvećanje za 50 bodova što ukupno čini 375 bodova. Obzirom na vrijednost odvjetničkog boda od 2,00 EUR trošak sastava revizije iznosi 750,00 EUR te uvećan za iznos PDV-a od 187,05 EUR te troška plaćanja sudske pristojbe od 245,54 EUR čini trošak revizijskog postupak od 1.183,04 EUR.

30. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Karlovcu 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec