Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-13/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sudaca Vesne Stokrp kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Britvec, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Živko Repac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Osnovne škole Matije Gupca, sa sjedištem u [adresa], OIB: 92120285716, kojeg zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1677/2024-18 od 9. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda u točci I., II. i III. izreke Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1677/2024-18 od 9. siječnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se rješenje u točci II. izreke Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1677/2024-18 od 9. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 7.400,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 16.05.2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 2.090,00 EUR koje teku od 8.1.2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime izgubljene zarade ukupno isplati iznos od

1.871,36 EUR sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 146,89 Eur-a od 10.07.2023. godine do isplate,

- na iznos od 146,89 Eur-a od 10.08.2023. godine do isplate,

- na iznos od 146,89 Eur-a od 10.09.2023. godine do isplate,

- na iznos od 146,89 Eur-a od 10.10.2023. godine do isplate,

- na iznos od 183,26 Eur-a od 10.11.2023. godine do isplate,

- na iznos od 183,26 Eur-a od 10.12.2023. godine do isplate,

- na iznos od 183,26 Eur-a od 15.01.2024. godine do isplate,

- na iznos od 222,74 Eur-a od 10.02.2024. godine do isplate,

- na iznos od 222,74 Eur-a od 10.03.2024. godine do isplate,

- na iznos od 288,54 Eur-a od 10.04.2024. godine do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za iznos od 10,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.“

2. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu imovinske štete za troškove liječenja od ukupno 3.388,21 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog parničnog postupka od 1.650,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 9.1.2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se odbija zahtjev za naknadom troška u dijelu preko dosuđenog.“

3. Protiv prvostupanjske presude (točka I., II. i III. izreke) i rješenja (točka II. izreke) žali se tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP). U žalbi u bitnom navodi da je tužiteljica suodgovorna za nastanak štetnog događaja, jer je do kante za smeće išla preko invalidske rampe koja je namijenjena za kretanje osoba u invalidskim kolicima, a ne pokretnih osoba s time da je u desnoj ruci nosila vreću za smeće, kojom prilikom se nije držala za rukohvat. Također spori i visinu dosuđene naknade štete. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači.

4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom naknade neimovinske i imovinske štete pretrpljene povodom štetnog događaja od **.**.2023., kada se ista ozlijedila obavljajući poslove svog radnog mjesta spremačice, tako što je prilikom nošenja kante za smeće pala na kosini invalidske rampe.

8. U žalbenom stadiju postupka sporan je prigovor doprinosu tužiteljice nastanku štetnog događaja, kao i visina dosuđene naknade štete.

9. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika te da je tužiteljici priznata ozljeda na radu od strane HZZO na osnovu predmetnog štetnog događaja,

- da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom lijeve bedrene kosti u gornjem dijelu između dvije kvrge tzv. pertrohanterni, radi čega je bila operirana i hospitalizirana 3 dana. Utvrđena je uzročno posljedična veza između štetnog događaja, zadobivene ozljede i provedenog liječenja postoji. Trajne posljedice zadobivene ozljede tužiteljice su bolovi u lijevom kuku i natkoljenici kako pri fizičkom opterećenju tako i promjeni vremena te postoji blaže ograničenje kretnji lijevog kuka i lijevog koljena. Smanjenje životne aktivnosti tužiteljice iznosi 6%-7%, a zbog ozljeđivanja tužiteljica je trpjela bol, strah i trebala tuđu pomoć. Bol jakog intenziteta je trpjela do 5 dana, srednjeg do 10 dana, a manjeg još do 2 mjeseca te povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan, a tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta što uključuje i strah od operacije, odnosno za ishod iste, je trpjela 4 dana, srednjeg oko 7 dana, nakon čega je trpjela kasni strah manjeg intenziteta što uključuje zabrinutost za zdravlje kroz 3 mjeseca kumulativno, dok joj je tuđa pomoć bila sveukupno potrebna u trajanju od 7 tjedana 4 h na dan zbog potrebe mirovanja i otežanog hoda kao i korištenja štaka (razdoblje od otpusta s kirurgije do prvog odlaska u toplice **.**.2023.). Potom je još koristila dvije štake kroz 2,5 mjeseca te je trebala pomoć 2 h dnevno, nakon čega joj je još kumulativno trebala pomoć u ukupnom trajanju od 3 mjeseca tri puta tjedno po 2 h, dok je naruženje zbog operacijskih ožiljaka blažeg stupnja,

- u svom dopunskom očitovanju po prigovoru tuženika vještak je naveo da on u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja, nakon čega stranke nisu imale daljnjih prigovora, pa ga je sud u cijelosti prihvatio kao stručno, razumljivo i objektivno,

- da imajući u vidu zadobivene ozljede, obzirom na trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, trajne posljedice od 6-7%, zaostale operacijske ožiljke, kako to sve proizlazi iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka, tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 7.400,00 EUR i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova 2.100,00 EUR, po kriteriju pretrpljenog straha 2.200,00 EUR, po kriteriju duševnih bolova zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 2.000,00 EUR, po kriteriju duševnih bolova zbog naruženosti 1.100,00 EUR,

- da tužiteljici za 418 sati nestručne tuđe pomoći, koju su joj pružali ukućani pripada pravična novčana naknada, a da je cijena sata tuđe pomoći određena prema slobodnoj ocjeni u iznosu od 5,00 EUR po satu, što ukupno iznosi 2.090,00 EUR,

- da ista ostvaruje pravo na izgubljenu zaradu od 3.388,21 EUR koji iznos je među strankama nesporan,

- da tužiteljica ostvaruje pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od podnošenja odštetnog zahtjeva 16. svibnja 2024., dok su joj na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu zatezne kamate dosuđene od presuđenja,

10. Slijedom naprijed navedenog utvrđenja, prvostupanjski sud je dosudio tužiteljici s osnova neimovinske štete iznos od 7.400,00 EUR sa zateznim kamatama počevši od 16. svibnja 2024. do isplate (točka I. izreke pobijane presude), zatim s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 2.090,00 EUR sa zateznim kamatama počevši od 8. siječnja 2026. do isplate (točka II. izreke pobijane presude), te na osnovu izgubljene zarade iznos od 1.871,36 EUR sa zateznim kamatama na pojedine iznose do isplate (točka III. izreke pobijane presude), kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 EUR sa zateznim kamatama počevši od 9. siječnja 2026. do isplate (točka II. izreke rješenja), sve primjenom članka 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046., člankom 1100. stavak 1. i 2., članka 1095. stavak 1. i članka 1089. stavak 2Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO)

11. Odgovornost poslodavca za štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom određena je člankom 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. - dalje: ZR).

12. Člankom 19. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/2014., 118/2014., 154/2014., 94/2018., 96/2018. - dalje: ZZR) propisano je da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima, dok je člankom 25. ZZR propisano je se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (stavak1.) i da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (stavak 2.).

13. Ocjena je ovog suda da je prigovor suodgovornosti tužiteljice nastanku štetnog događaja u cijelosti neosnovan i paušalan, budući da je sukladno članku 25. stavak 1. ZZR teret dokaza u ovoj pravnoj stvari na tuženiku, kao poslodavcu (objektivna odgovornost). Dakle, tuženik je morao dokazati da tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta spremačice noseći smeće do kontejnera nije smjela prelaziti preko rampe za invalide gdje je i nastao sam štetni događaj, odnosno morao je dokazati da je korištenje iste u tu svrhu zabranjeno (bilo oznakom ili nalogom nadređenog i sl.). Međutim, tuženik iako je na njemu teret dokaza tu činjenicu nije dokazao niti je na tu okolnost predložio niti jedan dokaz pa je ocjena ovog suda da je isti prigovor tuženika u cijelosti neosnovan i paušalan, jer isti nije dokazao da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom tužiteljice ili treće osobe, na koje on kao poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (članak 25. stavak 2. ZZR).

13. Odredba članka 1100. stavka 2. ZOO, kojom je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, nije primijenjena na štetu tuženika, kako to isti tvrdi.

14. Utvrđena mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje (težina povreda, jačina i trajanja fizičkih boli i straha, duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti u opsegu od 6-7 % uz dob (rođena 1964.), a što sve u konačnici nije sporno, okolnosti su koje opravdavaju kao realan i pravično utvrđeni iznos od 7.400,00 EUR na ime neimovinske štete, odnosno iznos koji nije protivan cilju kojem služi ta naknada i kojim se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa naravi i društvenom svrhom zakonom priznatog oblika popravljanja neimovinske štete, u slučaju povrede prava osobnosti oštećenog, a koja nije naknada niti kazna za štetnika, već satisfakcija za tužiteljicu.

15. Stoga nije u pravu tuženik u tvrdnji da je uvažavajući utvrđene činjenice osnovom nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke i uz Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike dosuđeni iznosi naknade štete previsoko dosuđen.

16. Dakle, po ocjeni ovog suda prvostupanjski je sud pravilno dosudio tužiteljici utvrđeni iznos satisfakcije s osnova povrede prava osobnosti (7.400,00 EUR) sa zateznim kamatama počevši od 16. svibnja 2024. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate.

17. Prvostupanjski je sud je također po ocjeni ovog suda pravilnom primjenom materijalnog prava, konkretno članka 1095. stavak 1. ZOO u vezi sa člankom 1093. stavak 2. ZOO, odnosno članka 223. ZPP, dosudio tužiteljici s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 2.090, 00 EUR obračunate prema cijeni sata od 5,00 EUR, budući da joj je ista pomoć temeljem nalaza i mišljenja predmetnog sudskog vještaka nakon ozljeđivanja bila potrebna ukupno 418 sati.

18. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik kao poslodavac za štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom odgovara po kriteriju objektivne odgovornosti sukladno članku 25. stavak 1. ZZR, što znači da je na tuženiku teret dokaza da je tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari postupao s namjerom ili krajnjom nepažnjom što tuženik nije dokazao, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud utv rdio da je tuženik isključivo odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio spornog dana obavljajući poslove svog radnog mjesta vozača kamiona.

19. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici sukladno članku 1093. stavak 2. ZOO pravo na izgubljenu zaradu u iznosu od 3.388,21 EUR, koji iznos je među strankama nesporan.

20. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i po visini troškova koji su određeni (članak 155. ZPP).

21. Slijedom svih iznijetih razloga, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje (članak 368. stavak 1. ZPP), radi čega je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ove odluke.

U Karlovcu 21. svibnja 2026.,

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp