Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-13/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sudaca Vesne Stokrp kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Britvec, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja KE , OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., zastupanog po punomoćniku Viktoru Barbiru odvjetniku u Splitu, 2. tužitelja EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. tužiteljice ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., obje zastupane po punomoćniku Anti Udovičić, odvjetniku u Splitu, (dalje tužitelja), protiv tuženika Grada Splita, OIB: 78755598868, Obala kneza Branimira 17, radi naknade štete, odlučujući o žalbi svih tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-293/2023-22 od 13. listopada 2025., u vijeću održanom dana 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-293/2023-22 od 13. listopada 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 293/2023-22 od 13. listopada 2025. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim:

- 1. tužitelj KE potražuje od tuženika s osnova izgubljene zarade, zbog nemogućnosti davanja u zakup poslovnog prostora, ukupan iznos od 6.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 500,00 EUR s dospijećem od 15.-og u mjesecu za svaki naredni mjesec počevši od rujna 2002. do zaključno sa kolovozom 2003.,

- 1. tužitelj KE potražuje od tuženika s osnova izgubljene zarade, zbog nemogućnosti davanja u zakup stana, ukupan iznos od 3.600,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 300,00 EUR s dospijećem od 15.-og u mjesecu za svaki naredni mjesec počevši od rujna 2002. do zaključno sa kolovozom 2003.,

- 2. tužiteljica EE potražuje od tuženika s osnova izgubljene zarade, zbog nemogućnosti davanja u zakup stana, ukupan iznos od 3.600,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 300,00 EUR s dospijećem od 15.-og u mjesecu za svaki naredni mjesec počevši od rujna 2002. do zaključno sa kolovozom 2003.,

- 3. tužiteljica ŠE potražuje od tuženika s osnova izgubljene zarade, zbog nemogućnosti davanja u zakup stana, ukupan iznos od 3.600,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 300,00 EUR s dospijećem od 15.-og u mjesecu za svaki naredni mjesec počevši od rujna 2002. do zaključno sa kolovozom 2003.

2. Presudu tužitelji pobijaju zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlažu da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuž itelja i po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, a te činjenice nisu u suprotnosti s provedenim dokazima u postupku pa nije ostvaren niti žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, kako to pogrešno smatra žalitelj.

5.1. Isto tako prvostupanjski sud nije počinio niti povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP, a u svezi s člankom 8. ZPP, kako to pogrešno smatra žalitelj, budući da prvostupanjski sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane. Upravo primjenom članka 8. ZPP, po ocijeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud odlučio ne izvoditi dokaze na koje se žalitelj poziva u žalbi (uviđaj sa vještakom mjernikom radi utvrđivanja identifikacije puta do kuće tužitelja, povijest promjena na istom putu, saslušanje vještaka radi tumačenja prostornih planova koji su bili na snazi, a koji su sada, je li bilo uvjeta za izdavanje građevinske dozvole i sl.), budući da isti dokazi i po ocijeni ovog suda nisu relevantni za konačno rješenje spora pa je stoga neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete (izgubljene zarade, odnosno izmakle koristi) zbog nemogućnosti iznajmljivanja stanova i poslovnog prostora u nekretnini tužitelja u razdoblju od rujna 2002. do kolovoza 2003., jer ista nekretnina po tvrdnji tužitelja nije imala pristupni put sa javnim putem, iako je za navedenu nekretninu izdana valjana građevinska dozvola.

7. U konkretnoj pravnoj stvari s obzirom na sporno razdoblje primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO/91).

7.1. Člankom 1045. stavak 1. ZOO/91, propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 155. istoga Zakona propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

7.2. Člankom 189. stavak 1. ZOO propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

8. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da su tužitelji temeljem Ugovora o kupoprodaji od **.**.1981. kupili od prodavatelja, pok. ŽE, kuću u izgradnju, u naravi podrum sa betonskom pločom na predjelu "[obrt]" za koju je prednik tužitelja ishodio građevinsku dozvolu izdanu od strane odsjeka za građevinarstvo Općine Split 6. veljače 1981. i da su temeljem iste "u grubo" izgradili kuću u naravi podrum (poslovni prostor) te tri stana, koju su naknadno dovršili i osposobili za korištenje,

- da iz građevinska dozvole proizlazi da je do predmetne parcele postojao put sa istočne strane građevinske parcele koji je predstavljao vezu iste sa javnoprometnom površinom, odnosno da je predmetna građevinska parcela imala neposredan pristup sa javnoprometne površine, a što je bio i zakonski uvjet za izdavanje građevinske dozvole,

- da je tužiteljima pravomoćnom presudom Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1111/2016 od 13. srpnja 2016., odbijen tužben zahtjev, kojim su od tuženika tražili da im izgradi pristupni put do njihove kuće,

- da iz iskaza 1. tužitelja proizlazi da su do predmetnog objekta u izgradnji stalno dolazili putem sa istoka i da im nitko nije pravio probleme sve do 1993.; kada je dolaskom do predmetne nekretnine utvrdio da više ne može koristiti sporni put , jer se na istom nalazi plastenik, koji je napravio susjed na čijem zemljištu se nalazio sporni put

- da kupci prilikom kupnje predmetne nekretnine nisu provjeravali u zemljišnim knjigama i katastru u čijem je vlasništvu nekretnina na kojoj se nalazi sporni put s istoka, a kojim su dolazili do svog objekta u izgradnji i koji su nesmetano koristili od kasnih 80-tih godina,

- da je u građevinskoj dozvoli, kako je već navedeno utvrđeno da se sa istoka predmetne građevinske parcele nalazi put, ali da ne piše u čijem je vlasništvu nekretnina na kojoj se put nalazio te da isto tako u obrazloženju građevinske dozvole stoji da je zahtjevu za izdavanje iste investitor priložio i Obavijest o urbanističkim uvjetima izdanu od tog organa pod brojem 08/1257/1-1978. od 14. lipnja 1979., potvrdu tog organa broj 08/284-1/1980. od 22.10.1980., dok na tehničkoj dokumentaciji stoji da je ista izrađena u skladu sa urbanističkim uvjetima izgradnje na tom području, što znači da su tada postojali urbanistički uvjeti i postojao je pristupni put građevinskoj parceli tužitelja, pa kada jedna građevinska parcela izgubi pristup s javnog puta, ne postoji zakonska obveza jedinice lokalne uprave i samouprave, u ovom slučaju tuženika, da do takve parcele izgradi javni put,

- da je pitanje izdavanja urbanističkih uvjeta odnosno donošenja prostornog plana, te izdavanja lokacijskih, građevinskih i uporabnih dozvola, svakako su pitanja odgovarajućih upravnih postupaka.

9. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja utvrđujući da ne postoji pravni osnov odgovornosti tuženika za naknadu štete, koja bi eventualno nastala tužiteljima zbog nemogućnosti korištenja (iako su se po iskazu 1. tužitelja određeni dijelovi nekretnine ipak koristili za stanovanje, odnosno poslovni prostor se iznajmljivao), odnosno davanja u najam i zakup predmetnog objekta.

10. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava, u potpunosti se slaže i ovaj drugostupanjski sud.

11. Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja da predmetna građevinska parcela tužitelja nikada nije imala pristup na javni put, a što je pretpostavka da se ona mogla formirati.

11.1. Naime, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud u pobijano j presudi utvrdio da je za predmetnu nekretninu tužitelja izdana građevinska dozvola od strane odsjeka za građevinarstvo Općine Split 6. veljače 1981., koja je postala pravomoćna 14. ožujka 1981., a iz koje nedvojbeno proizlazi da je do predmetne parcele postojao put sa istočne strane građevinske parcele, koji je predstavljao vezu iste sa javnoprometnom površinom, a što je između ostalog i bio zakonski uvjet za izdavanje građevinske dozvole. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je pitanje izdavanja urbanističkih uvjeta, odnosno donošenja prostornog plana, te izdavanja lokacijskih, građevinskih i uporabnih dozvola, svakako su pitanja odgovarajućih upravnih postupaka, a ne predmetnog sudskog postupka.

12. Žalbeni navodi žalitelja u bitnom se svode na pitanje postojanje puta predmetne nekretnine sa javnim putem pa posljedično tome i pitanje valjanosti izdane građevinske dozvole za predmetnu nekretninu od 6. veljače 1981. Međutim, kako je pravilno prvostupanjski sud u pobijanoj odluci utvrdio da bi postojala obveza tuženika za naknadu štete u vidu izmakle koristi, potrebno je da postoji krivnja tuženika ili njegov doprinos nastanku štete, a što bi u konkretnom slučaju značilo da je tuženik bio dužan tužiteljima osigurati pristupni put koji spaja njihovu nekretninu sa javnom prometnicom. Kako je pravomoćnom građevinskom dozvolom od 6. veljače 1981., nedvojbeno utvrđeno postojanje pristupnog puta s istočne strane predmetne čestice, ocjena je ovog suda, da kada je predmetna parcela izgubila pristup sa javnim putom, koji put su tužitelji nesmetano koristili cca 10-tak godina (iskaz 1. tužitelja), onda više ne postoji zakonska obveza tuženika da do takve parcele izgradi javni put. Upravo takvo stajalište je zauzeto u odluci Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1111/16-8 od 13. srpnja 2016. kojom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim su u prethodnoj parnici tražili od tuženika da im izgradi pristupni put do njihove kuće. Dakle, po ocjeni ovog suda tužitelji su zaštitu svojih prava mogli i morali tražiti (služnost puta) sudskim putem u vrijeme kada su utvrdili da se istim putem više ne mogu koristiti (1993. godine), a koji put je kao takav nedvojbeno postojao u vrijeme izdavanja građevinske dozvole.

13. Kako tužitelji u predmetnom postupku sukladno članku 1045. stavak 1. ZOO/91, nisu dokazali da im je tuženik prouzročio štetu (nemogućnost davanja u najam i zakup stanova i poslovnog prostora krivnjom tuženika), jer predmetna čestica nema pristupni put sa javnim putom, to je ocjena ovog suda da je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, budući da po ocjeni ovog suda tužitelj nisu dokazali jednu od pretpostavki naknade štete odnosno uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje štetnika i nastale štete, tim više što je i sam 1. tužitelj u svom iskazu naveo da se određeni dijelovi predmetne nekretnine ipak koriste za stanovanje i da se poslovni prostor u nekom trenutku iznajmljivao.

14. Ostali žalbeni navodi se svode na pitanje valjanosti predmetne građevinske dozvole u svezi s pristupnim putem, čime po ocijeni ovog suda nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke kako je to već naprijed navedeno, pa ih sud nije smatrao relevantnim posebno utvrđivati.

15. Stoga je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska odluka, radi čega je odlučeno kao pod točkom I Izreke ove presude.

16. Kako tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, to im sukladno članku 166. stavak 1. ZPP nije priznat trošak sastava iste, radi čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude.

17. Ukazuje se žaliteljima da je sukladno članku 50. stavak 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis (Narodne novine broj 35/15, 123/15, 54/16, 29 /17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/20, 99/21 i 23/22 – dalje: Pravilnik), predmetni spis ovom sudu pravilno dostavljen u rad, budući da je pobijana odluka druge vrste u odnosu na odluku Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-308/2022 od 25. siječnja 2021. (rješenje kojim je odbačena tužba) koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-961/2023-2 od 9. svibnja 2023.

U Karlovcu 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp