Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-813/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp kao predsjednice, Vesne Britvec kao izvjestiteljice i Ivane Mašić kao člana, u pravnoj stvari tužiteljice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima Odvjetničkog društva Sevšek & Partneri d.o.o. iz Varaždina, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu od 12. rujna 2025., broj P-435/2024-26, 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijanjem žalbe tuženika potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu od 12. rujna 2025., broj P-435/2024-26.

r i j e š i o  j e

I Odbijanjem žalbe tuženika potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu od 12. rujna 2025., broj P-435/2024-26, u pobijanom dijelu pod točkom II izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu od 12. rujna 2025., broj P-435/2024-26, točkom I izreke nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.558,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos tekućom od dana dospijeća do isplate s time da zakonska zatezna kamata teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (članak 29. stavak 2. ZOO-a), u roku od 15 dana.

Rješenjem prvostupanjskog suda točkom I riješeno je da se tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 2.679,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, smatra povučenim.

Točkom II izreke rješenja nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.638,83 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (članak 29. stavak 2. ZOO-a), tekućom od 12. rujna 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu većem od dosađujućeg odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik te pobija i odluku u troškovima postupka pod točkom II izreke rješenja.

Tuženik je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.

- dalje: ZPP). Tuženik u bitnome navodi da pobijana presuda nema razloga za primjenu kolektivne presude, da ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi, da je pri izradi nalaza i mišljenja primijenjena pogrešna metodologija, da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo povodom istaknutog prigovora zastare, da je pogrešno određen tijek zatezne kamate i da je prilikom određivanja troškova postupka pogrešno primijenjena vrijednost boda te da odluka o troškovima postupka nema razloga o odlučnom činjenicama. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troška postupka tuženiku, odnosno, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 3.558,48 EUR iz osnove promjenjive kamatne stope, iznosa od 4.205,03 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate temeljem ništetnih odredaba Ugovora o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini između prednika tuženika društva Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao kreditora i prednika tužiteljice kao dužnika i korisnika kredita te tužiteljice kao sudužnika, koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek iz Varaždina **.**.2005. pod brojem OU-931/2005-1, prema kojem je tuženik, kao kreditor, tužitelju, kao korisniku kredita, stavio na raspolaganje kredit sa valutnom klauzulom CHF u iznosu od 80.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, sa početnom kamatnom stopom od 3,99% godišnje promjenjivom sukladno odlukama kreditora, time da je ugovor sklopljen uz valutu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1 i stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem članka 502.c ZPP-a utvrdio da je vezan za navedena pravna utvrđenja o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz presuda donesenih u kolektivnom sporu (točka 12. obrazloženja), te da tuženik nije sudu pružio dokaze kojima bi se moglo utvrditi da je tuženik tužiteljici i njenom predniku pri sklapanju predmetnog ugovora protumačio i objasnio značaj i posljedice sporne ugovorne odredbe, te se i pritom poziva na odluku suda Europske unije broj C-186/16.

8. Naime, odredbom članka 118. Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje: ZZP/14), koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP -a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

9. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19. - dalje: ZPP/19), na temelj članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022). Pritom valja napomenuti da je tijekom postupka tuženik iznosio činjenice da bi postojao informirani pristanak tužiteljice na sklapanje predmetnog ugovora o kreditu te je prvostupanjski sud na prijedlog stranaka, pa tako i tuženika, pobijanu odluku donio nakon što je i saslušao tužiteljicu i proveo predložene dokaze

10. Stoga je neosnovan žalbeni razlog tuženika da pobijana presuda nema razloga za primjenu kolektivne presude, da ne sadrži razloge za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi kao i obvezi tuženika prema tužiteljici iz članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) u svezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a.

11. Prvostupanjski sud je vještačenjem utvrdio iznos potraživanja tužiteljice, a koji je temeljem članka 1115. ZOO-a, tuženik dužan vratiti tužiteljici obzirom na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Pravilno je i pravno stajalište prvostupanjskog suda da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (isti pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

13. Budući da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 13. lipnja 2014., u dijelu kojim je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o kamatnoj stopi, a da je tužba u ovom predmetu podnesena 19. travnja 2018., u odnosu na taj zahtjev nije protekao zastarni rok od 5 godina za podnošenje restitucijskog zahtjeva iz članka 1111. ZOO-a.

14. Obzirom da se radi o vraćanju stečenog bez osnove (u kojoj situaciji se sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a moraju platiti i zatezne kamate), to je pravično tuženik obvezan i na plaćanje zakonske zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća do isplate. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakoga pojedinoga mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakoga pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

15. Nije osnovan niti žalbeni razlog tuženika kojim osporava odluku o troškovima postupka. Naime, tarifnim brojem 52. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15,. 37/22., 126/22. i 138/23. – dalje: Tarifa/23) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. određeno je: "Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.". U vrijeme donošenja prvostupanjske odluke 12. rujna 2025., bila je u primjeni Tarifa/23 u kojoj je u Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR.

16. Žalbenim razlozima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke te je na temelju odredbe članka 368. ZPP-a i 380. ZPP-a, prvostupanjska odluka (i presuda i rješenje), potvrđena, odbijanjem žalbe tuženika.

17. Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi članka 166. ZPP-a, u svezi s člankom 154. ZPP-a.

U Karlovcu 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Stokrp