Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-329/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sudaca Vesne Stokrp, kao predsjednice vijeća, Vesne Britvec, kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Ivane Mašić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Frani Bazina, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2026., poslovni broj P-6278/2024-12, i o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržanoj u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2026., poslovni broj P-6278/2024-12, u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2026., poslovni broj P-6278/2024-12, potvrđuje.

II. Odbija se žalba tužiteljice te se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2026., poslovni broj P- 6278/2024-12 pod točkom II. izreke potvrđuje.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2026., poslovni broj P-6278/2024-12, točkom I. izreke utvrđeno je da se odredba Ugovora o [broj kredita] od **.**.2007. zaključenog između tužiteljice UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita i prednika tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora, koja glasi:

"Članak 5.

Troškovi

Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% (jedancijelihpedeset posto) iznosa kredita“

utvrđuje ništetnom i da ne proizvodi pravne učinke. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz [adresa], OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 210,57 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 14. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007. u visini određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu 378,86 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 12. siječnja 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno izjavili i tužiteljica i tuženik.

2.1. Tužiteljica pobija odluku o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je postavila dva tužbena zahtjeva, deklaratorni i kondemnatorni i da je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora s iznosom od 1.537,80 EUR, da je tuženik još u odgovoru na tužbu prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora o kojem prigovoru prvostupanjski sud nije odlučio, te navodi da je vrijednost predmeta spora u tom slučaju ona koju je naznačila tužiteljica u tužbi stoga je pogrešno prvostupanjski odredio i troškove postupka koji pripadaju tužiteljici, te predlaže žalbu prihvatiti, i tužiteljici odrediti i daljnji trošak postupka prema troškovniku kao i trošak žalbe.

2.2. Tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalno prava te pobija i odluku o troškovima postupka, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe ugovora o [broj kredita] od **.**.2007., kojom je ugovorena jednokratna naknada obrade kredita (tzv. ulazna naknada, članak 5. Ugovora o kreditu), te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi te ništetne ugovorne odredbe.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, dok tuženik ne navodi kojom bi bitnom povredom odredba parničnog postupka pobijana presuda bila zahvaćena. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, kako i zašto ih je utvrdio, koje je od tih činjenica utvrdio dokazivanjem, izjasnio se o pravnoj osnovi te prijedlozima i prigovorima stranaka te je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP, ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi članka 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Neosnovano je osporavanje prvostupanjske presude zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356. stavak 2. ZPP).

8. Tako iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da su stranke dana **.**.2007. sklopili Ugovor o [broj kredita],

- da je navedenim ugovorom tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i isplatio kredit u iznosu od 23.282,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB uz promjenjivu kamatnu stopu ,

- da je u članku 5. Ugovora o kreditu ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% (jedancijelihpedeset posto) iznosa kredita,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke tuženik je tužiteljici naplatio naknadu za korištenje kredita u iznosu 210,57 EUR.

9. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da odredba članka 5 Ugovora o kreditu kojom je ugovorena jednokratna naknada obrade kredita (tzv. ulazna naknada) 1,50% od ukupnog iznosa kredita, predstavlja nepoštenu odredbu u smislu članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003. - dalje ZZP), koje su prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP ništetne.

10. Tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati s tuženikom u svezi naknade za obradu kredita, to je očito u pitanju ništetna ugovorna odredba, te postoji obveza vraćanja uplaćenog iznosa od 210, 57 EUR. Tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlazi, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužiteljica nije bila u poziciji pregovarati.

11. S tim u vezi, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

12. Tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača.

13. Nesporno je da je prilikom obrade zahtjeva i odobravanja kredita, tuženik imao određene troškove, koji se "pokrivaju" tom naknadom. Međutim sama činjenica da je trošak obrade, naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Na taj način tuženik je povrijedio interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 1,50% od iznosa kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna i rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) tužiteljica ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

14. Žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi ugovora te tvrdnja tuženika da je predmetna ugovorna odredba tužiteljici bila jasna i razumljiva, te da je tužiteljica bila upoznata s visinom naknade za obradu kredita, nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer tužiteljici je kao potrošaču onemogućeno pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020.

15. Prvostupanjski sud je pravilno odbio prigovor zastare budući zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je ustanovljena ništetnost, a to je predmetna presuda donesena u ovom postupku.

16. Izvan rečenog na navode žalbe tuženika nije bilo potrebno odgovarati (članak 375. stavak 1. ZPP-a).

17. Tuženik žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebao biti odbijen i posljedično tome njemu dosuđen parnični trošak. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga, potvrđena i odluka o troškovima postupka, sadržana u točci II. izreke presude, time da se usput navodi da doista nije održano ročište 12. prosinca 2025., ali je održano 12. siječnja 2026., te se očito radi o omašci prilikom pisanja, a na ročištu održanom 12. siječnja 2026., proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, pa je osnovano priznat tužiteljici trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku za to ročište iako je pogrešno naveden datum.

18. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. ZPP-a, pobijanu presudu potvrditi.

19. U odnosu na odluku o troškovima postupka koju u žalbi osporava tužiteljica, prema stavu ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno odredio troškove postupka tužiteljici uzimajući kao vrijednost predmeta spora samo iznos iz kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva. Prema članku 40. stavak 1. i 2. ZPP-a, ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota, a u drugim slučajevima kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio.

20. U ovom predmetu tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora, iako tužbeni zahtjev sadrži i kondemnatorni i deklaratorni dio na način da je posebno odredila vrijednost za deklaratorni dio tužbenog zahtjev, a posebno za kondemnatorni dio i te vrijednosti zbrojio. Tužbeni zahtjev odnosi se na novčanu svotu to tužiteljica nije mogla naznačiti drugu vrijednost spora različitu, višu, od one koja proizlazi iz novčane svote koju tužiteljica potražuje, time da deklaratorni tužbeni zahtjev služi samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činidbu.

21. Dakle za odluku o troškovima postupka nije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u glavnom zahtjevu već iznos novčane svote koju tužiteljica potražuje i koju je prvostupanjski sud osudio pa zbog toga nema potrebe niti ispitivati i je li tužitelj predmeta spora značio previsoko.

22. U ovom predmetu je tužiteljica istakla deklaratorni tužbeni zahtjev radi ništetnosti i kondemnatorni zahtjev za isplatu, pa je stav ovog suda da je vrijednost predmeta spora samo visina kondemnatornog zahtjeva, dok deklaratorni dio tužbenog zahtjeva služi samo za opravdanje kondemnatornog zahtjeva, tako da vrijednost predmeta spora može biti samo visina zahtjeva za isplatu (članak 35. ZPP-a) a kako je to pravilno odredio i sud prvog stupnja, pa je na temelju članka 380. ZPP-a žalba tužiteljice odbijena, a odluka o troškovima postupka sadržana u prvostupanjskog presudu potvrđena.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na temelju članka166.

ZPP-a, u svezi sa člankom155. ZPP-a.

U Karlovcu 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Stokrp