REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-32/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice SPZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetužiteljice EPZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve zastupane po punomoćniku Hrvoju Kovaču, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Zagreb, Ulica Ivana Dežmana 6, OIB: 52966791065, zastupan po ravnateljici EP, dipl. soc. radnica, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Virovitici, od 27. studenog 2025., poslovni broj: Pn-40/2025-8, u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljica SP, SPZ i EPZ, kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, od 27. studenog 2025., poslovni broj: Pn-40/2025-8.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženi je dužan tužiteljicama u roku petnaest dana platiti 5.609,01 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos 487,74 EUR od 20.veljače 2024, na iznos 487,74 EUR od 20.ožujka 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.travnja 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.svibnja 2024., na iznos 487,74 od 20.lipnja 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.srpnja 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.kolovoza 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.rujna 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.listopada 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.studenog 2024., na iznos 487,74 EUR od 20.prosinca 2024. i na iznos 243,87 EUR od 20.siječnja 2025., pa sve do isplate, a obračunavaju se prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, te im u istom roku naknaditi parnične troškove."“

1.1. Rješenje prvostupanjskog suda kojim je odbijen prigovor stvarne nenadležnosti suda, žalbom nije pobijano.

2. Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno podnijele tužiteljice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP).

2.1. U žalbi navode da je tuženik Zakonom o inkluzivnom dodatku (a tako Zakonom o općem upravnom postupku ) određen kao tijelo koje vodi postupak, te donosi odluku o pravu na inkluzivni dodatak, da je za tijek postupka, njegovu zakonitost, rokove i cjelokupni proces upravne stvari isključivo odgovorno upravno tijelo koje vodi postupak i koje je nadležno donijeti odluku u tom postupku, da je odnos nositelja upravnog postupka, ovdje tuženika sa Zavodom za vještačenja, njegov problem, jer da je tuženik kao nositelj postupka i donositelj odluke dužan osigurati da se postupak vodi po pravilima i u zakonom određenim rokovima, tako da je činjenica što vještačenje nije provedeno problem tuženika. Navode i da nisu tvrdile da njihovom predniku pripada automatski pravo na inkluzivni dodatak, već da su u tom smislu predlagale provođenje medicinskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku, a na okolnosti potrebe njihovog sufinanciranja pok. oca i supruga, provođenje dokaza saslušanjem stranaka, pri čemu se pozivaju na članak 5. Zakona o inkluzivnom dodatku.

2.2. Predlažu da se žalba uvaži i pobijana presuda ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Trošak ne traže.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi žalbenim navodima kao neosnovanim, ističući da nije postupao protupravno, već pravilno i zakonito, što i obrazlaže. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljica.

3.1. Predlaže da se žalba tužiteljica odbije kao neosnovana te potvrdi pobijana presuda. Trošak ne traži.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer su odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari nesporne, koje je prvostupanjski sud kao takve i utvrdio, kao niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer su na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke, a i prema shvaćanju ovog suda pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužiteljicama niti po jednom od istaknuti pravnih osnova i to kao nasljednicama pok. ĐP, te kao samostalnim fizičkim osobama, uslijed postupanja odnosno propuštanja poduzimanja određenih radnji tuženika, nije nastala šteta, osnov i visinu koje nisu dokazale.

5.1. Prema odredbi članka 220. stavka 1. i 2. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza provesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud je u predmetnom slučaju upravo na taj način i postupio, izveo je sve dokaze bitne za odluku u predmetu, dao je ocjenu izvedenih dokaza, a nezadovoljstvo tužiteljica činjenicom da sud nije prihvatio sve njihove dokazne prijedloge, ne čini pobijanu presudu nepravilnom i nezakonitom, jer je sud očito pravilno ocijenio da valjanu odluku može donijeti temeljem provedenih dokaza. Sud je autonoman u izboru predloženih dokaza radi utvrđivanja važnih činjenica, pa korištenjem toga ovlaštenja nije počinjena niti jedna povreda postupka. Radi se o diskrecijskom pravu suda kojim se prvostupanjski sud pravilno poslužio kada je u konkretnom slučaju zaključio da nije potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem i saslušanjem stranaka, odnosno tužiteljica, to stoga što neprovođenje tih dokaza nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer ni njihovim provođenjem ne bi mogla biti dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepostojanju pretpostavki odgovornosti za štetu.

5.1.1. Predloženo medicinsko vještačenje nije bilo podobno za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku, budući da parnični sud nije ovlašten retroaktivno utvrđivati ispunjavanje pretpostavki za priznanje prava iz sustava socijalne skrbi umjesto nadležnog upravnog tijela, te jer bi se time sud praktički stavljao u poziciju upravnog tijela, odnosno retroaktivno provodio upravni postupak koji je u konkretnom slučaju obustavljen.

5.1.2. Saslušanje stranaka u svrhu dokazivanja, nije nužno i obvezno u svakom predmetu, već sud procjenjuje koje dokaze će provesti, uključujući i saslušanje stranaka. Prema članku 264. ZPP-a sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka, dakle, sud može (ne mora) provesti dokaz saslušanjem stranaka ako smatra da je to potrebno za utvrđivanje istine i rješavanje spora, to je jedan od mogućih dokaza kako bi se utvrdile činjenice važne za rješavanje spora, ali nije dokaz koji je sud u obvezi provesti. Odbijanje provođenja dokaza saslušavanjem stranaka opravdano je u situacijama kada sud procijeni da takav dokaz nije potreban za utvrđivanje istine ili da neće doprinijeti razjašnjenju spora i da bi samo usporilo rješavanje spora bez stvarne koristi, što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno procijenio, to stoga da čak i da su tužiteljice dokazale da su financirale lijekove, njegu, pomoć, prehranu, prijevoz itd., to još uvijek ne dokazuje da postoji građanskopravna odgovornost tuženika, jer i dalje ostaje nedokazano pravo na inkluzivni dodatak, protupravnost i uzročna veza, dakle, eventualno bi dokazale da su imale troškove, ali ne i da je tuženik za njih pravno odgovoran.

6. Predmet ovog spora je odgovornost tuženika za štetu koja se ogleda u neisplaćenim mjesečnim iznosima inkluzivnog dodatka od 1. siječnja 2024. do 15. prosinca 2024. (što je dan smrti ĐP), na ime koje tužiteljice potražuju razliku između inkluzivnog dodatka (u iznosu od 720,00 eura mjesečno za koji smatraju da je trebao biti isplaćivan njihovom predniku) i osobne invalidnine (koja je isplaćivana njihovom predniku u iznosu od 232,26 eura mjesečno), koja prema izračunu tužiteljica iznosi 487,74 eura mjesečno, a za utuženo razdoblje ukupno 5.609,01 eura, time da naknadu štete potražuju po dva pravna osnova: kao nasljednice pok. supruga/oca ĐP, zbog navodnog protupravnog postupanja tuženika i neisplate inkluzivnog dodatka, te u svoje osobno ime, jer su trošile svoja vlastita sredstva za potrebe svoga prednika ĐP koji zbog neisplate inkluzivnog dodataka nije imao dovoljno sredstava.

7. U ovom žalbenom postupku nije sporno: - da su tužiteljice zakonske nasljednice pok. ĐP, preminulog **.**.2024., - da je ĐP rješenjem Centra za socijalnu skrb Bjelovar, Klasa: UP/I-551-08/18-01/169, Urbroj: 2103- 14/05-10-18-2 od 6. lipnja 2018. priznato pravo na osobnu invalidninu počevši od 1. travnja 2018., u iznosu od 300% osnovice, što iznosi 1.500,00 kn mjesečno, - da mu je osobna invalidnina isplaćivana sve do smrti, - da je 1. siječnja 2024. stupio na snagu Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“ broj 156/23; - dalje: ZID), - da je Zavod za socijalni rad, Područni ured Bjelovar 13. veljače 2024. po službenoj dužnosti pokrenuo postupak radi utvrđivanja ispunjava li prednik tužiteljica ĐP uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, - da je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Bjelovar zaključkom od 26. lipnja 2024. odredio vještačenje ĐP u svrhu ostvarivanja prava na inkluzivni dodatak, koje vještačenje je povjerio Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Bjelovar, - da Zavod za vještačenje, nije proveo vještačenje prednika tužiteljica, odnosno nije dostavio tuženiku nalaz i mišljenje o vrsti i težini invaliditeta i oštećenja funkcionalnih sposobnosti ĐP prije njegove smrti 15. prosinca 2024., te da je rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 4. travnja 2025. obustavljen postupak utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za priznavanje prava na inkluzivni dodatak ĐP zbog njegove smrti.

8. U žalbenom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li protupravnim postupanjem tuženika nastala šteta predniku tužiteljica u vidu neisplaćenih mjesečnih iznosa inkluzivnog dodatka u razdoblju od 1. siječnja 2024. do 15. prosinca 2024. u ukupnom iznosu od 5.609,01 eura, te imaju li tužiteljice pravo na naknadu štete i to kao zakonske nasljednice pok. ĐP, zbog navodnog protupravnog postupanja tuženika i neisplate inkluzivnog dodatka, te u svoje osobno ime jer su u navedenom razdoblju vlastitim sredstvima podmirivale potrebe svog prednika za koje je bio namijenjen inkluzivni dodatak. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

9. Člankom 5. stavka 1. ZID-a propisano je da je inkluzivni dodatak novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.

9.1. Čankom 11. stavka 1. ZID-a propisano je da se inkluzivni dodatak utvrđuje prema određenoj razini potpore i iznosi: 600 % osnovice za prvu razinu potpore, 400 % osnovice za drugu razinu potpore, 360 % osnovice za treću razinu potpore, 135 % osnovice za četvrtu razinu potpore, te 115 % osnovice za petu razinu potpore, dok je člankom 12. istog Zakona propisano da razinu potpore iz članka 11. toga Zakona utvrđuje Zavod na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja.

9.2. Nadalje, člankom 22. stavka 1. ZID-a propisano je da ako je za odlučivanje o pravu na inkluzivni dodatak potrebno utvrđivanje činjenice invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti, Zavod će zatražiti nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja.

9.3. Člankom 40. stavka 5. ZID-a propisano je da korisnik prava na osobnu invalidninu priznatog na temelju Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 18/22., 46/22., 119/22. i 71/23.) i korisnik prava na doplatak za pomoć i njegu priznatog na temelju Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.) odnosno Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine«, br. 18/22., 46/22., 119/22. i 71/23.) ostvaruju priznato pravo i nakon stupanja na snagu toga Zakona, dok Zavod rješenjem ne utvrdi ispunjavaju li uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak po ovom Zakonu, a stavkom 6. istog članka da je za korisnike prava iz stavka 5. Zavod dužan po službenoj dužnosti provesti postupak radi utvrđivanja ispunjavaju li uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak na temelju ovoga Zakona najkasnije do 31. prosinca 2024.

10. Člankom 7. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23; - dalje: ZSS) propisano je da su prava u sustavu socijalne skrbi osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati, dok iz stavka 3. istog Zakona proizlazi da dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika, nasljeđuju nasljednici korisnika, prema zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje.

11. U provedenom postupku prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), cijeneći naprijed navedene odredbe pravilno utvrdio:

- da je tuženik pravovremeno 13. veljače 2024. po službenoj dužnosti pokrenuo postupak za priznanje prava na inkluzivni dodatak predniku tužiteljica, obzirom da je isti bio korisnik prava na osobnu invalidninu,

- da je tuženik postupio sukladno odredbi članka 22. stavka 1. ZID-a kada je zaključkom od 26. lipnja 2024. odredio vještačenje prednika tužiteljica na okolnost vrste i težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti, po Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured Bjelovar,

- da je vještačenje odredio u roku propisanom člankom 40. stavka 6. ZID-a,

- da je provođenje vještačenja bilo nužno jer tuženik bez provedenog vještačenja nije mogao utvrditi ispunjava li prednik tužiteljica uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak po ZID-u, a time niti donijeti rješenje o pravu prednika tužiteljica na inkluzivni dodatak, obzirom na sadržaj odredbe članka 40. stavka 5. ZID-a,

- da tuženik nije odgovoran za to što Zavod za vještačenje nije proveo vještačenje prednika tužiteljica prije njegove smrti, tako da činjenica nedonošenja rješenja iz članka 40. stavka 5. ZID-a, nije posljedica nezakonitog rada tuženika, već objektivne nemogućnosti donošenja rješenja jer nije raspolagao nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje (pri čemu ovaj sud primjećuje da iz članka 40. stavka 6. ZID-a proizlazi da se radi o roku do 31. prosinca 2024. koji tuženik niti nije prekoračio jer je prednik tužiteljica umro **.**.2024.),

- da bez provedenog vještačenja nije moguće utvrditi da bi predniku tužiteljica uopće bilo priznato pravo na inkluzivni dodatak i u kojem iznosu, vezano uz čega nije dokazana niti visina štete navodno nastale predniku tužiteljica neisplatom inkluzivnog dodatka,

- da slijedom navedenog, zaključuje da u radu tuženika ne postoji protupravnost, da predniku tužiteljica radom tuženika nije nastala šteta niti se uopće može smatrati da bi se šteta sastojala u neisplaćenim iznosima inkluzivnog dodatka u utuženom razdoblju, jer bez provedenog vještačenja uopće nije izvjesno da bi tužitelju pripalo pravo na inkluzivni dodatak te visina istog,

- da primjenom odredbe članka 7. stavka 2. i 3. ZSS-a, tužiteljice neosnovano potražuju naknadu štete kao zakonske nasljednice svog prednika, a također i osobno u svoje ime jer ničime ne dokazuju koliko su vlastitih sredstava uložile u njegu i skrb svog prednika, kao i iz razloga propisanih člancima 31. stavka 2. i 292. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; - dalje: ObZ).

12. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda kao pravilno prihvaća i ovaj sud. Tužiteljice žalbenim navodima nisu uspjele osporiti zakonitost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda s obzirom na navedenu činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva za naknadu štete.

12.1. Naime, nije dovoljno iznijeti samo hipotetske tvrdnje da bi prednik tužiteljica ispunjavao uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak i to u visini od 600% osnovice za prvu razinu potpore (odnosno 720,00 eura mjesečno), da je postupak dugo trajao i da neprovođenje vještačenja od strane Zavoda za vještačenje nema utjecaj i značaj na činjenicu što tuženik nije donio rješenje o pravu prednika tužiteljica na inkluzivni dodatak, već je potrebno dokazati nezakonit ili očito nepravilan rad tuženika (nezakonit rad tijela državne uprave je takvo postupanje koje je protivno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje koje je suprotno propisanom ili uobičajenom načinu obavljanja djelatnosti), konkretnu štetu, kao i uzročnu vezu između propusta i štete, a napose i visinu štete.

12.2. Pravilno je stoga prvostupanjski sud ukazao da je kod zahtjeva za naknadu štete prije svega potrebno dokazati štetu, u njezinoj visini koja je u uzročno- posljedičnoj vezi s propuštanjem tuženika da odluči o pravu prednika tužiteljica na inkluzivni dodatak, a time i s neisplatom inkluzivnog dodatka, a kako su tužiteljice propustile dokazati odlučne pretpostavke odgovornosti za štetu, pravilno je primjenom pravila o teretu dokazivanja, ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev po obje postavljene pravne osnove.

13. Prema odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; - dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13.1. Navedenim Zakonom kao općim propisom koji uređuje materiju odgovornosti za štetu, nisu nabrojene opće pretpostavke odgovornosti za štetu. U pravnoj teoriji pak, kao opće pretpostavke odgovornosti za štetu navode se: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu (odgovorna osoba i oštećenik), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete, te protupravnost, koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a ako ne postoji makar jedna od njih, ne postoji ni odgovornost za štetu. Teret dokazivanja pretpostavki odgovornosti za štetu leži na tužitelju.

14. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nije dokazana protupravnost postupanja tuženika.

14.1. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tuženik kao nadležno tijelo za vođenje upravnog postupka, poduzimao radnje propisane zakonom radi odlučivanja o zahtjevu prednika tužiteljica, uključujući pribavljanje nalaza i mišljenja nadležnog tijela za vještačenje. Činjenica da upravni postupak nije dovršen prije smrti prednika tužiteljica, ne predstavlja sama po sebi nezakonit ili nepravilan rad tuženika, niti automatski upućuje na postojanje protupravnosti. Tužiteljice tijekom postupka nisu dokazale da bi tuženik postupao protivno odredbama Zakona o inkluzivnom dodatku, Zakona o općem upravnom postupku, Zakona o socijalnoj skrbi, niti da bi propustio poduzeti radnje koje je bio dužan poduzeti u okviru svoje nadležnosti. Stoga prema mišljenju ovog suda okolnost što nalaz i mišljenje tijela nadležnog za vještačenje nije pribavljeno prije smrti prednika tužiteljica ne može sama za sebe predstavljati osnovu za građanskopravnu odgovornost tuženika, osobito kada iz rezultata postupka ne proizlazi da je tuženik postupao protivno zakonu ili da je neopravdano odugovlačio postupak.

15. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije dokazana niti uzročna veza između postupanja tuženika i štete koju tužiteljice potražuju.

15.1. Naime, u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi predniku tužiteljica pravo na inkluzivni dodatak bilo priznato da je upravni postupak dovršen prije njegove smrti, budući da nije provedeno propisano medicinsko vještačenje, niti je donesena odluka nadležnog tijela kojom bi bilo utvrđeno ispunjava li zakonske uvjete za priznanje predmetnog prava. Uzročna veza između štetne radnje i štete je nužna pretpostavka odgovornosti za štetu, ali je oštećenik mora dokazati, jer se ona ne predmnijeva. Stoga se prema mišljenju ovog suda tvrdnje tužiteljica o nastanku štete po obje pravne osnove temelje na pretpostavci da bi njihov prednik ostvario pravo na inkluzivni dodatak, što tijekom postupka nije dokazano.

16. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužiteljice visinu štete povezuju s razlikom između pretpostavljenog iznosa inkluzivnog dodatka i iznosa osobne invalidnine koju je njihov prednik primao.

16.1. Naime, budući da pravo na inkluzivni dodatak nije bilo priznato pravomoćnom odlukom nadležnog tijela, tužiteljice nisu dokazale postojanje izvjesne i konkretne imovinske štete u utuženom iznosu. Pri tome valja naglasiti da pravo na inkluzivni dodatak ne nastaje samim podnošenjem zahtjeva, već tek nakon provedenog postupka i utvrđenja ispunjavanja zakonom propisanih pretpostavki, slijedom čega pravilno prvostupanjski sud zaključuje da nije dokazana niti visina eventualne štete.

17. Kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu, nije nastao izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu temeljem kojega bi tuženik bio dužan naknadi štetu tužiteljicama kao zakonskim nasljednicama pok. ĐP, te u njihovo osobno ime.

18. Obzirom da žalbenim navodima pravilnost i zakonitost pobijane presude nisu dovedeni u sumnju, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalbu tužiteljica odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, te odlučiti kao u izreci.

Slavonski Brod, 21. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić