Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pn-19/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, radi regresa, nakon održane glavne rasprave 2. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice po zaposlenju tužitelja IŽ i punomoćnika po zaposlenju tuženika MŽ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. Zagreb da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplati iznos od 1.545,18 eura (slovima: tisućupetstočetrdeset peteuraiosamnaestcenta) uvećan za zakonske zatezne kamatom koje teku od 24. travnja 2024. do isplate, a koje se izračunavaju, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 30. travnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika kojom potražuje isplatu iznosa od 1.545,18 eura na ime naknade štete koju je pretrpio zbog invalidske mirovine osiguranika tužitelja HŽ. Osiguranik HŽ bio je zaposlenik u Hrvatskim Šumama, Podružnica Senj, i to od 25. ožujka 1988. do 16. travnja 2008. na radnom mjestu sjekača motornom pilom. Na temelju medicinske dokumentacije nesporno je utvrđeno da je radniku tuženika HŽ utvrđena profesionalna vibracijska bolest na osnovu čega je HŽ priznata profesionalna nesposobnost za rad a time i pravo na invalidsku mirovinu, rješenjem broj 5889 od 27. prosinca 2007. i to 30 % zbog profesionalne bolesti, 20 % ozljeda izvan rada i 50 % bolest. Budući da tuženik u izvansudskom postupku nije namirio štetu tužitelju koju je trpio radi isplate invalidske mirovine osiguraniku, koja se odnosi na razdoblje od 1. kolovoza 2007. do 31. listopada 2010. u svoti od 11.224,41 kn pokrenut je sudski postupak protiv tuženika pred Trgovačkim sudom u Rijeci te je nakon provedenog postupka donijeta presuda navedenog suda posl. broja: P- 1503/2011 od 4. srpnja 2012. kojom je presuđeno je da je tuženik dužan tužitelju platiti iznos od 11.224,41 kn zajedno sa zateznom za zateznom kamatom, a istovremeno, rješenjem je odbačena tužba tužitelja u dijelu kojim se traži da sud utvrdi da je tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju zbog profesionalne bolesti i invalidnosti osiguranika EŽ. Ista presuda potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj: Pž-6575/12 od 24. ožujka 2015. na osnovu koje je tuženik izvršio uplatu glavnice duga sa zateznim kamatama. Kako je tužitelj i dalje trpio štetu isplatom invalidske mirovine kao trajnog novčanog davanja, tužitelj je odštetnim zahtjevom od 2. srpnja 2015. za nastavno razdoblje od 1. studenog 2010. do 31. svibnja 2015. zatražio isplatu iznosa od 24.304,33 kn sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, no na isti se tuženik oglušio te je protiv istog podnesena tužba Trgovačkom sudu u Rijeci radi naknade štete 17. rujna 2015. Nakon podnošenja tužbe, a prije održavanja pripremnog ročišta zakazanog za dan 25. veljače 2016. tuženik je 29. rujna 2015. izvršio uplatu dužnog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama sveukupno 24.704,02 kn, te je tužba povučena i Trgovački sud u Rijeci pod posl. brojem P-1086/2015 od 6. listopada 2015. donio je rješenje kojim se utvrđuje da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena. Naknadno, tuženik je redovito vršio plaćanje traženih iznosa po odštetnim zahtjevima od 30. siječnja 2017., 26. ožujka 2018., 25. ožujka 2019., 7. travnja 2020., 24. ožujka 2021., 25. ožujka 2022. i 14. travnja 2023. Budući da tužitelj i nadalje trpi štetu isplatom invalidske mirovine kao trajnog novčanog davanja radi invalidnosti osiguranika i to 30 % radi profesionalne bolesti, tuženiku je 5. travnja 2024. godine upućen odštetni zahtjev radi uplate dužnog iznosa za nastavno razdoblje od 1. travnja 2023. do 31. ožujka 2024. u svoti od 1.540,32 eura te iznosa od 4,86 eura koji je manje uplaćen s osnova zakonskih zateznih kamata na glavnicu od 1.466,15 eura za prethodno razdoblje po odštetnom zahtjevu od 14. travnja 2023., sveukupno 1.545,18 eura, Tuženik nije izvršio uplatu dužnog iznosa, već je obavijestio tužitelja svojim dopisom od 12. travnja 2024. da iz presude Trgovačkog suda u Rijeci posl. broja: P-1503/2011 od 4. srpnja 2012. ne proizlazi odgovornost Hrvatskih šuma d.o.o. za štetu na koju se pozivamo ni po pitanju osnove ni po pitanju visine iste. Prema stajalištu tužitelja, odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja (profesionalne bolesti) sadržana je u kondemnatornom zahtjevu za isplatu utuženog iznosa prema pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Rijeci posl. broja: P-1503/2011 od 4. srpnja 2012. gdje je odgovornost tuženika riješena kao prethodno pitanje.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu (str. 42. – 45. spisa) osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nesporno je da je osiguranik HŽ bio zaposlenik tuženika i njegovih pravnih prednika u razdoblju od 24. ožujka 1988. do 16. travnja 2008. Međutim, nije točno da je radnik cijelo vrijeme bio zaposlen na radnom mjestu sjekača. Naime na radnom mjestu šumskog radnika sjekača HŽ radio je u periodu od 25. ožujka 1988. do 31. prosinca 1990., zatim u razdoblju od 1. travnja 1995. do 31. kolovoza 1996., te od 1. siječnja 2002. do 16. travna 2008. U ostalim razdobljima radio je na radnom mjestu traktorista. Nesporno je i da mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu kako navodi tužitelj, kao i da su donesene presuda Trgovačkog suda u Rijeci posl.broj: P 1503/2011 od 4. srpnja 2012., te presuda Visokog Trgovačkog suda RH posl.broj: Pž-6575/12 od 24. ožujka 2015. Međutim, iz istih ne proizlazi da je ovdje tuženik odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju zbog profesionalne bolesti i invalidnosti HŽ, a radi kojeg mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu. Tuženik osporava stajalište tužitelja da je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja odnosno profesionalne bolesti sadržana u kondemnatornom zahtjevu za isplatu utuženog iznosa prema prednje navedenoj pravomoćnoj presudi trgovačkog suda gdje je riješena kao prethodno pitanje. Takvo stajalište je netočno te navodi Trgovačkog suda u Rijeci istaknuti u obrazloženju presude posl.broj: P 1503/2011 nisu od utjecaja na predmetni parnični postupak. Odluka suda o prethodnom postupku imala bi samo učinak u postupku u kome je donesena. Tuženik osporava da bi kao poslodavac odgovarao za štetu na koju se poziva tužitelj. Naime, Zakonom o mirovinskom osiguranju ( NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), odredbom članak 162. stavak 3. određuje se da za eventualnu štetu koju potražuje tužitelj, poslodavac odgovara ukoliko je šteta nastala radi toga što nisu provedene mjere zaštite na radu. Pri tome navodimo da je upravo na tužitelju teret dokaza da tuženik nije proveo mjere zaštite na radu pa da je upravo radi toga došlo do nastanka profesionalne bolesti. Tuženik, kao poslodavac, u svemu poštuje odredbe zaštite na radu i ulažu znatna sredstva za provođenje tih mjera. U konkretnom slučaju, kod radnika na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, provode se svake godine preventivni zdravstveni pregledi te se u slučaju prvih naznaka profesionalne bolesti radnici raspoređuju na poslove u kojima nije uključena upotreba v ibracijskih alata te se tako postupalo i u konkretnom slučaju. Također, prilikom nabave motornih pila vodi se računa da iste imaju ugrađen sustav zaštite od vibracije, a obvezna zaštitna oprema su i vibracijske rukavice. Svu zaštitnu opremu radnik HŽ redovito je preuzimao za rad. Kako su od strane tuženika provedene sve mjere zaštite na radu koje propisuje Zakon i Procjena rizika radnog mjesta, nema pravne osnove za potraživanje naknade štete tužitelja. Tuženik je radnika HŽ osposobio za rad na siguran način te je isti stekao teorijska i praktička znanja za obavljanje poslova sjekača uz primjenu pravila zaštite na radu. Osim toga, radnik je stručno osposobljen za obavljanje poslova i radnih zadataka uzgoja, sječe i eksploataciju šuma. Također, radnik je redovno obavljao zdravstvene preglede, a bio je i opremljen zaštitnom opremom koju je redovito preuzimao.

3. Tijekom postupka su pročitani prijava na osiguranje od 30. travnja 2024. (str. 4 spisa), rješenje tužitelja od 27. prosinca 2007. (str. 5-8 spisa), presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-1503/2011-14 od 4. srpnja 2012. (str. 9-17 spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6575/2012-4 od 24. ožujka 2015. (str. 18-22 spisa), odštetni zahtjev tužitelja tuženiku od 2. srpnja 2015. (str. 23 i 24 spisa), tužba od 7. rujna 2015. (str. 25 i 26 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, broj P-1086/2015-4 od 6. listopada 2015. (str. 27 spisa), odštetni zahtjevi tužitelja tuženiku od 31. siječnja 2017., 26. ožujka 2018., od 25. ožujka 2019., 9. ožujka 2020., 24. ožujka 2021., 25. ožujka 2022., 14. travnja 2023., i 5. travnja 2024. s povratnicom (str. 28-36 spisa), tužiteljev izračun dugovanja za razdoblje od 1. travnja 2023. do 31. ožujka 2024. sastavljen 27. ožujka 2024. (str. 37 i 38 spisa), dopis tuženika tužitelju od 12. travnja 2024. (str. 39 spisa), rješenje tužitelja od 6. studenog 2002. (str. 56 spisa), dopis društva Centaroprema d.d. od 6. rujna 2002. (str. 57 i 58 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 5. studenog 2002. (str. 59-62 spisa), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti i profesionalnom oboljenju od 4. veljače 2005. (str. 63 i 64 spisa), prijedlog za medicinsko vještačenje od 5. ožujka 2005. (str. 65 -70 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 17. ožujka 2005. (str. 71 -73 spisa), prijedlog za medicinsko vještačenje od 12. svibnja 2006. (str. 74-79 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 112. srpnja 2006. (str. 80-82 spisa), opći podaci o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja tuženika od 15. ožujka 2002. (str. 83 i 84 spisa), opći podaci o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja tuženika od 16. svibnja 2005. (str. 85 i 86 spisa), prijava profesionalne bolesti i osobe oboljele od profesionalne bolesti ili oštećene profesionalnom bolešću od 15. veljače 2006. (str. 87 i 88 spisa), kolektivni ugovor za radnike tuženika sklopljen 7. prosinca 2006. (str. 89 i 90 spisa), mišljenje doktorice IŽĐ od 15. veljače 2026. (str. 107 spisa), nalaz i mišljenje višeg vještaka od 8. ožujka 2007. (str. 108-110 spisa), odluka o žalbi na nalaz i mišljenje od 20. ožujka 2007. (str. 111 i 112 spisa), platne i obračunske liste za HŽ od studenog 2002. do travnja 2008. (str. 116-252 spisa), rješenje o godišnjem odmoru od 6. ožujka 2008. (str. 253 spisa), sporazum o pretanku ugovora o radu od 6. ožujka 2008. (str. 255 i 256 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 17. prosinca 2001. (str. 257 i 258 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 12. rujna 1996. (str. 259-262 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 1996. (str. 263 spisa), odluka o rasporedu radnika od 17. siječnja 1992. (str. 265 spisa), odluka o rasporedu radnika od 25. travnja 1995. (str. 266 spisa), odluka o privremenom rasporedu radnika od 31. prosinca 1990. (str. 267 spisa), odluka o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vrijeme od 25. studenog 1988. (str. 268 spisa), odluka o zasnivanju radnog odnosa na određeno vrijeme od 15. studenog 1998. (str. 269 spisa), odluka o zasnivanju radnog odnosa na određeno vrijeme od 25. ožujka 1988. (str. 270 i 271 spisa), uvjerenje Šumskog gospodarstva "Lika" Gospić od 22. lipnja 1987. (str. 272 spisa), liječničko uvjerenje od 11. lipnja 1993. (str. 273 spisa), uvjerenje o radnoj sposobnosti radnika (str. 274-277 spisa), uvjerenje o osposobljenosti HŽ Šumarske škole Karlovac (str. 278 i 279 spisa), uvjerenje o osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 9. svibnja 1989. (str. 280 spisa), uvjerenje tuženika od 23. travnja 2008. (str. 287 spisa), izvadak iz procjene opasnosti i to opći i tehnološki podaci o radnim mjestima (str. 298-302 spisa), saslušani su svjedoci HŽ (str. 309 spisa), JŽ (str. 310 spisa), GŽ (str. 310 spisa) i izvršen je uvid u spis broj P-1503/2011 Trgovačkog suda u Rijeci, a iz kojeg su relevantni dijelovi preslikani (str. 314. – 317. spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U postupku nije sporno da je osiguranik tužitelja HŽ bio zaposlenik tuženika od 25. ožujka 1988. do umirovljenja 16. travnja 2008. Rješenjem tužitelja od 27. prosinca 2007. osiguraniku HŽ je priznata profesionalna nesposobnost za rad, a tim i pravo na invalidsku mirovinu i to 30% zbog profesionalne bolesti, 20% ozljeda izvan rada i 50% bolest, zbog čega tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu. Ranije je tužitelj uspješno utužio regresnu isplatu dijela isplaćene mirovine nastalu zbog profesionalne bolesti od tuženika pred Trgovačkim sudom u Rijeci u predmetu broj P-1503/2011. Nakon toga je tužitelj isplaćivao tuženiku iznose regresno potraživane isplaćene invalidske mirovine za nastavna razdoblja sve do utuženog razdoblja od 1. travnja 2023. do 31. ožujka 2024. Nije sporno niti da je osiguranik tužitelja i dalje bio formalno zaposlen na poslovima šumskog sjekača i nakon što mu je nalazom i mišljenjem liječničkog povjerenstva iz studenog 2002. utvrđeno da bi prestao obavljati poslove s motornom pilom. Poslovi sjekača obuhvaćaju rad s motornom pilom.

6. Sporno je u ovom postupku je li osiguranik tužitelja stvarno obavljao poslove koje nije smio obavljati po nalazu liječničkog povjerenstva, čime bi obavljanje tih poslova uzrokovalo profesionalnu bolest koja je dovela do isplate invalidske mirovine. Sporna je i visina štete. U procesnom dijelu , sporno je je li odluka o osnovanosti odgovornosti za štetu tuženika tužitelju već obuhvaćena u kondemnaciji izrečenoj u presudi broj P-1503/2011-14 od 4. srpnja 2012. Trgovačkog suda u Rijeci kojom je ovdje tuženiku naloženo platiti ovdje tužitelju iznos od 11.224,41 kuna kao regresnu tražbinu za 30% isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. kolovoza 2007. do 31. listopada 2010.

7. U presudi Trgovačkog suda u Rijeci broj P-1503/2011-14 od 4. srpnja 2012. je odlučeno da je ovdje tuženik dužan platiti ovdje tužitelju iznos od 11.224,41 kunu za zakonskim zateznim kamatama, te je odbačena tužba u dijelu u kojem je ovdje tužitelj tražio da se utvrdi da je ovdje tuženik odgovoran za štetu koja je ovdje tužitelju nastala zbog profesionalne bolesti i invalidnosti njegovog osiguranika HŽ. Iz obrazloženja te presude je vidljivo da je odbačeni dio zahtjeva odbačen zbog nedostatka pravnog interesa jer je utvrđenje odgovornosti tuženika već sadržano u kondemnatornom zahtjevu za isplatu, gdje je pitanje odgovornosti riješeno kao prethodno pitanje. U tom postupku je svjedok HŽ iskazao da nije obavljao poslove s motornom pilom nakon što mu je zabranjen rad, s tim da je dobio i rješenje o rasporedu na lakše poslove. Svjedok PŽ je došao raditi 2005. u Šumariju Krasno i poznato mu je da tad HŽ nije obavljao poslove s motornom pilom. Nakon čitanja drugih priloženih dokaza Trgovački sud u Rijeci nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je tuženik svog radnika HŽ nakon tužiteljevog rješenja od 6. studenog 2002. premjestio s radnog mjesta šumskog radnika-sjekača, te je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže isplata isplaćenog dijela mirovine.

8. Iz tužiteljevog obračuna duga za razdoblje od 1. travnja 2023. do 31. ožujka 2024. je razvidno da je HŽ isplaćeno 5.134,41 euro, dok bi 30% tog iznosa iznosila 1.540,32 eura. Kamate na dužni iznos glavnice na dan 26. svibnja 2023. iznose 4,86 eura.

9. Iz rješenja tužitelja od 6. studenog 2002. je vidljivo da tužitelj nije priznao svom osiguraniku HŽ pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti osiguranika kod kojeg postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti. Utvrđeno je da invalidnost ne postoji, ali od 5. studenog 2002. postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti ako nastavi raditi na poslovima koji iziskuju manipulaciju teretima težim od 10 kilograma pojedinačno, na vibracionim strojevima i na onima koji iziskuju snagu desne šake. To rješenje je dostavljeno tuženiku.

10. U nalazu i mišljenju o radnoj sposobnosti i profesionalnom oboljenju specijalističke ordinacije medicine rada u Rijeci od 4. veljače 2005. je razvidno da je izvršen pregled HŽ gdje je upućen od liječničkog povjerenstva u Gospiću. U osobnoj anamnezi je navedeno da je na bolovanju od 4. rujna 2004. zbog bolova u rukama i na periodičkom pregledu je ocjenjen da nije sposoban za poslove sjekača. U radnoj anamnezi je navedeno da od 2000. godine ponovno radi na poslovima sjekača. Tri godine ranije je bio na ocjeni liječničke komisije gdje je ocjenjen sposobnim za lakše radno mjesto uz kontraindikaciju rada s motornom pilom. Međutim, i dalje radi na poslovima sjekača. Iz nalaza je dalje vidljivo da je osiguranik tužitelja bio pregledan, pregledani su priloženi nalazi, te je zaključeno da pati od profesionalne vibracione bolesti, te da nije sposoban za šumske poslove šumskog radnika-sjekača.

11. U prijedlogu za medicinsko vještačenje ordinacije opće medicine doktora KŽ od 5. ožujka 2005. je unijeta napomena nadležnog doktora da je bolesnik prema navodima prije tri godine dobio rješenje o zabrani rada s motornom pilom, ali je on svo to vrijeme radio te poslove.

12. U nalazu i mišljenju vještaka o invalidnosti doktorice ČŽ od 17. ožujka 2005. je zaključeno da je HŽ potrebno premjestiti na posao na kojima može raditi s radnim naporom koji ne pogoršava njegovo zdravstveno stanje . I sljedeće godine, u nalazu i mišljenju od 12. srpnja 2006., je doktorica ČŽ zaključila da postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti i da treba raditi na poslovima gdje nema rada motornom pilom i teretima težim od 10 kila. U obrazloženju mišljenja je doktorica ČŽ navela da je pregledom osiguranika HŽ i uvidom u medicinsku dokumentaciju našla da postoji opasnost od invalidnosti ako nastavi raditi na poslovima u izloženosti radu motornom pilom te dizanju i nošenju tereta preko 10 kilograma, pa je nužno osiguraniku omogućiti drugi odgovarajući posao gdje nema spomenutih faktora, a u svrhu sprječavanja nastanka invalidnosti.

13. U općim podacima o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja od 15. ožujka 2002. je tuženik naveo da HŽ stalno radi na sječi i izradi drvnih sortimenata, a koje se sastoje od obaranja stabala, kresanja od grana, koranja stabala, prerezivanja, cijepanja i slaganja, uspostave šumskog reda i održavanja motorne pile. Sredstva rada su mu motorna pila, sjekira i malj. Pri tome je izložen porezotinama motorne pile, uvjetima buke i vibracije. Diže ručno 25 kilograma tereta, prenosi ručno 25 kilograma tereta na udaljenosti od 5 metara. Prosječno u smjeni diže ručno 3000 kilograma.

14. Iz čl. 49. st. 2. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika od 7. prosinca 2006. je vidljivo da je radnika, kojem je po konačnoj ocjeni medicinskog vještaka tužitelja utvrđena neporedana opasnost od nastanka invalidnosti, poslodavac dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je on sposoban, koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima koje je radnik prethodno radio.

15. U mišljenju doktorice MŽĐ iz Hrvatskog zavoda za medicinu rada od 15. veljače 2006. je navedeno da je bolesnik HŽ imao 18 godina radnog staža radeći za tuženika, na poslovima sjekača motornom pilom, a povremeno je radio kao traktorist na zamjeni radnika koji su išli u vojsku.

16. Iz platnih i obračunskih lista za HŽ od mjeseca studenog 2002. do travnja 2008. je vidljivo da u opisima rada, počevši od veljače 2003., stoji čišćenje snijega oko doznačenih stabala, sadnja trešnje, izrada trak. vlaka, rad u stolariji na lomnim objektima, rad u krugu šumarije-prikupljanje ogrijeva, rad u stolariji održavanje radničkih nastambi na terenu, njega biljaka, jela-tehnika, jela-drvo za preradu, bukva-drvo za preradu, obilježavanje gospodarskih podjela, utovar ogrijeva ručno, doznaka stabla, rad na održavanju objekta štale, čišćenje koljika, doznaka trase ceste, doznaka sanitara, održavanje šumske ceste, a koji su svi upisani u rubriku obračuna za izvršeni rad po učinku i koji su upisani samo u nekim mjesecima u tom periodu.

17. Svjedok HŽ, osiguranik tužitelja i bivši zaposlenik tuženika, je na ročištu 16. prosinca 2024. iskazao da je radio za tuženika nekih 18 ili 19 godina prije odlaska u mirovinu zbog profesionalne bolesti. Radio je na poslovima sječe i vozio traktor, ali je pet ili šest godina prije umirovljenja prešao na lakše radno mjesto. Tad je pomagao u stolariji, meo u krugu postrojenja, hranio divljač. Nije radio s motornom pilom niti vozio traktor, kao što nije koristio niti jedan stroj koji prouzrokuje vibracije, niti je dizao teške terete. Liječnici su ga pregledali 2002. godine kad je donijeto mišljenje o postojanju opasnosti od razvoja profesionalne bolesti. Pregledali su ga i kasnije u Zagrebu kod doktorice ĐŽ.

18. Na ročištu je svjedok upitan zbog čega je u upitniku koji se nalazi na listu 13 priklopljenog spisa Trgovačkog suda u Rijeci broj P-1503/2011, a na kojem se nalazi ispunjen upitnik u vezi profesionalne bolesti, napisao da je cijeli radni staž radio kao šumski radnik-sjekač i traktorista, svjedok je odgovorio da je nakon mišljenja komisije o postojanju opasnosti razvoja profesionalne bolesti radio lakše poslove.

19. Svjedok JŽ, zaposlenik tuženika, je od 2005. do umirovljenja HŽ bio nadređen svjedoku HŽ u Šumariji Krasno. HŽ je tad već imao zabrane rada zbog kojih je obavljao poslove pomoćnog šumskog radnika. Nije radio s motornom pilom, niti vozio traktor. Ne zna zbog čega HŽ nikad nije ponuđen novi ugovor o radu. Dodao je da se za svakog radnika vode takozvane „šihterice“, dnevnici u kojima se vodi što je pojedini radnik radio svakog dana.

20. Svjedok GŽ, zaposlenik tuženika, se ne sjeća svjedoka HŽ, iako je od 2001. do 2005. bio revernik u Šumariji Krasno. Međutim, pojasnio je da u situacijama kada liječnička komisija zaključi da radniku prijeti trajno oboljenje, takav radnik mijenja radno mjesto. On se miče s poslova koje ne smije raditi, ali ne zna kako to pravna služba regulira s pravne strane. Dodao je da je samo sjekač od svih šumskih radnika beneficirano zanimanje, kao i posao vozača kamiona.

21. Sud nije izvodio dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu jer ovaj sud posjeduje sva potrebna znanja da bi mogao zaključiti je li postupanje tuženika bilo u uzročnoj vezi s nastalom štetom. Naime, jedina odlučna činjenica koja je potrebna da bi se odgovorilo na to pitanje je li ili nije zaposlenik tuženika HŽ radio na poslovima koje nije smio nakon što je utvrđeno da postoji opasnost od razvitka profesionalne bolesti.

22. Što se tiče procesnog pitanja, tuženik je u pravu kad tvrdi da u presudi Trgovačkog suda u Rijeci u predmetu P-1503/2011, a u kojoj je ovdje tuženiku naloženo regresno platiti dio isplaćene invalidske mirovine HŽ ovdje tužitelju, nije pravomoćno odlučeno i o odgovornosti tužitelja za svaku štetu proizašlu iz tog događaja. Naime, institut pravomoćnosti se odnosi samo na sadržaj izreke, a to je u ovom slučaju zahtjev za isplatu regresnog iznosa o koje se odlučilo u toj presudi. Iako je Trgovački sud u Rijeci kao o prethodnom pitanju odlučio i o odgovornosti ovdje tuženika za isplatu tog iznosa, ona nije obuhvaćena pravomoćnošću i tuženik ju je ovlašten i dalje osporavati jer čl. 12. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) propisuje da odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. (tako i VSRH u, primjerice, odluci Rev-823/2020-2 od 1. veljače 2023.) Zbog toga je zakonodavac i unio u ZPP tzv. deklaratorni preambul propisan u čl. 187. st. 3. ZPP-a: ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može, istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev. Isticanje takvog zahtjeva se čak ne smatra preinakom tužbe (čl. 187. st. 4. ZPP-a), a to je stoga što je odluka o tom pitanju nužna da bi se odgovorilo na pitanje treba li ili ne prihvatiti kondemnatorni zahtjev. Posljedično, tek u slučaj kad je deklaratorni preambul u izreci presude, on postaje pravomoćan i o njemu se više ne može raspravljati. Dakle, utvrđenje da je tuženik odgovoran tužitelju i za isplatu ovjde utvrđenog iznosa nije obuhvaćeno pravomoćnošću ranije presude u predmetu P-1503/2011 Trgovačkog suda u Rijeci, pa je i ovaj sud utvrđivao postoji li odgovornost tuženika.

23. Nakon što je sud izveo sve dokaze koji daje informacije o spornim činjenicama, zaključeno je da tuženik nije uspio dokazati svoju tvrdnju, a to je da je osiguranik tužitelja i bivši zaposlenik tuženika HŽ, nakon što mu je u studenom 2002. utvrđena opasnost od razvoja profesionalne bolesti, prestao rukovati motornom pilom i dizati terete pojedinačno teže od 10 kilograma, što je morao da bi spriječio razvoj bolesti.

24. Nesporno je u postupku da je cijelo vrijeme od 2002. do umirovljenja 2008. HŽ formalno radio na mjestu šumski radnik – sjekač, a koje pretpostavlja rukovanje motornom pilom i dizanje teških objekata. Tvrdnja tuženika da je unatoč svom formalnom zaposlenju na mjestu sjekača zapravo radio poslove pomoćnog šumskog radnika, a o čemu su svjedočili i sam HŽ, kao i PŽ, bivši nadređeni zaposlenik HŽ, sud ne nalazi dokazanu.

25. Naime, sam tuženik je na spis dostavio presliku kolektivnog ugovora koj i je, doduše, potpisan tek 2006. godine, četiri godine nakon što je HŽ utvrđena opasnost od razvoja profesionalne bolesti, a iz kojeg je vidljiva obveza tuženika da sklopi novi ugovor o radu za obavljanje poslova za koje je radnik sposoban po konačnoj ocjeni medicinskog vještaka tužitelja da postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti. (čl. 49. st. 2.) Nesporno je da tuženik nije ispunio svoju obvezu da ponudi HŽ novi ugovor, već ga je cijelo vrijeme zapošljavao kao sjekača, ali ipak tvrdi da je faktično dao HŽ da radi poslove koji ne vode do razvoja bolesti zbog koje je kasnije i umirovljen.

26. Sud ne može na temelju iskaza samoga HŽ i zaposlenika PŽ zaključiti da je tako uistinu i bilo. Naime, HŽ je bio pregledan u specijalističkoj ordinaciji medicine rade u Rijeci 4. veljače 2005. gdje je utvrđeno, u radnoj anamnezi, da je tri godine ranije, dakle 2002., liječnička komisija ocijenila da je sposoban za lakše radno mjesto uz kontraindikaciju rada s motornom pilom. Međutim, i dalje radi s motornom pilom na poslovima sjekača. Isto je naveo i njegov liječnik opće medicine doktor KŽ u prijedlogu za medicinsko vještačenje od **.**.2005. I dr. ČŽ je dvije godine za redom, 2005. i 2006., nakon pregleda HŽ, zaključila da postoji opasnost od invalidnosti ako nastavi raditi na poslovima u izloženosti radu motornom pilom te dizanju i nošenju tereta preko 10 kilograma, pa je nužno osiguraniku omogućiti drugi odgovarajući posao gdje nema spomenutih faktora, a u svrhu sprječavanja nastanka invalidnosti. Također, sam HŽ je u upitniku u svezi profesionalne bolesti kojeg je ispunio 10. lipnja 2010. (list 13 priklopljenog spisa P-1503/2011 Trgovačkog suda u Rijeci) naveo da je cijeli radni staž radio kao šumski radnik-sjekač i traktorista, pa je obolio od vibracione bolesti. Tamo je naveo da je ponekad radio po hladnom i snježnom vremenu, da je koristio godišnji odmor zimi, a ljeti radio kao i da se poslodavac nije baš pridržavao ugovora o radu. Iako je kasnije na ročištu pred ovim sudom dodao da pri tom nije istaknuo da je radio lakše poslove posljednjih godina svog radnog staža, sud ne može bez ozbiljne zadrške prihvatiti njegov iskaz o tome da je radio lakše poslove jer to nije poduprto niti jednim drugim materijalnim dokazom u spisu. S druge strane, PŽ i GŽ, zaposlenici tuženika, imaju interes da tuženik, njihov poslodavac uspije u sporu.

27. Iako su u dostavljenim obračunskim listama opisani radovi za isplatu naknada za rad po učinku, a u kojima se ne navodi rad s motornom pilom ili dizanjem teških tereta, vrlo je važno za istaknuti da ti dijelovi platnih lista služe za obračun za rad koji se plaća po učinku, a ne i za neki drugi rad koji se ne plaća po učinku. Iz njih je neodlučno je li osiguranik tužitelja HŽ radio i one poslove koji ulaze u opis poslova šumskog radnika-sjekača. Konačno, tvrdnja tuženika da je HŽ radio na lakšim poslovima posljednjim godina svog radnog staža su suprotni samoj izjavi tuženika o općim podacima o osiguraniku s opisom poslova koje je obavljao HŽ, a u kojoj je navedeno 2006. godine, četiri godine nakon što je HŽ utvrđena opasnost od razvoja profesionalne bolesti, da HŽ i dalje obara stabla, da radi s motornom pilom, da je izložen vibracijama, kao i da ručno diže 25 kilograma tereta, odnosno prosječno u smjeni diže 3000 kilograma.

28. Dakle, tuženik, na kojem je teret dokaza činjenice da je osiguranik tužitelja HŽ ipak radio samo poslove koje je smio nakon što mu je utvrđena opasnost od razvoja profesionalne bolesti ako nastavi raditi s motornom pilom i nositi terete više od 10 kilograma, nije uspio s dokazivanjem te činjenice u skladu s člankom 7. ZPP-a, pa sud zaključuje da je unatoč obvezi da HŽ ponudi izmijenjeni ugovor o radu, tuženik kao poslodavac HŽ nastavio držati HŽ na radnom mjestu sjekača, a što je bilo protivno zabrani i dovelo do konačnog razvitka bolesti zbog koje mu je priznata invalidska mirovina.

29. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZMO) u čl. 161. st. 1. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. U st. 2. istog članka p ropisano je da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to (toč. 1.) novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Čl. 162. st. 1. ZMO-a propisuje da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, dok za štetu iz st. 1. tog članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (st. 3.). Čl. 41. tada važećeg Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, br. 59/96 i 94/96, dalje: ZZR) propisuje da zaposlenik s umanjenim radnim sposobnostima ne smije obavljati poslove na kojima postoji opasnost smanjenja njegove preostale radne sposobnosti.

30. Tuženik, kao poslodavac, je bio dužan na temelju čl. 77. tada važećeg Zakona o radu („Narodne novine“, br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01 i 82/01, daje: ZOR), u situaciji u kojoj ovlaštena osoba, odnosno tijelo, ocijeni da kod radnika postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje ovlaštene osobe, odnosno tijela, ponuditi radniku sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je on sposoban, koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. U st. 3. istog članka je propisano da ponuda drugih poslova iz st. 1. tog članka mora biti u pisanom obliku.

31. Iz svega proizlazi da tuženik nije ispunio svoje obveze iz čl. 41. ZZR-a i čl. 77. ZOR-a, pa je HŽ godinama nastavio obavljati poslove za koje je tuženik znao da će dovesti do razvoja profesionalne bolesti, što se kočno i obistinilo i dovelo priznanja prava na invalidsku mirovinu. Posljedično, tužitelj je ovlašten regresno potraživati od tuženika, na temelju čl. 162. st. 3. ZMO-a, onaj dio isplaćene mirovine koji je posljedica profesionalne bolesti.

32. Tuženik je osporio i visinu potraživanog iznosa, ali nije podnio niti jedan dokaz kojim bi dokazao da utuženi iznos nije prave visine. Zbog toga sud prihvaća utuženi iznos kao ispravan jer je sadržan u potvrdi tužitelja od 27. ožujka 2024. Potvrda koju tužitelj daje na temelju podataka iz matične evidencije je temeljem čl. 107. st. 2. ZMO-a javna isprava, a neistinitost podataka sadržanih u javnoj ispravi, na temelju čl. 230. st. 3. ZPP-a, treba dokazati tuženik koji ih osporava, a ne tužitelj.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 21. svibnja 2026.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.