Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Malom Lošinju
Riva Lošinjskih kapetana 14
51550 Mali Lošinj
Poslovni broj: P-1645/2022-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, (OIB:54566384631), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Antoneli Sesar, odvjetnici iz Rijeke, Matije Gupca 6, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4 (OIB:87939104217), kao pravni slijednik Nova Hrvatska banka d.d. Zagreb, (OIB:78427478595), Varšavska ulica, ona kao pravni slijednik iz Volksbank d.d. Zagreb, Varšavska 9, radi ništetnosti ugovornih odredbi i isplate, nakon glavne rasprave održane 13. travnja 2026., 21. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od dana 10. ožujka 2008. godine, broj Ugovora 215420, potvrđenog po javom bilježniku Vesni Ćuzela iz Rijeke pod brojem OV-5170/08 u dijelu u kojem je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak kao i u dijelu u kojem je ugovoreno da je plaćanje mjesečnih anuiteta vezano uz valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan dospijeća.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima preplaćeni iznos od 4.066,03 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje od 01.siječnja 2008.g. do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 %, od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 8% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25%, a od 1. siječnja do 30. lipnja 2025. godine po stopi 6,15%, od 01. srpnja 2025. godine po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate i to kako slijedi: na iznos od 0,13 € od 2.4.2008 do isplate,
na iznos od 11,45 € od 4.11.2008 do isplate,
na iznos od 12,86 € od 3.1.2009 do isplate,
na iznos od 14,79 € od 3.2.2009 do isplate,
na iznos od 15,77 € od 3.3.2009 do isplate,
na iznos od 13,46 € od 2.4.2009 do isplate,
na iznos od 13,12 € od 3.5.2009 do isplate,
na iznos od 9,50 € od 2.6.2009 do isplate,
na iznos od 6,31 € od 2.7.2009 do isplate,
na iznos od 7,42 € od 2.8.2009 do isplate,
na iznos od 9,79 € od 2.9.2009 do isplate,
na iznos od 8,30 € od 2.10.2009 do isplate
na iznos od 7,00 € od 3.11.2009 do isplate,
na iznos od 9,99 € od 5.12.2009 do isplate,
na iznos od 12,79 € od 3.1.2010 do isplate,
na iznos od 15,78 € od 20.2.2010 do isplate,
na iznos od 14,99 € od 3.3.2010 do isplate,
na iznos od 19,99 € od 3.4.2010 do isplate,
na iznos od 18,67 € od 14.5.2010 do isplate,
na iznos od 21,27 € od 3.6.2010 do isplate,
na iznos od 35,39 € od 2.7.2010 do isplate,
na iznos od 32,15 € od 3.8.2010 do isplate,
na iznos od 44,33 € od 7.9.2010 do isplate,
na iznos od 37,92 € od 2.10.2010 do isplate,
na iznos od 33,11 € od 5.11.2010 do isplate,
na iznos od 47,80 € od 2.12.2010 do isplate,
na iznos od 56,70 € od 4.1.2011 do isplate,
na iznos od 50,37 € od 2.2.2011 do isplate,
na iznos od 51,26 € od 2.3.2011 do isplate,
na iznos od 46,57 € od 2.4.2011 do isplate,
na iznos od 48,00 € od 4.5.2011 do isplate,
na iznos od 64,14 € od 3.6.2011 do isplate,
na iznos od 66,37 € od 6.7.2011 do isplate,
na iznos od 84,15 € od 3.8.2011 do isplate,
na iznos od 77,74 € od 3.9.2011 do isplate,
na iznos od 67,72 € od 5.10.2011 do isplate,
na iznos od 67,43 € od 3.11.2011 do isplate,
na iznos od 66,47 € od 3.12.2011 do isplate,
na iznos od 70,05 € od 3.1.2012 do isplate,
na iznos od 74,21 € od 2.2.2012 do isplate,
na iznos od 74,31 € od 2.3.2012 do isplate,
na iznos od 71,76 € od 4.4.2012 do isplate,
na iznos od 72,87 € od 3.5.2012 do isplate,
na iznos od 74,47 € od 5.6.2012 do isplate,
na iznos od 72,77 € od 4.7.2012 do isplate,
na iznos od 73,04 € od 2.8.2012 do isplate,
na iznos od 71,53 € od 5.9.2012 do isplate,
na iznos od 68,77 € od 3.10.2012 do isplate,
na iznos od 72,17 € od 6.11.2012 do isplate,
na iznos od 73,52 € od 4.12.2012 do isplate,
na iznos od 72,98 € od 4.1.2013 do isplate,
na iznos od 68,12 € od 5.2.2013 do isplate,
na iznos od 71,57 € od 6.3.2013 do isplate,
na iznos od 72,36 € od 9.4.2013 do isplate,
na iznos od 70,88 € od 4.5.2013 do isplate,
na iznos od 66,36 € od 7.6.2013 do isplate,
na iznos od 63,51 € od 6.7.2013 do isplate,
na iznos od 66,08 € od 7.8.2013 do isplate,
na iznos od 67,83 € od 7.9.2013 do isplate,
na iznos od 72,38 € od 10.10.2013 do isplate,
na iznos od 69,91 € od 5.11.2013 do isplate,
na iznos od 71,07 € od 6.12.2013 do isplate,
na iznos od 72,01 € od 9.1.2014 do isplate,
na iznos od 73,80 € od 12.2.2014 do isplate,
na iznos od 75,62 € od 13.3.2014 do isplate,
na iznos od 74,74 € od 10.4.2014 do isplate,
na iznos od 72,96 € od 10.5.2014 do isplate,
na iznos od 72,21 € od 10.6.2014 do isplate,
na iznos od 72,63 € od 10.7.2014 do isplate,
na iznos od 74,92 € od 13.8.2014 do isplate,
na iznos od 77,29 € od 10.9.2014 do isplate,
na iznos od 77,13 € od 11.10.2014 do isplate,
na iznos od 78,32 € od 12.11.2014 do isplate,
na iznos od 80,09 € od 11.12.2014 do isplate,
na iznos od 79,43 € od 9.1.2015 do isplate,
na iznos od 80,44 € od 7.2.2015 do isplate,
na iznos od 80,92 € od 5.3.2015 do isplate.
III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od dana 10. ožujka 2008. godine, broj Ugovora 215420, potvrđenog po javnom bilježniku Vesni Ćuzela iz Rijeke pod brojem OV-5170/08 u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude isplati tužitelju s osnove ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika preplaćeni iznos 325,41 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje od 01.siječnja 2008.g. do 30.06.2011. godine, od 01.07.2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30 %, od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11 % godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023.godine po stopi od 5,50% godišnje, od 01. srpnja do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 8% godišnje, od 01. siječnja do 30. lipnja 2024. godine po stopi od 7,5%, od 01. srpnja do 31. prosinca 2024. godine po stopi od 7,25%, a od 1. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po stopi 6,15%, od 01. srpnja 2025. godine po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:
na iznos od 7,08 € od 2.10.2009 do isplate,
na iznos od 7,19 € od 3.11.2009 do isplate,
na iznos od 6,76 € od 5.12.2009 do isplate,
na iznos od 7,24 € od 3.1.2010 do isplate,
na iznos od 6,80 € od 20.2.2010 do isplate,
na iznos od 6,92 € od 3.3.2010 do isplate,
na iznos od 7,01 € od 3.4.2010 do isplate,
na iznos od 7,34 € od 14.5.2010 do isplate,
na iznos od 6,42 € od 3.6.2010 do isplate,
na iznos od 7,22 € od 2.7.2010 do isplate,
na iznos od 7,28 € od 3.8.2010 do isplate,
na iznos od 7,06 € od 7.9.2010 do isplate,
na iznos od 7,02 € od 2.10.2010 do isplate,
na iznos od 7,02 € od 5.11.2010 do isplate,
na iznos od 6,88 € od 2.12.2010 do isplate,
na iznos od 7,75 € od 4.1.2011 do isplate,
na iznos od 6,52 € od 2.2.2011 do isplate,
na iznos od 6,90 € od 2.3.2011 do isplate,
na iznos od 6,68 € od 2.4.2011 do isplate,
na iznos od 6,83 € od 4.5.2011 do isplate,
na iznos od 6,69 € od 3.6.2011 do isplate,
na iznos od 6,87 € od 6.7.2011 do isplate,
na iznos od 7,18 € od 3.8.2011 do isplate,
na iznos od 6,91 € od 3.9.2011 do isplate,
na iznos od 6,55 € od 5.10.2011 do isplate,
na iznos od 6,64 € od 3.11.2011 do isplate,
na iznos od 6,07 € od 3.12.2011 do isplate,
na iznos od 6,45 € od 3.1.2012 do isplate,
na iznos od 6,00 € od 2.2.2012 do isplate,
na iznos od 6,08 € od 2.3.2012 do isplate,
na iznos od 6,09 € od 4.4.2012 do isplate,
na iznos od 5,79 € od 3.5.2012 do isplate,
na iznos od 5,50 € od 5.6.2012 do isplate,
na iznos od 5,71 € od 4.7.2012 do isplate,
na iznos od 5,21 € od 2.8.2012 do isplate,
na iznos od 5,23 € od 5.9.2012 do isplate,
na iznos od 5,04 € od 3.10.2012 do isplate,
na iznos od 5,13 € od 6.11.2012 do isplate,
na iznos od 4,69 € od 4.12.2012 do isplate,
na iznos od 4,85 € od 4.1.2013 do isplate,
na iznos od 4,33 € od 5.2.2013 do isplate,
na iznos od 4,38 € od 6.3.2013 do isplate,
na iznos od 4,40 € od 9.4.2013 do isplate,
na iznos od 4,09 € od 4.5.2013 do isplate,
na iznos od 3,75 € od 7.6.2013 do isplate,
na iznos od 3,68 € od 6.7.2013 do isplate,
na iznos od 3,57 € od 7.8.2013 do isplate,
na iznos od 3,56 € od 7.9.2013 do isplate,
na iznos od 3,23 € od 10.10.2013 do isplate,
na iznos od 3,27 € od 5.11.2013 do isplate,
na iznos od 3,02 € od 6.12.2013 do isplate,
na iznos od 2,87 € od 9.1.2014 do isplate,
na iznos od 2,63 € od 12.2.2014 do isplate,
na iznos od 2,57 € od 13.3.2014 do isplate,
na iznos od 2,40 € od 10.4.2014 do isplate,
na iznos od 2,29 € od 10.5.2014 do isplate,
na iznos od 2,05 € od 10.6.2014 do isplate,
na iznos od 1,82 € od 10.7.2014 do isplate,
na iznos od 1,72 € od 13.8.2014 do isplate,
na iznos od 1,56 € od 10.9.2014 do isplate,
na iznos od 1,38 € od 11.10.2014 do isplate,
na iznos od 1,29 € od 12.11.2014 do isplate,
na iznos od 0,96 € od 11.12.2014 do isplate,
na iznos od 0,87 € od 9.1.2015 do isplate,
na iznos od 0,66 € od 7.2.2015 do isplate,
na iznos od 0,46 € od 5.3.2015 do isplate
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.485,96 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope u skladu s odredbom članka 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.
VI. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka iznosom od 1.725,00 eur.
Obrazloženje
1. Predmet ovog parničnog postupka su zahtjevi tužitelja da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 215420 kojeg su 10. ožujka 2008. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tužene – Hrvatske poštanske banke d.d. (dalje HPB) Volksbank d.d. Zagreb kao davatelj kredita, i to odredbe navedene u toč. I. i toč.III. izreke ove presude.
2. Također, tužitelj je tražio da sud obveže tuženu da mu, s osnova ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu ugovorene visine kamatne stope i ugovorenog tečaja valute CHF u odnosu na valutu HRK plati iznose navedene u toč.II. i toč. IV. izreke ove presude uvećane za zakonske zatezne kamate navedene u istim odredbama, te da mu naknadi trošak parničnog postupka.
3. Iz navoda tužitelja u tužbi i njegovih navoda i iskaza tijekom postupka proizlazi da je naprijed navedenim Ugovorom o kreditu tužitelju od strane pravnog prednika tužene odobren i isplaćen kredit u iznosu od 23.187,79 CHF prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, da je ugovorena početna kamatna stopa u visini od 6,10 % godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama banke, da je ugovorena otplata kredita u 84 anuiteta od po 339,85 CHF, također prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća, da je kredit namjenski – za kupnju vozila.
4. Iz navoda tužitelja proizlazi da se među ugovornim stranama o odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da pravni prednik tužene tužitelju nije ukazao na rizike ugovornih odredbi koje se odnose na promjenu visine kamatne stope, tečaja valute CHF, da tužitelja nije informirao o svim rizicima, da je te rizike prešutio i nudio tužitelju nižu kamatnu stopu stvarajući opći dojam o povoljnosti takvog kredita, zbog čega da je tužitelj doveden u situaciju da je iznos glavnice kredita bio neizvjestan kao i iznos kamata koje je trebao vratiti.
5. Iz iskaza tužitelja proizlazi da su mu u banci rekli da kredit za kupnju automobila može dobiti isključivo u protuvrijednosti valute CHF.
6. Tužitelj je naveo da je tužena tijekom trajanja otplate kredita jednostrano mijenjala visinu kamatne stope, da je jednostrano mijenjao ugovoreni anuitet otplate kredita bez da je tužitelju na njemu razumljiv način ukazao i objasnio same mehanizme promjene visine kamatne stope i CHF valute, a što da je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega da su odredbe koje se odnose na izmjenu tečaja valute i visinu kamatne stope nepoštene, pa samim time i ništetne ugovorne odredbe.
7. Iz navoda tužitelja proizlazi da je uslijed tako ugovorenih a ništetnih odredbi ugovora o kreditu on tuženoj preplatio iznose navedene u toč.II. i toč.IV. izreke ove presude, a koje iznose je specificirao podneskom od 4. studenog 2025. nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja.
8. Tužitelj se u odnosu na svoja potraživanja pozvao na odluke sudova donesene u postupcima pokrenutim tužbama radi kolektivne zaštite prava i interesa potrošača.
9. Tužena se u odgovoru na tužbu protivila tužbenim zahtjevima tužitelja, istakla prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda navodeći da je među ugovornim stranama ugovora od 10. ožujka 2008., ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu.
10. Tužena je navela da tužitelj nije ničim potkrijepio njegove tvrdnje da je ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, a niti da se o mjesnoj nadležnosti nije pojedinačno pregovaralo, osporava navode tužitelja da se o odredbama ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, navela da su tužitelju bile dostupne i odluke banke i da je bio na adekvatan način informiran o odredbama ugovora o kreditu, osporila navode tužitelja o tome da bi bile ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, navela da odredbe ugovora o kreditu nisu bile nejasne, nerazumljive, teško uočljive, te da ni sama tužena nije mogla predvidjeti buduće kretanje tečaja CHF i visine kamatne stope.
11. Tužena je osporila tužitelju pravo pozivati se na odluke iz postupaka pokrenutih radi kolektivne zaštite prava i interesa potrošača, istakla prigovor zastare potraživanja tužitelja, te se protivila da se prilikom izračuna eventualne preplate tužitelja s osnova promjene visine kamatne stope i tečaja valute CHF, kao parametar izračuna koriste početna visine kamatne stope i početno ugovoreni tečaj valute CHF.
12. Tužena je predložila da sud odbije tužbene zahtjeve tužitelja.
13. Odlučujući o osnovanosti tužbenih zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 11), Ugovor o kreditu broj 215420 (list 13 do 22), Otplatna tablica po kreditu (list 24 do 26), Plan otplate u jednakim anuitetima (list 27 do 37),
Dopis Volksbank Hrvatska od 12. ožujka 2008. (list 38), Promet po računu za otplatu kredita -215420 (list 39 do 59), Promet po računu za otplatu kredita -215420 (list 61 do 64), Obavijest o promjeni anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 215420 (list 65), Obavijest o stanju kredita na dan 31.prosinca 2014. (list 66), Obavijest o otplaćenom kreditu (list 67), otplatna tablica po kreditu (list 68 do 69), odgovor na tužbu (list 77 do 89), podnesak tužitelja od 15. siječnja 2025. (list 95 do 96), podnesak tužitelja od 21. ožujka 2025. (list 99 do 100), saslušao tužitelja (list 101 do 102), proveo financijsko – knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića od 10. srpnja 2025. (list 108 do 123), izvršio uvid u račun vještaka broj 328/01/251 od 10. srpnja 2025. (list 125), podnesak tužitelja od 4. studenog 2025. (list 131 do 137), troškovnik tužitelja (list 141).
14. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 ,155/23) koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
15. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tužene, Volksbank d.d. dana 10. ožujka 2008. sklopile Ugovor o kreditu broj 215420, da je među strankama ugovoreno da banka odobrava korisniku kredita kredit za kupnju motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.180,00 CHF prema srednjem tečaju HNB važećem za devize na dan isplate (čl.1. Ugovora o kreditu).
16. Nije sporno niti da je među ugovornim stranama ugovorena početna kamatna stopa u visini od 6,10 % godišnje, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora (čl. 2. t.1. Ugovora o kreditu).
17. Nije sporno da je ugovorena otplata kredita na rok od 84 mjeseca od dana stavljanja kredita u otplatu, u 84 mjesečna anuiteta od po 339,85 CHF obračunatih po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća (čl.8. Ugovora o kreditu).
18. Među strankama nije sporno niti da je tužena pravna slijednica prvotno tužene Nove hrvatske banke d.d. Zagreb, da je Nova hrvatska banka d.d. bila slijednica Sberbank d.d. Zagreb, a ova pak slijednica iza Volksbank d.d. Zagreb.
19. Iz čl.11.5. Ugovora o kreditu, a što također među strankama nije sporno, utvrđeno je da su potpisnici ugovora o kreditu sklopljenog 10. ožujka 2008. za sve sporove iz tog ugovora ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu.
20. Upravo mjesnoj nenadležnosti ovog suda prigovara tužena u odgovoru na tužbu.
21. Međutim, po mišljenju ovog suda neosnovan je prigovor tužene o mjesnoj nenadležnosti ovog suda.
22. Sud je uvidom u ugovor o kreditu utvrdio da se radi o ugovoru o kreditu sastavljenom na tipiziranom obrascu, a nije sporno da je ugovor izrađen od strane pravnog prednika tužene.
23. Iz iskaza tužitelja, a čijem iskazu je sud u cijelosti poklonio vjeru jer istinitost njegovog iskaza nije dovedena u pitanje drugim dokazima, utvrđeno je da su odredbe ugovora o kreditu definirane isključivo od strane pravnog prednika tužene kao banke, te da niti jedna od tih odredbi, pa niti odredba o mjesnoj nadležnosti suda za slučaj spora, nisu definirane od strane tužitelja niti da se o istima među ugovornim stranama pregovaralo.
24. Dakle, odredbu o mjesnoj nadležnosti suda sačinila je jednostrano tužena i ta je odredba isključivo od strane tužene unesena u ugovor o kreditu.
25. Iz provedenih dokaza sud nije utvrdio da bi o mjesnoj nadležnosti suda za slučaj spora koji bi proizašao iz ugovora o kreditu, među ugovornim stranama bilo pregovarano, a niti da je tužitelj mogao utjecati na odredbu o mjesnoj nadležnosti suda za eventualne sporove.
26. Stoga je odredba čl.11.5. Ugovora o kreditu suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te je uzrokovala neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, obzirom da se tom odredbom tužitelju nameće obveza da za slučaj spora, a što je i nastupilo u ovom slučaju, mora putovati iz Malog Lošinja u Zagreb čime se stvara značajna financijska neravnoteža, tužitelju nameće i dodatni fizički napor, eventualna potreba izostanka s posla.
27. Stoga sud smatra da je u ovom slučaju, a u smislu odredbe čl.59. ZPP mjesno nadležan i sud u kome se nalazi poslovna jedinica tužene, a nije sporno i opće je poznato da se poslovna jedinica tužene nalazi i u Rijeci.
28. U ovom predmetu postupao jer Općinski sud u Rijeci, a ova Stalna služba je samo ustrojstvena jedinica tog općinskog suda osnovana izvan njegovog glavnog sjedišta, a radi veće dostupnosti pravosudnih usluga građanima.
29. Odredbom čl. 21. st. 1. Sudskog poslovnika (Narodne novine broj 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/21, 12/23, 122/23, 55/24, 136/24) propisuje da se poslovi osim u sjedištu suda obavljaju i u stalnim službama, predsjednik suda raspoređuje suce, službenike, namještenike u navedene ustrojstvene jedinice na način koji osigurava poduzimanje postupovnih radnji radi rješavanja predmeta iz nadležnosti suda koji se odnose na stalne službe.
30. Osnovani su tužbeni zahtjevi tužitelja navedenih u toč. I. i toč.III. izreke ove presude.
31. Naime, tužitelj ima pravo utvrđivati ništetnost ugovornih odredbi.
32. Ovo iz razloga što ništetnost nastupa po samom zakonu, nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, te što ništetne ugovorne odredbe ne postaju valjane ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (osim uvjeta iz čl. 326. st.2. ZOO).
33. Člankom 327. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ) izričito je propisano da sud po službenoj dužnosti pazi na ništetnost, da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a čl. 328. ZOO je propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
34. Slijedom navedenog, tužitelju temeljem navedenih odredbi ZOO pripada pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi navedenih u toč. I. i toč.III. izreke ove presude.
35. Iako su točni navodi tužene da je Zakonom o obveznim odnosima bilo dopušteno ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, valutnu klauzulu (čl.22. i 26. ZOO), navedene ugovorne odredbe nisu ništetne iz tih razloga, nego iz drugih razloga koje će sud u daljem obrazloženju navesti.
36. Neosnovani su i navodi tužene da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz odluka donesenih u postupcima pokrenutih povodom tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, kao što su i neosnovani navodi tužene da sud ne može u pojedinačnim postupcima primjenjivati i koristiti utvrđenja iz tih odluka.
37. Suprotno navodima tužene, odredbom čl. 502. c ZPP, propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 2. istog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tužene, povrijeđeni i ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osobe koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
38. Presudom Visokog trgovačkog suda Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a kojom je u toč. I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu od toč. I. do toč. VII. izreke utvrđeno je da je, između ostalih i PBZ banka, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila interese potrošača korisnika kredita na način da je s njima zaključivala ugovore o kreditima u kojima su korištene nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta za koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je time tužena postupala suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03), pa su te odredbe ništetne.
39. Stavove naprijed navedenih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda RH, potvrdio je i VSRH svojom odlukom poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.
40. Iz navedenih odluka proizlazi utvrđenim da je tužena znala za rizik koji sobom nosi CHF kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im zbog toga odredba kojom je glavnica vezana za CHF nije bila razumljiva, nije o tome obavijestila potrošače (u ovom slučaju tužiteljicu) na način da svaki potrošač dobije razumljivo upozorenje na temelju kojeg bi bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li ili ne prihvatiti rizik koji nosi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu CHF.
41. Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je 10. ožujka 2008., pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalnopravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istog ugovora nepoštene obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u tužbi i ovom postupku, imaju primijeniti odredbe iz Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.
42. Odredbom čl. 81. ZZP/03 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u prvima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
43. Članak 82. st. 1. ZZP/03 propisivao je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
44. Člankom 81. st.4. ZZP/03 bilo je propisano da je teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, leži na trgovcu, u ovom slučaju tuženoj.
45. Osim što je sud uvidom u Ugovor o kreditu od 10. ožujka 2008. utvrdio da je isti ugovor tipski ugovor o kreditu, sa unaprijed formuliranim sadržajem od strane tužene, i iz iskaza tužitelja (list 101 do 102) proizlazi da niti u banci, niti kod javnog bilježnika tužitelj nije bio upozoren na nikakve rizike kredita, da mu je rečeno da kredit za kupnju vozila može dobiti isključivo u protuvrijednosti valute CHF, da mu u banci nisu ništa objašnjavali, a da kredit u CHF ne bi digao da je znao što će se poslije događati.
46. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu tužitelja obzirom da istinitost njenog iskaza nije dovedena u pitanje drugim dokazima, a i opće je poznato da korisnici kredita u vrijeme kada je tužitelj sklopio ugovor o kreditu, nisu mogli pregovarati s bankom o uvjetima kredita, posebno ne o visini kamatne stope, promjenama tečaja valute, visini anuiteta i sl.
47. Cijeneći sadržaj spornih odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na jednostranu izmjenu visine kamatne stope i tečaja valute CHF, sud cijeni da takve odredbe predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali da ne predstavljaju ugovorne odredbe čiji je sadržaj bio lako razumljiv tužitelju kao potrošaču u smislu odredbe čl. 84. ZZP/03.
48. Obzirom na navedeno dopušteno je ocjenjivati da li su predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.
49. Po mišljenju ovog suda, tužena, a na kojoj je, u smislu odredbe čl.81. st.4. ZZP/03 teret dokaza, nije to dokazala, niti je dokazala da se o spornim odredbama ugovora o kreditu među strankama pojedinačno pregovaralo.
50. Obzirom na sadržaj Ugovora o kreditu, a kada se isti cijeni u kontekstu s iskazom tužitelja, sud utvrđuje da je među strankama zaključen tipski ugovor sa unaprijed formuliranim sadržajem o kojem se među strankama nije pregovaralo, da tužitelju nisu dani nikakovi razumljivi razlozi o tome po kojim kriterijima dolazi do promjene visine kamatne stope i valute, nisu bili precizirani nikakovi parametri o kojima ovisi izmjena visine kamate i tečaja valute.
51. Naime, da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile tužitelju lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge i kriterije zbog kojih dolazi do promjene visine ugovorene kamatne stope i valute, a sve to na način da je tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija mogao u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje su mogle proizaći i jesu proizašle iz spornih odredbi ugovora.
52. Tužitelj kao potrošač po mišljenju ovog suda, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije mogao procijeniti niti predvidjeti značenje ekonomskih posljedica koje su za njega proizašle prihvaćenjem spornih ugovornih odredbi, a od tužene nije na tužitelju razumljiv način informiran o tome koliko bi visina kamate i tečaj valute, a posljedično tome i visina anuiteta kredita, mogli narasti.
53. Iz sadržaja ugovora o kreditu i iskaza tužitelja, utvrđeno je da je isključivo tužena kao banka bila ovlaštena odlučivati o promjeni odredbi o ugovorenoj visini kamatne stope i tečaju valute, o visini anuiteta bez ikakovog davanja mogućnosti tužitelju da o tim promjenama pregovara.
54. Iz navedenog, sud utvrđuje da je tuženoj kao jačoj ugovornoj strani u odnosu na tužitelja, spornim ugovornim odredbama dana mogućnost da jednostrano određuje obvezu tužitelja kao dužnika mijenjajući jednostrano visinu kamatne stope i tečaj valute, visinu anuiteta kredita, te da tužitelj nije mogao predvidjeti niti utvrditi pravilnost izvršenih promjena visine kamatne stope, valute i anuiteta jer za to nije imao egzaktne kriterije.
55. Stoga su navedene odredbe ugovora o kreditu stvorile neravnotežu u odnosima između ugovornih strana, neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu, a što je u smislu odredbe čl. 4. ZOO protivno načelu savjesnosti i poštenja.
56. Tim člankom propisano je da su sudionici u obveznopravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznopravnog odnosa.
57. Kao mjerilo ponašanja na strani tužitelja kao potrošača treba uzeti u obzir ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tužene kao banke, treba uzeti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.
58. Sud smatra da u slučaju sklapanja ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija kako bi oni mogli donositi razborite i informirane odluke, mogli procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi na njihove financijske obveze mogle imati određene ugovorne odredbe.
59. Kako je sud utvrdio da tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu sa tužiteljem nije postupala na opisani način, to je utvrđeno da su sporne odredbe ugovora o kreditu, a kako je navedeno u toč. I. i III. izreke ove presude ništetne, te su u tom smislu usvojeni ti tužbeni zahtjevi tužitelja.
60. Ništetnost takovih ugovornih odredbi utvrđena je i već naprijed navedenim odlukama donesenim u kolektivnim postupcima radi zaštite prva i interesa potrošača kao korisnika kredita (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i presuda poslovni broj VSRH Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019.), a na utvrđenja iz navedenih presuda s pravom se poziva tužiteljica u ovom parničnom postupku.
61. Odredba čl. 502 c ZPP propisuju direktne učinke presuda iz postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača, mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćnih presuda kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi, a i odredbe čl. 138 a ZZP/07 te čl. 118. ZZP/14, obvezuju ostale sudove na primjenu naprijed navedenih odluka donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
62. Odredbom čl. 327. ZOO propisano je da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, da se na ništetnost može pozivati svaka zainteresirana osoba, a sukladno sadržaju odredbe čl.328 ZPP pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
63. Osim što je sud naprijed obrazložio iz kojih razloga je utvrdio ništetnost predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, o potrebi utvrđenja i dokazivanja ništetnosti tih odredbi zauzeo je stav i VSRH u svojoj odluci poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., na način da je jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovo utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, a obzirom da postoji temeljem čl. 502 c ZPP i čl. 118. ZZP (Narodne novine broj 41/14 i 110/15), vezanost za postojanje povrede propisa prava zaštite potrošača, a slijedom toga i obveza primjene ništetnosti utvrđene u kolektivnom sporu.
64. Naime, ne može postojati utvrđena ništenost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor, a ako bi se i radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužiteljica nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.
65. Po mišljenju ovog suda, tužena na kojoj je teret dokaza, u tom smislu nije dokazala postojanje takvih posebnih okolnosti.
66. Neosnovan je i prigovor zastare potraživanja tužitelja istaknut od strane tužene.
67. Tužitelj je tužbu u ovom postupku podnio ovom sudu 12. prosinca 2022.
68. Prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a kako je ništenost već ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
69. Obzirom da se u ovom slučaju radi o vraćanju stečenog bez osnove, a ne kako tvrdi tužena o zahtjevu za naknadu štete, primjenjuje se opći zastrani rok od 5 godina, a sukladno čl. 225. ZOO.
70. Prema naprijed navedenom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
71. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan.
72. Kako je prvotno tužena Nova hrvatska banka slijednik Sberbank d.d., a kako je tužena HPB slijednik Nove hrvatske banke d.d., to je tek presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u odnosu na Sberbank d.d. nastupila pravomoćnost presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 14. srpnja 2013., te je, računajući rok zastare od 5 godina zastara za potraživanja s osnova utvrđene ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu visine kamate stope i tečaja valute CHF, nastupila 15. lipnja 2023.
73. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. prosinca 2022. , to je utvrđeno je da je ista podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.
74. I u odnosu na pravnog prednika tužene Sberbank d.d. je u naprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008.povrijednila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovarala valutu uz koju je vezana glavnice CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije kao trgovac potrošče u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti potrošača, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je tima postupka suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 to čl. 96 i čl.97, a nakon 31. prosinca 2008. i protivno odredbama čl.81. čl.82 i čl.90 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/13).
75. Isto se odnosi i na ugovaranje promjenjive kamatne stope odnosno na činjenicu da je banka jednostrano povećavala kamatne stope na štetu potrošača te je također postupila suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača.
76. Tužitelj je dakle, tužbene zahtjeve navedene u toč.II. i toč.IV. izreke presude postavio prije isteka zastarnog roka, odnosno prije 15. lipnja 2023.
77. Činjenica da je tužitelj tužbene zahtjeve iz toč.II . IV. izreke ove presude specificirao tek nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja, ne znači da su ti njegovi zahtjevi u zastari.
78. Ovo iz razloga jer tužitelj nije promijenio istovjetnost tužbenih zahtjeva u odnosu na činjenične navode iz tužbe i tužbene zahtjeve koje je postavio do zaključenja prethodnog postupka, već iz opravdanih razloga, a nakon zaključenja prethodnog postupka i po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju, svoja novčana potraživanja je uskladio sa utvrđenjima iz nalaza vještaka i time konačno postavio tužbene zahtjeve.
79. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 4. studenog 2025. (list 131) specificirao tužbene zahtjeve navedene u toč. II. i toč.IV. izreke ove presude na način kako je to i navedeno.
80. Postavljeni tužbeni zahtjevi tužitelja u cijelosti su sukladni utvrđenjima iz provedenog vještačenja i nalaza vještaka Tomislava Prpića (list 108 do 123).
81. Vještak Prpić je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadaći koju mu je dao sud i na temelju dokumentacije priležeće spisu.
82. Vještak je na temelju priležeće dokumentacije utvrdio da je tužitelj s osnova promjene tečaja valute CHF preplatio tuženoj iznos od 4.066,03 EUR, a da je s osnova promjene visine kamatne stope platio tuženoj 325,44 eur više nego što bi platio da nakon sklapanja ugovora o kreditu nije došlo do promjene visine kamatne stope i tečaja valute.
83. Sud je u cijelosti cijenio nalaz vještaka Prpića točnim, stručnim i istinitim jer utvrđenja vještaka iz nalaza i mišljenja nisu dovedena u pitanje nikakovim dokazima, a stranke nalazu vještaka nisu prigovorile.
84. Vještak je na temelju podataka spisa izvršio izračun preplata tužitelja, isto prikazao u tablicama, obrazložio na koji način je do preplaćenih iznosa došao detaljno obrazložio na koji način i kada je dolazilo do izmjena visine kamatne stope i tečaja valute, te obrazložio metodologiju izračuna preplata.
85. Neosnovan je navod tužene da vještak prilikom izračuna preplata nije mogao koristiti početnu visinu tečaja valute CHF niti početnu – ugovorenu visinu kamatne stope jer da to među strankama nije ugovoreno.
86. Vještak je u cijelosti vještačenje izvršio sukladno nalogu kojeg mu je dao sud.
87. Cijeneći da su odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu visine kamatne stope, tečaja valute CHF utvrđene ništetnim, to su jedino kamatna stopa i tečaj valute CHF koji su bili ugovoreni ugovorom o kreditu od 10. ožujka 2008. valjani, odnosno radi se o iznosima koji su tužitelju bili poznati u trenutku sklapanja tog Ugovora o kreditu, a sve daljnje promjene su tužitelju bile neodređene, nepredvidive i nepoznate, o njima se nije pregovaralo sa tužiteljem, te su zbog tih razloga i utvrđene ništetnim.
88. Cijeneći da su odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu kamatne stope, tečaj valute CHF utvrđene ništetnim, to su jedino kamatna stopa i tečaj valute CHF koji su bili ugovoreni ugovorom o kreditu od 10. ožujka 2008. valjani.
89. Tužitelju, sukladno odredbi čl. 29. ZOO pripada i pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata tekućih od plaćanja svakog više plaćenog iznosa s osnova izmjene valute CHF i visine kamatne stope, a kako je tužitelj i zatražio tužbenim zahtjevima navedenim u toč.II. i toč.IV. izreke presude, primjenjujući podatke i utvrđenja iz nalaza vještaka Prpića.
90. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenje zahtjeva.
91. Cijeneći utvrđenu ništetnost odredbi Ugovora o kreditu, a koje se odnose na promjenu visine kamatne stope i promjenu tečaja valute nakon isplate iznosa kredita, u kontekstu s odredbom čl. 1111. ZOO, tužena je dužna tužitelju vratiti iznos kojeg je tužitelj preplatio u odnosu na iznos kojeg je bio dužan platiti temeljem ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnima, te platiti zatezne kamate od dana plaćanja svakog preplaćenog iznosa, jer je utvrđeno nepošteno postupanje tužene.
92. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl.154. st.1., čl.155. st.1., čl.151. st.3. ZPP. te čl.29. ZOO.
93. Naime, tužitelj je u postupku uspjeo u cijelosti sa postavljenim tužbenim zahtjevima.
94. O visini troškova postupak odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (4.391,44 EUR), troškovniku tužitelja, radnjama punomoćnika tužitelja provedenim u postupku, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23), odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18, 51/23), te Pravilnika o stalnim sudskim vještacima.
95. Sud je tužitelju kao osnovan i potreban za vođenje postupka dosudio trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr 7.1. Tarife), trošak sastava podnesaka od 17. siječnja 2025., 21. ožujka 2025., 5. studenog 2025. u iznosima od po 200,00 eur (Tbr 8.1. Tarife), za sastav podnesaka od 13. prosinca 2022., 9. siječnja 2023. i 12. svibnja 2025. u iznosima od po 50,0 eura (tbr.8.4. Tarife), za zastupanje na ročištima 7. svibnja 2025. i 13. travnja 2026. u iznosima od po 200,00 eur (Tbr.9.1. Tarife), za zastupanje na ročištu 18. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eur (9.5), za trošak PDV-a po stopi od 25 % iznos od 350,00 eur (Tbr. 46. Tarife), za trošak provedenog vještačenja iznos od 600,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 45,60 eur i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 90,36 EUR.
96. Ukupni trošak sud je utvrdio osnovanim do iznosa od 2.485,96 eur.
97. Naime, tužitelju je na ime troška sastava podneska od 13. prosinca 2022., 9. siječnja 2023. i 12. svibnja 2025. dosuđen trošak u iznosima od po 50,00 eur umjesto po tužitelju zatraženih troškova od po 200,00 eura uz razloga što navedeni podnesci nisu obrazloženi podnesci, te se radi o podnescima iz tbr.8.4. Tarife (obavijest plaćenoj sudskoj pristojbi, o novom punomoćniku, o dostavi dokaza o uplati troškova vještačenja).
98. Tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak od 200,00 eur na ime zastupanja na ročištu od 18. ožujka 2025. jer je isto ročište odgođeno prije raspravljanja, te se radi o trošku iz tbr.9.5. Tarife.
99. Tužitelju nisu dosuđeni zatraženi troškovi sastava podnesaka od 6. rujna 2023., 4. rujna 2024. i 26. veljače 2026. u zatraženim iznosima od po 200,00 eura jer se radi o podnescima kojima tužitelj urgira postupanje suda, zakazivanje ročišta za koje troškove nije dogovoran tuženik.
100. Tužitelju nije dosuđen ni zatraženi trošak od 100,00 eura na ime zastupanja na ročištu za objavu presude jer sud nije zakazao ročište za objavu presude.
101. Stoga je i trošak PDV-a utvrđen na iznos na 350,00 eur, a ne na zatraženi iznos od 675,00 eur.
102. Isto tako trošak vještačenja utvrđen je na iznos od 600,00 eura, a ne na zatraženih 700,00 eura.
103. Kako je tužitelj zatražio naknadu troškova u iznosu od 4.210,96 eura, a dosuđen mu je trošak u iznosu od 2.485,96 eur, to ga je sud odbio sa zahtjevom za naknadu troškova iznosom od 1725,00 eur.
104. Tužitelju također, a sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP pripada pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene troškove tekućih od dana donošenja presude, a u visini određenoj odredbom čl. 29. ZOO.
Mali Lošinj, 21. svibanj 2026.
S u d a c
Gordana Holer
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
DN:
1. Punomoćniku tužitelja – Antonela Sesar, odvjetnik
2. Tuženiku – Hrvatska poštanska banka d.d.
