Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

21000 Split

Poslovni broj: P-2742/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja IĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Tanji Boti, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, radi obvezno – isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 5. svibnja 2026., u prisutnosti tužitelja uz punomoćnicu i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude uz prisutnost zamjenice punomoćnice tužitelja, 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike ugovornih kamata iznos od 127,73 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 4,21 EUR od 31.10.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 0,23 EUR od 30.11.2008. pa do isplate,

-na iznos od 4,21 EUR od 31.12.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,21 EUR od 31.1.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 4,21 EUR od 28.2.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 31.3.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 30.4.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 31.5.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 30.6.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 31.7.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 31.8.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 30.9.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 31.10.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 30.11.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 31.12.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 31.1.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 28.2.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 31.3.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 6.15 EUR od 30.4.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 31.5.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 30.6.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 31.7.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 31.8.2010.g. pa do isplate,

koja kamata se od dopijeća pa do 31.12.2007.g. računa po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008.g. do 31.7.2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.8.2015.g. do 31.12.2022.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. "

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535 tužitelju IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime razlike tečaja isplati u roku od 15 dana iznos od 388,93 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 5,18 EUR od 30.9.2005.g. pa do isplate,

-na iznos od 5,21 EUR od 31.10.2005.g. pa do isplate,

-na iznos od 5,72 EUR od 30.11.2005.g. pa do isplate,

-na iznos od 3,66 EUR od 31.12.2005.g. pa do isplate,

-na iznos od 3,09 EUR od 31.1.2006.g. pa do isplate,

-na iznos od 9,10 EUR od 31.10.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 12,65 EUR od 31.12.2008.g. pa do isplate,

-na iznos od 15,20 EUR od 31.1.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 16,36 EUR od 28.2.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 13,28 EUR od 31.3.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 13,89 EUR od 30.4.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,99 EUR od 31.5.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 3,76 EUR od 30.6.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,33 EUR od 31.7.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,24 EUR od 31.8.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 8,07 EUR od 30.9.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 6,15 EUR od 31.10.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 9,76 EUR od 30.11.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 12,66 EUR od 31.12.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 16,77 EUR od 31.1.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 15,83 EUR od 28.2.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,42 EUR od 31.3.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,36 EUR od 30.4.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 22,43 EUR od 31.5.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 40,31 EUR od 30.6.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 36,63 EUR od 31.7.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 47,88 EUR od 31.8.2010.g. pa do isplate,

koja kamata se od dospijeća pa do 31.12.2007.g. računa po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1.1.2008.g. do 31.7.2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.8.2015.g. do 31.12.2022.g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.005,00 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj IĆ tužbom od 7. lipnja 2023. protiv Raiffeisenbank Austrija d.d. navodi da je 26. srpnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 418-50-2968862 kojim je njemu kao korisniku kredita odobren iznos u kunskoj protuvrijednosti od 20.763,34 CHF. Dana 29. srpnja 2005. isti je potvrđen kao privatna isprava pred javnim bilježnikom Jagodom Makelja Šuljić broj: OU-863/05. U unaprijed formuliranom Ugovoru da je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak (dalje: CHF) te je otplata kredita u čl. 10 Ugovora vezana uz ovu istu valutu. U Ugovor da je ugrađena nepoštena i ništetna ugovorna odredba na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Isto tako da je u Ugovor unesena ništetna ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika bez ugovaranja bilo kakvih parametara i kriterija promjenjivosti. Prednik tuženika da je prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Poziva se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 iz koje je razvidno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu sklopljenog među strankama u dijelu o švicarskim francima kao valuti uz koju je vezana glavnica kao i promjenjivoj kamatnoj stopi jer tužitelj nije bio informiran o riziku koji za sobom povlače takve ugovorne odredbe. Tužbom traži isplatu iznosa kojeg tuženik neosnovano stekao.

1.1. Nakon dostavljenog nalaza i mišljenja tužitelj specificira tužbeni zahtjev dana 21. travnja 2026. tražeći da sud donese kondemnatornu presudu i naloži tuženiku isplatu od 127,73 EUR-a na ime više plaćenog temeljem ugovorene promjenjive kamatne stope i 388,93 EUR-a na ime razlike tečaja po Ugovoru o kreditu broj: 418-50-2968862.

2. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da nije sporno da je sklopljen predmetni Ugovor i da je ugovorena redovna kamatna stopa 5,50% godišnja, promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Odredba o promjenjivosti kamatne stope da je jasna, lako uočljiva, razumljiva i da nije zahtijevao fiksnu kamatnu stopu već je pristao na odredbu Ugovora kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Ističe prigovor zastare. U odnosu na valutnu klauzulu da je obavijestio tužitelja o svim okolnostima i rizicima te je tužitelj nakon što je bio upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule odabrao valutnu klauzulu CHF. Ističe prigovor zastare i u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništetne valutne klauzule.

2.1. Tuženik se podneskom 29. travnja 2026. protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 418-50-2968862 (str. 11-15 spisa), Otplatni plan za Ugovor broj 418-50-2968862 (str. 17-20 spisa), Otplatnu tablicu od 26.7.2005. (str. 21-22 spisa), Saldo konti kartica (str. 23-28 spisa), Izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke (str. 268-273 spisa), saslušan je tužitelj (str. 291 spisa).

4. U postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Anti Mrčela, koji je sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje dana 13. ožujka 2026. Tužitelj kao ni tuženik nije imao prigovora na dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka.

4.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev prema rezultatima provedenog vještačenja što se ne smatra preinakom tužbenog zahtjeva, posebno kada se ima u vidu činjenica da je došlo do smanjenja visine tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotno postavljeni zahtjev. Ne radi se ni o povlačenju tužbe iz čl. 193. ZPP za koje se traži pristanak tuženika, pa je tuženikovo protivljenje neosnovano.

5. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

6. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF te povrat stečenog bez osnove na temelju tih odredbi koje tužitelj smatra ništetnima. S obzirom na to da tužitelj ovom tužbom nije postavio i deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, sud je o pitanju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a što je pretpostavka za odlučivanje o kondemnatornom tužbenom zahtjevu, odlučivao kao o prethodnom pitanju.

7. Kao prethodno pitanje u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva na isplatu je pitanje ništetnosti spornih odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u razdoblju otplate kredita.

8. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 26. srpnja 2005., pa je za ocjenu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi mjerodavan tada važeći Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03-dalje: ZZP/03), 8.1. Uvidom u ugovor o kreditu od 26. srpnja 2005., sud utvrđuje :

- da je sklopljen između tužitelja i tuženika za kupnju novog vozila (čl. 6.) u iznosu kunske protuvrijednosti 20.763,34 CHF (čl. 1.), redovna kamata 5,50%, godišnja, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl. 2.) na rok otplate 60 mjeseci (čl. 4.), a sve obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF za kune na dan isplate kredita, a za otplatu kredita uz valutnu klauzulu na dan plaćanja i mogućih obračuna, kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća prema otplatnom planu. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (čl. 7.).

9. Po iskazu tužitelja (str. 291 spisa) sud zaključuje da mu je u banci predložen kredit u CHF pa se odlučio na podizanje predmetnog kredita, nije bio informiran što bi bila valutna klauzula kao i promjenjiva kamatna stopa. Pročitao je Ugovor ali nije sumnjao u odredbe iz Ugovora stoga nije tražio dodatna pojašnjenja za pojmove valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Vjerovao je bankaru. Nije bio svjestan da bi se rata kredita mogla mijenjati jer ga nitko nije upozorio pa nije očekivao.

9.1. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja, jer je iskazivao na uvjerljiv način, njegov iskaz je životan i logičan te je u skladu sa dokumentacijom u spisu.

9.2. Dovodeći u međusobnu vezu sadržaj Ugovora o kreditu od 26. srpnja 2005. sa prihvaćenim iskazom tužitelja sud utvrđuje da je tužitelj predmetni kredit podigao kao fizička osoba radi kupnje vozila, dakle kao potrošač (a banka je trgovac, pa se radi o potrošačkom ugovoru), s time da se radilo o kreditu u kunama (s valutnom klauzulom) i promjenjivom kamatnom stopom. Mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća bez da je pritom u ugovoru naznačeno kako će rasti mjesečni anuiteti. Sud nadalje utvrđuje da je tuženik tužitelju samo ponudio unaprijed pripremljeni ugovor o kreditu sa takvim parametrima te da tužitelj uopće nije imao mogućnost pregovarati o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, nije mu bilo objašnjeno o čemu ovisi promjena anuiteta niti je na tu promjenu mogao utjecati.

10. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03-dalje: ZZP/03), važećem u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Po odredbi čl. 59. ZZP/03 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a između ostalog, poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena, ukupan iznos tih uplata (st. 1.), a u slučaju kada nije moguće izraziti efektivnu kamatnu stopu pisani ugovor mora sadržavati odgovarajuću obavijest potrošaču koja mora sadržavati najmanje obavijest o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu izmijeniti (st. 2.).

11.1. Po odredbi čl. 62. ZPZ/03 zajmodavac je dužan, u primjerenom roku prije sklapanja ugovora, u pisanom obliku obavijestiti potrošača o najvišem iznosu zajma, ako takav postoji, o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi te pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o pretpostavkama i postupku raskida ugovora.

12. Po odredbi čl. 81. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).

12.1. Po odredbi čl. 82. ZZP/03 pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 91., su između ostalih odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom; odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga; odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

12.2. Po odredbi čl. 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

12.3. Po odredbi čl. 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

12.4. Po odredbi čl. 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, a po čl. 86. ZZP/03 dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

13. U konkretnom slučaju, iako je ugovorna odredba o promjenjivoj valutnoj klauzuli lako uočljiva, ona za potrošača nije napisana na razumljiv način jer nije navedeno o kojim objektivnim okolnostima ovisi njena promjenjivost. Stoga je u smislu odredbe čl. 87. ZZP/03 dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.

14. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

15. Presudom Visokog trgovačkog suda od 13. lipnja 2014. (Pž- 7129/13) potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope. U odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti valutne klauzule u CHF, prvostupanjska presuda je preinačena i tužbeni zahtjev je odbijen. Pravna shvaćanja Visokog trgovačkog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope kao i ona o valjanosti valutne klauzule podržao je Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je presudom od 9. travnja 2015. (Revt-249/14) odbio revizije stranaka. Nakon što je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III/2521/2015 i dr. od 13. prosinca 2016. djelomično usvojena ustavna tužba "Potrošača" te je ukinuta presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 u dijelu kojim je odbijena revizija "Potrošača" protiv pravomoćne presude kojem je odbijen zahtjev koji se odnosi na poštenost valutne klauzule, Vrhovni je sud ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na valutnu kaluzulu te je predmet vraćen na ponovljeni žalbeni postupak Visokom trgovačkom sudu. Presudom od 14. lipnja 2018. (Pž- 6632/17), Visoki trgovački sud je, u ponovljenom postupku, potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je sud utvrdio da je svaki pojedini tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača korištenjem ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te im naložio prekinuti s korištenjem tih odredaba i zabranio im korištenje takvih i sličnih ugovornih odredaba ubuduće. Presudom od 3. rujna 2019. (Rev-2221/18) Vrhovni sud Republike Hrvatske je odbio reviziju kreditora protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda kojim je potvrđena nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu upućujući pritom na razloge iz drugostupanjske presude. Dakle spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno je okončan i to na način da su konačno obje sporne ugovorne odredbe i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati kao i odredba o valuti švicarski franak utvrđene nepoštenim i ništetnim.

16. Sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako pravno shvaćanje izrađeno je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018).

17. U navedenoj odredbi članka 502.c ZPP riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava – samo ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni i samo u korist fizičkih i pravnih osoba čije interese i prava tužitelj (posredno, tražeći apstraktnu pravnu zaštitu) štiti. Proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti ovisilo bi, dakle, o tome je li presuda povoljna ili nepovoljna za tuženika .Pojedine fizičke i pravne osobe moći će se pozivati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; one će se moći pozivati i na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kad bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali s onim što bi oni htjeli zaštititi. Nadalje, kad se u Zakonu govori o naknadi štete; misli se na kompenzacijski zahtjev koji postavlja potrošač prema trgovcu, u ovom slučaju klijent prema banci. Taj kompenzacijski zahtjev obuhvaća sve oblike kompenzacije, ne samo štetu u uskom smislu riječi. Naime, u potrošačko-pravnoj terminologiji povrijeđeni potrošač redovito ima prema trgovcu neki odštetni zahtjev u užem smislu te riječi. Međutim, nezamislivo je da bi sud u konkretnoj parnici bio vezan utvrđenjem iz kolektivne presude u dijelu naknade štete, a kad se traži vraćanje preplaćenoga da bi vrijedilo drugo pravno shvaćanje, o istom pitanju. Stoga termin naknade štete iz odredbe 502.c ZPP-a treba tumačiti u teleološkom smislu tj. u smislu, duhu i cilju te odredbe. Uostalom, presuda iz kolektivne parnice, uza sve svoje posebnosti, djeluje na druge sporove, i druge sudove, ponajprije snagom uvjerljivosti i obrazloženosti svojih stajališta.

18. Slijedom navedenog tužitelj se ispravno pozvao na naprijed navedene presude u tzv. "Parnici Potrošač", a sud je u sporovima individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama vezan za utvrđenja u gore navedenoj parnici.

19. Ovaj sud smatra da su ništene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutnu klauzulu i ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu smatrajući da je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja.

20. Stoga sud utvrđuje da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu od 3. veljače 2006. u dijelu u kojem se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu što je sud utvrdio kao prethodno pitanje.

21. Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u kojim je ugovorena valutna klauzula valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama.

22. Tuženikov prigovor zastare djelomično je osnovan. Zastarni rok za potraživanja po osnovu stjecanja bez osnove je 5 godina, a teče od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu. Kako se tužitelj poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., zastara potraživanja za preplaćene kamate nastupila 14. lipnja 2019. za sve banke, osim za Sberbank (Volksbank), za koju zastara preplaćenih kamata nastupa u lipnju 2023., dok zastara potraživanja preplaćenog tečaja CHF nastupa za svih 8 osuđenih banaka u lipnju 2023. Budući da je tužba u ovom predmetu zaprimljena 7. lipnja 2023., to je nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope.

22.1. Stoga je sud odlučio kao u izreci pod točkom I.

23. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži povrat stečenog bez osnova na temelju primjene ništetnih ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., tako da u tom slučaju nije nastupila zastara tražbina za podnošenje konkretne tužbe. Napominje se i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. odlučujući o izvanrednoj reviziji, zauzeo pravno shvaćanje prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

23.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, u kojem pravnom shvaćanju je zaključeno da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

23.2. Pozivajući se na gore navedeno shvaćanje te imajući u vidu da je pravomoćno okončan spor pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude koja je utvrđivala ništetne odredbe kojom s kredit veže za valutu CHF, a ta presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., kao i to da je zastarni rok po stjecanju bez osnove pet (5) godina, dok je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2023.,to jasno proizlazi da je prigovor zastare istaknut od strane tuženika neosnovan

24. Odredbom članka 323. ZOO, propisane su posljedice ništetnosti te je određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Tužitelj, temeljem izvršenih isplata s osnove vezane za promjenjivost kamatne stope koja je odredba Ugovora u ovom postupku utvrđena ništetnim potražuje povrat stečenog bez osnove (članak 1111., odnosno 1115. ZOO).

25. Vezano uz visinu tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Anti Mrčeli.

26. Nakon provedenog financijskog vještačenja, stalni sudski vještak za financije Ante Mrčela iznio je sudu i strankama svoj nalaz i mišljenje u kojem je istaknuo da je tužitelj je kao korisnik kredita uslijed primjene valutne klauzule u razdoblju cjelokupne otplate platio zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita preplatio iznos od 388,93 EUR-a.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Ante Mčela s obzirom na to da je nalaz dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.

28. Stalni sudski vještak izračun je sačinio na način da je iskazao ukupan iznos preplata pa je sud prihvatio više plaćene iznose jer je temelj ovog postupka tužiteljeva tvrdnja o ništetnosti ugovornih odredbi ugovora koji je sklopio u svojstvu potrošača

29. Stoga je valjalo tuženika obvezati na isplatu iznosa 388,93 EUR zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose anuiteta.

30. Što se tiče pitanja tijeka kamata na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF ovaj sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove nepoštenog stjecatelja koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja ugovorio ništetne odredbe pa stoga sud smatra da zakonske zatezne kamate teku od dana plaćanja anuiteta, a odluka o kamatnoj stopi na iznos pretplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja CHF temelji se na odredbi članka 277. ZOO, Zakonu o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 53/91), te Uredbama o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94, 36/96, 76/96, 72/02 i 153/04) , kao i na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. ZOO, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

31. Stoga je u tom dijelu valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 2., članku 155. i članku 164. ZPP. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir konačna vrijednost predmeta spora u iznosu od 516,66 EUR, te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

33. Tužitelj je u parnici uspio u pogledu dokazivanja osnova zahtjeva sa 75%, imajući na umu da je u zastari potraživanje ugovorene promjenjive kamatne stope, dok je u pogledu visine zahtjeva uspio u omjeru od 68% (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu utuženo 516,66 EUR-a, a dosuđeno 388,93 EUR), pa dakle njegov ukupan uspjeh u sporu iznosi 71,5%, pa tužitelju u okviru postavljenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 158/23 i 107/25; dalje: Tarifa) pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 100,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podnesaka od 18.2.2026., 21.4.2026. – po 100,00 EUR (Tbr. 8/1);

- trošak pristupa na ročište radi od 5.3.2026., 5.5.2026. – po 100,00 EUR (Tbr. 9/1)

- trošak pristupa na ročište radi objave – 50 EUR-a (Tbr. 9/3)

što zajedno sa PDV-om (Tbr. 46) iznosi 562,50, pa imajući ukupan uspjeh u sporu od 71,50 % tužitelju se određuje sveukupno 405,00 EUR čemu valja dodati trošak vještačenja u iznos od 600,00 EUR, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadnom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

33.1. Međutim tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presude, obzirom je stupanjem na snagu Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" broj: 118/18, 51/23 od 20. svibnja 2023., u čl. 11. toč. 20. propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudske pristojbe.

34. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po punomoćniku

- u spis