REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3

Poslovni broj: K-162/2026-22

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu pojedincu Edhemu Kapetanoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Nujić u kaznenom predmetu protiv optuženog GN, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 3. i članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25.: dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 27. siječnja 2026. broj KO-DO-38/2026, nakon javne rasprave zaključene 27. travnja 2026. u prisustvu zamjenice ODO u Novom Zagrebu EN, optuženog GN i braniteljice optuženika, odvjetnice Marije Balenović, 29. travnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, objavio je i

p r e s u d i o  j e

optuženi GN, sin G i ŽN, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, autolakirer, sa završenom SSS, nezaposlen, uzdržava se od povremenih poslova, OIB: [osobni identifikacijski broj], neoženjen, bez djece, bez čina i odlikovanja, bez imovine, kazneno neosuđivan, ne vodi se protiv njega drugi kazneni postupak

k r i v  j e

I. što je

- u vremenu od točno neutvrđenog dana tijekom lipnja 2024. do 14. studenog 2025. u [adresa], u obiteljskoj kući u kojoj je živio u zajedničkom kućanstvu s majkom ŽN, u cilju da ponizi i povrijedi dostojanstvo svoje majke ŽN, protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, učestalo se dovodio u alkoholizirano stanje te u takvom stanju od majke tražio novac za cigarete, a kada bi ista odbila, odgurivao imenovanu te ju vrijeđao pogrdnim riječima govoreći joj da je glupa, da je kurva, da mu nitko ništa ne može, upućivao joj psovke „ ČN ti mater“ te razbijao pokućstvo da bi zatim 14. studenog 2025. oko 20,00 sati pod utjecajem alkohola došao u prizemlje kuće i zatražio od ŽN da mu da nešto za jesti, nakon čega joj je uputio psovke, a kada se ŽN počela udaljavati od njega uhvatilo ju rukom za majicu u predjelu prsa i počeo ju tresti i udarati rukama u prsa te u cilju da zastraši ŽN istoj rekao da će zapaliti kuću i da će svi gorjeti, a čime je kod imenovane izazvao osjećaje uznemirenosti i straha za njezin život te ponizio i povrijedio njezino dostojanstvo,

- dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod bliske osobe izazvao strah za njezinu sigurnost te ju doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo te drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11 i kazneno djelo protiv braka i obitelji – nasiljem u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, sve u svezi članka 51. KZ/11.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženiku se za kazneno djelo prijetnje utvrđuje kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci,

Na temelju članka 179.a KZ/11 optuženiku se za kazneno djelo nasilja u obitelji utvrđuje kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca,

te se na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženi GN

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci

Na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženom GN se izriče djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava 8 (osam) mjeseci, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u kaznu zatvora koju izvršava uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i u istražnom zatvoru od 14. studenog 2025. do 29. travnja 2026. kada je pušten na slobodu.

IV. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja o ovisnosti o alkoholu, a u trajanju koje je 3 (tri) godine dulje od neuvjetovanog dijela kazne izrečene u okviru uvjetne osude.

Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom iz članka 69. KZ/11 izrečenom u okviru uvjetne osude.

V. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08) optuženi GN se u cijelosti oslobađa obveze plaćanja svih troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. ODO u Novom Zagrebu podiglo je kod ovoga suda 27. siječnja 2026. optužnicu broj KO-DO-38/2026 inkriminirajući optuženom GN kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, iz članka 139. stavak 2. u vezi sa stavkom 3. KZ/11 te kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11, a sve u vezi sa člankom 51. KZ/11.

2. Optuženi GN upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret predmetnom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka, ispitana je oštećena ŽN te svjedoci RN, ZN i PN. Pročitani su dokazi pa tako izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, zapisnik o ispitivanju alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijski broj [serijski broj], izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji, zapisnik o ispitivanju alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijski broj [serijski broj], zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve ŽN, zapisnik o ispitivanju svjedoka VN s DVD snimkom, pisani nalaz i mišljenje o provedenom psihijatrijskom vještačenju optuženika od 22. siječnja 2026. te je pročitan izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika. Na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08, ispitan je optuženi GN.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi GN počinio kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavak 2. u vezi sa stavkom 3. KZ/11 te kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11, u vezi sa člankom 51. KZ/11., a sva na štetu oštećene ŽN na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

5. Optuženi GN je iskazujući kod suda u odnosu na inkriminaciju naveo je da se ne osjeća krivim, jer mamu nije ni gurnuo ni tukao, a tvrdi da su on i mama u dobrim odnosima. Isto tako je naveo da mami nije prijetio. On je ovo što se dogodilo okarakterizirao kao svađu i prepiranje. Smatra da može živjeti bez alkohola i to je odluka koju mora sam donijeti.

Optuženik je tijekom prethodnog postupka pred zamjenikom državnog odvjetnika u odnosu na inkriminaciju u bitnome iskazao da on negira počinjenje inkriminiranih kaznenih djela koja su mu stavljena na teret. Isto tako je naveo da nije kriv, ali priznao je da je gurnuo majku jer su se posvađali pa je onda brat pozvao policiju. Navodi da ne pije svaki dan, nešto mu je majka prigovorila, malo ju je gurnuo i nije joj ništa prijetio. Ranije se liječio zbog ovisnosti u KB Jankomir kod dr. E. Nikada nije bilo slične situacije i u odličnim je odnosima s majkom.

6. Imajući na umu iskaz optuženika evidentnim proizlazi da u ovom postupku, u odnosu na događaj od 14. studenog 2025. u Donjem Stupniku, na adresi [adresa], nije osporavano da je optuženik u inkriminirano vrijeme bio u stanu u kojem živi na naznačenoj adresi, nije osporavano da je s njime bila oštećenica koja mu je nešto prigovarala, nije osporavano niti da je između njih dvoje nastala svađa i prepiranje. Isto tako nije osporavano da optuženik konzumira alkohol.

6.1. Nasuprot utvrđenom, optuženik je u ovom postupku osporavao u odnosu na događaj od 14. studenog 2025. u Donjem Stupniku, u stanu na adresi [adresa], da bi oštećenicu gurnuo iako je u prethodnom postupku pred zamjenikom državnog odvjetnika izjavio da je gurnuo oštećenicu prilikom svađe. Optuženik nadalje osporava činjenicu da je oštećenici prijetio.

7. Oštećena ŽN iskazala je kod suda na raspravi održanoj 24. travnja 2026. da u cijelosti ostaje kod svog iskaza koji je dala na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Velikoj Gorici. Istaknula je da se kritične zgode uplašila GN. Naime, ona je onkološki bolesnik te je kada je nasrnuo na nju mogla pasti i potrgati se. GN je agresivan samo kada je pod utjecajem alkohola. Nju je njega strah u pijanom stanju, kada je trijezan ona ga se ne boji. Njeno mišljenje je da je GN od istražnog zatvora potrebnije liječenje zatvorenog tipa. GN je dosad već bio na otriježnjenju nakon čega je pušten. Policija je zbog njega kod njih doma bila već više od deset puta i bio bi pušten već drugi dan. GN nije nikada bio ni jedan period u zatvoru.

Tijekom prethodnog postupka oštećena ŽN je dala iskaz na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Velikoj Gorici te je opisala svog sina GN kao kroničnog alkoholičara koji je u zadnje vrijeme postao agresivan kad popije. Govori da je GN alkoholičar unazad 18 godina, a posljednjih godinu dana je njegov alkoholizam izmakao kontroli. Tvrdi da se GN ne trijezni, počinje s konzumacijom alkohola otkako se probudi pa dok ne ode spavati. Govori kako je zapustio i higijenu, po cijele dane samo konzumira alkohol. Opisuje kako je u potkrovlju, njegovom dijelu kuće, pronašla brojne boce alkoholnih pića i to žestokog pića, tako i pokraj kreveta u kojemu GN spava. Unazad godine do godinu i pol dana, odnosno kako je počeo sve više konzumirati alkohol, postao je agresivan kada popije. Oštećenica je navela da ju je pod utjecajem alkohola unazad godinu dana praktički svakodnevno vrijeđao, a u nekoliko navrata je svjedočila kako razbija pokućstvo. U jednoj je epizodi tako bacio stolić, u drugoj nogom udario u namještaj pri čemu se je razbilo staklo pričvršćeno na tom komadu namještaja. Oštećenica negira da je prije spornog dana bio fizički agresivan prema njoj, već spominje da bi ju znao nekad lagano pogurnuti. Navela je da je dana 14. studenog 2025., oko 20:00 h, GN došao u njezin dio kuće (prizemlje kuće) i rekao da je gladan te mu je ona dala jelo. GN je potom opsovao, rekao „bog ti mater“, počeo vikati, ona je potom krenula prema vratima kako bi se od GN odmaknula. U toj namjeri ju je spriječio GN koji ju je zaustavio, primio rukom za majicu u području prsa i snažno je tresao pri čemu ju je udarao u područje prsnog koša. Pri tome je nastavio psovati te je prijetio kako će zapaliti kuću i da će oni svi gorjeti. Uspjela je otvoriti vrata kuće tako da je događaj vidio njen unuk koji je s prvog kata došao dolje u pomoć. Tome je svjedočio i sin RN koji je dotrčao u kuću s dvorišta i pomogao joj. Oštećenica je navela da je i ranije znao prijetiti kako će zapaliti kuću i njih zajedno s kućom, to je izrekao više od deset puta unazad mjesec dana, a najčešće nakon što mu ona ne bi dala novce na njegov zahtjev. Osjeća kako bi GN uistinu mogao to učiniti kada je pod utjecajem alkohola. Istaknula je da se po otriježnjenju u najvećem broju slučajeva ne bi u potpunosti sjećao događaja u pijanom stanju, a kada bi ga se konfrontiralo bilo bi mu krivo te bi se za svoje ponašanje ispričavao. Navela je da joj je pod utjecajem alkohola GN svakodnevno psovao („bog ti mater, „ ČN ti mater“) te ju je vrijeđao („budalo jedna“, „šašava si“). Njegovo ponašanje pod utjecajem alkohola je u njoj budilo osjećaj intenzivnog jada i poniženja. O njegovom ponašanju je upoznat i sin RN koji je u više navrata svjedočio Željkovim napadima na nju.

8. Svjedok RN iskazao je pred ovim sudom da u cijelosti ostaje kod svog iskaza koji je dao na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Velikoj Gorici 11. prosinca 2025. Sporni događaj je vidio zapravo tek kada se završio tj. taman se bio parkirao u dvorište i vidio je sina kako trči i mamu kako gura GN van iz kuće. Mama i GN su mu prepričali događaj, GN je rekao da ju nije tukao, a mama je rekla da ju je primio za majicu, gurao i tražio novce. Njemu GN nikada nije prijetio. Kad je trijezan, GN je super čovjek, a kad popije alkohol onda se skroz promijeni. Policija je, misli, tri puta prije ovoga događaja intervenirala u njihovoj kući zbog GN. Obično bi ga odveli na triježnjenje i onda bi ga pustili. GN je jednom prilikom kada je bio pušten s triježnjenja rekao da mu sustav ne može ništa te je rekao da su ga opet kao i prije pustili. GN se već dva puta liječio u Jankomiru zbog ovisnosti o alkoholu, međutim to je bilo otvorenog tipa, vrlo brzo nakon toga bi se opet vratilo sve na staro čim bi on imao novce za alkohol. Prije godinu dana, a nakon liječenja GN u periodu od čak tri mjeseca nije pio alkohol. U tom periodu su normalno živjeli, pomagao je mami, krečio je stan i nije bilo razmirica.

Svjedok RN je na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Velikoj Gorici izjavio da njegov brat GN već godinama ima problem s alkoholom, jer previše pije, a u zadnje vrijeme je baš postao agresivan pogotovo prema majci koju napada i traži ju novce. To se događa gotovo svakodnevno, jer iako se radi o manjim iznosima koje GN vrati majci, majka mu više ne želi davati novce. Kad on dođe, GN nije agresivan, ali kako žive iznad majke čuju galamu pa znaju da je došlo do nekog problema. Kada se spusti dolje uvijek je majka rastresena, jer joj GN psuje Ž, ružno priča, govori „pas mater“, „ ČN mater“, „svi me jebete“, „što me svi jebete“. Zna biti i fizički nasilan prema majci na način da ju gura, a posebno se sjeća događaja od prije otprilike godinu dana kada ju je isto tako gurnuo pa je pala i udarila glavom. GN je tada došao po njegovu suprugu i rekao da ne zna što je s majkom da ne reagira, plakao je i supruga je točno mislila da je uslijed guranja pala i udarila glavom i da je možda i mrtva, ali je sve na kraju dobro prošlo. Zadnji događaj je bio 14. studenog 2025. godine oko 8 sati navečer i on je tada taman dolazio doma, kada je vidio da njegov sin trči dolje, a majka je stajala na vratima i mahala je rukama kao da se brani. Ispričala mu je da je optuženik došao kući pijan i dala mu je jesti da dođe k sebi, kao i inače da bi mu u jednom trenutku pala jakna u kojoj je bila flaša pa ju je optužio da mu pregledava jaknu, tada je na nju nasrnuo, psovao je „ ČN mater“, a na to je dotrčao njegov sin. Također mu je rekla da ju je i tada gurnuo, da ju je primio za prsa i lupio. GN zna kada mu majka ne da novce prijetiti, a u zadnje vrijeme često govori da će zapaliti kuću, da će ih sve zapaliti, jer ionako tu ništa nema. To govori kada je mrtav pijan, a kada se otrijezni onda je sve normalno. Nije mu poznato je li to govorio i u zadnjem događaju, jer kada je došao već je sve bilo gotovo. Ne znam da bi majci govorio druge uvredljive riječi osim onoga što je već naveo. Osobno je bio prisutan situacijama kada je GN gurao majku.

9. Svjedok ZN iskazao je pred ovim sudom da GN poznaje gotovo cijeli život i da su vjenčani kumovi. Što se tiče odnosa njega i njegove majke, zna da su odnosi bili dobri do pred kraj, a problemi su nastali zbog njegove konzumacije alkohola. Što se tiče ovog konkretnog ekscesa za njega zna, jer mu je gospođa ŽN ispričala da je taj dan došao doma u alkoholiziranom stanju, ručao je, nakon čega je postao agresivan prema njoj iz kojeg razloga je ona pozvala policiju. Znao je otići kod njih doma, ali nije nikada prisustvovao nekoj konfliktnoj situaciji. Kao njegov prijatelj svjestan je da GN ima problema s alkoholom te su mu oni kao prijatelji pokušali sugerirati da smanji alkohol. GN nije nikada prema njemu bio nasilan.

10. Svjedok PN iskazao je pred ovim sudom da GN poznaje odmalena. Za njega može reći da je dobar čovjek. Istaknuo je da ne zna ništa o njegovom odnosu s njegovom majkom. Nikada nije bio u istom društvu s njim i njegovom majkom da bi mogao komentirati njihov odnos. Smatra da GN ima velikih problema s alkoholom. GN prema njemu nikada nije bio nasilan.

11. Tijekom prethodnog postupka provedeno je psihijatrijsko vještačenje po vještaku prof. psihologu ŠN i vještakinji izv. prof. prim. dr. sc. SN po nalogu ODO Novi Zagreb radi utvrđivanja duševnog stanja optuženog GN i stupnja ubrojivosti tempore criminis s obzirom da je postojala sumnja u isključenje ili smanjenje ubrojivosti.

11.1. Tako je vještak prof. psiholog ŠN nalazom utvrdio da je optuženik prosječnog intelektualnog funkcioniranja sa znakovima organskog moždanog oštećenja kognitivnih sposobnosti. U testovima ličnosti dobiveni rezultat je ukazao na narcisoidnost, latentnu agresivnost, niži prag tolerancije frustracije, mogućnost pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija, slabije učenje iz iskustva, poteškoće u stvaranju dubljih emocionalnih odnosa, poteškoće s preuzimanjem odgovornosti, projektivnost, nepovjerljivost, pretjeranu interpersonalnu osjetljivost, rigidnost, poteškoće u socijalnom funkcioniranju, poteškoće na motivacijskoj razini, poteškoće na afektivnom planu, potiskivanje, negiranje te smanjenu kritičnost.

11.2. Prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji vještakinja izv. prof. prim. dr. sc. SN je utvrdila da je optuženik u tri navrata bio hospitalno liječen u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan, a vođen je pod dijagnozama sindrom ovisnosti, prema MKB- 10 šifra F10.2 te patološka sklonost kockanju, prema MKB-10 šifra F63.0. Vještakinja je analizirala osobno i socijalno funkcioniranje optuženika te njegov odnos prema alkoholu te je ustvrdila da ovisnost o alkoholu predstavlja osnovno dijagnostičko obilježje kod optuženika. Sam optuženik odnos prema alkoholu opisuje neproblematičnim te smatra da je njegovo dosadašnje psihijatrijsko liječenje bilo bez potrebe tvrdeći da on na liječenje nije pristajao niti je smatrao da mu je to liječenje potrebno. Svoje osobno i socijalno funkcioniranje opisuje urednim i tek na konfrontacije s podacima u dokumentaciji dopušta mogućnost da u pojedinim vremenskim intervalima možda i nije najbolje funkcionirao, ali isključivo u kontekstu određenih stresnih situacija (problemi na poslu, prekid emocionalne veze…). Svoje odnose s majkom i bratom opisuje kao uredne i pune razumijevanja i tek nakon konfrontacije s podacima u spisu dopušta mogućnost da je bilo nekih spornih situacija, ali da on sigurno nije nikoga htio ozlijediti. Unatoč navedenom, on kroz duži period vremena nije korigirao svoje ponašanje, odnosno nije održao dužu apstinenciju niti se je odlučio za soluciju liječenja od alkoholizma na što ga je poticala i njegova obitelj. U cijeloj priči umanjuje ulogu ovisnosti niti smatra da bi se zbog problema s alkoholom morao liječiti. Zaključno, u prilog dijagnoze alkoholne ovisnosti govore sljedeći podaci: dugotrajno pijenje, učestala i u periodima kontinuirana konzumacija alkohola s razdobljima kraće apstinencije, razvoj tjelesnih apstinencijskih smetnji po prekidu konzumacije alkohola, promjena obrasca pijenja sa smanjenjem tolerancije, gubitak kontrole nad količinom konzumacije, žudnja, razvijene dugotrajne socijalne posljedice te nastavljanje s uporabom alkohola unatoč jasnim činjenicama o neoporecivim štetnim posljedicama. Također je evidentno da alkohol kod optuženika dovodi do sniženja tolerancije frustracija i smanjenja samokontrole te lakšeg oslobađanja agresivnih impulsa. Dodatno se kod optuženika u psihičkom statusu prilikom vlastitog ispitivanja bilježi emocionalna labilnost, oscilacije raspoloženja, nedostatak uvida i kritičnosti, kronološki slaba preciznost, davanje inkonzistentnih iskaza na ponavljane identične upite što ukazuje na početno razvijen psihoorganski sindrom koji se etiloški povezuje s dugotrajnim abuzusom alkohola. U prilog organskog moždanog oštećenja kognitivnih funkcija govori i rezultat psihologijskog testiranja. Vještakinja je zaključila da su kod optuženika primarne narcističke crte na planu ličnosti uz sklonost impulzivnim reakcijama koje su sada akceptirane u sklopu psihoorganiteta. Ono što po tom pitanju dominira kliničkom ekspresijom optuženika jest usmjerenost na sebe, nemogućnost sagledavanja vlastite uloge u kreiranju problema, projektivnost prema drugim osobama, manjkavi empatijski kapaciteti, nemogućnost ostvarivanja dubljih emocionalnih veza, prikazivanje sebe u socijalno poželjnijem svijetlu, manjkavost empatije prema drugima, nedostatna kritičnost prema vlastitom ponašanju, nedostatno preuzimanje odgovornosti za vlastite postupke, sklonost negiranju. Na pregledima provedenim za potrebe ovog vještačenja nije uočeno da bi optuženik pokazivao sumanute ideje, obmane osjetila ili druge simptome ili znakove težih duševnih bolesti. Također je iz dostupne medicinske dokumentacije razvidno da nije ranije bolovao od psihotičnog poremećaja. Alkoholizirano stanje je kod njega djelovalo dezinhibirajuće i moglo je dovesti do slabljenja mogućnosti kontrole impulsa uz sniženje tolerancije frustracija, smanjenja samokontrole i lakšeg oslobađanja agresivnih impulsa. Vještakinja je zaključila da su optuženikove sposobnosti shvaćanja značenja svojeg postupanja i vladanja svojom voljom tijekom inkriminiranog razdoblja većim dijelom bile smanjene osobito u pojedinim situacijama (stanje afektivnog naboja u kombinaciji s težom alkoholiziranosti), no nisu dosezale razinu bitnog. Ocjenjujući optuženikovu buduću opasnost sasvim je jasno da rizik proizlazi iz njegove ovisnosti o alkoholu s obzirom da je djelo počinjeno pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti. Optuženik je do sada u dva navrata liječen u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan zbog alkoholizma tijekom siječnja i veljače 2018. godine, pri čemu prilikom vlastitog ispitivanja sam govori da je na isto bio prisiljen od strane majke i brata, odnosno da on sam nije smatrao, ne smatra ni sada, da mu je liječenje tada bilo potrebno. Njegovom nedostatnom uvidu i kritičnosti spram potusu svjedoči i prekid hospitalnog liječenja u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan iz srpnja 2023. godine kada je na vlastiti zahtjev po detoksu inzistirao na otpustu iz bolnice odbijajući nastavak alkohološkog protokola. Također se anamnestički doznaje da je u više navrata, navodno dva do tri, zadržan po policijskoj intervenciji kod kuće na triježnjenju u Jedinici za zadržavanje i prepratu PU zagrebačke na Oranicama, iza čega je dobio novčanu kaznu. Navodi da je intervenciji prethodio konflikt s majkom iza čega je ona zvala policiju. Iz svega navedenog vještakinja je ustvrdila da je optuženom GN liječenje potrebno, jer bez adekvatnog tretmana postoji povišen rizik da bi u budućnosti, upravo zbog ovisnosti o alkoholu prema kojoj je pritom optuženik nekritičan, mogao počiniti novo djelo. Prema tome vještakinja je preporučila izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu prema odredbama članka 69. KZ/11. Optuženi GN nema psihopatologijskih elemenata koji bi na bilo koji način dovodili u pitanje njegovu sposobnost da aktivno sudjeluje u postupku, prema tome vještakinja je zaključila da je optuženik raspravno sposoban.

11.3. U odnosu na oba nalaza i mišljenja sud je utvrdio da su vještaci odgovorili na sva postavljena pitanja te da su nalazi izrađeni detaljno, stručno i argumentirano, zbog čega ih je sud ocijenio objektivnima, vjerodostojnima i uvjerljivima te ih u cijelosti prihvatio. Budući da niti optužba niti obrana nisu predložile neposredno ispitivanje vještaka na raspravi, sud nije našao potrebu za njihovim dodatnim ispitivanjem.

12. Prije analize dokaza izvedenih tijekom predmetnog postupka, a na okolnost utvrđivanja odlučnih, no osporavanih činjenica, prije svega je za utvrditi da iz iskaza optuženika i oštećenice suglasnim proizlazi da su njih dvoje 14. studenog 2025. bili sami, slijedom čega nema neposrednih očevidaca samog inkriminiranog događaja. Osim toga, a što također jasnim proizlazi iz iskaza sudionika ovih događaja, svakako valja imati na umu da optuženik i oštećenica imaju dugotrajno narušen i izrazito konfliktan odnos pogotovo kad je optuženik pod utjecajem alkohola, kada je prilično agresivan, neugodan, traži novce od oštećenice za alkohol, a ako ne dobije novac za alkohol onda ju najčešće vrijeđa.

13. U ovom kaznenom postupku sud je bio suočen s proturječnim iskazima optuženika i oštećenice u odnosu na odlučne činjenice.

13.1. Optuženik u svojoj obrani negira počinjenje kaznenih djela, navodeći da se radilo o međusobnoj svađi, pri čemu umanjuje svoje postupanje ističući da oštećenicu kritične zgode nije tukao niti joj prijetio, već je izjavio u prethodnom postupku pred Općinskim državnim odvjetništvom da je oštećenicu gurnuo, dok je na raspravi održanoj 27. travnja 2026. porekao činjenicu da je oštećenicu gurnuo. Isto tako optuženik poriče navode da je oštećenici kritične zgode prijetio dok je s druge strane, oštećenica dala bitno drugačiji prikaz događaja, opisujući konkretne radnje optuženika koje su se zbile kritične zgode 14. studenog 2025. oko pola osam, osam sati navečer koje prelaze okvire obične svađe, koje uključuju psovke nakon što mu je dala jesti, konkretno „ ČN mater“, a nakon što ga je upitala zašto ju psuje, započeo je s agresivnim radnjama uključujući hvatanje za odjeću u predjelu prsa, snažno tresenje i udaranje, uz istodobno upućivanje ozbiljnih prijetnji koje je uputio kritične zgode da će zapaliti kuću, da će sve gorjeti i to joj je rekao ne jednom nego najmanje pedeset puta te prijetio da će sve zapaliti. Oštećenica je nadalje navela da je nakon toga vrisnula i da su tada došli njezin unuk i sin PN koji je došao u dvorište autom, nakon čega je optuženik odmah prestao sa činom agresije prema njoj čim ih je vidio. Svjedok RN nije bio neposredno nazočan samom sukobu 14. studenog 2025., već je prenio ono što mu je oštećenica nakon događaja ispričala, a što je iskazivao detaljno i time uvjerljivo potvrdio tvrdnje oštećenice. Istaknuo je da se događaj dogodio kritične zgode 14. studenog 2025. oko 8 sati navečer kada je dolazio doma autom i da je vidio svog sina kako trči dolje te oštećenicu kako stoji na vratima i da maše rukama. Svjedok RN potvrđuje navode oštećenice koja mu je ispričala da je kritične zgode 14. studenog 2025. dala jesti optuženiku i da je optuženik nakon što mu je u jednom trenutku pala jakna u kojoj je bila boca, optužio ju da mu pregledava jaknu i na nju fizički nasrnuo na način da ju je gurnuo, da ju je primio za prsa i lupio i psovao joj „ ČN mater“. Svjedok RN je isto tako naveo, a kako je i navela sama oštećenica da je optuženik prijetio da će zapaliti kuću, da će ih sve zapaliti jer ionako tu ništa nema.

13.2. Oštećenica je detaljno opisala i ranije događaje koji su se odvijali tijekom posljednjih godinu i pol dana unutar inkriminiranog razdoblja. Navela je da je optuženik od nje učestalo tražio novac pod izlikom kupnje cigareta, dok je zapravo kupovao alkohol, a kada bi mu odbila dati novac, vrijeđao ju je pogrdnim riječima poput „budalo jedna“, „šašavka“, „baš si luda“ te joj psovao riječima „ ČN ti ČN mater“. Također je iskazala da su se takvi događaji odvijali često, pri čemu je optuženik u alkoholiziranom stanju znao bacati i razbijati predmete po kući pa je tako jednom prilikom bacio stolić, a drugom razbio pećnicu. Oštećenica je nadalje navela da je optuženik gotovo stalno pod utjecajem alkohola te da se u takvom stanju prema njoj ponaša agresivno, gura je i nagurava, pri čemu su takve epizode s vremenom postajale sve učestalije. Opisala je da je zbog takvog ponašanja kod nje bio prisutan osjećaj jada, straha i poniženja. Iskaz oštećenice potvrđen je dijelom i iskazom samog optuženika, koji ne osporava da je između njih dolazilo do učestalih svađa, kao i iskazom svjedoka VN. Navedeni svjedok iskazao je da gotovo svakodnevno čuje galamu iz prizemlja kuće u kojem oštećenica živi, dok on stanuje na katu iste kuće. Naveo je da bi se optuženik, kada bi on sišao dolje, smirio i prestao s agresivnim ponašanjem, dok je oštećenica nakon njihovih sukoba redovito djelovala uznemireno i rastreseno. Svjedok RN također je potvrdio da optuženik već godinama ima ozbiljan problem s alkoholom te da pod utjecajem alkohola postaje agresivan prema oštećenici, osobito kada od nje traži novac. Naveo je da se takve situacije događaju gotovo svakodnevno te da optuženik oštećenici upućuje vulgarne i pogrdne izraze poput „pas mater“, „ ČN mater“, „svi me jebete“ i „što me jebete“. Nadalje je iskazao da je optuženik prema oštećenici znao biti i fizički nasilan na način da ju je gurao. Posebno je opisao događaj koji se zbio približno godinu dana prije predmetnog događaja, dakle unutar inkriminiranog razdoblja, kada je optuženik gurnuo oštećenicu, uslijed čega je ona pala i udarila glavom. Naveo je da je tada optuženik došao po njegovu suprugu govoreći da ne zna što je s oštećenicom jer ne reagira, zbog čega je njegova supruga pomislila da je oštećenica uslijed pada preminula, iako na kraju nije došlo do težih posljedica. Svjedok je dodatno naveo da je osobno bio prisutan situacijama u kojima je optuženik gurao oštećenicu.

13.3. Svjedok RN je također potvrdio navode oštećenice da optuženik već godinama ima problema s alkoholom te da pod utjecajem alkohola postaje agresivan, osobito kada od oštećenice traži novac. Probleme s alkoholizmom koje ima optuženik potvrdili su i svjedoci ZN i PN koji su iskazali da optuženik ima velikih problema s alkoholom. Svjedok ZN je izjavio da su inače optuženik i oštećenica imali prije dobar odnos, ali da se to sad pogoršalo zbog njegove konzumacije alkohola. Za konkretan eksces čuo je od oštećenice koja mu je ispričala da je optuženik došao doma u alkoholiziranom stanju, da je ručao i da je nakon toga postao agresivan prema njoj zbog čega je ona bila primorana pozvati policiju. Nadalje, svjedok ZN je izjavio da nikad nije svjedočio njihovoj konfliktnoj situaciji kad je dolazio doma kod njih. Svjedok PN je izjavio da ne zna ništa o njegovom odnosu s oštećenicom, da nikada nije bio u istom društvu s optuženikom i oštećenicom i da ne može komentirati njihov odnos. Oboje svjedoka navode kako optuženik nije nikada bio prema njima nasilan.

1 0

13.4. Analizirajući obranu optuženika, uočava se da ista sadrži unutarnju proturječnost, budući da istodobno negira primjenu nasilja, ali priznaje fizički kontakt u vidu guranja tijekom prethodnog postupka pred općinskim državnim odvjetništvom. Takvo postupanje po svojoj naravi predstavlja oblik fizičke sile, neovisno o nastojanju optuženika da ga prikaže kao beznačajan čin, jer je na raspravi njihov sukob optuženik okarakterizirao kao svađu i prepiranje poričući da bi oštećenicu tukao, gurao i prijetio joj. Upravo ta nedosljednost umanjuje vjerodostojnost njegove obrane i upućuje na pokušaj umanjenja vlastite odgovornosti. Nasuprot tome, iskaz oštećenice karakterizira visoka razina detaljnosti i konzistentnosti. Oštećenica ne iznosi paušalne tvrdnje, već precizno opisuje tijek događaja, radnje optuženika i vlastitu reakciju. Njezina izjava dodatno dobiva na vjerodostojnosti činjenicom da ne preuveličava ranije događaje, već jasno razgraničava prethodno ponašanje optuženika od inkriminiranog događaja, navodeći da ranije nije bilo izraženog fizičkog nasilja, iako je postojalo učestalo verbalno zlostavljanje i povremeno guranje. Proturječja između obrane optuženika i iskaza oštećenice sud je razriješio i ocjenom iskaza svjedoka VN. Iako navedeni svjedok nije neposredno svjedočio samom činu napada od 14. studenoga 2025., njegov iskaz sud ocjenjuje značajnim jer potvrđuje stanje oštećenice neposredno nakon događaja, kao i raniji obrazac ponašanja optuženika prema oštećenici, koji se očitovao kroz vrijeđanje, prijetnje, psovanje i fizičko guranje kojemu je navedeni svjedok bio osobno prisutan. Svjedok je također opisao i ranije incidente povezane s agresivnim ponašanjem optuženika pod utjecajem alkohola. Takav iskaz u bitnome potvrđuje navode oštećenice te se uklapa u logičnu i životno uvjerljivu cjelinu svih izvedenih dokaza.

13.5. Iskazi ostalih svjedoka ZN i LN, iako ne pružaju neposredna saznanja o konkretnom događaju, dodatno potvrđuju postojanje dugotrajnog problema optuženika s alkoholom i promjene u njegovom ponašanju, što je u skladu s navodima oštećenice. Time se neizravno potkrepljuje njezin opis događaja kao logična posljedica takvog ponašanja. Sud je stoga ocijenio da proturječja između obrane optuženika i iskaza oštećenice nisu takve naravi da bi dovela u sumnju istinitost navoda oštećenice, već naprotiv, da proizlaze iz nastojanja optuženika da umanji vlastitu kaznenu odgovornost. U tom smislu, iskaz oštećenice sud prihvaća kao vjerodostojan, dok obranu optuženika u odlučnim dijelovima odbacuje.

13.6. Slijedom iznesenih utvrđenja jasnim proizlazi da je optuženikov iskaz nedosljedan i nekonzistentan, u dijelovima promjenljiv, pogotovo u dijelu gdje je optuženik pred Općinskim državnim odvjetništvom priznao da je gurnuo oštećenicu, da bi na raspravi pred sudom tu činjenicu porekao evidentno s ciljem otklanjanja kaznenopravne odgovornosti, dok je iskaz oštećenice dosljedan tijekom cijelog postupka te konačno potkrijepljen iskazom svjedoka VN koji se u cijelosti podudara s iskazom oštećene ŽN u pogledu dugotrajnosti nasilja, agresije, kontinuiranog alkoholizma optuženika i utvrđenjima vještaka prof.psihologa ŠN i vještakinje izv. prof. prim. dr. sc. SN te iskaza svjedoka ZN i LN da kod optuženog GN egzistira ozbiljan problem alkoholizma i agresije dok je pod utjecajem alkohola. Stoga je ocjena suda da je oštećenica iskazivala istinito i kada je opisivala ovaj događaj, za razliku od optuženika koji je nastojao od sebe otkloniti kaznenopravnu odgovornost.

1 1

14. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je izvan svake razumne sumnje utvrdio da je optuženi GN svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi stavka 3. KZ/11 i to postupajući s izravnom namjerom.

14.1. U odnosu na kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 sud je utvrdio postojanje svih objektivnih i subjektivnih obilježja toga kaznenog djela. Iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je optuženik tijekom duljeg vremenskog razdoblja prema oštećenoj ŽN, kao bliskoj osobi i članu obitelji, provodio kontinuirano psihičko i fizičko nasilje. Takvo ponašanje očitovalo se u učestalom vrijeđanju, psovanju, ponižavanju, traženju novca radi kupnje alkohola, agresivnim verbalnim ispadima, razbijanju i bacanju predmeta po kući, kao i fizičkom nasrtanju na oštećenicu kroz guranje, naguravanje, hvatanje za odjeću u predjelu prsa, tresanje i udaranje.

14.2. Sud posebno ističe da se nije radilo o izoliranom incidentu ili prolaznom verbalnom sukobu, već o trajnom obrascu nasilnog ponašanja koje je prema iskazu oštećenice trajalo najmanje godinu i pol dana, a koje potvrđuje i iskaz svjedoka JN. Navedeni svjedok opisao je gotovo svakodnevne sukobe, galamu, agresivno ponašanje optuženika pod utjecajem alkohola, kao i ranije incidente fizičkog nasilja prema oštećenici. Posebno je značajan njegov iskaz o događaju kada je optuženik gurnuo oštećenicu uslijed čega je pala i udarila glavom, što dodatno potvrđuje kontinuitet i eskalaciju nasilnog ponašanja.

14.3. Na temelju takvog ponašanja sud je utvrdio da je optuženik kod oštećenice izazvao osjećaj straha, uznemirenosti, poniženja i psihičke iscrpljenosti, čime je ostvarena posljedica propisana člankom 179.a KZ/11, odnosno dovođenje bliske osobe u ponižavajući i osobito tegoban položaj. Sama oštećenica opisala je osjećaj jada, straha i poniženja, dok je svjedok RN potvrdio da je nakon sukoba redovito bila uznemirena, rastresena i uplašena.

14.4. Sud je također utvrdio da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom. Naime, optuženik je bio svjestan svojih postupaka i njihovog učinka na oštećenicu te je htio njihovo počinjenje. To proizlazi iz kontinuiteta njegovog ponašanja, učestalosti agresivnih ispada, ponavljanih verbalnih i fizičkih napada te činjenice da je i nakon ranijih sukoba nastavljao s istovrsnim ponašanjem. Njegovo postupanje nije bilo slučajno niti impulzivno u mjeri koja bi isključivala svijest o zabranjenosti i posljedicama djela, već usmjereno prema zastrašivanju, ponižavanju i dominaciji nad oštećenicom. Posebno je značajno da je optuženik prestao s agresivnim ponašanjem tek kada su došli unuk i sin oštećenice, što dodatno potvrđuje da je bio svjestan svojeg ponašanja i da ga je mogao kontrolirati.

15. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, sud je također izvan svake razumne sumnje utvrdio ostvarenje svih zakonskih obilježja. Iz vjerodostojnog iskaza oštećenice proizlazi da je optuženik tijekom događaja od 14. studenoga 2025. višekratno izgovarao riječi da će zapaliti kuću, da će „sve gorjeti“ i da će „sve zapaliti“, pri čemu je oštećenica navela da je takve prijetnje izrekao više desetaka puta tijekom sukoba. Takve riječi, izgovorene u kontekstu fizičkog napada i agresivnog ponašanja optuženika, objektivno su podobne izazvati ozbiljan strah za

1 2

život i sigurnost oštećenice i drugih ukućana. Ozbiljnost prijetnji dodatno proizlazi iz činjenice da nisu bile izrečene izolirano ili u afektu bez stvarne težine, već tijekom fizičkog nasrtaja i u kontekstu dugotrajnog nasilnog ponašanja optuženika prema oštećenici. Njihovu vjerodostojnost potvrđuje i iskaz svjedoka RN, koji je naveo da je optuženik i ranije znao govoriti da će zapaliti kuću i „sve spaliti“. Sud je utvrdio da je optuženik i ovo kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, budući da je bio svjestan sadržaja i značenja riječi koje izgovara te je htio kod oštećenice izazvati osjećaj straha i nesigurnosti. Prijetnje su bile konkretne, višekratne i usmjerene prema ozbiljnom ugrožavanju sigurnosti oštećenice i imovine, pri čemu je optuženik bio svjestan da će takvo ponašanje kod oštećenice izazvati strah, što je i htio postići. Slijedom svega navedenog, sud smatra dokazanim da je optuženik svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 te kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, pri čemu je oba kaznena djela počinio s izravnom namjerom, zbog čega ga je za ista oglasio krivim.

16. Nakon što je, a po iznijetoj analizi izvedenih dokaza, utvrdio da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja imajući pritom na umu članak 47. KZ/11.

16.1. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne sud je, sukladno odredbama članka 47. KZ/11, cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za optuženika.

16.2. Kao olakotne okolnosti sud je uzeo u obzir da je optuženik kazneno neosuđivana osoba. U odnosu na raniju prekršajnu kažnjavanost, sud je utvrdio da se ista odnosi na prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji po svojoj naravi i sadržaju nisu povezani s predmetnim kaznenim djelima, slijedom čega navedeno nije od utjecaja na odmjeravanje kazne. Prilikom odabira vrste i visine kazne sud je imao na umu da je optuženik neoženjen, bez djece, trenutno je nezaposlen, ali se uzdržava od povremenih poslova, bez imovine. Iznesene okolnosti predstavljaju optuženikove osobne, obiteljske te imovinske prilike koje je sud dužan imati na umu prilikom odmjeravanja kazne te koje su ocijenjene olakotnima. Iako za protupravno postupanje ne postoji opravdanje, sud je odmjeravajući kaznu optuženiku imao na umu navedene činjenice.

16.3. Kao otegotne okolnosti sud je cijenio izraženu upornost i kontinuitet nasilnog ponašanja optuženika prema oštećenici kroz dulje vremensko razdoblje. Sud je dodatno imao u vidu osobitu ranjivost oštećenice zbog njezina narušenog zdravstvenog stanja, s obzirom na to da se radi o osobi starije životne dobi i onkološkoj bolesnici. Također je uzeto u obzir da je zbog ponašanja optuženika u više navrata bila potrebna intervencija policije, što upućuje na postojanje trajnog obrasca neprihvatljivog i nasilnog ponašanja.

16.4. Polazeći od svih utvrđenih okolnosti, sud je ocijenio da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, kako u pogledu specijalne tako i generalne prevencije.

1 3

16.5. Slijedom utvrđenih okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne sud je optuženiku za počinjeno kazneno djelo nasilja u obitelji na temelju članka 179. a KZ/11, uvažavajući zakonom propisanu kaznu zatvora od 1 do 3 godine, utvrdio kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 2 mjeseca, dok je za kazneno djelo prijetnje na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, za koje je propisana kazna od 6 mjeseci do 5 godina, utvrdio kaznu zatvora u trajanju 8 mjeseci te je primjenom članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 8 mjeseci. Međutim, uvažavajući sve utvrđene olakotne okolnosti, osobito činjenicu da je optuženik kazneno neosuđivana osoba te burnost odnosa u kojem se našao s oštećenicom, unatoč poricanju počinjenja kaznenih djela, ovaj sud nalazi da u odnosu na optuženika postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela zbog čega mu je primjenom članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 8 mjeseci, a dio kazne u trajanju 1 godine neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 4 godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

16.6. Ocjena je suda da će se ovakvom kaznom ostvariti specijalna prevencija, uspješno utjecati na optuženika da se kloni kriminalne aktivnosti, uskladi svoje ponašanje s normama prihvaćenim u društvu te nastavi sa svojim životom u prihvatljivim okvirima, a jednako tako ovakva je kazna primjerena da se njom izrazi društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

17. Budući da je zakonskom odredbom iz članka 54. KZ/11 propisano da se vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode uračunava u izrečenu kaznu zatvora, to je sukladno navedenoj zakonskoj odredbi optuženiku u kaznu na koju je osuđen uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. studenog 2025. do 29. travnja 2026.

18. Budući da je optuženik dugogodišnji ovisnik o alkoholu, što proizlazi iz iskaza oštećene ŽN koja tvrdi da je optuženik kronični alkoholičar te je na liječenju bio u četiri navrata da se izliječi, zatim iz iskaza svjedoka RN koji je naveo da optuženik ima godinama problem s alkoholom jer previše pije i da je u zadnje vrijeme pod utjecajem alkohola postao agresivan prema oštećenici koju napada i traži novce, ali je isto tako naveo je da je optuženik u periodu od čak tri mjeseca nakon liječenja normalno živio, pomagao oštećenici, krečio stan i da u tom periodu nije bilo razmirica, iz iskaza svjedoka ZN i LN koji su svjesni da optuženik ima velikih problema s alkoholom, navedeno isto proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje izv. prof. prim. dr. sc. SN koja ocjenjuje optuženikovo ponašanje kao buduću opasnost te je sasvim izvjesno da postoji povećani rizik od ponavljanja djela budući da alkohol kod optuženika djeluje dezinhibirajuće i može dovesti do slabljenja mogućnosti kontrole impulsa uz sniženje tolerancije frustracija, smanjenja samokontrole i lakšeg oslobađanja agresivnih impulsa. Dakle, iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi da je kod optuženog GN dijagnosticirana ovisnost o alkoholu uz organski psihosindrom te primarno aberantne crte ličnosti narcističkih obilježja sekundarno akcentirane uslijed organskog moždanog oštećenja. Sud je zbog opasnosti od ponavljanja djela

1 4

optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju 3 (tri) godine dulje od neuvjetovanog dijela kazne izrečene u okviru uvjetne osude. Nastavno na izneseno, a primjenom članka 58. stavak 5. KZ/11, optuženik je upozoren i da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom iz članka 69. KZ/11 izrečenom u okviru uvjetne osude.

19. Optuženik je, kada ga sud proglasi krivim, sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, dok je stavkom 6. istog članka ZKP/08 propisano da sud u odluci kojom rješava o troškovima može optuženika osloboditi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja zbog lošeg imovnog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je dužan uzdržavati. Imajući na umu ranije utvrđene imovinske prilike prema kojima je optuženik trenutno nezaposlen, bez imovine, neoženjen i bez djece to iznesene okolnosti ovome sudu ukazuju da bi plaćanjem troškova ovog postupka bila dovedena u pitanje optuženikova egzistencija, a čime su ispunjeni uvjeti za oslobođenjem optuženika od plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

20. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. travnja 2026.

sudac

Edhem Kapetanović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA.:

1. ODO u Novom Zagrebu na broj KO-DO-38/2026

2. Optuženi GN

3. Oštećena ŽN

4. U spis