Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11 P-101/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja TB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po Bruni Čeru, odvjetniku u [adresa] protiv tužene NB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po ZOU Dario Banić i Tomislav Horački, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene dana 09. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tužena NB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna je tužitelju IB, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti 29.380,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijsk im trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dospijeća svakog pojedinog iznosa do plateža i to na:

- 750,00 kuna od 15.03.2017. godine

- 59,59 kuna od 21.03.2017. godine

- 750,00 kuna od 14.04.2017. godine

- 67,84 kuna od 21.04.2017. godine

- 31,52 kuna od 05.05.2017. godine

- 750,00 kuna od 15.05.2017. godine

- 343,52 kuna od 05.06.2017. godine

- 67,84 kuna od 14.06.2017. godine

- 750,00 kuna od 16.06.2017. godine

- 29,16 kuna od 05.07.2017. godine

- 750,00 kuna od 14.07.2017. godine

- 67,84 kuna od 14.07.2017. godine

- 29,27 kuna od 04.08.2017. godine

- 67,84 kuna od 16.08.2017. godine

- 750,00 kuna od 16.08.2017. godine

- 13,86 kuna od 30.08.2017. godine

- 509,27 kuna od 05.09.2017. godine

- 139,84 kuna od 15.09.2017. godine

- 750,00 kuna od 15.09.2017. godine

- 418,52 kuna od 05.10.2017. godine

- 750,00 kuna od 16.10.2017. godine

- 217,84 kuna od 16.10.2017. godine

- 419,04 kuna od 03.11.2017. godine

- 750,00 kuna od 15.11.2017. godine

- 217,83 kuna od 15.11.2017. godine

- 419,04 kuna od 05.12.2017. godine

- 217,83 kuna od 15.12.2017. godine

- 750,00 kuna od 15.12.2017. godine

- 44,04 kuna od 05.01.2018. godine

- 750,00 kuna od 15.01.2018. godine

- 41,76 kuna od 05.02.2018. godine

- 217,83 kuna od 15.02.2018. godine

- 750,00 kuna od 15.02.2018. godine

- 419,04 kuna od 05.03.2018. godine

- 217,83 kuna od 15.03.2018. godine

- 750,00 kuna od 15.03.2018. godine

- 540,68 kuna od 05.04.2018. godine

- 750,00 kuna od 16.04.2018. godine

- 41,76 kuna od 04.05.2018. godine

- 750,00 kuna od 15.05.2018. godine

- 67,84 kuna od 15.05.2018. godine

- 458,01 kuna od 05.06.2018. godine

- 750,00 kuna od 15.06.2018. godine

- 4,26 kuna od 05.07.2018. godine

- 67,83 kuna od 17.07.2018. godine

- 750,00 kuna od 17.07.2018. godine

- 458,01 kuna od 03.08.2018. godine

- 13,86 kuna od 10.08.2018. godine

- 750,00 kuna od 16.08.2018. godine

- 326,00 kuna od 16.08.2018. godine

- 689,45 kuna od 05.09.2018. godine

- 67,84 kuna od 14.09.2018. godine

- 750,00 kuna od 17.09.2018. godine

- 573,82 kuna od 05.10.2018. godine

- 750,00 kuna od 15.10.2018. godine

- 560,29 kuna od 05.11.2018. godine

- 750,00 kuna od 15.11.2018. godine

- 570,06 kuna od 05.12.2018. godine

- 750,00 kuna od 14.12.2018. godine

- 221,59 kuna od 14.12.2018. godine

- 42,82 kuna od 04.01.2019. godine

- 750,00 kuna od 15.01.2019. godine

- 67,84 kuna od 15.01.2019. godine

- 46,57 kuna od 05.02.2019. godine

- 750,00 kuna od 15.02.2019. godine

- 69,40 kuna od 15.03.2019. godine

- 750,00 kuna od 15.03.2019. godine

- 714,88 kuna od 05.04.2019. godine

- 750,00 kuna od 15.04.2019. godine

kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka i sa zakonskom zateznom kamatom po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja do plateža, sve u roku 15 dana."

II.

Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj trošak parničnog postupka isplatom iznosa od 1.500,00 EUR i sa zakonskom zateznom kamatom po stopi prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke počem od dana presuđenja tj. 21. svibnja 2026. godine, pa do plateža, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je sin tužitelja ŠB iz [adresa] bio je u braku sa tuženicom, a brak im je razveden 17. rujna 2008. godine kada je prestala faktična zajednica života. I prije zaključenja braka sin tužitelja održavao je vezu sa tuženom od 2000. godine da bi od 2002. godine živjeli u vanbračnoj zajednici u kući u [adresa] u kojoj je živjela tužena sa svojom majkom VB i sestrom EB.

2. To su nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška] čkbr. [katastarska čestica] [adresa], dvorište sa 495 m2, zgrada mješovite uporabe [adresa] sa 344 m2, čkbr. [katastarska čestica] put u [adresa] sa 26 m2, ukupno 865 m2, a sina tužitelja je na predmetnim nekretninama upisan u 1/4 dijela, a tuženica u 3/4 dijela.

3. Sin tužitelja je sa Erste & Steiermarkische bank d.d. 09. travnja 2003. godine zaklju.io Ugovor o kreditu u iznosu od 43.000,00 EUR, a radi osiguranja navedenog kredita 24. travnja 2003. godine sklopljen je Sporazum o osiguranju novčane tražbine privremenim prijenosom prava vlasništva na nekretnini za navedeni kredit podignut na rok otplate 240 mjeseca. Tužitelj je svome sinu pri tom kreditu bio sudužnik, dok su tužena i njena pokojna majka VB bile protivnice osiguranja. Navedeni kredit podignut je tijekom vanbračne zajednice sina tužitelja i tužene, te je utrošen izgradnju, dogradnju i adaptaciju na nekretninama navedenim pod I. tužbe.

4. Nakon faktičnog prekida bračne zajednice sina tužitelja i tužene u 2008. godini prema saznanju tužitelja njegov sin ŠB je jedno vrijeme sam otplaćivao kredit, pa kada je došao u zakašnjenje tada je Erste & Steiermarkische bank d.d. kod javnog bilježnika Ljubice Papac u predmetu OU-354/2003 protiv sina tužitelja i tužene te majke tužene VB pokrenula postupak prodaje nekretninama radi namirenja ostatka duga po kreditu.

5. U tom postupku sin tužitelja se s Erste & Steiermarkische bank d.d. nagodio i sam izvršio otplatu ostatka duga po kreditu, a u toku postupka prisilne naplate po pozivu Banke već je vršio pojedinačne uplate plativši 24. svibnja 2018. godine 90.000,00 kuna, 23. siječnja 2019. godine 30.000,00 kuna i nakon zaključenja nagodbe 08. travnja 2019. godine još 36.000,00 kuna.

6. Sin tužitelja ŠB je banci kroz postupak prisilne naplate ostatka duga po kreditu uključujući i zaključenu nagodbu platio u razdoblju od 24. svibnja 2018. godine do 08. travnja 2019. godine 156.000,00 kuna te je kod Općinskog suda Karlovac u P-597/2021 pokrenuo parnični postupak protiv tužene da mu vrati 1/2 uplaćenih iznosa obzirom da je kredit bio podignut za vrijeme braka i predstavlja bra.nu stečevinu. Kod tog suda postupak je okončan donošenjem presude na temelju priznanja P-597/2021-6 od 09. veljače 2022. godine i tužena je sinu tužitelja suđena platiti 121.106,81 kunu sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kao i trošak parničnog postupka. Erste & Steiermarkische bank d.d. je tužitelju kao sudužniku po ranije navedenom kreditu plijenila račune i plaću, a sve zbog toga što, kako je navedeno, njegov sin ŠB kao korisnik kredita isti kredit nije uredno otplaćivao.

7. Ostaje činjenica što proizlazi iz ranije navedenog da je predmetni kredit bio bračna stečevina sina tužitelja i tužene, to je bila obveza stvorena za vrijeme njihova života u vanbračnoj zajednici i novac uložen u nekretninu navedenu pod I. na kojoj je tuženica suvlasnica u 3/4 dijela.

8. Tužitelj smatra da mu je tužena dužna vratiti platiti 3/4 svih iznosa koje je u postupku prisilne naplate od strane banke uplatio tako što mu je banka ovršila račune, a ujedno ovršila i plaću kod njegovog tadašnjeg poslodavca Šimunić promet d.o.o., Botovo, Prvomajska 11.

9. Prema Pregledu prometa Erste & Steiermarkische bank d.d. po kreditu 2190034448 u razdoblju koje nije u zastari od ožujka 2017. godine do potpune otplate u travnju 2019. godine, a koji pregled prometa je izdan na sina tužitelja ŠB i već prileži spisu ovog suda P-597/2021, tužitelj kao sudužnik otplatio je pljenidbom njegovog tekućeg računa kod Erste & Steiermarkische bank d.d. IBAN [broj bankovnog računa] po zahtjevu banke iznos od 13.174,40 kuna od čega mu je tužena osnovom suvlasništva na nekretninama, a obzirom da je cjelokupni kredit uložen u nekretninu, dužna vratiti 3/4 ili 9.880,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos koji mu je u predmetnom razdoblju obustavljen od dane obustave do plateža.

10. Istodobno poslodavac tužitelja Šimunić promet d.o.o. mu je u istom razdoblju od ožujka 2017. godine do travnja 2019. godine po zahtjevu banke plijenio plaću u ukupnom iznosu od 26.000,00 kuna tako da od tužene kako je ranije navedeno potražuje 3/4 ili 19.500,00 kuna također sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini iznos koji mu je u predmetnom razdoblju obustavljen od dane obustave do plateža. Tužena je tužitelju dužna platiti ukupni iznos od 29.380,80 kuna i u okviru predmetnog iznosa zakonsku zateznu kamatu od svake pojedine uplate do plateža. Tuženik predlaže da sud nakon provedene javne glavne rasprave, pa makar i zbog ogluhe, donese presudu kao u izreci.

11. U odgovoru na tužbu tužena priznaje da je sin tužitelja ŠB iz [adresa] bio je u braku sa tuženicom, a brak im je razveden 17. rujna 2008. godine kada je prestala faktična zajednica života, kao i da je zaključenja braka sin tužitelja održavao vezu sa tuženom od 2000. godine da bi od 2002. godine živjeli u vanbračnoj zajednici u kući u [adresa] u kojoj je živjela tužena sa svojom majkom VB i sestrom EB. Dopušta se da je sin tužitelja ŠB zaključio ugovor o kreditu sa Erste&steiermarkische bank d.d. no tužena nema uvida o kakvom se točno ugovoru radi niti pod kojim je uvjetima isti zaključen već tužena ima jedino spoznaju o zaključivanju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine privremenim prijenosom prava vlasništva na nekretnini u kojemu je tužena sudjelovala kao fiducijarni dužnik. Za preciznije očitovanje na obveze iz osnovnog ugovora o kreditu bit će potrebno isti pribaviti službeni putem od banke kako je tužitelj i predložio. Poriče se da bi sin tuženika ŠB sva novčana sredstva pribavljena kreditom uložio u suvlasničku nekretninu iz zk ul br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] već je dio sredstava utrošen na njegove osobne potrebe i obveze iz ranijeg razdoblja koje nemaju veze sa tuženom. Poriče se da bi obveze sina tužitelja prema ugovoru o predmetnom kreditu predstavljale obveze iz bračne stečevine te se poriče da bi tužena priznanjem u predmetu Općinskog suda u Karlovcu br P -597/21 ujedno priznala tužbeni zahtjev u cijelosti jer ista nije priznala činjenične navode iz tužbe već jedino visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Priznata visina tužbenog zahtjeva iz predmeta Općinskog suda u Karlovcu br P-597/21 nije proizlazila iz nekih obveza bračne stečevine, nije proizlazila iz Sporazuma o osiguranju novčane tražbine privremenim prijenosom prava vlasništva na nekretnini, već se odnosila na priznanje određenih ulaganja koja su izvršena u suvlasničku nekretninu tužene i sina tužitelja obzirom je primitkom isplate sin tužitelja odustao od zahtjeva za utvrđivanjem većeg suvlasničkog omjera u istoj nekretnini.

12. Tužena ujedno ističe kako prima na znanje stajalište tužitelja po kojemu suvlasnički omjeri između tužene i njegova sina jesu upravo takvi kakvi i stoje u zemljišnim knjigama jer tužitelj potražuje od tužene ¾ dijela plaćenih iznosa u korist banke, a ne ½ koliko bi bilo da je riječ o obvezi iz bračne stečevine, te navješćuje da će u tom pogledu predložiti saslušanje tužitelja u postupku koji je pokrenut radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina između tužene i sina tužitelja. Ponovno se ističe da su sredstva osigurana kreditom tek djelomično uložena u suvlasničku nekretninu, a tužitelj u nekretninu nije ništa nikada niti ulagao. Poriče se da bi tužena bila u bilo kakvoj obvezi prema tužitelju, jer ne postoji ni ugovorni niti izvanugovorni osnov za takvo što.

13. Stranke su bile uključene u Sporazum o osiguranju novčane tražbine privremenim prijenosom prava vlasništva na nekretnini međutim tužitelj kao jamac nema po istom ugovoru prema tuženoj kao fiducijarnom dužniku osnovu potraživati bilo kakvu naknadu jer bi time tužitelj bio doveden u bitno povoljniju poziciju od glavnog dužnika koji također po istom sporazumu nema nikakve osnove potraživati isplatu od tužene.

14. Obzirom na to da tužitelj nije ništa od utuženih iznosa, a niti inače, ulagao u suvlasničku nekretninu tužene i sina tužitelja, i da je utužene uplate u korist banke poduzimao i nakon prestanka njihove bračne zajednice i to kao jamac po kreditu, tužena ističe prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije kao i prigovor promašene pasivne legitimacije te upućuje tužitelja da svoje eventulane tražbine po predmetnom sporazumu naplati od onoga za koga je jamčio. Obveze iz jamstva su strogo osobne obveze i stoga se tužitelj može jedino naplaćivati od svojeg sina kao glavnog dužnika. Tužena ujedno ističe i prigovor zastare. Tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, poriče i osnovu i visinu, te predlaže da se tužitelja s tužbenim zahtjevom odbije uz obvezu naknade troškova parničnog postupka.

15. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u vlasnički list za nekretnine, u sporazum o osiguranju novčane tražbine od 24. travnja 2003. godine, u ovos. spis predmeta P-597/21, u ugovor o kreditu od 09. travnja 2003. godine, u izvod iz obrtnog registra te proveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

16. Uvidom u vlasnički list za nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] ovaj sud je utvrdio da se čkbr. [katastarska čestica] [adresa], dvorište sa 495 m2, zgrada mješovite uporabe [adresa] sa 344 m2 i čkbr. [katastarska čestica] put u [adresa] sa 26 m2, ukupno 865 m2 vodi kao suvlasništvo sina tužitelja MB u 1/4 dijela te tužene u 3/4 dijela.

17. Nadalje, ovaj sud je utvrdio nespornim da je sin tužitelja ŠB iz [adresa] bio je u braku sa tuženicom, a brak im je razveden 17. rujna 2008. godine kada je prestala faktična zajednica života. I prije zaključenja braka sin tužitelja održavao je vezu sa tuženom od 2000. godine da bi od 2002. godine živjeli u vanbračnoj zajednici u kući u [adresa] u kojoj je živjela tužena sa svojom majkom VB i sestrom EB.

18. Nadalje, uvidom u Sporazum o osiguranju novčane tražbine privremenim prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 24. travnja 2003. godine ovaj sud je utvrdio da je sin tužitelja ŠB sa Erste & Steiermarkische bank d.d. dana 09. travnja 2003. godine zaključio Ugovor o kreditu u iznosu od 43.000,00 EUR na rok otplate 240 mjeseca.

19. Radi osiguranja navedenog kredita 24. travnja 2003. godine sklopljen je Sporazum o osiguranju novčane tražbine privremenim prijenosom prava vlasništva na nekretnini za time da je tužitelj svome sinu pri tom kreditu bio sudužnik, dok su tužena i njena pokojna majka VB bile protivnice osiguranja.

20. Odlučujući u ovoj pravnoj stvari ovaj sud je prije svega našao za shodno odlučivati o istaknutom prigovoru zastare te sukladno odredbama čl. 225 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. utvrdio da navedeni prigovor nije osnovan.

21. Naime, kako je najstarije potraživanje tužitelja od 15. ožujka 2017. godine, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podignuta 28. veljače 2022. godine to je ovaj sud utvrdio da od 15. ožujka 2017. godine pa sve do 28. veljače 2022. godine nije proteklo 5 godina u kojem roku je tužitelj bio u mogućnosti pravovremeno podnijeti tužbu.

22. Premda tužitelj tvrdi da je navedeni iznos kredita bio podignut za vrijeme vanbračne zajednice sina tužitelja i tužene te da je utrošen za izgradnju, dogradnju i adaptaciju nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] ovaj sud se nije bavio utvrđivanjem istih činjenicama, jer je utvrdio da iste nisu relevantne za donošenje meritorne odluke u ovom postupku tim više što suprotno tome tužena tvrdi da novac ostvaren kreditom nije utrošen u zajedničke, svakodnevne potrebe bračnih drugova.

23. Naime, za odlučivanje o pravnom pitanju u ovom postupku ovome sudu je bitno koje uloge u ugovornom odnosu sina tužitelja MB i Erste & Steiermarkische bank d.d. su stranke imale prilikom sklapanja Sporazuma o osiguranju novčane tražbine privremenim prijenosom prava vlasništva na nekretninu od 24. travnja 2003. godine.

24. Premda je tužena u predmetu P-597/21 priznala tužbeni zahtjev ŠB te je donesena presuda od 09. veljače 2022. godine kojom je tužena bila dužna svom bivšem supružniku MB platiti iznos od 121.106,81 kuna po pojedinim iznosima kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka ovaj sud smatra da samim time tužena nije implicitno potvrdila da se radi o zajedničkoj obvezi proizašloj iz ulaganja u nekretninu, jer upravo suprotno sud iz samog obrazloženja presude zaključuje da se odnosilo na priznanje određenih ulaganja koja su izvršena u suvlasničku nekretninu tužene i sina tužitelja obzirom je primitkom isplate sin tužitelja odustao od zahtjeva za utvrđivanjem većeg suvlasničkog omjera u istoj nekretnini.

25. Premda se tužitelj poziva na odredbe Obiteljskog zakona i navodi za obveze preuzete radi namirenja potreba bračne (ili izvanbračne) zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički, odgovaraju oba bračna druga solidarno, pa da bi stoga tužena kao solidarni dužnik bila u obvezi prema tužitelju koji je tu obvezu umjesto nje podmirio ovaj sud smatra da se tužitelj ne može pozivati na bračnu stečevinu kao osnovu po kojoj potražuje isplatu od tužene tim više što su odnosi tužitelja i tužene definirani Sporazumom o osiguranju novčane tražbine privremenim prijenosom prava vlasništva na nekretnini, pa bi ovakvim pozivanjem na odredbe Obiteljskog zakona tužitelj bio doveden u bitno povoljniju poziciju od glavnog dužnika koji također po istom sporazumu nema nikakve osnove potraživati isplatu od tužene.

26. Naime, prema navedenom sporazumu tužitelj je sudužnik, a tužena tek jamac od koje se Erste&steiermarkische bank d.d. Rijeka nikada nije pokušala naplatiti, pa da se doista radilo o obvezi bračne stečevine, tada bi banka takvu naplatu pokušala izvršiti i u odnosu na tuženu, a što je izostalo.

27. U tom smislu ovaj sud drži neosnovanim navode tužitelja da bi isti bio izložen prisilnoj naplati duga koji je bio obveza tuženice i njezina tadašnjeg izvanbračnog druga (sina tužitelja), jer u navedenom ugovornom odnosu tužena nije bila glavni dužnik već jamac, pa ukoliko tužitelj ima neka potraživanja koja su proizašla iz pr isilne naplate duga tada isti navedena potraživanja može zahtijevati isključivo od glavnog dužnika tj. svoga sina kome je novac i isplaćen. Da je tome tako sud je utvrdio i iz činjenice da se potraživanje tužitelja odnosi na razdoblje od ožujka 2017. godine pa sve do travnja 2019. godine, dakle izvan razdoblja trajanja bračne zajednice između glavnog dužnika i tužene, pa samim time tužitelj ne može doći u položaj povoljniji od onoga kojeg je imala banka kao vjerovnik u odnosu na tuženu kao fiducijarnog dužnika.

28. Premda tužitelj citira odredbe čl. 43. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. da ispunjenjem obveze od strane jednog sudužnika, obveza prestaje i svi sudužnici se oslobađaju, ali onaj koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od ostalih sudužnika da mu naknade dio obveze koji pada na njih ovaj sud je iz konkretnog Sporazumom o osiguranju novčane tražbine privremenim prijenosom prava vlasništva na nekretnini od 24. travnja 2023. godine utvrdio da su kao glavni dužnik ugovorom definirani tužiteljev sin ŠB, a da je sudužnik definiran sam tužitelj dok su kao protivnici osiguranja definirane VB i tužena, pa u tom smislu citirane odredbe čl. 43 st. 1 ZOO-a nisu primjenjive na konkretnu situaciju te tužitelj temeljem istih odredbi ne može zahtijevati od protivnika osiguranja naknadu dijela obveze, jer u konkretnom ugovornom odnosu VB i tužena nisu bile sudužnici.

29. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta niti primijeni institut zakonske subrogacije, uređen čl. 91. ZOO-a, jer prema ugovoru o kreditu tužena nije bila u obvezi vraćati navedeni kredit već je to bio sin tužitelja ŠB, a tužena je tek bila protivnik osiguranja, pa u tom smislu nema govora o primijeni instituta zakonske subrogacije i prelaska vjerovnikove tražbine sa svim sporednim pravima budući među strankama nije postojao nikakav vjerovničko dužnički odnos. U tom smislu sud smatra da se izvan ugovornog odnosa tužitelj ne može pozivati niti na odredbe čl. 1111 ZOO-a navodeći da je pljenidbom tužiteljeve imovine (plaće i računa) izravno smanjen dug tuženice prema banci, čime je tuženica bez pravne osnove ostvarila imovinsku korist (oslobođenje od duga), dok je tužitelj osiromašen, jer banka nije niti namiriti svoje potraživanje prema tuženoj kao protivniku osiguranja pa sud ponavlja da tužitelj takvo umanjenje imovine koje je nastalo pljenidbom njegove plaće računa može regulirati isključivo sa glavnim dužnikom odnosno svojim sinom MB.

30. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci time da je svoju odluku o trošku sud temeljio na odredbama čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 70/19, a koji trošak se sastoji od zastupanja tužene po pun. odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 30. ožujka 2023. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 11. travnja 2023. godine u iznosu od 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 03. studenog 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 26. veljače 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu od 09. travnja 2026. godine u iznosu od 250,00 EUR, sveukupno 1.500,00 EUR. Ovaj sud je na tako dosuđeni iznos parničnog troška dosudio tužitelju i zatraženu zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. počem od donošenja prvostupanjske presude tj. 21. svibnja 2026. godine, pa do isplate.

U Karlovcu, 21. svibnja 2026.

S u d a c : Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od l5 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Bruni Čer, odvjetniku u [adresa]

2. ZOU GB i OB