Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-172/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SB iz [adresa], zastupane po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku iz Pule, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionica u Valturi, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr- 26/2022-20 od 24. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-26/2022-20 od 24. ožujka 2025. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, te u odluci o trošku pod točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionica u Valturi, OIB 17231519023 da tužiteljici NB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati iznos od ukupno 5.894,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 5.000,00 EUR teku od dana 02. veljače 2021. godine do isplate, a na iznos od 894,00 EUR od dana 24. ožujka 2025. pa do isplate i to po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sva posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu do iznosa od 7.377,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02. veljače 2021. pa do isplate kao i u dijelu zakonskih zateznih kamata koje na iznos od 894,00 EUR teku od 02. veljače 2021. do 24. ožujka 2025. tužiteljica odbija.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.631,81 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđeni iznos teku od dana 24. ožujka 2025. sve do isplate i to po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sva posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri posto tna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica pobijajući istu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, te u odluci o trošku i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovoga spora predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete, a zbog ozljede na radu.

6. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da se 8. srpnja 2019. tužiteljica ozlijedila na poslu u vrijeme radnog vremena kod poslodavca u Kaznionici Valtura, [adresa] na način da je zapela za vilice viljuškara i pala te zadobila tjelesne ozljede,

- da je predmetnog dana krenula iz prostorije u kojoj radi u drugu zgradu i to s namjerom da ide u toalet, obzirom da u prostoru u kojem rade voda nije pitka,

- da je viljuškar za koji je tužiteljica zapela i ozlijedila se bio parkiran na mjestu u samoj blizini pješačkog prijelaza, a dijelom i na pješačkom prijelazu, a što nije mjesto predviđeno za parkiranje jer onemogućava nesmetan prolaz kako zaposlenicima tako i ostalim osobama, odnosno priječio im je kretanje, a na što tužiteljica nije mogla utjecati,

- da je poslodavac pažljivim postupanjem - redovitim nadzorom mogao isto spriječiti, ukazati na isto zaposleniku koji upravlja viljuškarom, što je međutim izostalo, a time je izostala i organizacija u procesu rada u smislu kretanja zaposlenika na siguran način u krugu radnog prostora,

- da štetni događaj nije nastao zbog krajnje nepažnje tužiteljice,

- da je tužiteljica zadobila prijelom prsta, ligamentarno i tetivno oštećenje lakta,

- da je trpjela bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 12 dana, te slabijeg intenziteta 45 dana,

- da je strah jačeg intenziteta trajao 1 dan, srednjeg intenziteta u vremenu od 2 tjedna, te manjeg intenziteta 2 mjeseca,

- da su navedene ozljede dovele do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od

15% zbog umanjene pokretljivosti desnog lakta,

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju 30 dana po tri sata, 40 dana po 2 sata, te 16 dana po 1 sat,

- da je tužiteljica snosila i troškove liječenja u iznosu od 150,00 eura.

7. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koji dokazi su ocijenjeni na način kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Izložene odlučne okolnosti pravilno su utvrđene i obrazložene, radi čega nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Na navedeno činjenično stanje i po ocjeni ovog suda pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno da je tuženica odgovorna za nastalu štetu i to u cijelosti. Naime, poslodavac odgovara za štetu koju pretrpi radnik na radu po kriteriju objektivne odgovornosti temeljem članka 25. Zakona o zaštiti na radu (“Narodne novine” broj 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje: ZZR), a tuženica nije dokazala da postoje razlozi koji je oslobađaju od odgovornosti (potpuno ili djelomično).

9. Pritom je za navesti kako razlog za ekskulpaciju tuženica je trebala dokazati, jer se on ne može pretpostavljati.

10. Ozljeda tužiteljice je nastala u radno vrijeme u prostoru poslodavca u kojemu je obavljala rad, dok razlog za ekskulpaciju tuženica nije dokazala, a teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti na temelju odredbe članka 25. stavak 2. ZZR jest upravo na poslodavcu.

11. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako je tuženica u obvezi tužiteljici naknaditi kako imovinsku tako i neimovinsku štetu proizišlu joj iz navedenog štetnog događaja.

12. Dosuđena visina naknade neimovinske i imovinske štete primjerena je pretrpljenoj šteti.

13. Naime, odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti, te imajući u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., i po mišljenju ovog suda pravična naknada u svojoj ukupnosti u iznosu od 5.000,00 eura predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa.

15. Pritom je za istaći kako je prvostupanjski sud pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljičino psihičko i fizičko zdravlje, kako privremenih tako i trajnih te na njeno osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

16. U navedenom smislu, ocjena prvostupanjskog suda glede tužiteljičine ukupne neimovinske štete u odnosu na težinu njene ozljede i njenih posljedica i u odnosu na tužiteljičinu konkretnu osobu je pravilna, odnosno visinom primjereno utvrđena, čime je materijalno pravo s tim u vezi ispravno primijenjeno.

17. Isto tako, valja reći kako odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske već i suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada). Pri tome, su Orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih (ekstremnih) odstupanja u situacijama koje ne odskaču od prosječnih situacija, te da se na taj način svim oštećenicima osigura jednakost u pravnom položaju.

18. S druge strane, tuženičina analiza visine utvrđenog iznosa za neimovinsku štetu iz pobijane presude zapravo se svodi na vlastitu subjektivnu procjenu o tome kolika bi naknada trebala pripasti tužiteljici, jer je ista nezadovoljna visinom utvrđene naknade.

19. Nadalje, i naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud je pravilno utvrdio u iznosu od 744,00 eura, pri čemu je vodio računa o trajanju i opsegu tuđe pomoći i njege, kao i cijeni sata neto zarade osobe koja je takvu pomoć sposobna pružiti u mjestu gdje tužiteljica živi (članak 1095. stavak 1. ZOO-a).

20. Isto tako, kako je tužiteljica imala troškove liječenja u uzročnoposljedičnoj vezi s konkretnim štetnim događajem, koje nije mogla ostvariti redovitim korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja, sud prvog stupnja je pravilno prihvatio zahtjev tužiteljice i u tom dijelu.

21. Odluka o zateznim kamatama zasniva se na pravilnoj primijeni materijalnog prava, uz napomenu kako tuženica žalbenim navodima odluci prvostupanjskog suda u ovom dijelu ne prigovara.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na ispravno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Pritom je sud prvog stupnja vodio računa radi li se o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari ili se pak samo raspravljalo o procesnim pitanjima, kao i je li u pitanju obrazloženi podnesak ili je to podnesak čije sastavljanje spada u ostale podneske.

23. Slijedom iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

24. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupaka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 21. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević