Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-336/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Daniele Pivčević, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČĐ iz [adresa], Č [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri j.t.d. Zadar, protiv tuženika Maraska d.d. Zadar, Biogradska cesta 64a, OIB: 07602786563, zastupanog po punomoćnici Sanji Miličević, odvjetnici u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-1130/2021-90 od 11. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-1130/2021-90 od 11. kolovoza 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkama I. i II. izreke, te u odluci o trošku (točka III. izreke) i predmet se u tom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 13.000,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za preostali zatraženi iznos od 17.000,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 1.518,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. kolovoza 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za preostali zatraženi iznos od 1.518,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 1.255,51 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 11. kolovoza 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.“

2. Tužitelj se žali protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude iz točke I. i II. izreke, te odluke o trošku (točka III. izreke) i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog ozljede na radu.

6. Tužitelj je naime, doživio ozljedu na radu na radnom stroju „pakirka ,“ a koji radni stroj služi za zavarivanje folije na bočicama bezalkoholnih pića i to kada je na poziv radnika TĐ pristupio ovom stroju radi zamjene termoprijanjajuće folije.

7. Sud prvog stupnja cijeni doprinos tužitelja nastanku vlastite štete u omjeru od 50%, jer da je prilikom obavljanja radnje zamjene folije na radnom stroju „parkirka“ postupao s krajnjom nepažnjom budući je umetnuo ruku u stroj, a bez da je prethodno stroj potpuno isključio iz struje.

8. U smislu odredbe članka 25. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Navedenom odredbom propisana je objektivna odgovornost poslodavca koji se može osloboditi odgovornosti samo ako su kumulativno ispunjene obje pretpostavke za oslobođenje odgovornosti: -ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe i - ako na navedene uzroke poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. U situaciji kad postoji uzročna veza između radnje radnika i štetnog događaja, a poslodavac je proveo mjere zaštite na radu, odluku o tome je li kod radnika u smislu navedene odredbe postojala krajnja nepažnja, treba tumačiti imajući na umu da pojam krajnje nepažnje podrazumijeva zanemarivanje one pažnje i brige koja se očekuje od svakog čovjeka. U toj odredbi nije riječ o nepažnji stručnjaka za određene poslove (nepažnja profesionalca). Pri ocjeni o tome je li radnik postupio s krajnjom (grubom) nepažnjom treba cijeniti sve okolnosti štetnog događaja, primjerice vrijeme i mjesto događaja, opasnosti kojima je radnik izložen u izvršavanju zadataka, okolnosti koje su prethodile događaju, postupke svih sudionika prije i tijekom samog štetnog događaja, potrebno stručno znanje ili fizička spremnost za izvođenje posla te opće trenutno stanje samog radnika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatsku u odluci broj Rev- Rev-165/2021 od 1. veljače 2022.).

11. Pored navedenih okolnosti potrebno je ocijeniti je li poslodavac mogao utjecati na uzroke štetnog događaja, te je li njihove posljedice mogao izbjeći.

12. Ocjena o tome da je tužitelj postupio s krajnjom nepažnjom je u ovom slučaju donesena samo na temelju utvrđenja da je tužitelj propustio u potpunosti isključiti predmetni stroj iz struje.

13. Međutim, ovaj propust radnika sam po sebi ne mora ukazivati na grubu (krajnju) nepažnju radnika budući je prvostupanjski sud propustio cijeniti sve okolnosti konkretnog događaja uključivši i postupke radnika i poslodavca.

14. Naime, u konkretnom slučaju, iz iskaza tužitelja i svjedokinje ZĐ proizlazi da su radnici sami mijenjali foliju na stroju u slučaju zaglavljivanja ili kad se folija potroši i to bez isključivanja stroja iz struje, a kako ne bi došlo do pada temperature i hlađenja stroja, što bi onda usporilo proizvodnju, već su otvarali bočna vrata stroja. Nakon otvaranja vrata stroj bi se automatski zaustavio, i prema njihovim iskazima to je bio uobičajeni način postupanja, za koji je poslodavac znao i odobravao ga kao način radnog postupanja.

15. Konkretne prigode stroj se nakon otvaranja vrata nije zaustavio nego se pokrenula pegla radnog stroja, te je tužitelju grijač priklještio i opekao podlakticu lijeve ruke, a razlog tome je, kako isti pretpostavljaju to što senzori nisu radili odnosno prethodno je došlo do premoštovanja zaštitnih mehanizama, za koje premoštavanje tužitelj nije znao, dok je poslodavac s tim bio upoznat.

16. Obveza poslodavca sukladno članku 17. ZZR-a je ne samo da organizira, već i da provodi zaštitu na radu, što u sebi uključuje i obvezu poslodavca da, ako mu je poznato da radnik određenu radnu operaciju izvodi protivno pravilima zaštite na radu, na to upozori radnika i eventualno poduzme mjere koje mu u odnosu na radnika stoje na raspolaganju u slučaju kršenja obveza iz radnog odnosa.

17. Utoliko je u postupku trebalo utvrditi je li tuženiku bilo poznato da tužitelj navedenu radnu operaciju izvodi na predmetni način, te da li je tužitelj od strane poslodavca bio upozoravan da radnu operaciju izvodi nepravilno i protivno pravilima zaštite na radu i da je potrebno izvoditi je na pravilan način, a što je prvostupanjski sud propustio razjasniti, iako se radi o odlučnoj činjenici za pravilnu ocjenu postoji li doprinos tužitelja nastanku štete i u kojem omjeru.

18. Također valja razjasniti jesu li senzori na radnom stroju kritične prigode radili, te je li tuženik s tim u vezi u organizaciji rada imao propust, kao i je li poslodavac tolerirao i odobravao nesigurne radne postupke sa ciljem povećanja proizvodnje , a kako to tvrdi tužitelj.

19. Pravilna ocjena o tome je li poslodavac poduzeo sve propisane mjere zaštite na radu zavisi upravo o tim utvrđenjima, a time i ispravnost zaključivanja o nastupu okolnosti iz članka 25. stavak 2. ZZR-a koje bi ekskulpirale poslodavca od odgovornosti za štetu.

20. Pored navedenog, osnovano tužitelj ukazuje i da je počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 190. ZPP.

21. U okolnostima konkretnog slučaja nije sporno da je preinaka tužbe izvršena povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine nastale štete.

22. Kada je sud prema odredbi članka 250. ZPP-a proveo vještačenje nalazeći da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem, ne može se zaključiti da bi na strani tužitelja postojala krivnja jer niti on do zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja nije znao ili mogao znati sve pravno relevantne okolnosti za određivanje visine svog zahtjeva, čime je pogrešno primijenjena odredba članka 190. ZPP-a kada u opisanim okolnostima (nakon zaključenja prethodnog postupka) takva preinaka nije dopuštena.

23. Procesni institut zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka postoji u Zakonu zbog procesne discipline stranaka, međutim, kada je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo nakon provedenog vještačenja kojim su utvrđene relevantne okolnosti za određivanje visine zahtjeva bilo bi previše formalistički i otegotno za tužitelja u smislu pristupa sudu, kada za povećani dio zahtjeva, sud ne bi dozvolio preinaku tužbe, pogotovo što se radi o tzv. nepravoj preinaci.

24. Osnovom svega navedenog, žalbu tužitelja je valjalo prihvatiti, te pozivom na odredbu članka 369. stavak 1. i članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

25. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti procesne nedostatke, te upotpuniti činjenično stanje sukladno uputama iz ovog ukidnog rješenja, a nakon čega će ocjenom dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a (dakle svakog dokaza posebno, te svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog postupka) ponovno odlučiti o preostalom tužbenom zahtjevu, te time i o troškovima ovog postupka.

U Splitu 21. svibnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

dr. sc. Daniela Pivčević