Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj Gž-1356/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Luciji Lasić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dejan Kuharić, odvjetnik iz Koprivnice, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojega zastupaju kao punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o parničnom trošku sadržanog u točki III. izreke presude zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-17/2026-3 od 9. ožujka 2026., 21. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika i preinačuje rješenje o parničnom trošku sadržano u točki III. izreke presude zbog ogluhe Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-17/2026-3 od 9. ožujka 2026. tako da se nalaže tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 82,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu za iznos od 220,69 eura.

II. Nalaže se tužitelju UO da u roku 15 dana naknadi tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. trošak žalbenog postupka u iznosu od 44,52 eura, dok se odbija zahtjev tuženika za naknadu tog troška u preostalom dijelu u iznosu od 107,03 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom zbog ogluhe je suđeno:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160 / 51404607 – 5102782682 koji je zaključen 27. prosinca 2005. između tužitelja UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3 a, Rijeka, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem glasi „NAKNADA“ te „Za obradu zahtjeva i odobrenje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,000 % (dva posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK) obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“ te navedena odredbe u tome dijelu ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3 a, Rijeka, OIB: 23057039320, da isplati tužitelju UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 263,44 € (slovima: dvjestošezdesettrieuraičetrdesetčetiricenta) sa zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do plaćanja, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3 a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju UO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 303,10 € (slovima: tristotrieuraidesetcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 9. ožujka 2026. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana".

2. Protiv te odluke žali se tuženik, pobijajući rješenje o parničnom trošku sadržanom u točki III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1) i 3) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 146/25 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u skladu sa navodima žalbe, a podredno da se isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Tuženik je zatražio trošak žalbenog postupka.

5. Žalba je osnovana zbog slijedećih razloga.

6. Tužitelj je, kako proizlazi iz tužbe u ovom postupku tražio utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu koji su stranke sklopile 27. prosinca 2005., a kojom odredbom je ugovorena naknada za obradu kredita, a zatim i isplatu iznosa od 263,44 eura koji je platio tuženiku temeljem te ništetne odredbe, te je u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačio iznos od 1327,37 eura.

7. S pravom tuženik u žalbi ističe kako je vrijednost predmeta spora označena u tužbi po kojoj je tužitelju i dosuđen parnični trošak suviše visoko određena, jer je u konkretnom slučaju istaknuti deklaratorni zahtjev poslužio samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu, pa je pravilno stajalište tuženika kako je vrijednost predmeta spora trebalo utvrditi prema vrijednosti zahtjeva za činidbu. Prema tome vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 263,44 eura.

8. Slijedom navedenog, iako je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 154. stavka 1. ZPP kada je naložio tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak, uzimajući kod primjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 i 107/25 - u nastavku OT) kao mjerodavnu vrijednost predmeta spora u iznosu od 1327,37eura, koji iznos je tužitelj naznačio u tužbi, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je, prema vrijednosti predmeta spora od 263,44 eura, trebalo priznati trošak angažiranja odvjetnika za sastav tužbe u visini 25 bodova prema Tbr. 7. točki 1. OT, što, obzirom na vrijednost boda i uvećano za 25% PDV, iznosi 62,50 eura.

10. Osim toga, tužitelju je primjenom članka 155. stavka 1. ZPP trebalo priznati stvarno potrebni trošak sudskih pristojbi na tužbu i prvostupanjsku presudu prema vrijednosti predmeta spora od 263,44 eura i Tarifi sudskih pristojbi (u nastavku TSP) u prilogu Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23), odnosno trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 13,27 eura prema Tar. br. 1. točki 1. TSP i trošak sudskih pristojbi na presudu zbog ogluhe u iznosu od 6,64 eura prema Tar. br. 2. točki 2. TSP povezano sa Tar. br. 1. točkom 2. TSP, pa je tužitelju trebalo ukupno priznati trošak u iznosu od 82,41 eura.

11. Iz navedenog slijedi kako je prvostupanjski sud neosnovano dosudio tužitelju trošak u iznosu od 220,69 eura, pa je po odredbi članka 380. točke 3) ZPP trebalo preinačiti rješenje o parničnom trošku sadržanom u točki III. pobijane odluke i riješiti kao u izreci.

12. Po odredbi članka 166. stavka 2. ZPP i odredbi članka 154. stavka 1. ZPP tuženiku je trebalo priznati potreban trošak žalbenog postupka prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela rješenja o parničnom trošku (220,69 eura), i to 31,25 eura za sastav žalbe protiv rješenja prema Tbr. 10. točki 4. povezano sa Tbr. 7. točkom 1. i Tbr. 46. OT, te 13,27 eura za sudsku pristojbu na žalbu protiv rješenja o parničnom trošku prema Tar. br. 3. točki 4. TSP, pa je ukupno tuženiku priznat trošak žalbenog postupka u iznosu od 44,52 eura, dok zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom dijelu (107,03 eura) nije osnovan.

13. Zbog navedenog riješeno je kao u izreci pod II.

Split, 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Lucija Lasić