Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2660/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja: ML, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica u Zagrebu, Ksaverska cesta 35 A, protiv tuženika: Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB 18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, nakon održane usmene i javne rasprave, dana 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak KLASA:UP/II-410-23/22-01/56, URBROJ: 513-04-23-2 od 8. svibnja 2023. u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljice u odnosu na točku III. izreke rješenja Klasa: UP/I-416-02/2019-006/307 URBROJ: 513-07-01/2021-02 od 4. prosinca 2021.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Klasa: UP/I-416-02/2019-006/307 URBROJ: 513-07-01/2021-02 od 4. prosinca 2021. u točki III. izreke kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza u ukupnom iznosu od 396.132,27 kn.

III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od šezdeset dana od dana dostave ove presude, donese novo rješenje kojim će odlučiti o zahtjevu tužiteljice u odnosu na koje je poništena prvostupanjska odluka, sukladno uputama i primjedbama suda iz obrazloženja ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR-a uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Zagreb Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/22-01/56, URBROJ: 513- 04-23-2 od 8. svibnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Klasa: UP/I-416- 02/2019-006/307 URBROJ: 513-07-01/2021-02 od 4. prosinca 2021. kojim je u točki I. i II. izreke djelomično uvažen zahtjev tužiteljice i utvrđeno je da je nastupila zastara prava na naplatu poreza u ukupnom iznosu od 627.760,65 kn, dok je u točki III. odbijen zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza koji na dan 1. siječnja 2021. iznosi 396.132,27 kn.

2. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja kojim je odbijena žalba protiv izjavljena protiv točke III. izreke rješenja Porezne uprave – Područni ured Zagreb, Klasa: UP/I-416-02/2019-006/307 od 04.prosinca 2021. kojom je odbijen zahtjev za utvrđenje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga u iznosu od 396.132,27 kn, na dan 01. siječnja 2021. Tužiteljica smatra kako pobijanim rješenjem nisu uzete u obzir sve okolnosti odlučne za točno i pravilno utvrđenje nastupa zastare prava na naplatu duga doprinosa, a time i obustavu upravnog postupka kojim se utvrđuje porezni dug na ime naplate poreznog duga, zbog zastare potraživanja. Tužiteljica u prvome redu navodi da u odnosu na odbijeni dio otpisa poreznog duga nije na valjani način primijenjena odredba o apsolutnoj zastari i učincima njenog nastupa niti je tuženik obrazložio svoj stav. Poziva se na pravomoćnu presudu Upravnog suda u Zagrebu br. UsI–3151/2018 od 09. listopada 2019. gdje se navodi koje činjenice prilikom donošenja odluke o žalbi treba uzeti u obzir, osim činjenice da je upis založnog prava osigurano upisom osiguranja u javnoj knjizi, te da takav upis, po pogrešnom stavu pobijane odluke, onemogućuje nastup apsolutne zastare potraživanja. Stoga smatra da je također pogrešno u pobijanom rješenju poistovjećen nastup apsolutne zastare sa mogućnosti namirenja javnih davanja osiguranih založnim pravom, nakon proteka zakonom propisanih rokova. Smatra da je trebalo utvrditi zastaru potraživanja i u odnosu na porezne obveze s osnova poreznog duga iz točke III. prvostupanjskog rješenja, budući da nema dokaza da bi potraživanja bila osigurana založnim pravom, niti je jasno obrazloženo za koji iznos je tražbina tuženika osigurana založnim pravom, a za koji nije, pa da bi u dijelu zahtjev bio osnovan, a u dijelu ne. Smatra da je za svaki pojedini dug trebalo utvrditi početak tijeka zastarnih rokova i nastup zastare ali tek nakon što se nesporno utvrdi stvarno stanje duga uzimajući u obzir nesporno plaćene obveze od strane tužiteljice, a potom utvrditi koji iznos potraživanja je osiguran založnim pravom. Prvostupanjsko rješenje pod točkom III. ne sadrži porezne obveze razvrstane po poreznim razdobljima, radi čega tijek početka zastare nije niti moguće utvrditi. Predlaže da sud poništi drugostupanjsko rješenje Klasa: UP/II-410-23/22-01/56, URBROJ: 513-04-23-2 od 8. svibnja 2023., kao i prvostupanjsko rješenje Ministarstva financija - Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Klasa: UP/I-416-02/2019-006/307 URBROJ: 513-07-01/2021-02 od 4. prosinca 2021. i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da se predmet riješi bez rasprave i odbije tužba kao neosnovana.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u spis predmeta.

7. Osporenim rješenjem KLASA: UP/II-410-23/22-01/56, URBROJ: 513-04-23- 2 od 8. svibnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv točke III. prvostupanjskog rješenja od 4. prosinca 2021. jer nije nastupila zastara prava na naplatu glavnice poreznog duga osiguranog založnim pravom na nekretninama u vlasništvu tužiteljice temeljem rješenja Općinskog suda u Zagrebu iz 2004. i 2013., pri čemu se tuženik pozvao na članak 109. stavak 10. Općeg poreznog zakona i ocijenio da je pravilno u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice.

8. Prvostupanjskim rješenjem od 4. prosinca 2021. u pobijanoj točki III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga koji na dan 1. siječnja 2021. iznosi 396.132,27 kn a koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 2001. do 2003. i od 2007. do 2013., porez i prirez na dohodak od nesamostalnog rada za razdoblje od 2001. do 2003. i od 2007. do 2012., porez na tvrtku odnosno naziv za 2001., 2002., 2009., 2010., poseban porez na plaće mirovine i druge primitke za 2009. i 2010., članarinu turističkim zajednicama za 2003., 2008. i 2009., doprinos u paušalnom iznosu HOK za razdoblje od 2001. do 2003. i od 2007. do 2012., prisilnu naplata državnih sudskih pristojbi za 2008., 2009., 2016. i 2017., troškove postupka prisilne naplate za 2011., doprinose od dohotka dobiti ili plaće HOK za 2002. i 2003., novčane kazne za prekršaje i troškove postupka za 2007. i 2012. i prisilnu naplata novčanih kazni i troškove postupka za 2013. sve u iznosima kako je to pobliže navedeno u rješenju. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja razvidno je da je porezno tijelo utvrdilo da je tužiteljici kao poreznom obvezniku temeljem rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, broj Z-18074/2004 od 10. svibnja 2004., Z- 28644/2004 od 2. rujna 2004., Z-31940/2013 od 1. srpnja 2013., Z-39696/2013 od 29. kolovoza 2013., Z-42436/2013 od 18. rujna 2013. i Z-36801/2017 od 7. srpnja 2017. uknjiženo založno pravo radi osiguranja novčane tražbine (ne navodi se koje) na nekretnini tužiteljice k. o. [katastarska općina] i Granešina Nova, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] (novi 4803), 4821, 5448, 9076 i 10459, bez navođenja vrste i iznosa duga i broja zemljišno- knjižne čestice. Dalje u obrazloženju rješenja navode se godine za koje je utvrđen porezni dug ali bez navođenja svakog pojedinog iznosa duga, navodi se kada je počela teći zastara prava na naplatu i kada je dug osiguran založnim pravom na nekretnini odnosno da nije osiguran prije nego je nastupila zastara, pa se glavnica ne otpisuje.

9. Iz osporenog i prvostupanjskog rješenja nije razvidno niti koji je iznos duga osiguran založnim pravom i na kojoj nekretnini. Također navedeno nije niti moguće utvrditi uvidom u rješenja o osiguranju na koja se pozvalo prvostupanjsko tijelo. Naime, spisu tuženika prileže samo dva rješenja: Z-36801/17 od 17. siječnja 2018. i Z- 18074/2004 od 10. svibnja 2004. Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, broj Z- 36801/17 od 17. siječnja 2018. na nekretnini tužiteljice, i to ¼ dijela zk. čbr. [katastarska čestica] oranica u Rušćenica u Oporovcu, površine 215 čhv, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dopuštena uknjižba brisanja založnog prava za iznos kamata od 570.396,77 kn uknjiženog za korist Republike Hrvatske. Dakle, navedeno rješenje odnosi se na brisanje založnog prava za iznos kamata od 570.396,77 kn a koji iznos nije sadržan u prvostupanjskom rješenju (utvrđena je zastara kamata u iznosu od 368.783,24 kn). Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu, broj Z-18074/2004 od 10. svibnja 2004., na temelju rješenja istog suda broj Ovr-976/04 od 2. lipnja 2004. dopuštena je na četiri nekretnine u suvlasništvu tužiteljice uknjižba prava zaloga u iznosu od 733.586,32 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka osiguranja u iznosu od 7.640,00 kn, uknjiženog za korist Republike Hrvatske, sve temeljem ovršnog rješenja Porezne uprave, Područnog odjela za ovrhu, Zagreb, KLASA:UP/I-415-02/03-01/2055, URBROJ: 513-07-01-03-2 od 8. prosinca 2003. Ukupan dug u iznosu od 733.586,32 kn odnosi se na dug s naslova poreza i doprinosa i to glavnice i kamata za razdoblje 2001., 2002. i 2003. pa kada se to dovede u korelaciju sa prvostupanjskim rješenjem nije moguće utvrditi za koji dio glavnice poreza (doprinosi nisu predmet prvostupanjskog rješenja) u istom razdoblju utvrđuje se da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga a za koji dio odbija i temeljem čega. Ostala rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižnog odjela Zagreb na koja se pozvalo prvostupanjski tijelo, ne prileže spisu.

10. Iako se ovdje ne radi o postupku utvrđenja visine poreznog duga već nastupa prava na naplatu poreznog duga, tužiteljica je u tijeku postupka dostavila i pravomoćnu odluku ovog suda poslovni broj Us I-403/2020 od 24. svibnja 2021. kojim je poništeno osporeno rješenje tuženika od 17. prosinca 2019. u postupku utvrđivanja poreznog duga tužiteljice na dan 20. siječnja 2015. a za razdoblje od 2001-2012 , dakle za predmetno razdoblje i dalje nakon toga, za dugovanja poreza na dodanu vrijednost, poreza na dohodak od nesamostalnog rada, poreza na tvrtku odnosno naziv, posebnog poreza na plaće te obveznih doprinosa. Navedeno rješenje poništeno je iz razloga jer nisu navedene isprave na temelju kojih je utvrđen porezni dug.

11. Člankom 109. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20) propisano je da se u vrijeme zastare uračunava i vrijeme koje je proteklo u korist prednika poreznog obveznika (st 1.). Na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja (st 2.). Na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi (st 3.). Ako tijela iz stavaka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava, na utvrđivanje trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak (st 4.) Ako u upravnom sporu sud poništi porezno rješenje i vrati na ponovno odlučivanje, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na utvrđivanje, nadležna porezna tijela će rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak (st 5.). Na zastaru prava na naplatu po službenoj dužnosti dužno je paziti prvostupanjsko tijelo do donošenja rješenja i dostave rješenja (st 6.). Drugostupanjska tijela dužna su po službenoj dužnosti paziti je li u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nastupila zastara prava na naplatu (st 7.). Rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare je nezakonito (st 8.). Porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe otpisuje se iz poreznih evidencija (st 9.). Iznimno od stavka 4., kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti ni iz opterećene stvari (st. 10.).

12. Dakle, navedeni stavak 10. citiranog članka Općeg poreznog zakona uređuje izuzetak kada se tražbina koja je osigurana založnim pravom može namiriti i kad protekne vrijeme zastare ali to ne znači da takva dugovanja nikad ne zastarijevaju već samo znači da se osigurani dio potraživanja može namiriti i nakon nastupa zastare. Važno je razlikovati zastaru prava na naplatu tražbine (pr. porezne obveze, kamata, troškova) od prava namirenja tražbine iz založene stvari. Prvo znači da zastara djeluje na pravo prisilne naplate pa je potrebno prethodno utvrditi da li je nastupila zastara dok drugo znači da se tražbina može namiriti iz nekretnine osigurane zalogom i kada protekne vrijeme zastare.

13. Stoga je u ovom postupku porezno tijelo bilo dužno utvrditi visinu i razdoblje svakog pojedinog poreznog duga, utvrditi zastarne rokove, te koji je porezni dug i temeljem koje isprave (rješenja) osiguran založnim pravom na pojedinoj opterećenoj nekretnini. Bez obzira na utvrđenje zastare nastavlja se postupak namirenja iz založene nekretnine ako je u neposrednom posjedu ili ako je to pravo upisano u javnoj knjizi. U odnosu na potraživanja koja nisu osigurana založnim pravo i u zastari su, porezno tijelo dužno je obustaviti postupak izvršenja. U odnosu na tražbinu iz točke III. izreke prvostupanjskog rješenja u ukupnom iznosu od 396.132,27 kn navedeno nije utvrđeno, a niti je to moguće utvrditi temeljem dokumentacije iz spisa tuženika kako je već naprijed i navedeno. Tuženik se u osporenom rješenju pozvao na obrazloženje iz prvostupanjskog rješenja navodeći da se iznosi glavnice osigurane založnim pravom ne otpisuju i da unatoč činjenici da je nastupila zastara prava na naplatu glavnice porezno tijelo može naplatiti iz osiguranih nekretnina i da stoga nije nastupila zastara prava na naplatu glavnice poreznog duga. Tuženik, dakle, ne spori da je nastupila zastara prava na naplatu duga iz točke III. izreke prvostupanjskog rješenja ali odbija žalbu tužiteljice u tom dijelu radi stava da se porezno tijelo može naplatiti iz osiguranih nekretnina i da stoga nije niti nastupila zastara prava na naplatu glavnice poreznog duga, ne navodeći koje tražbine su osigurane kojim zalogom.

14. Stoga niti prvostupanjsko niti osporeno rješenje nisu zakoniti u tom dijelu pa budući da tužiteljica traži poništenje osporenog rješenja i prvostupanjskog u cijelosti a njezin je zahtjev prvostupanjskim rješenjem djelomično uvažen (točke I. i II. izreke), to je sud poništio osporeno rješenje samo u dijelu u kojem je odbijena žalba tužiteljice izjavljena protiv točke III. izreke prvostupanjskog rješenja i poništio točku III. izreke prvostupanjskog rješenja. U preostalom dijelu uvažen je zahtjev i utvrđena zastara prava na naplatu poreznog duga pa je odlučeno u korist tužiteljice i nema interes da sud poništi u tom dijelu rješenje. Stoga je odlučeno temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kao u točki I. i II. izreke.

15. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo postupit će sukladno uputama ovog suda i donijeti novu zakonitu odluku u dijelu u kojem je prvostupanjsko rješenje poništeno, kako je odlučeno u točki III. izreke.

16. Tužiteljici je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a i važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe iznos od 1.250,00 EUR-a (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46), i za zastupanje na ročištu 2020. iznos od 1.250,00 EUR-a (Tbr. 27/2 u svezi s Tbr. 46), što sveukupno iznosi 2.500,00 EUR-a, kako je odlučeno u točki IV. izreke.

U Zagrebu, 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Sanda Jeromela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I., II i III ove presude nije dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Protiv točke IV ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju po odvj

2. tuženiku

3. U spis

Sva dugovanja s osnove neplaćenog poreznog duga koja su osigurana zalogom, moraju biti jasno naznačena kao i temelj i razdoblje dugovanja, kao i početak osiguranja zalogom