REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-3356/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OČ, rođen **.**.2005., državljanin Republike Turske, zastupan po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, Mirnovečka cesta 23a, Samobor, OIB: 36162371878, radi protjerivanja i određivanja roka za dragovoljni odlazak, 21. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, KLASA: UP/I-216-04/25-01/3388, URBROJ: 511-19-40-25-1 od 2. rujna 2025.
II. Tužitelju se ne odobrava besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-04/25-01/3388, URBROJ: 511-19-40-25-1 od 2. rujna 2025. tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske te mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (dalje: EGP) u trajanju od jedne godine od dana prisilnog udaljenja (točke I. do III. izreke). Točkom IV. izreke je određeno da će se tužitelja prisilno udaljiti u državu njegova podrijetla, Republiku Tursku, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju.
2. Tužitelj osporava predmetno rješenje zbog bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Smatra da su rješenje o protjerivanju i određena zabrana ulaska i boravka u trajanju od jedne godine nerazmjerne i prestroge u odnosu na okolnosti slučaja. Navodi da je vrlo mlada osoba (20 godina) te je putovao s namjerom tranzita kroz Republiku Hrvatsku do konačnog odredišta u Francuskoj, što dokazuje i kupovina autobusne karte. Njegov ulazak u Republiku Hrvatsku pješice, kroz šumu, bio je posljedica neznanja i nerazumijevanja pravnih propisa, a ne namjerne zlouporabe ili ozbiljnog kršenja zakona.
2.2. Osporava zaključak tuženika da se u opisanom postupanje ne nalazi stvarna i ozbiljna njegova namjera poštivanja zakonskih odredbi jer je isti proizvoljan i ne temelji se na dokazima. Navodi da kupovina autobusne karte za Francusku dokazuje njegovu namjeru da ne ostane nezakonito u Republici Hrvatskoj, već da nastavi svoj put.
2.3. Ističe da je udaljenje iz države iz koje je došao (Bosna i Hercegovina), u koju je zakonito stigao pogrešno i narušava načelo razumnog postupanja.
2.4. Navodi da nije obrazloženo kako su okolnosti kao što su duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, utjecale na konačnu odluku.
2.5. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika te traži da mu se odobri besplatna pravna pomoć. Traži i naknadu troška upravnog spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu smatra neosnovanom iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Ponavlja utvrđenja iz upravnog postupka i ističe da su utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno rješenje o protjerivanju tužitelja. Navodi da je tužitelju omogućeno da iznese sve činjenice koje su od značaja za ovaj postupak o čemu je sastavljen zapisnik. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 20. svibnja 2026. Na temelju ovlaštenja iz članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.
5. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Zatražio je naknadu troška prema troškovniku koji je predao u spis. Uz troškovnik je priložio i zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja i u spisu ovoga upravnog spora.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti u skladu s člankom 193. stavkom 1. i člankom 190. stavku 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22., 40/25.; dalje Zakon). U upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelj 27. kolovoza 2025. zrakoplovom iz Turske zakonito stigao na teritorij Bosne i Hercegovine. Dolaskom u Bosnu i Hercegovinu boravio je u njemu nepoznatom smještajnom objektu do 1. rujna 2025. kada se uputio do blizine granice sa Republikom Hrvatskom u koju ulazi nezakonito pješice kroz gustu šumu u jutarnjim satima istoga dana i to u blizini mjesta Pašin Potok. Ulaskom u Republiku Hrvatsku stigao je do neutvrđene prometnice gdje se autostopiranjem kretao do Zagreba gdje je na Autobusnom kolodvoru kupio kartu za Francusku koja mu je i odredišna zemlja. Dana 1. rujna 2025., u večernjim satima, ukrcao se u autobus te je nastavio svoje kretanje prema Republici Sloveniji kada je oko 21,30 sati zatečen od strane policijskih službenika Republike Slovenije koji su mu nakon izvršenih provjera odbili ulazak.
9. Stav je tuženika da iz utvrđenih činjenica proizlazi da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] jer nije stranac na kratkotrajnom boravku i u Republiku Hrvatsku je ušao nezakonito, čime je počinio prekršaj iz članka 183. stavka 1. točke 1. Zakona.
10. Tužitelju je izrečena zabrana ulaska i boravka EGP-u u trajanju od 1 (jedne) godine iz razloga što je tužitelj tijekom svoga boravka u Republici Hrvatskoj, svjesno i grubo prekršio pravne propise Republike Hrvatske, na način da je u Republiku Hrvatsku ušao nezakonito te nezakonito boravio u [adresa].
11. Prilikom donošenja osporenog rješenja, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzete su u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze stranca s državom podrijetla te nije utvrđena nikakva zaštita od protjerivanja iz Republike Hrvatske opisana u članku 191. stavku 1. Zakona.
12. Prije donošenja osporenog rješenja tužitelj je saslušan te o tome u spisu prileži i zapisnik o saslušanju od 2. rujna 2025. U istom je tužitelj naveo da ne želi dragovoljno napustiti prostor Europske unije i da nema regulira boravak u zemljama Europske unije.
13. Člankom 183. stavkom 1. Zakona između ostalog propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nije na kratkotrajnom boravku, nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajnog boravište ili stalni boravak, nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.
14. Člankom 190. stavkom 1. Zakona propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako:
- nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem,
- je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka,
- se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona.
14.1. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. toga članka 15. Člankom 191. stavkom 1. Zakona propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti i u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.
16. Člankom 192. stavkom 1. Zakona propisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 6. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. toga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.
17. Prema članku 23. stavku 1. točki 3. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja („Narodne novine“, 136/21., 145/23., 102/25.; dalje: Pravilnik) , zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjem o protjerivanju zbog razloga iz članka 190. Zakona o strancima, odredit će se u trajanju od 3 mjeseca do 3 godine ako državljanin treće zemlje nije napustio EGP u roku određenom mu rješenjem o povratku ili ako je nezakonito prešao ili pokuša prijeći državnu granicu.
18. Člankom 203. stavkom 1. Zakona propisano je da je prisilno udaljenje odlazak državljanina treće zemlje iz Republike Hrvatske pod pratnjom policije, bez obzira na privolu državljanina treće zemlje. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti iz EGP-a ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem te ako se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. toga Zakona. Stavkom 3. Zakona propisao je da na temelju stavka 2. toga članka državljanina treće zemlje može se prisilno udaljiti u sljedeću treću zemlju; državu njegova podrijetla, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.
19. Tuženik je pravilno utvrdio činjenično stanje te je na pravilno utvrđene činjenice osnovano primijenio odredbe Zakona o strancima uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud.
20. U predmetnom upravnom sporu, a s obzirom na sve naprijed navedeno, nije sporno da je tužitelj u Republiku Hrvatsku ušao nezakonito prelaskom vanjske granice, da nema vizu koja mu je potrebna za ulazak, odnosno da nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Opisanim postupanjem tužitelj je svjesno i grubo prekršio pravne propise Republike Hrvatske, a u takvom protupravnom ponašanju se ne nalazi nikakva stvarna i ozbiljna njegova namjera poštivanja zakonskih odredbi propisanih pravnim normama Republike Hrvatske. Zbog navedenog je opravdani zaključak tuženika da se tužitelj ima smatrati prijetnjom javnom poretku i sigurnosti te mu je osnovano je određena zabrana ulaska i boravka od jedne godine prema članku 192. stavku 6. i članku 23. stavku 1. točki 3. Pravilnika.
21. Tužitelj osporava određeno trajanje zabrane ulaska i boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj (jedna godina).
21.1. Ističe se da određivanje trajanja navedene zabrane podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP).
21.2. U okviru propisanog raspona trajanja zabrane od tri mjeseca do tri godine, tužitelju je određena zabrana u donjoj polovici tog raspona. Imajući na umu konkretne okolnosti slučaja, nezakonit ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj, Sud ne nalazi da je jednogodišnja zabrana ulaska i boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj očito nerazmjerna. Nema, stoga, ni podloge za zaključak da je slobodnu ocjenu u konkretnom slučaju tuženik primijenio protivno svrsi diskrecijske ovlasti koja mu je dana.
22. Imajući u vidu citirani članak 203. Zakona, kao i utvrđenu činjenicu da je tužitelj, državljanin Turske, nezakonito ušao na teritorij Republike Hrvatske iz Bosne i Hercegovine, pravilno je osporenim rješenjem određeno da će se tužitelja prisilno udaljiti u državu njegova podrijetla, Republiku Tursku ili državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu.
23. Slijedom navedenog, sud je tužbene navode ocijenio neosnovanim te je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
24. U odnosu na zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći ističe se da je člankom 198. stavcima 5. i 6. Zakona propisano da pravnu pomoć mogu pružati odvjetnici i pravnici iz udruga registriranih za pružanje pravne pomoći pri Ministarstvu pravosuđa i uprave te da popis pružatelja pravne pomoći sastavlja Ministarstvo. Pružatelj pravne pomoći na jednak način je definiran i člankom 3. stavkom 4. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku povratka („Narodne novine“, 132/21.; dalje: Pravilnik o besplatnoj pravnoj pomoći), tj. kao odvjetnik ili pravnik iz udruge registrirane za obavljanje pravne pomoći pri Ministarstvu pravosuđa i uprave (u daljnjem tekstu: udruga), koji je naveden na popisu pružatelja pravne pomoći koji sastavlja Ministarstvo.
25. Prema stavku 1. članka 8. Pravilnika ako državljanin treće zemlje koji je podnio zahtjev za pravno zastupanje ispunjava uvjete za odobrenje pravnog zastupanja, nadležna PU/PP iz članka 5. ovoga Pravilnika donijet će rješenje o odobrenju pravnog zastupanja i dostaviti ga podnositelju zahtjeva zajedno s popisom pružatelja pravne pomoći.
26. Tužbi, a niti spisu tuženika ne prileži obrazac Obavijesti o besplatnoj pravnoj pomoći, koja je prilog predmetnom Pravilniku, a u kojoj je sadržan i zahtjev za pravno zastupanje koji bi bio potpisan od strane tužitelja. Također iz zapisnika od 2. rujna 2025. proizlazi da je tužitelj upoznat sa pravom na besplatnu pravnu pomoć te da se odrekao navedenog prava.
27. Pored navedenog, uvidom u Listu pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka – Upravni sud u Zagrebu za razdoblje od 2024. do 2027. utvrđeno je da se opunomoćenik tužitelja, odvjetnik Stjepan Babić ne nalazi na navedenoj Listi, stoga se ne može smatrati pružateljem pravne pomoći u smislu Pravilnika. Isti se doduše nalazi na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku odobrenja međunarodne zaštite – Upravni sud u Zagrebu za razdoblje od 2024. do 2027.
28. Opunomoćenik tužitelja je uz troškovnik na ročištu predao zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći, no s obzirom na to da opunomoćenik tužitelja nije naveden na listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka te se stoga ne može smatrati pružateljem pravne pomoći u smislu Pravilnika, sud zaključuje da se predmetni zahtjev odnosi na odobrenje besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite.
29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke. 30. O zahtjevu tužitelja za naknadu troškova spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
31. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen, to je i zahtjev za naknadom troškova valjalo dobiti, kako je i odlučeno u točki III. izreke.
U Zagrebu 21. svibnja 2026.
Sutkinja
Jelena Maltar Benjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku, odvjetniku Stjepanu Babiću, Vodovodna 13/1., [adresa] Zagreb,
2. Tuženiku Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Samobor, Mirnovečka cesta 23a, 10430 Samobor
3. u spis
