Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-1026/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vedranu Pajiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Toniju Smrčeku, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 28. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Davora Petrovića u Osijeku, i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetničke vježbenice MP u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno, u Osijeku, uz javnu objavu od 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu br. 5140030251 -60010462811/2006 između tužitelja i tuženika sklopljenog dana 02. 08. 2006. godine a solemniziranog dana 07.08.2006. g. pod brojem OU-604/06 kod Javnog bilježnika DP te ista ne proizvodi nikakve pravne učinke i to:

- čl. 21. u dijelu koji glasi "U slučaju da Banka odabere drugačiji oblik namirenja, Založni dužnik izričito izjavljuju da su suglasni da se temeljem ovog Ugovora, kao javnobilježničke isprave, protiv njih neposredno provede ovrha na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom, radi potpune naplate osigurane tražbine."

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, nadoknaditi tužiteljici FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.742,84 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja, odnosno od 21. svibnja 2026., pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi kao i tijekom postupka navodi da je sa prednikom tuženika Slavonska banka d.d. potpisala u svojstvu založnog dužnika ugovor o kreditu pobliže opisan kao u tužbi, te da je navedenim ugovorom dopustila upis založnog prava u korist tuženika na nekretninama zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u suvlasničkom dijelu ½ i zk. ul. [broj ZK uloška], pod toč. ul. toč. 48 k. o. [katastarska općina], etaža 48. Tužiteljica tužbom osporava odredbu čl. 21. st. 2. predmetnog Ugovora držeći da je navedena odredba ništetna iz razloga što dopušta tuženiku da odabere drugačiji oblik namirenja odnosno da ovrhu provede na svim predmetima ovrhe u vlasništvu tužiteljice za što tužiteljica drži da je navedena odredba suprotna prisilnim propisima odredbama Zakona o obveznim odnosima, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te je stoga ista ništetna. Tužiteljica predlaže donošenje presude pobliže opisane kao u izreci uz nadoknadu prouzročenog joj parničnog troška.

2. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz izvršivši uvid u presliku dokumentacije priloženu uz tužbu (listovi 4-22 spisa), te u presliku Prijedloga za ovrhu od 25. svibnja 2015. godine (listovi 65-67 spisa), saslušao javnog bilježnika DP te tužiteljicu osobno.

3. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-4780/2019-2 od 9. listopada 2024. godine ovosudna presuda broj P-251/2018-11 od 5. listopada 2018. godine ukinuta je i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje uz uputu prvostupanjskom sudu da je u nastavku postupka potrebno utvrditi odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom postupku a na koje u svom rješenju od 5. listopada 2018. godine, ukazuje Vrhovni sud, te nakon toga donijeti novu odluku.

5. Postupajući u smislu citiranog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud je prije svega proveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika DP kojim saslušanjem sud utvrđuje kako je javna bilježnica predmetni ugovor od 2. kolovoza 2006. godine stranci pročitala i objasnila a stranka na isto nije imala nikakvih primjedbi .

6. Saslušanjem tužiteljice sud utvrđuje da istoj kod javnog bilježnika nije ništa pojašnjeno niti objašnjeno kao niti pročitano već da je ovjeru predmetnog ugovora odradio djelatnik koji je zaposlen u uredu javnog bilježnika i taj djelatnik da tužiteljici nije ništa pojasnio. Tužiteljica u svome iskazu dalje iskazuje i to da ne bi pristala na takav ugovor odnosno na potpis istoga da je o istome navedena kao sudužnik i jamac te iskazuje da ugovor nije detaljno pročitala prije potpisa a ugovor da je došao sastavljen odnosno već gotov iz pravne službe.

7. Iskaz javnog bilježnika ovaj sud ne može prihvatiti kao istinit i sud ne može istome pokloniti vjeru iz toga razloga što poklanja vjeru iskazu tužiteljice u kojemu ona iskazuje kako ne bi pristala na potpis predmetnog ugovora da joj je objašnjeno da za preuzetu obvezu ne odgovara samo svojom nekretninom već i cjelokupnom svojom imovinom dakle po stavu ovoga suda da je javni bilježnik zaista predmetni ugovor stranci pročitala, i objasnila tužiteljica bi bila upozorena da za preuzetu obvezu ne odgovara samo založenom nekretninom već i cjelokupnom svojom imovinom i taj ugovor tužiteljica po mišljenju ovoga suda ne bi potpisala a time i prihvatila.

8. Među strankama nije sporno da su iste sklopile ugovor o kreditu, a kojim ugovorom o kreditu i to čl. 21. istoga tužiteljica dozvoljava da se u slučaju da tuženik odabere drugačiji oblik namirenja osim prodaje založenih nekretnina, da je tužiteljica suglasna da se u tom slučaju ovrha provede na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom radi potpune naplate osigurane tražbine. Nije sporno niti to da je po navedenom ugovoru o kreditu tužiteljica isti potpisala u svojstvu založnog dužnika, te da je tuženik u navedenom ugovoru jasno naznačio tko je sudužnik, a tko založan dužnik. Međutim, među strankama je sporno da li založni dužnik u konkretnom slučaju tužiteljica može ovlastiti vjerovnika odnosno tuženika da može neposredno tražiti ovrhu na cjelokupnoj njezinoj imovini bez pojedinačnog i točnog navođenja nekretnine , odnosno je li takva ugovorna odredba ništava.

9. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno sud zauzima stav da je sporna odredba odnosno čl. 21. sklopljenog ugovora od 02. 08. 2006. godine ništava jer je navedeni članak ugovora suprotan naravi zaloga, navedena ugovorna odredba ništetna je i temeljem članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.) a koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora a to iz toga razloga jer je saslušanjem tužiteljice ovaj sud nedvojbeno utvrdio da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i time takva odredba uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo sud utvrđuje iz iskaza tužiteljice gdje ona iskazuje kako joj je na potpis stavljen unaprijed gotovi ugovor dakle sastavljen od strane tuženika a na isti tužiteljica nije mogla utjecati odnosno na sadržaj istoga. Sud nadalje ocjenjuje da u slučaju da je tuženik omogućio tužiteljici pregovarati o navedenoj ugovornoj odredbi odnosno da je upozorio da ona ne odgovara samo založenom nekretninom za preuzetu obvezu već cjelokupnom svojom imovinom, sud drži da tužiteljica ne bi pristala odnosno ne bi prihvatila spornu odredbu pa je stoga slijedom izloženog ovaj sud a temeljem članka 87. Zakona o zaštiti potrošača tužbeni zahtjev tužiteljice iz gore obrazloženih razloga valjalo prihvatiti kao osnovan i presuditi kao u izreci.

10. Slijedom izloženog valjalo je stoga usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučiti kao u izreci.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi članku 154. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe 2.548,28 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav podneska od 4. svibnja 2018. 2.548,28 eura (Tbr. 8. t. 1. OT- a), pristup ročištima od 28. svibnja 2018., 24. rujna 2018., 27. rujna 2018., svaki po 165,90 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu od 3. ožujka 2025., 24. travnja 2025. i 28. travnja 2025. svaki po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% daje konačni iznos troška od 7.742,84 eura.

12. Sud nije mogao prihvatiti zatraženi iznos troška preko dosuđenog iznosa iz toga razloga što u vrijeme nastanka troška odvjetničke radnje je bila u primjeni odvjetnička tarifa po kojoj tužiteljici pripadaju manje zatraženi iznosi za pojedinu odvjetničku radnju, obzirom da se radilo o manjoj vrijednosti boda po kojemu se obračunava odvjetnička tarifa.

13. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 21. svibnja 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika