Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-7525/2019-48

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice RD, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Dalia Hećimović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Brekalo Knezović, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i odsutnosti tuženika, 21. svibnja 2026.

r i j e š i o j e

I Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 8. travnja 2024.

II Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 14. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kreditu sklopljen između ĐD kao korisnice kredita, tužiteljice kao sudužnika i pravnog prednika tuženika 6. ožujka 2007. broj 5140030250-61000068810/2007 u dijelu čl. 3. kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima, u dijelu čl. 4. kojim je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prema važećoj odluci banke te u dijelu čl. 5. kojim je ugovoreno da je korisnik kredita upoznat i prihvaća sve eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamatne stope.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 318,31 EUR sa zateznim kamatama: na iznos od 7,08 EUR tekućim od 9.6.2010. pa do isplate,

na iznos od 7,13 EUR tekućim od 13.8.2010. pa do isplate,

na iznos od 7,58 EUR tekućim od 27.8.2010. pa do isplate,

na iznos od 13,90 EUR tekućim od 27.8.2010. pa do isplate,

na iznos od 14,17 EUR tekućim od 10.9.2010. pa do isplate,

na iznos od 13,59 EUR tekućim od 10.11.2010. pa do isplate,

na iznos od 14,73 EUR tekućim od 11.1.2011. pa do isplate,

na iznos od 14,23 EUR tekućim od 11.3.2011. pa do isplate,

na iznos od 14,54 EUR tekućim od 11.5.2011. pa do isplate,

na iznos od 15,22 EUR tekućim od 12.7.2011. pa do isplate,

na iznos od 17,07 EUR tekućim od 10.8.2011. pa do isplate,

na iznos od 15,09 EUR tekućim od 11.10.2011. pa do isplate,

na iznos od 15,11 EUR tekućim od 11.11.2011. pa do isplate,

na iznos od 15,39 EUR tekućim od 6.1.2012. pa do isplate,

na iznos od 15,49 EUR tekućim od 11.4.2012. pa do isplate,

na iznos od 15,69 EUR tekućim od 12.6.2012. pa do isplate,

na iznos od 15,56 EUR tekućim od 10.8.2012. pa do isplate,

na iznos od 15,55 EUR tekućim od 10.11.2012. pa do isplate,

na iznos od 15,59 EUR tekućim od 11.1.2013. pa do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 9. lipnja 2010. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.298,29 EUR sa zateznim kamatama: na iznos od 28,28 EUR tekućim od 9.6.2010. pa do isplate,

na iznos od 30,07 EUR tekućim od 13.8.2010. pa do isplate,

na iznos od 44,04 EUR tekućim od 27.8.2010. pa do isplate,

na iznos od 48,70 EUR tekućim od 10.9.2010. pa do isplate,

na iznos od 38,72 EUR tekućim od 10.11.2010. pa do isplate,

na iznos od 57,95 EUR tekućim od 11.1.2011. pa do isplate,

na iznos od 49,65 EUR tekućim od 11.3.2011. pa do isplate,

na iznos od 54,96 EUR tekućim od 11.5.2011. pa do isplate,

na iznos od 66,53 EUR tekućim od 12.7.2011. pa do isplate,

na iznos od 98,02 EUR tekućim od 10.8.2011. pa do isplate,

na iznos od 64,34 EUR tekućim od 11.10.2011. pa do isplate,

na iznos od 64,64 EUR tekućim od 11.11.2011. pa do isplate,

na iznos od 69,42 EUR tekućim od 6.1.2012. pa do isplate,

na iznos od 71,15 EUR tekućim od 11.4.2012. pa do isplate,

na iznos od 74,39 EUR tekućim od 12.6.2012. pa do isplate,

na iznos od 72,3 EUR tekućim od 10.8.2012. pa do isplate,

na iznos od 72,11 EUR tekućim od 10.11.2012. pa do isplate,

na iznos od 72,82 EUR tekućim od 11.1.2013. pa do isplate,

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.753,68 eura sa zateznim kamatama od 21. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 12. lipnja 2019. navodi da je kao sudužnik s pravnim prednikom tuženika 6. ožujka 2007. sklopila ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti na raspolaganje iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita. Ističe da je korisnica kredita ĐD preminula **.**.2009. tako da je nakon nje tužiteljica otplaćivala kredit. Također ističe da je ugovor o kreditu raskinut zbog neplaćanja te da je B2 Kapital d.o.o. otkupio tražbinu tuženik. Ističe da su odredbe ugovora o kreditu po kojem banka svojevoljno mijenja kamatnu stopu neodređena, neodrediva, nerazumljiva, da je dovela potrošače u neravnopravan položaj te da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo. Ističe da je nepoštena i odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku jer tužiteljica nije ništa znala o valutnom riziku koji za nju predstavlja valutna klauzula u CHF. Poziva se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim se utvrđuje da je, između ostalih, tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Također se poziva na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 16. srpnja 2014., kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetan ugovor o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima, promjenjiva kamatna stopa te u dijelu kojim je ugovoreno da je korisnik kredita upoznat i prihvaća sve eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamatne stope. Tužbenim zahtjevom iz tužbe po osnovi preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope traži isplatu iznosa od 518,76 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže određenim u tom podnesku. Po osnovi preplaćenih iznosa zbog rasta tečaja traži isplatu iznosa 676,40 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže određenim u tom podnesku. Traži i naknadu troškova postupka s kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i do zaključenja prethodnog postupka tuženik u bitnom ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tuženik tražbinu iz ugovora o kreditu ustupio trgovačkom društvu B2 Kapital d.o.o. Ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Prigovara da se utvrđenja iz parnice potrošač ne mogu primijeniti u ovoj pravnoj stvari, tvrdi da odredbe o valutnoj klauzuli nisu nepoštene te da se o istima pojedinačno pregovaralo. Nakon zaključenja prethodnog postupka ističe da je ugovor o kreditu sklopljen sa Slavonskom bankom Osijek d.d. koja nije bila stranka postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tužiteljica je, nakon izvođenja dokaza prvim financijskim vještačenjem, podneskom od 8. travnja 2024. uredila tužbeni zahtjev za isplatu na način da po osnovi po osnovi preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope traži isplatu iznosa od 318,29 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže određenim u tom podnesku. Po osnovi preplaćenih iznosa zbog rasta tečaja traži isplatu iznosa 1.298,29 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže određenim u tom podnesku.

4. Tuženik u podnesku od 18. travnja 2024. navodi da se protivi preinaci i ističe prigovor zastare u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

5. S obzirom da tužiteljica prije izvođenja dokaza financijskim vještačenjem nije mogla imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen, a tužbeni zahtjev uredila je odmah nakon što joj je dostavljen prvi nalaz i mišljenje financijskog vještaka, zaključak je ovog suda da se radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25 dalje ZPP). Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

6. S obzirom da financijski vještak u prvom nalazu nije postupio u cijelosti sa zadatkom suda, sud je izveo dokaz dopunskim vještačenjem. Nakon izvođenja dokaza dopunskim financijskim vještačenjem, tužiteljica je u podnesku od 14. siječnja 2026. uredila tužbeni zahtjev za isplatu na način da po osnovi po osnovi preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope traži isplatu iznosa od 318,31 eura s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže određenim u tom podnesku. Po osnovi preplaćenih iznosa zbog rasta tečaja traži isplatu iznosa 1.298,29 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže određenim u tom podnesku. Dakle, u tom je podnesku tužiteljica preinačila tužbu isticanjem zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 0,02 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Tuženik u podnesku od 3. veljače 2026. navodi da se protivi preinaci i ističe prigovor zastare u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

8. S obzirom da tužiteljica prije izvođenja dokaza dopunskim financijskim vještačenjem nije mogla imati potpuna saznanja o iznosu koji je preplaćen, a tužbeni zahtjev uredila je odmah nakon što joj je dostavljen dopunski nalaz i mišljenje financijskog vještaka, zaključak je ovog suda da se radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. ZPP. Stoga je odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.

9. Sud je izveo dokaz čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka ŠD te dokaz financijskim vještačenjem.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Čitanjem ugovora o namjenskom kreditu (list 27-34 spisa) utvrđeno je da su korisnica kredita ĐD (fizička osoba), tužiteljica kao sudužnik te Slavonska banka d.d. Osijek (pravni prednik tuženika) 6. ožujka 2007. sklopili ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita (čl. 1. ugovora). Nadalje, utvrđeno je da je čl. 3. ugovoreno da se na kredit zaračunavaju kamate od 4,40% godišnje, dekurzivno, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. U čl. 4. ugovoreno je da je kamatna stopa promjenjiva, da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora kao i da banka ima pravo povećati kamatnu stopu prema važećoj odluci banke ukoliko korisnik kredita prestane primati osobna primanja putem tekućeg računa kod kreditora. U čl. 5. ugovoreno je da je korisnik kredita upoznat i prihvaća sve eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamatne stope.

12.1. Između stranaka nije sporno da je 24. listopada 2014. tuženik tražbinu iz ugovora o kreditu ustupio trgovačkom društvu B2 Kapital d.o.o. Tužiteljica po ugovoru o kreditu nije korisnik kredita, ali je ugovorna strana tog ugovora kao sudužnik. Navedene okolnosti ne znače da tužiteljica nije aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, niti da tuženik nije pasivno legitimiran.

12.2. Naime, sukladno čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Sukladno čl. 328. ZOO pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

12.3. Tužiteljica, koja je kao sudužnik podmirivala obveze korisnice kredita ĐD nakon što je umrla (10. svibnja 2009.), nedvojbeno ima pravni interes isticati ništetnost spornih ugovornih odredaba.

12.4. Polazeći od čl. 80. i 84. ZOO-a, u odnosu na prigovor promašene legitimacije treba odgovoriti da ugovorom o prijenosu tražbine (cesiji) vjerovnik (cedent) na trećeg (cesionara) prenosi svoju tražbinu koju ima prema dužniku (cesusu). Dakle, predmet ugovora o cesiji je prijenos tražbine koju vjerovnik ima prema dužniku temeljem pravnog posla koji je sklopio sa dužnikom. Prema tome, suugovaratelji i nakon što je sklopljen ugovor o cesiji mogu uzajamno isticati prigovore kojima osporavaju pravnu valjanost samog pravnog posla iz kojeg proizlazi tražbina koja je bila predmetom ugovora o cesiji, dakle suugovaratelj (vjerovnik iz temeljnog pravnog posla) je i nadalje pasivno legitimiran u sporu pokrenutom radi utvrđenja ništetnosti ugovora iz kojeg proizlazi tražbina koja je bila predmetom cesije. Jedino bi u situaciji prijenosa ugovora u smislu čl. 127. ZOO došlo do prijenosa svih prava iz temeljnog pravnog posla na trećeg, te je upravo stoga čl. 127. st. 1. i 2. ZOO propisano da je za prijenos ugovora potreban pristanak druge strane. Tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da je takva suglasnost postojala, a na njemu leži teret dokaza te okolnosti. Štoviše, iz dopisa tuženika upućenom tužiteljici 3. studenog 2014. (list 205 spisa) proizlazi da se radi o ustupu iz čl. 82. ZOO-a, a ne o prijenosu ugovora. Prema tome, upravo je tuženik pasivno legitimiran u odnosu na zahtjev tužiteljice kojom traži utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredaba. Ovaj stav suda podudaran je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-780/2021-3 od 7. svibnja 2025.

12.5. Nadalje, tužiteljica kondemnatornim dijelom tužbenog zahtjeva traži isplatu onih iznosa koje je kao sudužnik platila upravo tuženiku (a ne B2 Kapitalu d.o.o.) na temelju ništetnih ugovornih odredaba do dana kada je tuženik svoju tražbinu prenio B2 Kapitalu d.o.o. Dakle, te je iznose upravo tuženik (a ne B2 Kapital d.o.o.) stekao bez pravne osnove. Pritom treba napomenuti da je sud utvrdio činjenicu da je upravo tužiteljica podmirivala utužene iznose kako je to obrazloženo u toč. 21.2. obrazloženja. Tužiteljica ne može regresnim zahtjevom prema nasljednicima korisnice kredita tražiti isplatu iznosa koje je tuženik stekao bez pravne osnove. Naime, sukladno čl. 120. st. 1. ZOO-a jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun. Iznose koje je jamac bez pravne osnove platio vjerovniku, i koje iznose je vjerovnik stekao bez osnove, jamac ne može zahtijevati od dužnika. Prema tome, i u odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva upravo je tužiteljica aktivno legitimirana te je tuženik ujedno i pasivno legitimiran.

13.1. Nije osnovan niti prigovor tuženika da se učinci presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ne odnose na njega jer je ugovor o kreditu sklopljen sa Slavonskom bankom d.d. koja nije bila stranka postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa.

13.2. Naime, sukladno čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 118/03 - dalje: ZTD) upisom pripajanja u trgovački registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenoga društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja. Ako pri tome dođe do međusobnih potraživanja iz ugovora, koje u vrijeme pripajanja ni jedna strana nije potpuno ispunila, koja se ne mogu prebiti, a njihovo obostrano ispunjenje ne bi bilo pravično za društvo preuzimatelja, opseg obveza pravično se određuje, uzevši u obzir ugovorna prava svih sudionika. Čitanjem podataka upisanih u Sudski registar, koji se smatraju općepoznatim činjenicama (čl. 221. st. 2. ZPP-a) i za koje vrijedi pravilo da ih stranke ne moraju dokazivati ispravama, već ih sud može i mora utvrditi sam uvidom u javno dostupan elektronički registar, utvrđeno je da je Slavonska banka d.d. ugovorom o pripajanju od 18. lipnja 2008. pripojena tuženiku (koji je tada imao naziv HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.) pa da se presude donesene u kolektivnim sporovima protiv HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. odnose i na ugovore koje je prije spajanja sklopila Slavonska banka d.d. Ovakav stav suda podudaran je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci Rev-1135/2023-2 od 3. siječnja 2024.

14. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu kojom je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.), Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) te Zakona o obveznim odnosima. U opisanom dijelu ta je presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.

15. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

16. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.

17. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i pravnog prednika tužiteljice) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača.

18. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a stavak 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

20. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

21.1. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu. Tada je teret dokaza takve činjenice na tuženiku.

21.2. Na temelju iskaza tužiteljice na ročištu 5. travnja 2023. (list 277-278 spisa) sud nalazi utvrđenim da je nakon smrti korisnice kredita ona plaćala rate kredita, neke osobno, a neke zapljenom dijela njezinih primanja kod poslodavaca Žito mlinsko pekarska industrija d.d. i Pan-Pek-Đakovo d.o.o. Također je iskazala da prilikom sklapanja ugovora o kreditu, koji je ona potpisala u svojstvu sudužnika, nitko ništa nije objašnjavao niti upozoravao na rizike vezano uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu. Sud je njezin iskaz prihvatio kao istinit jer je uvjerljiv i životan. Pritom treba reći da iz specifikacije uplata koje je u spis dostavio tuženik (list 253 spisa) proizlazi da su uplate vršene od strane tužiteljice, Žito mlinsko pekarska industrija d.d. i Pan-Pek- Đakovo d.o.o. što je u skladu s iskazom tužiteljice. U odnosu na uplatu 26. kolovoza 2010., za koju je navedeno da je platitelj ĐD, evidentno da se ne radi o njenoj uplati s obzirom da je u to vrijeme ona bila mrtva (umrla je 10. svibnja 2009., list 35 spisa). Povezujući iskaz tužiteljice sa činjenicom da niti jedna druga osoba nakon smrti korisnice kredita nije vršila uplate po kreditu, sud nalazi uvjerljivim i životnim da je i tu uplatu napravila upravo tužiteljica (a kako je iskazala tužiteljica).

21.3. Iz iskaza ŠD na ročištu 5. travnja 2023. (list 276-277 spisa) proizlazi da se ne sjeća predmetnog ugovora o kreditu, a da on nije neposredno razgovarao s klijentima niti dogovarao uvjete kredita. Iskazao je da banka valutu CHF nije smatrala rizičnom te da nije postojao nikakav naputak da se klijenti upozoravao na eventualni rizik. Također je iskazao da banka nije znala kako i koliko će se mijenjati kamatna stopa pa klijentima u tom smislu nisu davane detaljnije informacije. Sud je prihvatio njegov iskaz kao istinit jer je životan i uvjerljiv.

21.4. Tuženik je na ročištu održanom 9. studenog 2021. (list 254 spisa) odustao od prijedloga da se saslušaju svjedoci RDP i ED.

21.5. Prema tome, niti iz iskaza tužiteljice niti svjedoka ŠD ne proizlazi da su ugovorne stranke pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate niti da je tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u cijelosti informirao drugu ugovornu stranu o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

21.6. Prema tome, tuženik nije dokazao niti jednu činjenicu zbog koje bi bio u povoljnijoj pravnoj poziciji od one koja proizlazi iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, tuženik nije dokazao da je drugu ugovornu stranu drugačije informirao o uvjetima kredita, odnosno da je ona dobila neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

22. Kao što je to naprijed već navedeno, iz sklopljenog ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da ga je korisnica kredita ĐD sklopila kao fizička osoba i to stambeni kredit za adaptaciju. Po ocjeni ovog suda tužiteljica je dostavljanjem ugovora o kreditu dokazala svojstvo potrošača korisnice kredita.

23. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud zaključuje da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te da u tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku pokrenutom radi naknade štete ili isplate.

24. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništetan čl. 3. ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima, čl. 4. ugovora o kreditu u dijelu kojim je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prema važećoj odluci banke te čl. 5. ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno da korisnik kredita prihvaća sve eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamatne stope (toč. I izreke).

25. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je od nje primio po osnovama za koje je sud utvrdio da su ništetne. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna tuženika prema tečaju za CHF većem od onog koji je važio na dan korištenja kredita.

26. U odnosu na prigovor zastare treba reći da zastara restitucijskog zahtjeva na temelju čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Ništetnost predmetnih spornih odredaba utvrđena je u postupku kolektivne zaštite potrošača pa petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača - u odnosu na valutu 14. lipnja 2018., a u odnosu na kamatnu stopu 13. lipnja 2014.

27. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12. lipnja 2019., petogodišnji zastarni rok nije protekao u odnosu na zahtjev za isplatu po osnovi rasta kamatne stope i tečaja za valutu CHF istaknut u tužbi. Nije osnovan prigovor zastare u odnosu na zahtjev iz preinačene tužbe iz podnesaka od 8. travnja 2024. i 14. siječnja 2026. Naime, do prekida zastare dolazi podnošenjem tužbe, a ne tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka). Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024.

28.1. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka od 22. siječnja 2024. (list 286- 296 spisa) te dopunskog nalaza i mišljenja od 7. travnja 2025. sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica kao sudužnica, koja je vršila plaćanja nakon smrti korisnice kredita, u razdoblju od 1. lipnja 2010. do 13. listopada 2014. (kada je tuženik svoju tražbinu ustupio trećoj osobi) tuženiku platila zbog rasta tečaja 1.295,29 eura više, a zbog rasta kamatne stope iznos od 318,81 eura. Pojedini iznosi i datumi plaćanja pobliže su navedeni u stupcima 3, 11 i 12 tabele 2a na stranici 3 dopunskog nalaza (list 349 spisa). U tom razdoblju nije bilo manje plaćenih iznosa s obzirom da niti tečaj niti kamatna stopa nisu padali (nego samo rasli).

28.2. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 7. travnja 2025. kao jasno i obrazloženo te izrađeno u skladu sa zadatkom suda. Tuženik je naveo da ne prigovara matematičkom izračunu vještakinje i da ne predlaže njezino saslušanje (podnesak od 31. srpnja 2024., list 336 spisa). Prigovara da je nalaz izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit (dok je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF) te kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu (dok je ugovorena promjenjiva kamatna stopa). Prigovori koje iznosi tuženik su pravne naravi o kojima je sud dao svoju ocjenu u prethodnom dijelu obrazloženja. Stoga takvi prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja, jer je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom suda.

29. Slijedom svega navedenog, prihvaćen je zahtjev tužiteljice za isplatu 1.298,29 eura po osnovi rasta tečaja kao i iznosa od 318,31 eura po osnovi rasta kamatne stope.

30. Tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate od dana kada je tuženik stekao bez osnove utužene iznose. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da je predmetna odredba ugovora o kreditu protivna prisilnim propisima i time ništetna pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate. Stoga je o tijeku kamata odlučeno unutar granica zahtjeva tužiteljice.

31. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

32. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dalje Tarifa), vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje (do 07.04.2024. – 1.195,16 eura, a od 08.04.2024. pa nadalje – 1.616,58 eura) te priloženom troškovniku.

33. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 75 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 28.01.2020. u iznosu od 75 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 08.03.2024. u iznosu od 18,75 bodova (Tbr. 8/4), trošak pristupa na ročišta 05.02.2020., 09.11.2021., 26.10.2022. i 05.04.2023. za svako po 75 bodova (Tbr. 9/1), trošak sastava podnesaka od 08.04.2024. i 14.01.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta 22.01.2024., 27.01.2026. i 09.04.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1).

Navedeno sveukupno iznosi 968,75 bodova što pomnoženo sa zatraženom vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 2.421,87 eura. Priznat joj je i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 eura. Navedeno sveukupno iznosi 2.753,68 eura. Prihvaćen je i njezin zahtjev za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

34. Tužiteljici nije priznat trošak ročišta 08.06.2021. jer isto nije održano niti je ona pristupila na to ročište. Kako tužiteljica nije dokazala da je platila pristojbu na tužbu, a ista je u međuvremenu zastarjela, sud nije prihvatio zahtjev za naknadu tog troška. Nije osnovan ni zahtjev za naknadu pristojbe na presudu. Naime, novelirana odredba članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, 118/18, 51/23) prema kojoj je tužiteljica oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa stupila na snagu 20. svibnja 2023. Stoga ona nije obveznica plaćanja pristojbe na ovu presudu pa nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu tog troška.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte