Poslovni broj: P-643/2019-32
Republika Hrvatska
Općinski sud Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Mariji Pavlović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Glavaš & Šutalo iz Vinkovaca protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb , radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Miru Glavaša, odvjetnika iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika, odvjetničku vježbenicu ST iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, 21. travnja 2026. objavljene na temelju čl. 335. ZPP-a, 21. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 8. Ugovora o kreditu broj 2402006 1031262160/51401652-5103658590 od 28.08.2007. godine u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor e zaključen između tužitelja CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 90.900,00 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju HNB-a za devize na dan korištenja i tužene ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d. d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak na ugovorne strane.
II Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj 2402006 1031262160/51401652-5103658590 od 28.08.2007. godine kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-e za devize za valutu ugovora (CHF), odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima), tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160/51401652-5103658590 od 28.08.2007. godiine.
III Nalaže se tuženoj ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d. d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320 da tužitelju CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 2.173,36 EUR, uvećano za pripadajuću zateznu kamatu, na slijedeće iznose:
− 32,61 € počevši od 1 svibanj 2009 do isplate
− 32,15 € počevši od 1 lipanj 2009 do isplate
− 31,60 € počevši od 1 srpanj 2009 do isplate
− 31,83 € počevši od 1 kolovoz 2009 do isplate
− 32,22 € počevši od 1 rujan 2009 do isplate
− 31,84 € počevši od 1 listopad 2009 do isplate
− 31,80 € počevši od 1 studeni 2009 do isplate
− 32,26 € počevši od 1 prosinac 2009 do isplate
− 32,62 € počevši od 1 siječanj 2010 do isplate
− 33,11 € počevši od 1 veljača 2010 do isplate
− 32,99 € počevši od 1 ožujak 2010 do isplate
− 33,82 € počevši od 1 travanj 2010 do isplate
− 33,64 € počevši od 1 svibanj 2010 do isplate
− 33,83 € počevši od 1 lipanj 2010 do isplate
− 36,04 € počevši od 1 srpanj 2010 do isplate
− 35,55 € počevši od 1 kolovoz 2010 do isplate
− 37,34 € počevši od 1 rujan 2010 do isplate
− 36,45 € počevši od 1 listopad 2010 do isplate
− 23,92 € počevši od 1 studeni 2010 do isplate
− 25,45 € počevši od 1 prosinac 2010 do isplate
− 26,24 € počevši od 1 siječanj 2011 do isplate
− 25,65 € počevši od 1 veljača 2011 do isplate
− 25,83 € počevši od 1 ožujak 2011 do isplate
− 25,34 € počevši od 1 travanj 2011 do isplate
− 25,39 € počevši od 1 svibanj 2011 do isplate
− 26,95 € počevši od 1 lipanj 2011 do isplate
− 27,21 € počevši od 1 srpanj 2011 do isplate
− 28,98 € počevši od 1 kolovoz 2011 do isplate
− 28,73 € počevši od 1 rujan 2011 do isplate
− 27,34 € počevši od 1 listopad 2011 do isplate
− 27,31 € počevši od 1 studeni 2011 do isplate
− 27,21 € počevši od 1 prosinac 2011 do isplate
− 27,57 € počevši od 1 siječanj 2012 do isplate
− 27,30 € počevši od 1 veljača 2012 do isplate
− 27,98 € počevši od 1 ožujak 2012 do isplate
− 27,73 € počevši od 1 travanj 2012 do isplate
− 27,81 € počevši od 1 svibanj 2012 do isplate
− 27,97 € počevši od 1 lipanj 2012 do isplate
− 27,82 € počevši od 1 srpanj 2012 do isplate
− 27,83 € počevši od 1 kolovoz 2012 do isplate
− 27,69 € počevši od 1 rujan 2012 do isplate
− 27,41 € počevši od 1 listopad 2012 do isplate
− 27,73 € počevši od 1 studeni 2012 do isplate
− 27,82 € počevši od 1 prosinac 2012 do isplate
− 27,83 € počevši od 1 siječanj 2013 do isplate
− 27,36 € počevši od 1 veljača 2013 do isplate
− 27,66 € počevši od 1 ožujak 2013 do isplate
− 27,74 € počevši od 1 travanj 2013 do isplate
− 27,56 € počevši od 1 svibanj 2013 do isplate
− 27,06 € počevši od 1 lipanj 2013 do isplate
− 26,86 € počevši od 1 srpanj 2013 do isplate
− 27,07 € počevši od 1 kolovoz 2013 do isplate
− 27,28 € počevši od 1 rujan 2013 do isplate
− 27,67 € počevši od 1 listopad 2013 do isplate
− 27,48 € počevši od 1 studeni 2013 do isplate
− 27,58 € počevši od 1 prosinac 2013 do isplate
− 27,65 € počevši od 1 siječanj 2014 do isplate
− 27,85 € počevši od 1 veljača 2014 do isplate
− 27,99 € počevši od 1 ožujak 2014 do isplate
− 27,90 € počevši od 1 travanj 2014 do isplate
− 27,75 € počevši od 1 svibanj 2014 do isplate
− 27,67 € počevši od 1 lipanj 2014 do isplate
− 27,74 € počevši od 1 srpanj 2014 do isplate
− 27,69 € počevši od 1 kolovoz 2014 do isplate
− 27,92 € počevši od 1 rujan 2014 do isplate
− 27,96 € počevši od 1 listopad 2014 do isplate
− 28,04 € počevši od 1 studeni 2014 do isplate
− 28,17 € počevši od 1 prosinac 2014 do isplate
− 28,09 € počevši od 1 siječanj 2015 do isplate
− 27,81 € počevši od 1 veljača 2015 do isplate
− 27,81 € počevši od 1 ožujak 2015 do isplate
− 27,81 € počevši od 1 travanj 2015 do isplate
− 27,81 € počevši od 1 svibanj 2015 do isplate
− 27,81 € počevši od 1 lipanj 2015 do isplate
− 27,81 € počevši od 1 srpanj 2015 do isplate
− 4,51 € počevši od 1 kolovoz 2015 do isplate
− 4,51 € počevši od 1 rujan 2015 do isplate
uvećano za pripadajuću zateznu kamatu u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena , do 31. srpnja 2015. g. , te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom do 31. prosinca 2022. godine, a od 1.siječnja. 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženoj ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d. d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320 da tužitelju CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 12.384,72 EUR, uvećano za pripadajuću zateznu kamatu, na slijedeće iznose:
− 5,42 € počevši od 1 veljača 2008 do isplate
− 11,55 € počevši od 1 ožujak 2008 do isplate
− 17,60 € počevši od 1 travanj 2008 do isplate
− 3,40 € počevši od 1 svibanj 2008 do isplate
− 3,76 € počevši od 1 srpanj 2008 do isplate
− 5,59 € počevši od 1 listopad 2008 do isplate
− 45,76 € počevši od 1 studeni 2008 do isplate
− 15,20 € počevši od 1 prosinac 2008 do isplate
− 51,39 € počevši od 1 siječanj 2009 do isplate
− 53,68 € počevši od 1 veljača 2009 do isplate
− 56,00 € počevši od 1 ožujak 2009 do isplate
− 49,09 € počevši od 1 travanj 2009 do isplate
− 48,62 € počevši od 1 svibanj 2009 do isplate
− 41,07 € počevši od 1 lipanj 2009 do isplate
− 32,22 € počevši od 1 srpanj 2009 do isplate
− 35,86 € počevši od 1 kolovoz 2009 do isplate
− 42,27 € počevši od 1 rujan 2009 do isplate
− 36,03 € počevši od 1 listopad 2009 do isplate
− 35,42 € počevši od 1 studeni 2009 do isplate
− 42,84 € počevši od 1 prosinac 2009 do isplate
− 48,79 € počevši od 1 siječanj 2010 do isplate
− 56,57 € počevši od 1 veljača 2010 do isplate
− 54,69 € počevši od 1 ožujak 2010 do isplate
− 68,08 € počevši od 1 travanj 2010 do isplate
− 65,18 € počevši od 1 svibanj 2010 do isplate
− 68,35 € počevši od 1 lipanj 2010 do isplate
− 103,98 € počevši od 1 srpanj 2010 do isplate
− 96,10 € počevši od 1 kolovoz 2010 do isplate
− 125,09 € počevši od 1 rujan 2010 do isplate
− 110,71 € počevši od 1 listopad 2010 do isplate
− 98,31 € počevši od 1 studeni 2010 do isplate
− 135,37 € počevši od 1 prosinac 2010 do isplate
− 154,27 € počevši od 1 siječanj 2011 do isplate
− 140,13 € počevši od 1 veljača 2011 do isplate
− 144,49 € počevši od 1 ožujak 2011 do isplate
− 132,64 € počevši od 1 travanj 2011 do isplate
− 133,96 € počevši od 1 svibanj 2011 do isplate
− 171,52 € počevši od 1 lipanj 2011 do isplate
− 177,74 € počevši od 1 srpanj 2011 do isplate
− 220,51 € počevši od 1 kolovoz 2011 do isplate
− 214,45 € počevši od 1 rujan 2011 do isplate
− 180,88 € počevši od 1 listopad 2011 do isplate
− 180,08 € počevši od 1 studeni 2011 do isplate
− 177,72 € počevši od 1 prosinac 2011 do isplate
− 186,41 € počevši od 1 siječanj 2012 do isplate
− 179,93 € počevši od 1 veljača 2012 do isplate
− 196,35 € počevši od 1 ožujak 2012 do isplate
− 190,28 € počevši od 1 travanj 2012 do isplate
− 192,28 € počevši od 1 svibanj 2012 do isplate
− 196,01 € počevši od 1 lipanj 2012 do isplate
− 192,45 € počevši od 1 srpanj 2012 do isplate
− 192,73 € počevši od 1 kolovoz 2012 do isplate
− 189,31 € počevši od 1 rujan 2012 do isplate
− 182,55 € počevši od 1 listopad 2012 do isplate
− 190,33 € počevši od 1 studeni 2012 do isplate
− 192,55 € počevši od 1 prosinac 2012 do isplate
− 192,73 € počevši od 1 siječanj 2013 do isplate
− 181,46 € počevši od 1 veljača 2013 do isplate
− 188,71 € počevši od 1 ožujak 2013 do isplate
− 190,67 € počevši od 1 travanj 2013 do isplate
− 186,33 € počevši od 1 svibanj 2013 do isplate
− 174,12 € počevši od 1 lipanj 2013 do isplate
− 169,30 € počevši od 1 srpanj 2013 do isplate
− 174,32 € počevši od 1 kolovoz 2013 do isplate
− 179,44 € počevši od 1 rujan 2013 do isplate
− 188,88 € počevši od 1 listopad 2013 do isplate
− 184,33 € počevši od 1 studeni 2013 do isplate
− 186,80 € počevši od 1 prosinac 2013 do isplate
− 188,49 € počevši od 1 siječanj 2014 do isplate
− 193,58 € počevši od 1 veljača 2014 do isplate
− 196,48 € počevši od 1 ožujak 2014 do isplate
− 194,42 € počevši od 1 travanj 2014 do isplate
− 190,73 € počevši od 1 svibanj 2014 do isplate
− 188,89 € počevši od 1 lipanj 2014 do isplate
− 190,47 € počevši od 1 srpanj 2014 do isplate
− 194,90 € počevši od 1 kolovoz 2014 do isplate
− 200,55 € počevši od 1 rujan 2014 do isplate
− 201,49 € počevši od 1 listopad 2014 do isplate
− 203,45 € počevši od 1 studeni 2014 do isplate
− 206,75 € počevši od 1 prosinac 2014 do isplate
− 204,83 € počevši od 1 siječanj 2015 do isplate
− 207,38 € počevši od 1 veljača 2015 do isplate
− 207,38 € počevši od 1 ožujak 2015 do isplate
− 207,38 € počevši od 1 travanj 2015 do isplate
− 207,38 € počevši od 1 svibanj 2015 do isplate
− 207,38 € počevši od 1 lipanj 2015 do isplate
− 207,38 € počevši od 1 srpanj 2015 do isplate
− 207,38 € počevši od 1 kolovoz 2015 do isplate
− 207,38 € počevši od 1 rujan 2015 do isplate
uvećano za pripadajuću zateznu kamatu u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena , do 31. srpnja 2015. g. , te na dalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom do 31. prosinca 2022. godine, a od 1.siječnja. 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka ( u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku od 15 dana.
V Nalaže se tuženoj ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d. d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320 da tužitelju CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 96384790858 izvrši isplatu parničnih troškova u iznosu od 6.137,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tekućom do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka (u nastavku ESB) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
I Odbacuje se tužba tužitelja CT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu pod točkama III. i IV. tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 10. predmetnog ugovora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja i isplate. U tužbi tužitelj navodi da je dana 28. kolovoza 2007. godine s tuženikom zaključio ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 90.900,00 CHF koji će se isplatiti u protuvrijednosti u kunama po srednjem deviznom tečaju tužene na dan korištenja kredita, na rok otplate na 18 godina odnosno 216 mjeseci. Dalje navodi da se radi o ugovorenoj klauzuli o potrošačkom kreditu koja nije bila posebno pregovarana već je sastavni dio tipskog ugovora na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaj, uzrokujući time znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja te da su takve odredbe nepoštene ugovorne odredbe a time i ništetne. Tužitelj navodi da mu prilikom zaključenja ugovora nije uručena nikakav dokumentacija iz koje bi bio vidljiv način obračuna – izračuna kamatne stope niti mu je objašnjen mehanizam promjene kao ni parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita kao i da je odredba o valutnoj klauzuli neodrediva, nepoštena, da izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača te da je kao takva ništetna ni nema pravni učinak na obvezno – pravni odnos ugovornih stranaka.
Tužitelj nadalje navodi da je čl. 10. Ugovora o kreditu ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu i djelomičnu otplatu kredita te da mu se u tom slučaju zaračunava naknada prema Tarifi Banke. Tužitelj smatra da je takva odredba ugovora suprotna odredbi čl. 1024. st. 4. Zakona o obveznim odnosima kojim je propisano da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme vraćanja kredita do dana kada ga je trebao vratiti. Stoga tužitelj smatra da je između ostalih ništetna i odredba ugovora o naknadi za prijevremenu i konačnu otplatu kredita.
U tužbi tužitelj navodi da prilikom podnošenja tužbe nije raspolagao odgovarajućom dokumentacijom, a da mu tužena nije željela dostaviti istu unatoč njegovom zahtjevu, a da se radi o podacima koje je tuženik prema sadržaju građansko
– pravnog odnosa bio dužan dostaviti tužitelju. Stoga predlaže da sudu smislu čl. 186.b Zakona o parničnom postupku naloži tuženiku da preda tužitelju dokumentaciju potrebnu za provođenje financijsko – knjigovodstvenog vještačenja nakon čega predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnu odredbu čl. 87 predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem se navodi ada je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je ništetna odredba čl. 7. istog ugovora kojom se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF, odnosno primjena valutne klauzule, da utvrdi ništetnom odredbu ugovora kojom se korisnik kredita obvezuje izvršiti prijevremenu i konačnu otplatu kredita kojom prilikom se obvezuje uplatiti naknadu na preostali iznos kredita, te da utvrdi ništetnom dio odredbe čl. 10. ugovora kojom je ugovoreno da korisnik kredita izjavljuje kako mu je Banka predočila uvjete kredita i efektivnu kamatnu stopu s kojom je upoznat i koju prihvaća, sa svim pravima i obvezama koje iz ugovora proizlaze.
Tužitelj je kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli postavio u neodređenom iznosu koji će specificirati nakon provedenog financijsko – knjigovodstvenog vještačenja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare potraživanja. Dalje navodi da tužitelj nema pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve koji bi se odnosili na bilo kakav obeštećenja budući je izvršio konverziju kredita, odnosno da je između tužitelja i tuženika aneksom ugovora stvorena nova pravna osnova koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. Tuženik ističe i da su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora na način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica veže za CHF. Ističe da su ugovora njem valutne klauzule tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja te da su sve promjene kamatne stope izvršene sukladno tada važećim propisima. Podneskom od 13. travnja 2026. godine tuženik ističe da se protivi preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 15. siječnja 2026. te predlaže da sud odbaci tužbu tužitelja, a podredno odbije tužbene zahtjeve kao neosnovane te naloži tužitelju da mu nadoknadi troškove ovog postupka.
3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu (list 10-19 spisa), pregled (list 45-48 spisa), pregled uplata (list 71-75 spisa), plan otplate (list 76-80 spisa), obavijesti banke, otplatni plan, pregled uplata (list 322-394 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 10. siječnja 2026. (list 548-559 spisa), obavijest o izračunu konverzije kredita, izračun konverzije (list 561-583 spisa), aneks broj 1 ugovora o kreditu broj 5103658590 (list 584-590 spisa), pročitan je iskaz tužitelja sa ročišta od 21. travnja 2026. (list 607-609 spisa).
4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:
5. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom dana 28. kolovoza 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu, broj ugovora: 2402006-1031262160/51401652-5103658590 temeljem kojega je tužitelj koristio kredit u iznosu od 90.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, s rokom otplate kredita od 216 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan plaćanja. Nesporno je da se radi o stambenom kreditu. Nesporno je i da su stranke dana 04. veljače 2016.g. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 5103658590 kojim su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom EUR.
6. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, da li je nastupila zastara tražbine, da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe na utvrđenje osnovnih odredaba ugovora ništetnim, imajući u vidu činjenicu da je tužitelj izvršio konverziju sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu.
7. O ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivim kamatnim stopama i ugovaranju valutne klauzule u CHF pravomoćno su odlučili sudovi po kolektivnoj tužbi potrošača.
8. U postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nesporno je da je naprijed navedena prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule i načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. U pogledu dosega ovako pravomoćne presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača nesporno je da se u tom postupku utvrđivalo i ocjenjivalo da li su tužene banke, pa tako i ovdje konkretno tuženik, potrošačima objasnili razloge i iznijeli točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe nije utvrđivano da li je pojedini potrošač dobio sve relevantne informacije za donošenje informirane odluke hoće li ugovor s takvim odredbama sklopiti ili ne.
9. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 138.a. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
10. Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužitelja. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je s tuženikom ugovor o kreditu zaključio 28.8.2007. godine i to kao klijent Erste banke te da se radilo se o nenamjenskom kreditu u iznosu od 90.900,00 CHF i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a da je tužitelj pristao na takvu odredbu ugovora ali da ga banka nije obavještavala kada je dolazilo do povećanja kamatne stope. Nadalje je iskazao da kad je zaključivao ugovor, da mu je osobni bankar dao gotov obrazac ugovor i rekao mu je da je to najpovoljniji kredit, a s obzirom da je primao mirovinu u toj banci i u toj banci mu je bilo najpovoljnije jer je u nju kao klijent imao povjerenja. Tužitelj je izjavio da je prvotno tražio kredit u eurima, ali su mu u banci predložili da uzme u kredit u CHF-u jer je to povoljnije i u skladu s njegovim primanjima. Početna rata kredita tužitelja je bila negdje oko 3.500,00 kuna da bi u jednom trenutku zbog povećanja kamate i tečaja CHF dosegla iznos od 5.200,00 kuna. Također je iskazao da je znao da će doći do tako značajnog povećanja mjesečne rate da se ne bi odlučio podići kredit. Nadalje navodi da nije točno znao ni razumio što znači zaštitna valutna klauzula, a u banci mu to nisu ni objašnjavali s tim da je imao povjerenja u banku čiji je bio klijent. Također navodi da se nije posebno raspitivao o sadržaju ugovora, niti je mogao utjecati na sadržaj ugovora te da je potom isti ugovor ovjerio kod javnog bilježnika i da niti tamo nije dobio nikakve posebne upute. Tužitelj je izjavio da su mu u banci predložili zbog povećanja mjesečne rate, odnosno rasta tečaja CHF da može zaključiti dodatak ugovora kojim će izvršiti konverziju i da je to učinio 4.2.2016. godine. Nadalje navodi da mu konverzijom nije značajno promijenjena ni bila manja mjesečna rata i da je prijevremeno otplatio taj kredit u drugoj banci i zatvorio postojeći. Također navodi da se točno ne sjeća da li su mu naplatili naknadu za prijevremenu otplatu. Na kraju iskaza navodi da kako je već istaknuo, ugovor je pročitao prije nego ga je potpisao.
11. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to kako je navedeno u čl. 3. Ugovora, gotovinski kredit uz hipoteku.
12. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene. U cijelosti su neosnovani i nepotrebni dokazni prijedlozi da se pribavljaju podaci i saslušavaju stranke na okolnosti statusa potrošača tužitelja, pa su stoga isti i odbijeni. Da se radi o potrošačkom kreditu i da je tužitelj kao fizička osoba zaključio Ugovor o kreditu sa svrhom kupnje nekretnine podobne za život tužitelja i njegove obitelji, proizlazi i iz e izvatka iz kojeg je vidljivo da je tužitelj sa svojom suprugom i nadalje vlasnik nekretnine u kojoj nekretnini i stanuje, a koju je kupio sredstvima iz predmetnog Ugovora o kreditu.
13. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 ŠT i JT od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
14. Sukladno čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
15. Sud smatra kako ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika, nije razumljiva, obzirom kako predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, kao niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je ista određena samo općenito, paušalno i neprecizno. Očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno bez pregovora o toj promjeni sa tužiteljem, kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati i iz kojeg razloga. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, na taj način postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali jednostrano i bez pregovora s drugom stranom, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužitelja.
16. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
17. Tuženik je, prema stajalištu ovog suda, tužitelju trebao objasniti razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužitelju kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno omogućiti tužitelju da može prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa. Tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužitelja na cijenu, što je suprotno čl. 247. Zakona o obveznim odnosima.
18. Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).
19. Nadalje st. 4. čl. 96 ZZP/07 određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik provedenim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedenih odredbi, stoga su po shvaćanju ovoga suda sporne ugovorne odredbe zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su ništetne, u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/07.
20. Neutemeljeni su navodi tuženika da je sklapanjem konverzije za potrošače pa tako i za tužitelja otpao pravni interes za postavljanje bilo deklaratornog bilo kondemnatornog zahtjeva vezano za obeštećenje po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je konvertiran. Naime, sklapanjem Dodatka Ugovora nisu otklonjene posljedice eventualne ništetnosti spornih ugovornih odredaba koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, a to stoga jer je predmetni Dodatak Ugovora samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi bio da je ugovorio kredit u valuti euro, pri čemu niti odredbama ZID ZPK na temelju kojih je zaključen Dodatak Ugovora nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredaba koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja sa korisnicima kredita same i nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Dodatkom Ugovora (konverzijom) nije riješeno pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije. ( stav je Županijskog suda Rijeci u odluci posl.br. Gž-3948/2020 od 08.11.2023.).
21. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu , to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi tako i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14. 3. 2019., u predmetu DT protiv Erste Bank Hungary Zrt) koja daje odgovor na pitanja o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bila proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Isto tako je u odluci Vrhovnog suda Rev 18/2018 od 26. 5. 2020. izneseno stajalište da Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznos preostale neplaćene glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen. Slijedom navedenog ništetne su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelj obvezan platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 8,250 %, kao i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF.
22. Za donošenje odluke o zahtjevu za plaćanje novčane svote na ime restitucije relevantno je je li tužiteljevo pravo na restituciju prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljeve preplate.
23. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).
24. Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.
25. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.
26. Ako sud nađe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Aneksa ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. Pravo na restituciju proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.
27. Iako Aneks ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.
28. Tužiteljevo pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.
29. Shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.
30. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu A protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem aneksa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
31. Sklapanjem aneksa ugovora kojim je izvršena konverzija kredita prema odredba ZID ZKP/15 tužitelj nije izgubio pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa s obzirom na izvršenu konverziju ima pravo na eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora i svote koju je dobio u konverziji.
32. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope provedeno je vještačenje po vještaku Tomislavu Borkoviću iz [adresa], koji u svom nalazu navodi da su tužena banka kao kreditor i tužitelj ugovorili su stambeni kredit za izgradnju i dovršenje stambenog objekta u iznosu od 90.900,00 CHF sa rokom otplate 216 mjeseci i kamatnom stopom 8,250%, a početni iznos anuiteta 809,14 CHF primjenom srednjeg tečaja Banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 30. kolovoza 2007. godine u visini 0,215074 CHF za 1 kunu iznosi 1.568,16 kuna. Za vrijeme otplate kredita mijenjana je visina kamatne stope, a shodno tome i iznos anuiteta, a visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita.
33. Tužitelj i tuženik sklopili su dana 4. prosinca 2016. godine Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9012009461 kojim je utvrđeno prihvaćanje izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiraju. Člankom 3. navedenog Dodatka Ugovoru utvrđen je ukupan iznos preplate na dan 30. rujna 2015. godine koji je tužitelju priznat u postupku konverzije i to 23.078,00 kuna, odnosno 3.062,98 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije koji će se iskoristiti za namirenje budućih anuiteta/rata po kreditu u EUR.
34. Vještak je u svom nalazu utvrdio da je ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena - povećanja kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i njene naknadne promjene utvrđen je u iznosu od 2.173,36 eura, a koji iznosi su pojedinačno prikazani za svaki mjesec utuženog razdoblja u Tablici 1. nalaza.
35. Nadalje vještak navodi da je ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu utvrdio u iznosu od 12.384,72 eura pojedinačno iskazanih u Tablici 2 nalaza.
36. U svom nalazu vještak je utvrdio da je ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate po ugovoru o kreditu utvrđen je u iznosu od – 30,66 eura, a koji su pojedinačno iskazani u Tablici 2 nalaza.
37. Vještak je također utvrdio da je izračunom konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br, 102/2015) da je korisnik kredita manje platio iznos od – 6.277,21 eura.
38. Nadalje u svom nalazu navodi da je razlika između stanja neotplaćene glavnice u EUR kreditu prema novom otplatnom planu na dan konverzije iskazanoj u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2015. godine i stanja neotplaćene glavnice u CHF stvarno zatečene na dan 30.09.2015. g. obračunato u HRK prema tečaju važećem na dan isplate kredita ovim vještačenjem utvrđena u iznosu od 2.571,66 eura.
39. Nadalje navodi da su sve uplate korisnika kredita uzete su u obzir prilikom konverzije kredita. Slijedom navedenog provedbom konverzije tužiteljeva obveza po kreditu nije svedena na onaj iznos koliko bi bila po početnim uvjetima.
40. Sukladno odredbama iz čl. 10 predmetnog ugovora o kreditu vještak je utvrdio da je korisniku kredita dana 31.08.2007. godine naplaćena naknada u visini od 2,50 % od iznosa odobrenog kredita, odnosno 1.303,34 eura.
41. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 15. siječnja 2026.g. uskladio sa nalazom vještaka. Tuženik je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, ali iste su pravne prirode.
42. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Borkovića, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude. Iz nalaza vještaka utvrđen je iznos od 3.235,06 eura po osnovi tzv. glavnog duga, odnosno glavnice pretplaćenih iznosa, i iznos od 1.534,28 eura po osnovi razlike između tzv. konvertirane glavnice i preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita prema početnom otplatnom planu pomnožena sa tečajem u odnosu na kunu u vrijeme realizacije kredita, koji iznosi kada se zbroje daju ukupan iznos od 4.769,34 eura, a koji tužitelj i potražuje konačno uređenim tužbenim zahtjevom.
43. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 21. travnja 2026.g. tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva učinjenoj podneskom tužitelja od 15. siječnja 2026. godine.
44. Međutim, tužitelj je u konkretnom slučaju postupak pokrenuo stupnjevitom tužbom u smislu odredbe članka 186.b ZPP-a, uz obvezu da će po pribavi podataka od tuženika i provedenog financijskog vještačenja urediti tužbeni zahtjev na način da će zatražiti određeni iznos, što je i učinio podneskom od 15. siječnja 2026.g. Važno je naglasiti da je stupnjevita tužba izuzetak od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određen već u tužbi (čl. 186. st. 1. ZPP-a). Ovakvom tužbom se omogućuje utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu sasvim poznati, zbog toga što mu te podatke tuženik kojem su ti podaci poznati ili dostupni odbija priopćiti ili mu uskraćuje uvid u njih. Tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe je slojevit, ostvaruje se u dva stupnja: u vidu tzv. manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa ili davanje pregleda određene imovine i u vidu određenog zahtjeva za ispunjenje dugovane činidbe. Prilikom podnošenja stupnjevite tužbe sudu samo manifestacijski zahtjev već u tužbi treba biti određen, a tužitelj će konačni i određeni zahtjev postaviti nakon što tijekom postupka tuženik položi račun ili nakon što tužitelj na drugi način prikupi potrebne podatke. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iz zapisnika sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrva tske održane 27. svibnja 2024. proizlazi, da u je predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, odnosno radi se o slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.
45. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).
46. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.
47. Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan budući zastarni rok za potraživanja po osnovi stjecanja bez osnove je 5 godina, a teče od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu. Kako se tužitelj poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-104401/11 od 14. srpnja 2013. zastara potraživanja za preplaćene kamate nastupila 14. lipnja 2019. godine za sve banke, osim za Sberbank (Volksbank) za koju zastara preplaćenih kamata nastupa u lipnju 2023. godine dok zastara potraživanja preplaćenog tečaja CHF nastupa za svih 8 osuđenih banaka u lipnju 2023. budući je tužba u ovom predmetu zaprimljena 7. lipnja 2019. godine to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. Na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži povrat stečenog bez osnova na temelju primjene ništetnih ugovornih odredaba u kojima je u spornom ugovoru kreditu ugovorena valutna klauzula u CHF, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, tako da ni u tom slučaju nije nastupila zastara tražbina za podnošenje konkretne tužbe.
48. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
49. Sud ne može postupiti po tužbi u dijelu zahtjeva pod točkama III. i IV. jer zahtjev za utvrđenje ništenosti odredbe čl. 10. predmetnog ugovora ne odgovara sadržaju same odredbe čiju ništetnost tužitelj zahtjeva te stoga nije moguće udovoljiti tako nepotpunom i neodređenom zahtjevu, slijedom čega je sud sukladno čl. 109. st. 1. ZPP-a donio odluku kao u izreci rješenja.
50. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 . i 5. i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS, i važećoj Odvjetničkoj tarifi, tužitelju je za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 6.137,81 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 250 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na tri ročišta kod suda održana 17.2.2021., 25.11.2025. i 21.4.2026. svako po 250 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav četiri obrazložena podneska svaki u iznosu od 250 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), koje radnje ukupno nose 2250 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura, iznosi 4.500,00 eura što uz 25% PDV-a u iznosu od 1.125,00 eura, te uz odobren trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 400,00 eura i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 112,81 eura, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 6,137,81 eura.
U Vinkovcima, 21. svibnja 2026.
Sudac:
Marija Pavlović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalbu u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi ovome sudu u tri primjerka, a o njoj u drugom stupnju odlučuje Županijski sud.
OBAVIJEST:
1. ZOU Glavaš & Šutalo, Vinkovci – punomoćnik tužitelja
2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb – punomoćnik tuženika
