REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2917/2019-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić i Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska iz Zagreba, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 22. travnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice DF i punomoćnika tuženika PF, SU-444/2025, dana 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. isplatiti tužitelju JF iznos od 10.800,22 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. srpnja 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 2.992,00 eura sa zatraženom zateznom kamatom, taj zahtjev odbija kao djelomično neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. isplatiti tužitelju JF iznos od 134,58 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. studenoga 2019. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za razdoblje kamata na iznos od 134,58 eura od 6. srpnja 2019. do 31. listopada 2019. taj zahtjev odbija kao djelomično neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. isplatiti tužitelju JF iznos od 775,71 eura sa zateznom kamatom od 6. srpnja 2019. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za razdoblje kamata na isti iznos s tijekom od 19. lipnja 2019. do 5. srpnja 2019. taj zahtjev odbija kao djelomično neosnovan.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev, u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 1.388,28 eura sa zatraženom zateznom kamatom od 19. lipnja 2019. do isplate.

V. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. naknaditi tužitelju JF troškove postupka u iznosu 3.789,49 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. svibnja 2026. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je 18. lipnja 2019. u Gornjem Muću došlo do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali KF, vozač osobnoga automobila reg. ozn. [registarska oznaka] i tužitelj kao vozač motocikla reg. ozn. [registarska oznaka]. navodi kako je predmetnu nezgodu uzrokovao KF na način da je oduzeo prednost prolaska vozilu tužitelja te je prednjim dijelom osobnoga automobila udario u bočni dio vozila kojim je upravljao tužitelj. Navodi kako je vozilo kojim je upravljao KF osigurano kod tuženika. Tvrdi kako su mu nastale tjelesne ozljede zbog kojih je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, kako mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega, kako mu je nastala imovinska šteta na vozilu u njegovom vlasništvu, kako mu je nastala imovinska šteta za plaćanje troškova putovanja na liječničke preglede i rehabilitaciju te kako mu je nastala imovinska šteta za troškove popravka zubi. Navodi kako mu je tuženik u mirnome postupku isplatio 9.100,00 kn na ime naknade neimovinske štete i štete za tuđu pomoć i njegu te iznos od 6.552,00 kn za štetu na vozilu. Smatra kako mu time nije naknađena cijela šteta nastala u predmetnom štetnom događaju tako da u ovome postupku potražuje daljnju isplatu naknade štete i to prema specificiranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 6. veljače 2026. kako slijedi: na ime naknade neimovinske i nenovčane imovinske štete potražuje daljnji iznos od 13.792,22 Eura (s obzirom na nesporno plaćen iznos od 1.207,78 Eura) sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. srpnja 2019. do isplate; na ime naknade imovinske štete za troškove putovanja na liječničke preglede i rehabilitaciju iznos od 134,58 Eura sa zateznom kamatom od 6. srpnja 2019. do isplate; na ime naknade štete na vozilu daljnji iznos od 775,71 Eura (s obzirom na nesporno plaćeni iznos od 896,60 Eura) sa zateznom kamatom od 19. lipnja 2019. do isplate te na ime naknade štete po osnovi troškova popravka zubi iznos od 1.388,28 Eura sa zateznom kamatom od 19. lipnja 2019. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje štetni događaj i pasivnu legitimaciju, dok odgovornost priznaje djelomično smatrajući da je tužitelj u štetnom događaju doprinio u omjeru od 30%. Osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti smatrajući da je izvršenim nespornim isplatama naknadio štetu tužitelju u cijelosti. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u odštetni zahtjev (list 6-12 spisa), potvrdu MUP-a (list 13-14 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 18-41 spisa), ponudu za popravak zubi (list 42 spisa), kalkulator potrošnje goriva zbog putovanja na liječenje (list 43-44 spisa), izvršen je uvid u spis MUP-a (list 71-74 spisa), saslušan je svjedok KF (list 84-85 spisa), saslušan je tužitelj (list 87-88 spisa), spis MUP- a (list 94-103 spisa), izvršen je uvid u prekršajni spis Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj PpP-6460/2019 (u priklopu), provedeno je prometno vještačenje po vještaku dipl. ing. Srećku Hlišću (list 109-124 spisa), izvršen je uvid u zdravstveni karton tužitelja (list 142-152 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima dr Zlatku Vlajčiću, dr JFV i dr Dubravki Kocijan Hercigonja (list 169-175 spisa), dopunsko vještačenje po dr JFV (list 191 spisa), usmeno obrazloženje dali su dr JFV i dr Zlatko Vlajčić (list 202 spisa), dopunski je saslušan tužitelj i izvršen je uvid u naruženje tužitelja (list 203 spisa) i usmeno obrazloženje i objedinjenu ocjenu dali su vještaci dr Dubravka Kocijan Hercigonja, dr DFV i dr Zlatko Vlajčić (list 385-386 spisa).

4. Time su izvedeni svi dokazi koje su stranke predložile u ovome postupku.

5. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev ocijenjen je djelomično osnovanim.

6. Među strankama je sporna odgovornost tuženika preko omjera od 70%, u kojem omjeru tuženik priznaje svoju odgovornost, a sporan je i opseg i visina štete nastale tužitelju.

7. Radi utvrđenja odgovornosti za sam događaj saslušan je tužitelj i svjedok KF, izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i provedeno je prometno vještačenje.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on upravljao motociklom, da je vidljivost bila dobra i da se kretao svojom stranom brzinom 60 do 70 km/h iz pravca Splita prema Muću te da je odjednom sa sporedne ceste izišao KF bez kočenja upravljajući vozilom Opel Corsa i udario u prednju bočnu stranu njegova motocikla te ga odbacio 50-ak metara, tako da je klizio prema asfaltu i zaustavio se u šipražju. Tako je ležao dok nije naišlo prvo vozilo. Naime, iako KF poznaje cijeli život, on nije došao, a kasnije mu je priznao da nije došao jer se bojao da je mrtav pa je ostao sjediti u svom vozilu.

9. Iz iskaza KF saslušanog kao svjedoka proizlazi da je u to vrijeme oko 01,00 sati iza ponoći upravljao svojim vozilom na način da je krenuo od svoje kuće sporednim putem do glavne ceste te da se dolaskom do glavne ceste zaustavio i pogledao lijevo i desno te je mislio da nema nikoga, no tada je vidio svjetlo i JF koji je upravljao motorom udario je u njegovo vozilo odnosno nije siguran tko je udario u koga. Nakon sudara je izašao iz vozila i išao vidjeti što je sa JF te tada nije znao još tko je vozač. Pomogao mu je i pozvao susjeda da nazove hitnu pomoć.

10. Iz spisa MUP-a, prekršajnog spisa i nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je tužitelj upravljao motociklom središnjim dijelom desne vozne trake državne ceste kroz mjesto Muć i približavao se nepreglednom raskrižju s desne strane Ulicom Podglavica I., od kuda se skretanjem ulijevo sebi suprotnom stranom kolnika u promet uz lijevi rub kolnika uključivao osiguranik tuženika u osobnom vozilu, tako da je kosim ulaskom osobnog vozila na bližu voznu traku glavne ceste došlo do udara njegovog desnog ruba u desni bok motocikla, nakon čega je motocikl nastavkom vožnje preusmjeren u lijevo pao na desni bok i strugao po kolniku te sletio lijevo s kolnika. Kod sudara je brzina motocikla iznosila oko 53 km/h, a osobnog vozila oko 12 km/h. Na kolniku mjesta nesreće nisu pronađeni materijalni tragovi prema kojima bi se mogla utvrditi dinamika kretanja tužitelja i osiguranika tuženika prije nesreće, s time da iz iskaza osiguranika tuženika proizlazi da se s namjerom skretanja ulijevo zaustavio dolaskom do glavne ceste i provjerio promet lijevo i desno, te je mislio da na glavnoj cesti nema nikoga, ali je u taj čas vidio svjetlo i došlo je do sudara, dok iz iskaza tužitelja proizlazi da se kretao državnom cestom brzinom od 60 do 70 km/h, kada mu je odjednom sa sporedne ceste naišlo osobno vozilo ne kočeći te je došlo do udara u prednju bočnu stranu motocikla. Iskazi se dakle razlikuju u pogledu okolnost da li je osobno vozilo prije ulaska u raskrižje bilo zaustavljeno ili je u raskrižje ulazilo u vožnji, kao i na okolnost da je tužitelj iskazao veću brzinu prilaska mjestu nesreće nego što je bila sudarna brzina, što bi značilo da je pred sudar morao reagirati kočenjem, ali na kolniku nisu ostali vidljivi tragovi, niti je tužitelj iskazivao da bi kočio nalazak osobnog vozila u raskrižje bez zaustavljanja. Kakva god bila kretanja sudionika nesreće, do sudara ne bi došlo da se osiguranik tuženika uključivao u promet krećući se sebi desnom stranom kolnika, kako mu je na kolniku iscrtana puna zaustavna linija iza znaka „STOP“, jer bi si tako povećao daljinu preglednosti u smjeru nailaska motocikla tako da može uz zaustavljanje propustiti tužitelja, dok je za tužitelja ulaskom osobnog vozila suprotnom stranom sporednog kolnika u raskrižje nesreća bila neizbježiva za brzine koja su bitno manje od ograničenih 50 km/h, dakle za svakog prosječnog vozača.

11. Iz pravomoćne presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp P-6460/2019 od 19. veljače 2020. proizlazi kako je KF proglašen krivim što je 18. lipnja 2019. god. oko 01,10 sati, u Muću na raskrižju ceste D56 i Ulice Podglavica I, izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom upravljajući osobnim automobilom marke „opel“ registarske [registarska oznaka], na način da se kretao sjevernim dijelom kolnika Podglavica I od smjera istoka u smjeru zapada, dolaskom do raskrižja s kolnikom ceste D56 koja je prometnom signalizacijom označena kao cesta s prednošću prolaska ušao je u isto u namjeri skretanja u lijevo, a da tom prilikom nije propustio motocikl marke „suzuki“, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao JF, a koji se kretao istočnom kolničkom trakom ceste D56 od smjera juga u smjeru sjevera, zadržavajući smjer kretanja kroz raskrižje, uslijed čega je okrivljenik KF prednjim desnim dijelom vozila udario u desnu bočnu stranu motocikla marke „suzuki“ koji se od udara prevrnuo s vozačem na kolnik, na desnu bočnu stranu, nakon čega je otklizao van zapadnog ruba kolnika, te je isti zadobio lakše tjelesne ozljede, dakle, kao vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska nije propustio vozilo koje se kretalo tom cestom, čime je počinio prekršaj opisan u čl. 57. st. 4., kažnjiv po čl. 57. st. 7. u svezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

11.1. U svome iskazu u prekršajnom postupku KF iskazao je kako se osjeća krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret, navodeći kako je 18. lipnja 2019. god. oko 01,10 sati u Muću upravljao vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i dolaskom do raskrižja sa državnom cestom imao se namjeru uključiti na istu, a zbog zelenila koje se nalazilo na samom ulazu na raskrižje morao je djelomično zaći na kolnik državne ceste, što i inače radi i što moraju učiniti svi sudionici u prometu koji se na mjestu događaja uključuju na državnu cestu. Zaustavio je svoje vozilo u raskrižju, međutim da nije primijetio da se kolnikom ceste sa prednosti prolaska kreće motociklist, a nažalost da je zbog konfiguracije ceste na kolnik iste zašao nešto više nego što to inače čini radi čega je na njegovo vozilo naletio motociklist. Žali što je istom oduzeo prednost prolaska a navodi kako je ovo prvi i jedini prometni prekršaj koji je u životu počinio.

12. Nalaz i mišljenje prometnog vještaka prihvaćeni su u potpunosti, s obzirom su izrađeni na temelju detaljne dokumentacije (skice, fotoelaborata i ostale dokumentacije MUP-a), jasni su, njima je odgovoreno na zadatak, a nijedna od stranaka nije im prigovarala niti iznosila ikakve primjedbe ili daljnje prijedloge na okolnosti zbog kojih je prometno vještačenje određeno.

13. Prihvaćeni su i iskazi tužitelja i svjedoka KF u dijelu u kojemu su ti iskazi podudarni jedan drugome i ostalim izvedenim dokazima, poglavito nalazu i mišljenju prometnog vještaka.

14. Činjenicu je li osiguranik tuženika izašao iz vozila i došao do tužitelja, sud nije utvrđivao niti u tom dijelu ocjenjivao iskaze, jer ta činjenica nije bitna za rješenje ovoga spora.

15. Što se tiče činjenice je li osiguranik tuženika bio zaustavljen prije izlaska na glavnu cestu ili nije, valja navesti kako ista također nije od utjecaja na rješenje ovoga spora. Naime, na temelju ocjene svih dokaza, osobito nalaza i mišljenja vještaka te uvida u presudu Prekršajnog suda u Splitu poslovni broj Pp P-6460/2019 od 19. veljače 2020., utvrđeno je kako je do nezgode došlo iz razloga što osiguranik tuženika nije propustio tužitelja, odnosno, oduzeo je prednost vozilu tužitelja, unatoč činjenici što je osiguranik tuženika izlazio sa sporedne ceste na glavnu cestu, po kojoj se kretao tužitelj, tako da ga je u skladu s prometnim pravilima, bio dužan propustiti.

15.1. Ta činjenica proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka, i iz presude Prekršajnog suda u Splitu, a i iz samog iskaza osiguranika tuženika danog u tom prekršajnom postupku, koji je iskazao kako žali što je tužitelju oduzeo prednost prolaska.

16. Dakle, na temelju ocjene svih izvedenih dokaza, utvrđeno je kako je osiguranik tuženika prouzročio štetni događaj oduzimanjem prednosti vozilu tužitelja, koji se kretao po glavnoj cesti, i time postupio protivno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, dalje: ZOSPC), točnije, njegovoj odredbi čl. 57. st. 4. koja glasi: Vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.

17. Činjenica je li prije toga osiguranik tuženika bio zaustavljen pa je nakon zaustavljanja krenuo na glavnu cestu ili je bez zaustavljanja došao na glavnu cestu, nije od utjecaja, s obzirom je nesporno da se štetni događaj dogodio upravo zbog činjenice što osiguranik tuženika, prilikom izlaska sa sporedne na glavnu cestu nije ispoštovao prometno pravilo citirano u odredbi čl. 57. st. 4. ZOSPC-a i propustio tužitelja, zbog čega je došlo do predmetnog štetnog događaja.

18. Pritom tuženik niti tvrdi niti dokazuje u čemu bi se sastojao doprinos tužitelja nastanku štete i samog štetnog događaja, s obzirom da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi kako je tužitelj vozio u skladu s ograničenjem brzine, a tuženik ne navodi koja bi to bila druga radnja tužitelja kojom bi doprinio nastanku događaja ili intenzitetu nastale štete.

19. Stoga je, na temelju navedene ocjene dokaza i tako utvrđenih činjenica, utvrđeno da je upravo osiguranik tuženika isključivo kriv za predmetni štetni događaj, tako da, s obzirom da pasivna legitimacija nije niti sporna, tuženik je dužan naknaditi tužitelju štetu koja mu je u predmetnom događaju nastala, kako je to i propisano odredbom čl. 1072. st. 1. ZOO-a, po kojoj kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

20. U pogledu opsega i visine štete, valja navesti kako tužitelj u ovome postupku potražuje naknadu neimovinske i nenovčane imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, naknadu imovinske štete zbog troškova liječenja zubi, naknadu imovinske štete zbog troškova putovanja na liječenje i rehabilitaciju i naknadu imovinske štete na vozilu.

21. Radi utvrđivanja osnovanosti zahtjeva tužitelja radi naknade štete na vozilu izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i provedeno je prometno vještačenje.

21.1. Iz prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi kako je na motociklu tužitelja Suzuki Burgman UH 200/09, ST¤1570-L, u štetnom događaju 18. lipnja 2019. nastala totalna šteta, sukladno obračunu tuženika, uz vrijednost motocikla 15.640 kn, vrijednost ostataka 3.040 kn i visinu štete zadržavanjem ostataka od 12.600 kn (sada 1.672,31 eura).

21.2. Kako je prethodno utvrđena odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju, a visina imovinske štete na vozilu utvrđena je u iznosu 1.672,31 eura, to je tuženik, uz nesporno plaćen iznos od 896,60 Eura, dužan isplatiti tužitelju i daljnji traženi iznos od 775,71 eura, tako da je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan.

21.3. U dijelu kojim tužitelj na traženi daljnji iznos od 775,71 eura potražuje zateznu kamatu, zahtjev je osnovan za tijek zatezne kamate od 6. srpnja 2019. do isplate (od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, koji datum među strankama nije sporan), dok zahtjev za isplatom zatezne kamate na isti iznos s tijekom od 19. lipnja 2019. do 5. srpnja 2019. nije osnovan, s obzirom da je odredbom čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; u daljnjem tekstu: ZOOP) propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva i podnositelju dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete i visina nesporni, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Stavkom 3. propisano je da u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka; a stavkom 4. da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

22. Što se tiče zahtjeva za naknadom neimovinske i nenovčane imovinske štete nastale tužitelju, saslušan je tužitelj, izvršen je uvid u njegovo naruženje te je provedeno medicinsko vještačenje, koje su vještaci objedinjeno i usmeno obrazložili na glavnoj raspravi.

22.1. Iz iskaza tužitelja, koji je u tom dijelu u cijelosti prihvaćen, proizlazi kako je nakon štetnog događaja stao na noge i pao, a bila mu je natečena lijeva ruka i jako ga je boljela te mu je i u vrijeme davanja iskaza bila naotečena (12. svibnja 2021.). Kako je pao na glavu kaciga mu je pukla i do kacige mu se zabio u gornju usnu tako da su mu usta i nos bili krvavi i nije mogao dobro govoriti. Nastala mu je ozljeda gornje vilice tako da je jedan zub u korijenu nacikao te na njemu nema osjet toplo – hladno. Kada je stigla hitna odveden je u bolnicu gdje je zadržan do idućeg dana. Otečena mu je gornja i donja vilica te će i to morati operirati i vidljivi su ožiljci te se bez poteškoća ne može niti nasmijati, a naknadno je bio hospitaliziran još 2 dana u dnevnoj bolnici u Splitu zbog obavljanja magnetne rezonance vratne kralježnice. Bila mu je potrebna i tuđa pomoć i njega te mu je pomagala supruga.

22.2. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 5. veljače 2026. izvršen je i uvid u naruženje tužitelja te je konstatirano da se sa udaljenosti otprilike 2 m vidi zadebljanje iznad gornje usne tužitelja. Tom prilikom tužitelj je iskazao da i dalje osjeća bol u gornjoj čeljusti i gornjoj jedinici kada jede li pije nešto hladno ili toplo te da ne može usne pokrenuti kao prije nesreće i da ne može napraviti puni osmijeh već samo ograničen.

22.3. Iz medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona i medicinskog vještačenja proizlazi kako je tužitelj zadobio sljedeće ozljede: istegnuće mišića uz kralježnicu regije vrata i prsnog koša, natučenje lica, lijevog ručnog zgloba i desnog gležnja, oguljotinu desne šake, natkoljenice i potkoljenice, a kao posljedica prometne nezgode došlo je i do pogoršanja kroničnog cervikobrahijalnog sindroma. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 2-3 dana, srednjeg intenziteta 2 tjedna zbog imobilizacije i analgetika i jednog tjedna sa stomatološkog aspekta, slabog intenziteta 4 tjedna uključivo i razdoblje fizikalne terapije plus još 2 tjedna sa stomatološkog aspekta, dok su bolovi povremenog karaktera pribrojeni duševnoj boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Tužitelj je trpio strah i to primarni kratkotrajno i intenzivno, sekundarni jačeg stupnja 1-2 dana, a po psihijatru 10 dana, srednjeg stupnja 1-2 tjedna plus 3 tjedna po stomatologu i po psihijatru 50 dana, lakog stupnja mjesec dana, 3 tjedna po stomatologu i po psihijatru do 10 mjeseci, a psihičke bolesti prisutne i danas procjenjuju se u sklopu duševnog funkcioniranja. Opisane ozljede ostavile su posljedice koje su dovele do smanjenja životnih i radnih aktivnosti u visini trajno 5% s kirurškog motrišta a sa psihijatrijske strane prisutni su elementi PTSP-a i trajnog smanjenja aktivnosti i kvaliteta života za 5%. Tuđa pomoć bila mu je potrebna 4 sata dnevno kroz 4 tjedna i 2 sata dnevno kroz još 4 tjedna za održavanje osobne higijene, oblačenje, svlačenje, nabavu potrepština, odlazak na preglede i terapiju i svakodnevne kućne poslove i slično. Naruženost je nastala lakog stupnja uočljiva ponekad trećim osobama sa stomatološkog gledišta. Liječenje je završeno u listopadu 2019. sa kirurške strane, a sa stomatološke strane u rujnu 2019. dok je sa psihijatrijske strane potrebna povremena psihološko psihijatrijska podrška. Uzeta je u obzir i prethodna ozljeda od 2. lipnja 2008. kada je istegnuo mišiće vrata i nosio Schantzov ovratnik te proveo fizikalnu terapiju a bolovanje zaključio sa 13. lipnja 2008.

22.4. Dopunskim nalazom dr JFV očitovala se i u odnosu na troškove popravka zubi te navela da su sve posljedice oštećenja na zubima izazvane štetnim događajem mogu sanirati na teret HZZO-a te da, budući ih pokriva HZZO, ne može ih brojčano iskazati.

22.5. U svome usmenom obrazloženju na glavnoj raspravi dr. JFV navela je kako su izraženi bolovi i strah u njezinome nalazu postojali unutar perioda bolova i straha drugih vještaka pa se oni ne pribrajaju njihovim izraženim ocjenama. Nadalje je navela kako do kliničkog pregleda koji je obavila 2024. stomatološka terapija kod tužitelja nije bila provedena. Terapija koja bi došla u obzir s obzirom na posljedice štetnog događaja može se sva provesti preko HZZO-a pa stoga nije brojčano izrazila cijenu troškova za navedene nastale posljedice sa stomatološkog aspekta po štetnom događaju kod tužitelja. Ponuda koja prileži spisu na listu 42 spisa iskazana je financijski kao predračun kada bi se oštećeni zub izvadio onda bi se sa tom preporučenom terapijom predložilo postavljanje implantata na mjesto izvađenog zuba i sve oko toga izražene radnje. S obzirom da do 2024. nije došlo do vađenja zuba to dokazuje da vađenje zuba nije niti potrebno. Osim vađenja zuba moglo se pristupiti i kirurškoj terapiji koja ne bi rezultirala gubitkom zuba pa predviđeni troškovi nisu nužni a što se i dokazuje u periodu 5 godina nakon štetnog događaja da nema posljedica po štetnom događaju zbog kojeg bi se zub trebao izvaditi i preporučena terapija predračunom primijeniti. Naruženost koju je ocijenila u nalazu i mišljenju kao lakog stupnja uočljiva ponekad trećim osobama očituje se u kvrzi koja se nalazi u području korijena prednjega gornjega zuba i uočljiva je povremeno drugim osobama pri komunikaciji.

22.6. U usmenom obrazloženju dr. Dubravka Kocijan Hercigonja navela je kako je tužitelja pregledala 21. veljače 2024. kada je opisao da se same nesreće ne sjeća ali da se samo sjeća da je sjedio na motoru i probudio se u bolnici, dakle ima amneziju za taj period. Nije odlazio psihijatru jer se u okruženju gdje živi gleda negativno na odlaske k psihijatru. Ono što može reći za sebe da je postao drugačiji, nije više opušten, oprezan je u vožnji i nije sjeo na motor. Kako je on, obzirom na posao koji radi, vidio puno nesreća ljudi na motoru, vraća mu se slika da on sjedi na motoru kada vidi ljude na motoru. Zbog toga je prestao raditi u fušu. Tokom razgovora je bio izrazito tjeskoban i negativno razmišljao o budućnosti i stalno očekuje da će se nešto negativno dogoditi na što on ne može utjecati. Zbog toga se promijenio u odnosu na okolinu, postao je nesiguran, manje funkcionalan, što sve ukazuje na elemente PTSP-a. Ono što ga najviše smeta je strah od budućnosti, jer smatra da ne može utjecati da se nešto loše ne desi, što sve ukazuje na elemente PTSP-a a što se onda reflektira na njegovo generalno funkcioniranje posebice na planove, na budućnost, na odnose s okolinom i na sve aktivnosti koje je ranije normalno radio, a sada ih otpisuje, jer im daje negativni predznak, a što sve ide u sliku PTSP-a. Stoga smatra da je tužitelju potrebno da se uključi u psihoterapijski tretman kako bi proradio svoja traumatska iskustva i mogao se normalno uključiti u životne aktivnosti. S psihijatrijske strane su prisutni elementi PTSP-a koji smanjuju njegovu aktivnost za 5%, ali uz neophodnost kontinuiranog psihoterapijskog tretmana. Kod kirurga je liječenje završeno, ali kod psihijatra je potrebna kontinuirana psihoterapijska pomoć. Što se tiče ocjene straha, dana je ocjena trajanja po psihijatru odvojeno od ocjene koju su zajednički dali vještak kirurg i vještakinja stomatolog, no oni se ne zbrajaju već preklapaju.

22.7. Sva tri vještaka dali su suglasno i objedinjeno ocjenu smanjenja životne aktivnosti tužitelja od 9% te naveli, u odnosu na ocjenu bolova i straha, kako se isti preklapaju, odnosno ne zbrajaju.

22.8. Uz navedeno, dr. Zlatko Vlajčić je naveo kako je tužitelj proveo i fizikalnu rehabilitaciju te kako su mu bili određeni i liječnički pregledi i to u Splitu, tako da su troškovi putovanja na liječničke preglede i rehabilitaciju opravdani.

23. Cijeneći tako utvrđene činjenice, i to posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, smanjenje životne aktivnost, naruženje tužitelja, kao i vrstu ozljeda, sud nalazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. ZOO-a).

24. Prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO, sud je vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, kao kriterijima za određivanje njezine visine. Sud je utvrdio da je tužitelju nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 11.000,00 eura (po kriteriju boli u visini od 1.300,00 Eur, po kriteriju straha u visini od 7.200,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u visini od 2.000,00 eura i po kriteriju duševnih boli zbog naruženja u visini 500,00 eura).

25. Temeljem odredbe članka 1095. ZOO i članka 1085. ZOO, a utvrđujući visinu cijene sata tuđe pomoći i njege u skladu s odredbom čl. 221. st. 1. ZPP-a u visini 6,00 Eur, sud je utvrdio da je tužitelju za pruženu tuđu pomoć i njegu za 168 sati nastala nenovčana imovinska šteta u iznosu od 1.008,00 Eur.

26. S obzirom na navedeno, tužitelju je nastala neimovinska i nenovčana imovinska šteta u ukupnom iznosu 12.008,00 eura, a kako je nesporno tuženik po toj osnovi tužitelju isplatio iznos od 1.207,78 Eura, to je prihvaćen zahtjev tužitelja za

1 0

daljnjom isplatom u visini 10.800,22 eura, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 2.992,00 eura, tužbeni zahtjev djelomično odbijen.

26.1. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos, s tijekom od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, primjenom odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; u daljnjem tekstu: ZOOP) kojom je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva i podnositelju dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete i visina nesporni, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Stavkom 3. propisano je da u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka; a stavkom 4. da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. S obzirom na navedeno, prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata koje na dosuđeni iznos neimovinske i nenovčane imovinske štete teku od podnošenja odštetnog zahtjeva 6. srpnja 2019. do isplate.

27. U pogledu tužiteljeva zahtjeva za naknadom troškova za popravak zubi, valja navesti kako je isti utvrđen neosnovanim u cijelosti u visini od 1.388,28 eura, koliko tužitelj potražuje zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos od 19. lipnja 2019. do isplate.

27.1. Naime, odredbom čl. 1095. ZOO-a propisano je kako je onaj tko drugome nanese ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

27.2. Sud je izvršio uvid u Ponudu br. 83, koja prileži tužbi i na temelju koje tužitelj potražuje iznos od 1.388,28 eura po toj osnovi, a koju ponudu je dalo trgovačko društvo Dentelli d.o.o. iz Splita.

27.3. Međutim, iz prihvaćenog nalaza i mišljenja dr. JFV, odnosno, njegove dopune od 23. siječnja 2025., jasno proizlazi kako se sve posljedice oštećenja na zubima tužitelja izazvane štetnim događajem mogu sanirati na teret HZZO-a, a isto proizlazi i iz usmenog obrazloženja vještakinje na glavnoj raspravi, u kojemu dodatno navodi kako je ponuda koja prileži spisu iskazana financijski kao predračun kada bi se oštećeni zub izvadio, onda bi se sa tom preporučenom terapijom predložilo postavljanje implantata na mjesto izvađenog zuba i sve oko toga izražene radnje. S obzirom da do 2024. nije došlo do vađenja zuba, to dokazuje da vađenje zuba nije niti potrebno. Osim vađenja zuba moglo se pristupiti i kirurškoj terapiji koja ne bi rezultirala gubitkom zuba pa stoga predviđeni troškovi nisu nužni, a što se i dokazuje u periodu 5 godina nakon štetnog događaja da nema posljedica po štetnom događaju zbog kojeg bi se zub trebao izvaditi i preporučena terapija predračunom primijeniti.

1 1

27.4. S obzirom na tako utvrđene činjenice, utvrđeno je da troškovi popravka zuba koje tužitelj potražuje nisu niti nastali niti su potrebni, a sve da se taj zahvat i provodi, može se provesti na teret HZZO-a.

27.5. Zbog svega navedenoga, zahtjev tužitelja za naknadom troškova popravka zuba u visini 1.388,28 eura sa zateznom kamatom na taj iznos od 19. lipnja 2019. do isplate, odbijen je kao neosnovan.

28. S druge strane, troškove odlaska na liječenje i rehabilitaciju, tužitelj je dokazao izračunom koji prileži tužbi, a sudski vještak dr. Zlatko Vlajčić te troškove ocijenio je opravdanima s obzirom na medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, tako da je te troškove u skladu s odredbom čl. 1095. ZOO-a tuženik dužan naknaditi tužitelju i posljedično, u tom dijelu tužbeni zahtjev je prihvaćen za cjelokupni traženi iznos od 134,58 eura sa zateznom kamatom od 1. studenoga 2019. do isplate, s obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je liječenje završeno u listopadu 2019., a radi se o troškovima odlaska na liječenje i fizikalnu terapiju. Stoga je taj zahtjev prihvaćen u visini 134,58 eura sa zateznom kamatom od 1. studenoga 2019. do isplate, a u ostalom dijelu za razdoblje kamata od 6. srpnja 2019. do 31. listopada 2019. zahtjev je odbijen je odbijen kao djelomično neosnovan, sve u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO-a.

29. S obzirom na sve navedeno, pod točkom I. izreke ove presude djelomično je prihvaćen zahtjev za naknadu neimovinske i nenovčane imovinske štete za iznos od 10.800,22 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. srpnja 2019. do isplate, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 2.992,00 eura sa zatraženom zateznom kamatom, taj zahtjev djelomično odbijen; pod točkom II. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje naknadu imovinske štete za troškove putovanja na liječničke preglede i rehabilitaciju u iznosu 134,58 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 1. studenoga 2019. do isplate, a u ostalom dijelu za razdoblje kamata od 6. srpnja 2019. do 31. listopada 2019. taj zahtjev je odbijen kao djelomično neosnovan; pod točkom III. izreke zahtjev za naknadom imovinske štete na vozilu tužitelja prihvaćen je u traženoj visini od 775,71 eura sa zateznom kamatom od 6. srpnja 2019. do isplate, dok je kao djelomično neosnovan odbijen zahtjev za isplatom zatezne kamate na isti iznos s tijekom od 19. lipnja 2019. do 5. srpnja 2019.; dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev za naknadom imovinske štete za popravak zubi u traženom iznosu 1.388,28 eura sa zatraženom zateznom kamatom.

30. Tužitelju, s obzirom na djelomičan uspjeh u sporu (s osnovom 100%, s visinom 73%), tuženik je dužan u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a naknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice u omjeru 73%. Utvrđen je iznos pojedinih troškova u dijelu u kojemu su oni bili potrebni za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. ZPP i u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 138/23, dalje: Tarifa), a u skladu s vrijednošću predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje pa je tužitelju tako priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva i tužbe u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 7/1 Tarife, vps 4.431,88 eura), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 18.3.2022. i 6.3.2025. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife, vps 4.431,88 eura), za zastupanje na ročištima 19.1.2021., 12.5.2021., 24.11.2021. i 5.2.2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife, vps 4.431,88 eura) te za zastupanje na ročištu 12.10.2020. - 25 bodova (Tbr. 9/5 Tarife); za sastav podneska od 6.2.2026. u visini 250 bodova (Tbr. 8/1 Tarife, vps 16.090,79 eura), za zastupanje na ročištu 22.4.2026. u visini 250

1 2

bodova (Tbr. 9/1 Tarife, vps 16.090,79 eura) i za zastupanje na ročištu za objavu 50 bodova (Tbr. 9/4 Tarife, vps 16.090,79 eura). Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 9.11.2020. – kojim predlaže donošenje presude zbog ogluhe, jer nije potrebni za vođenje postupka u smislu čl. 155. ZPP-a, kao ni trošak zastupanja na ročištu 22.9.2021., jer nije održano. Dakle tužitelju je nastao potreban trošak u visini ukupno 1375 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 2,00 Eur i uvećano za PDV od 25%, iznos od 3.437,50 Eur. Tome iznosu nadodan je trošak pristojbe na tužbu 90,78 Eur i presudu u iznosu od 207,05 Eur, što ukupno čini iznos od 3.735,33 eura, a kako mu je tuženik dužan naknaditi 73% toga iznosa, to mu je dužan naknaditi troškove u visini 2.726,80 eura. Tome trošku pribrojan je u cijelosti, kao potreban bez obzira na omjer uspjeha u sporu, trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 1.062,69 eura, tako da ukupno potreban trošak tužitelja kojega mu je tuženik dužan naknaditi iznosi 3.789,49 eura.

31. Na tako određen trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici, uz rj o prist na presudu 207,05 Eur

2. Tuženiku po punomoćniku