Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-535/2022-39

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jasni Baričević, u pravnoj stvari tužiteljice BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darijanu Hörtu, odvjetniku u Opatiji, protiv tuženika 1. ŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Marku Kolanoviću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 07. travnja 2026., u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I.1. Utvrđuje se da je tužiteljica BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru imaju oznaku 157/.ZGR kuća br.71 od 194 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] vrt od 101 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i 156/2.ZGR dvor od 64 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik:

a) u 95/194 dijela nekretnine 157/.ZGR kuća br.71 od 194 m2 k. o. [katastarska općina] i to realno određenog dijela nekretnine označene kao 157/.ZGR kuća br.71 od 194 m2 k. o. [katastarska općina], a koji dio je označen oznakama A-B-C-D-E-A ispunjeno crvenom bojom, sve u skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za područje geodezije Ivana Marinovića, a koja prileži ovoj presudi i čini njen sastavni dio,

b) u 1/1 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] vrt od 101 m2 k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati.

2. Ovlašćuje se tužiteljica da po pravomoćnosti ove presude i prijavnog lista kojim će se izvršiti parcelacija nekretnina iz točke 1. alineja a) izreke ove presude ishodi na svoje ime i korist uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici nastaloj od realno određenog dijela nekretnine 157/.ZGR kuća br.71 od 194 m2 k. o. [katastarska općina].

3. Skica sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za područje geodezije TU je sastavni dio ove Presude.

4. Nalaže se tuženima da tužitelju solidarno nadoknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.256,18 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počam od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi od 6,15% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužiteljice za naknadom troška se odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim traži da su tuženici dužni trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], na svoje ime i u svoju korist u cijelosti u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] vrt od 101 m2 k. o. [katastarska općina] i u 95/194 dijela 157/.ZGR kuća br.71 od 194 m2 k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis brisanja postojećeg upisa.

r i j e š i o j e

Odbacuje se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Ovlašćuje se tužiteljica da kod Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar ishodi parcelaciju prema prijedlogu cijepanja sukladno točki 1. alineja a) izreke ove presude i formira nova samostalna čestica s novim katastarskim brojem te da se navedena parcelacija provede u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi, a što su tuženi dužni trpjeti u odnosu na nekretninu 157/.ZGR kuća br.71 od 194 m2 k. o. [katastarska općina]."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da tuženica/i/ u zemljišne knjige ovog suda, dolazi upisana kao suvlasnica nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 71, površine 194 m2, čest. zem. [katastarska čestica], u naravi vrt, površine 101 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], te čest. zgr. [katastarska čestica], u naravi dvorište, površine 64 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina]. Stvarni vlasnik predmetnih nekretnina da je upravo tužitelj, te da je vlasništvo istih stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora, sklopljenog 19. srpnja 1975., kada je i uveden u posjed predmeta istog pravnog posla, između prodavatelja OU GU, s jedne strane, te tužitelja kao kupca s druge strane, koji da je pravni posao realiziran u cijelosti u svim svojim bitnim elementima. Kako ugovor od 19. srpnja 1975., nema sve potrebite elemente za zemljišno-knjižnu provedbu, to se tužitelj obratio tuženici po nasljednicima za mirno rješenje spora, na što su se isti oglušili, čak štoviše, u međuvremenu da poduzimaju radnje na njegovu štetu. Tužitelj da namjerava srediti zk stanje za predmetnu nekretninu, uskladiti isto sa stvarnim stanjem vlasništva, pa stoga da ima pravni interes ustati ovom tužbom.

2. Tuženici ad. 1. i ad. 2. u odgovoru na tužbu navode da su temeljem Rješenja o nasljeđivanju pod posl. br. O-168/03 od 18. lipnja 2003. i 2. rujna 2003. naslijedili, te da su uknjiženi kao vlasnici, svaki za po ½ dijela svih nekretnina, uključujući i one navedene u tužbi, tj. čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] od pok. majke. Nadalje, navode da im nije poznato da bi tužitelj bio stvarni vlasnik navedenih nekretnina, kako on to navodi u tužbi. Njihov pok. otac da je u navedenim nekretninama držao magarce, a majka da je do 2003. kopala zemlju i sadila krumpir i bob, a nakon toga da je sve ostalo neobrađeno i zapušteno. Temeljem iznesenih stvarnih dokaza i činjenica, ne stječe se nikakav pravni osnov na uknjižbu prava vlasništva tužitelja na navedenim nekretninama.

3. Tužitelj u očitovanju na dostavljene odgovore tuženika, je naveo da iz priloženih uplatnica je razvidno da je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu prema privremenom ugovoru o kupoprodaji od 19.11.1975., te da zbroj novčanih iznosa pod tim uplatama, iznosi 24.000,00 dinara, što uz onih plaćenih 5.000,00 dinara, prilikom sklapanja privremenog ugovora o kupoprodaji da iznosi upravo ugovorenu kupoprodajnu cijenu, u iznosu od 29.000,00 novih dinara ili 2.900.000,00 starih dinara. Iz pismene korespondencije između tužitelja kao kupca i prodavatelja od 9.10.1975., da je razvidno da isti potvrđuje primitak novčanog iznosa, i moli kupca da mu prije dogovorenog roka dospijeća plaćanje kupovnine, isplati određene novčane iznose, što ovaj da je učinio. Iz pisma tuženika pod 1. od 2.3.1981., nedvojbeno da proizlazi da je tuženik pod 1. u ime svog oca OU izvještavao tužitelja kao kupca o tijeku sređivanja zk stanja za predmetnu nekretninu.

Navodi u pogledu PL br. 49, tu da se radi o formalnim upisima, jer pok. CU i njegova žena ŽU, da su ugovorom o kupoprodaji od 19.7.1975., predmetne nekretnine prodali upravo tužitelju, koji je temeljem istog pravnog posla koji je kao takav u cijelosti realiziran, postao stvarni vlasnik predmeta spora, a ovaj postupak da se vodi samo radi usklađivanja formalnog sa stvarnim stanjem vlasništva. Isto tako, rješenje o nasljeđivanju na koji se pozivaju tuženici, da je također formalne naravi glede predmeta spora, jer pravni prednici tuženika nisu na iste mogli prenijeti pravo koje više ni sami nisu imali, dakle, nitko na nikoga ne može prenijeti prava više nego što ga sam ima.

Nadalje, tuženici u podnesku od 13.5.2010. (l.s. 54-55), ističu da tužitelj nije stekao, niti je ikako mogao steći valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Predmetni ugovor da nema sve potrebne elemente za zk provedbu, kako to navodi tužitelj, stoga što istom nije cilj prijenos prava vlasništva predmetnih nekretnina, već zaključenje glavnog ugovora o sređivanju zk stanja, upravo onako kako je to predviđeno čl. 4. cit. ugovora "ovaj privremeni ugovor kojeg će nakon uređenja knjižnog prijenosa zamijeniti propisani ugovor…". Dakle, predmetni ugovor označen kao privremeni ugovor o kupoprodaji, obzirom na svoj sadržaj i karakteristike da ima jedinu svrhu i funkciju predugovora kojem je osnova i cilj zaključenje glavnog ugovora po uređenju zk stanja i isplati kupoprodajne cijene u cijelosti. Ugovor na kojeg se tužitelj poziva, a obzirom na svoju prirodu, da nije niti može biti trajni posao, kojem je cilj prijenos prava vlasništva. Predmetni privremeni ugovor o kupoprodaji da nikad nije konzumiran, i to iz razloga što tužitelj nikad nije izvršio svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene u cijelosti, pa stoga nikad nije ni pristupio zaključenju glavnog ugovora. Da je tome tako, to najbolje da pokazuje očita kontradiktornost u ponašanju tužitelja, jer sve da je kupoprodajna cijena i plaćena u cijelosti, još 1977., kako to tvrdi tužitelj, da je nejasno zašto tužitelj nije u periodu od gotovo punih 30 godina zahtijevao kako od tuženika, tako i od njegovih prednika, zaključenje glavnog ugovora, iako je još k tome zk stanje sređeno, onako kako je predviđeno privremenim ugovorom o kupoprodaji.

Na ročištu održanom 6.5.2010. (l.s. 49), tuženik pod 1. je naveo da je njegov otac po nagovoru ĐU, koji je sačinio nekakav defektan privremeni kupoprodajni ugovor na koji se tužitelj poziva u ovom predmetu, da je upravo isti zaključio, međutim, ocu tuženika kao prodavatelju, da nikad nije isplaćena kupoprodajna cijena kako je bilo to dogovoreno između ugovornih stranaka. Godine 1982., da je izvršena uknjižba predmetne nekretnine na prednika tuženika, i upravo stoga što je trebalo provesti uknjižbu predmetne nekretnine na ime prodavatelja. Kako nije došlo do isplate ugovorene kupoprodajne cijene, 1983., otac tuženika da je smatrao da je ugovor raskinut te nikada da nije došlo do stupanja kupca u posjed predmetne nekretnine, a niti realizacije bilo kakvog kupoprodajnog ugovora. Te iste godine otac tuženika također da je pokušao vratiti isplaćeni novac na ime dijela kupoprodajne cijene tužitelju, međutim, tužitelj da to nije htio prihvatiti.

4. Ovaj sud je Presudom poslovni broj P-1507/06 od 11. studenog 2010. odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i istog obvezao da tuženicima naknadi parnični trošak ovog postupka, kako je to pobliže označeno u izreci ove Presude. Povodom izjavljene žalbe tužitelja na citiranu Presudu ovog suda, Županijski sud u Zadru rješenjem, poslovni broj Gž-585/11-2 od 12. veljače 2014. je ukinuo pobijanu Presudu ovog suda i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje, u bitnom navodeći da I. stupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP-a ("Narodne Novine" br. 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje u tekstu: ZPP-a), kao niti bitne povrede odredba parničnog postupka na kojeg sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Na osnovu utvrđenih činjenica, I. stupanjski sud da je zaključio da ugovor o kupoprodaji nekretnine nije izvršen ni u cijelosti, ni u pretežitom dijelu, jer da kupac nije platio dio cijene i da mu nekretnina nije predana u posjed, te ugovor da je raskinut neformalnim sporazumom, te sukladno odredbi čl. 68. Zakona o obveznim odnosima, da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

Međutim, II. stupanjski sud navodi da je prvo trebalo utvrditi koje materijalno pravo se primjenjuje na pravni odnos među strankama, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 1106 ZOO-a, pa imajući u vidu da je pravni odnos između tužitelja i prednika tuženika, nastao 19.7.1975., kada je zaključen privremeni ugovor o kupoprodaji, pa sukladno odredbi čl. 1106 ZOO-a, zaključuje da na taj pravni odnos se ne mogu primijeniti odgode tog Zakona, već mjerodavno materijalno pravo da predstavljaju pravna pravila Općeg građanskog zakona (Austrijski opći građanski zakonik objavljen 1.6.1811.), koji se na konkretan slučaj primjenjuje na temelju čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6.4.1941. ("Narodne Novine" br. 73/91).

Nadalje, II. stupanjski sud navodi da zbog pogrešnog pravnog zaključka da kupoprodajni ugovor nije izvršen niti u cijelosti, niti u pretežitom dijelu, da je raskinut neformalnim sporazumom, u smislu čl. 68. ZOO-a, a koji da se na konkretan slučaj ne može primijeniti, odbijajući tužbeni zahtjev, I. stupanjski sud da nije utvrdio što je bio predmet ugovora o kupoprodaji iz 1975., a to stoga što se u čl. 1. Ugovora navodi da prodavaoci prodaju, a kupac kupuje čest. zem. i kuću isto bez naznake kat. čest., već opisno, dok u tužbenom zahtjevu tužitelj traži utvrđenje stjecanja pravne osnove za stjecanje prava vlasništva u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Stoga, kako I. stupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrđivao koje su nekretnine bile predmet cit kupoprodaje iz 1975., to činjenično stanje da je ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega da se za sada ne može provjeriti pravilnost primjene materijalnog prava, pa radi toga II. stupanjski sud da je odlučio kao u izreci samog rješenja, sa uputom da u nastavku postupka I. stupanjski sud u izloženom smislu će kompletirati činjenično stanje o sporu stranaka, utvrđujući važne činjenice na koje je istom ukazano, a naposve, utvrditi postoji li identitet između nekretnina navedenih u ugovoru iz 1975. i nekretnina navedenih u tužbenom zahtjevu.

5. U ponovljenom postupku, kako je raniji tužitelj VU preminuo, to je sud Rješenjem posl. br. P-432/14-35 od 5. travnja 2017., utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, pa nakon što je nasljednica istog, BU, podneskom od 31. siječnja 2022. izvijestila da preuzima parnični predmet u svojstvu tužitelja, sud je Rješenjem od 4. veljače 2022. nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari.

5.1. Tijekom postupka tužiteljica je izjavila da u cijelosti ostaje kod podnesene tužbe, navoda istaknutih tijekom postupka, kao i preciziranog tužbenog zahtjeva od 8. travnja 2025., dok su tuženici istakli, da ostaju kod danog odgovora na tužbu, kao i navoda istaknutih u dosadašnjem tijeku postupka, te da se i dalje protive novo uređenom tužbenom zahtjevu.

5.2. Na glavnoj raspravi održanoj dana 7. travnja 2026. punomoćnik tužiteljice je naveo da u pogledu uređenog tužbenog zahtjeva od 8. travnja 2025., na strani prvoj istog, u toč. I., u 4. redu briše dio koji glasi "i 156/2 zgr., dvor od 64 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]", dok u preostalom dijelu uređeni tužbeni zahtjev da ostaje neizmijenjen.

6. Tijekom postupka Sud je proveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije koja priloži spisu i to: preslike privremenog ugovora o kupoprodaji od 19.7.1975. (l.s. 4), zk izvadak (l.s. 5, 21-22), popis kat. čest. sa posjednicima u k. o. [katastarska općina], DGU PUK Zadar od 29.6.2006. (l.s. 6-7), Rješenje o nasljeđivanju ovog suda, iza smrti ŽU (GU) Dopuđ, pok. B, posl. br. O-168/03 od 18.6.2003. i 2.9.2003. (l.s. 10-11, 13-15), pisanu izjavu AU, ovjerenu po Javnom bilježniku Vesni Ćuzela iz Rijeke 3.8.2009., pod br. OV-11815/2009 (l.s. 25-26), tužiteljev popis potvrda, potvrde o uplati i pismo od 9.10.1975. i od 2.3.1981. (l.s. 40-47), skicu lica mjesta od 11.9.2008., izrađenu po JU, dipl. ing. geod. (l.s. 53), pismenu izjavu KU od 23.6.2010. (l.s. 57-59), presliku Rješenja ovog suda, posl. br. I-866/82 od 24.9.1982. (l.s. 63-66), posjedovni list br. 49 k. o. [katastarska općina], DGU PUK Zadar od 10.6.2003. (l.s. 67-68), presliku Presude ovog suda, posl. br. P-704/80 od 4.5.1982. (l.s. 73-75), Rješenje Grada Zadra, Upravnog odjela za financije od 24.9.1998. (l.s. 76), pročitao iskaze saslušanih svjedoka: LU (l.s. 36-37), AU (l.s. 50), NU (l.s. 50), MU (l.s. 50-51), FU (l.s. 61), IU (l.s. 62), stranački iskaz ranijeg tužitelja VU (l.s. 69-70), tuženika pod 1. ŠU (l.s. 70-71) i tuženice pod 2. ZU (l.s. 71), proveo očevid na licu mjesta 16.9.2024., u nazočnosti stranaka i stalnog sudskog vještaka geodeta Ivana Marinovića, ing. geod., te izvršio uvid u skicu sudskog očevida od 17.3.2025., kao i fotografije (l.s. 174, 178- 185), pročitao nalaz i mišljenje, kao i očitovanje vještaka Ivana Marinovića od 14.7.2025. (l.s. 175-177), te saslušao vještaka Ivana Marinovića (l.s. 215).

6.1. Ovdje je za istaknuti da su tuženici u daljnjem tijeku postupka predlagali da se provede dokaz nadoslušanja tuženika, na okolnosti isplate i uvođenja u posjed sporne nekretnine, međutim, sud je ovaj dokazni prijedlog odbio kao nepotreban, s obzirom da su na ove činjenice već ranije, tijekom saslušanja iskazivale same stranke, kao i saslušani svjedoci tijekom postupka.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom dijelu je osnovan.

8. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se utvrdi da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica]/.ZGR (kuća br.71 površine 194 m2) i kat. čest. [katastarska čestica] (vrt od 101 m2), obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se utvrdi da je vlasnica 95/194 dijela kat. čest. [katastarska čestica]/.ZGR k. o. [katastarska općina] i to realnog dijela kat. čest. [katastarska čestica]/.ZGR k. o. [katastarska općina], na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka geodezije Ivana Marinovića označen slovima A-B-C-D-E-A i crvenom bojom, da je vlasnica za cijelo kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što da su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica po pravomoćnosti ove presude, ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina], na svoje ime i u svoju korist za cijelo u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i za 95/194 dijela u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica]/.ZGR k. o. [katastarska općina], uz istovremeni upis brisanja postojećeg upisa, da sud tužiteljicu ovlasti da kod DGU PUK Zadar ishodi parcelaciju kat. čest. [katastarska čestica]/ZGR k. o. [katastarska općina] i istu provede u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi, a što su tuženi dužni trpjeti u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica]/.ZGR k. o. [katastarska općina], te da se tužiteljica ovlasti da po pravomoćnosti ove presude i prijavnog lista (kojim će se izvršiti parcelacija kat. čest. [katastarska čestica]/ZGR k. o. [katastarska općina]) ishodi na svoje ime i korist uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici nastaloj od realnog dijela kat. čest. [katastarska čestica]/.ZGR k. o. [katastarska općina], a što da su tuženi dužni trpjeti u odnosu na istu.

9. Iz preslike privremenog ugovora o kupoprodaji od 19.7.1975., slijedi da je ugovor zaključen između OU i GU kao prodavatelja i VU, kao kupca, kojim su prodavatelji prodali kupcu kuću smještenu usred mjesta, na predjelu zv. Pijaca, koja graniči s istočne strane s vrtom UU, sa sjeverne strane vrtom EU, sa zapadne strane vrtom DU, za pogođenu sumu od 29.000,00 novih dinara (2.900.000,00 starih dinara), od koje da su prodavatelji primili na ime kapare 5.000,00 novih dinara, a kupac se obvezao da će od listopada 1975. prodavateljima plaćati po 1.000,00 novih dinara mjesečno, s tim da su se prodavatelji obvezali da će pitanje prijenosa na svoje ime, zgotoviti dokumentacijom kako bi kupac mogao urediti prijenos knjiženjem na svoje ime, te da porez na promet predmetne kupoprodaje, da ide na teret prodavatelja, kao i da će ovaj privremeni ugovor nakon uređenja knjižnog prijenosa zamijeniti propisani ugovor.

10. Iz zk izvatka slijedi da su kat. čest. [katastarska čestica]/ZGR i kat. čest. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasništvo HU za 2/4 dijela i GU, ž. Paška za ½ dijela, dok iz popisa kat. čest. sa posjednicima u k. o. [katastarska općina], DGU PUK Zadar od 29.6.2006., slijedi da su na predmetnim nekretninama kao suposjednici upisani prednik tuženika CU za 2/4 dijela, te tuženici pod 1. ŠU i pod 2. ĆU, svaki za po ¼ dijela.

11. Iz Rješenja o nasljeđivanju ovog suda, iza smrti ŽU (Ivanice) Dopuđ, pok. B iz [adresa], posl. br. O-168/03 od 18.6.2003. i 2.9.2003., razvidno je da je tijekom provedenog ostavinskog postupka, utvrđena ostavinska imovina ostaviteljice, između ostalog i predmetna čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], i njenim nasljednicima da su proglašeni sin ŠU i kći ĆU, svaki za po ½ dijela.

12. Iz preslike Rješenja ovog suda, posl. br. I-866/82 od 24.9.1982., slijedi da je temeljem pravomoćne i izvršne Presude ovog suda, posl. br. P-704/80 od 4.5.1982., određen otpis čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te upis istih u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist OU, pok. Š i GU, ž. OU, svakog za po ½ dijela, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena dužnika.

13. Iz tužiteljevog popisa potvrda i priloženih potvrda o uplati, razvidno je da je prednik tužitelja, VU, na ime kupoprodajne cijene OU, predniku tuženika, mjesečno isplaćivao tamo naznačene iznose, te je time isti u cijelosti isplatio prodavateljima kupoprodajnu cijenu u iznosu od 24.000,00 tadašnjih dinara, dok iz pismena od 9.10.1975., slijedi da je prednik tužineika potvrdio da je primio novac od kupca, kako su se dogovorili, svaki mjesec po 100.000,00, pa kako mu je potrebno da završi cisternu, da traži da mu pošalje bar pola milijuna dinara, kako bi mogao isplatiti majstora za izgradnju cisterne.

14. Iz pisma od 2.3.1981., razvidno je da je obitelj OU, gospodina VU izvijestila u svezi prijepisa zemlje, navodeći da je prijepis već uzeo u razmatranje kod Općinskog suda u Zadru i uskoro da će biti rasprava, pa kada se to završi, onda da će moći izvršiti prijenos zemljišta.

15. Provedenim očevidom na licu mjesta 16. rujna 2024. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika stranaka i sudskog vještaka gedetske struke Ivana Marinovića ing. goed. a nakon pokazivanja predmetne nekretnine, sudski vještak je izradio skicu lica mjesta, te je utvrđeno da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i realni dio kat. zgr. 157 k. o. [katastarska općina], na skici označen likom i slovima A-B-C-D-E-A, površine 95m2 su bile predmet kupoprodaje iz 1975.g.

Nadalje, tijekom saslušanja, vještak Ivan Marinović, dipl. ing. geod. (l.s. 215), je naveo da je skicu izradio sukladno onome što su stranke pokazale na licu mjesta, pa stoga u cijelosti da ostaje pri tome, kao i očitovanju koje je dao na podnesak tužiteljice od 14.7.2025.

Na izrađenu skicu sudskog očevida stranke nisu imale prigovora ni primjedbi, dok je ovaj sud istu prihvatio u cijelosti, jer smatra da je skicom prikazano realno stanje na terenu, te da je izrađena stručno i u skladu s pravilima struke.

16. Svjedokinja LU (l.s. 36), u bitnom je posvjedočila da su joj poznate predmetne nekretnine jer živi na [adresa] koja je malo mjesto. Majka tuženika, ŽU, da je umrla negdje 2003., i koliko se sjeća, tada da je s tuženicom ad. 2. bila na ovom zemljištu, a i još kao dijete često da je išla na ovo zemljište i sjeća se da je majka tuženika kopala na istom, dok otac tuženika da je tamo držao magarca, jer da je postojala kućica koja je služila kao štala. Otac tuženika da se zvao RU, da je umro otprilike, negdje 1988. Po smrti majke tuženika ovo zemljište da nitko ne obrađuje i sada da je ledina. U blizini ovog zemljišta da su uokolo kuće, najbliža kuća da je obitelji MU NU, a međaš da je i DU, Teren koji pripada tuženicima da je ograđen suhozidom, s tim da je na mjestima povaljena mocira, Kada je 2005. sa tuženicom bila na ovom terenu, da je tu bila još štala, a često da tuda prolazi, ali da se ne osvrće, pa ne zna ima li kakvih promjena. Uvijek da je to bilo u posjedu tuženika, odnosno njihovih prednika, te nije čula o nekakvoj prodaji terena. Tužitelj da joj nije poznat,i nikada ga nije vidjela. U neposrednom susjedstvu još da jedna kuća sagrađena, misli da se radi o PU. Predmetni teren, sa jedne strane da se nalazi do puta, a sa preostale tri strane da su susjedni tereni na kojima su izgrađene kuće.

17. Svjedok AU (l.s. 50), u bitnom je posvjedočio da su mu poznate predmetne nekretnine, jer da je bio na licu mjesta sa tuženikom ad. 1., dok da ima starinu gdje mu živi majka, udaljenu oko 1 m od predmetne nekretnine. Tu da je dolazio sa tuženikom ad. 1. i njegovim ocem OU, koji da je umro 1987. Tu da je bila jedna štala u kojoj da je pok. CU držao mule, magarce, sjeno. Nakon smrti OU, majka tuženika, pok. ŽU, koju da su zvali GU, da je obrađivala, sadila na ovom terenu, krumpir ili nešto slično negdje do 2000, dok je preminula 2003. Osim obitelji tuženika, da nikad nikog nije viđao na predmetnom zemljištu, Tužitelja da ne poznaje, niti ga je ikada vidio. Sada da su na predmetnoj nekretnini napravljeni temelji za vikendicu.,a tuženik pod 1. da mu je rekao da je teren prodao gospodinu HU, i isti da je to napravio. Sa predmetnim terenom da graniči NU, njezina kuća da je sa jugozapadne strane, te MU sa južne strane, koja također u neposrednom susjedstvu ima kuću u kojoj da živi. Neposredni susjed da je i ČU koji tu živi. MU da tu živi stalno od prije 15-ak godina, te i gospodin ČU i NU.

18. Svjedokinja NU (l.s. 50), svjedoči da je poznavala CU i BŽ, te isti da prodali jednom čovjeku teren na [adresa], a ona odmah da je u neposrednom susjedstvu tog terena. Tu da živi od malih nogu, osim što je od 1981. do 2002. živjela u [adresa], no i tada da je povremeno dolazila na [adresa]. Poznaje i zna kako se zove VU, jer nekoliko puta da je bio kod njih, s njenim sada pok. suprugom. Jedno vrijeme da ga je viđala da je dolazio i bio na ovom predmetnom terenu, misli u ljeti, te poslije više da nije. Ne zna koliko ga je puta vidjela, i iza toga da ga dugo nije vidjela. Na ovom terenu sa tužiteljem da je znala viđati još neku osobu, ne zna je li to bila kćerka ili sin. Ne zna detalje jer da su se odselili i bili u Rijeci 23 godine. Nije vidjela da je tužitelj nešto konkretno gradio ili pripremao za gradnju na predmetnom terenu, dok štale da više nema tamo, ne zna otkada. Majka tuženika da je radila vrt ispred štale i za zaljevanje istog, vodu da je uzimala od susjeda IU Ne sjeća se kada su umrli roditelji tuženika, no nakon njihove smrti, to da je ostalo zapušteno.

19. Svjedokinja MU (l.s. 50-51), također je posvjedočila da je poznavala pok. CU i njegovu suprugu pok. BŽ. Isti da su imali svoj teren na [adresa], na istom da su držali magarca, a ona da je tu susjeda u neposrednom susjedstvu. U Rijeci da je bila 20 godina, ali i tada da je znala doći u ljetu za vrijeme godišnjih odmora, dok od 1994., do danas stalno da živi na [adresa]. Davno da je čula je da su oni ovo prodali, ona da nije tada bila na [adresa]. Ne može se točno sjetiti ime kupca, dok na pozivu da joj stoji VU, a njega da je upoznala jer joj je znao slati turiste, koje da je primala preko sindikata. Isto tako da ga je znala viđati u sezoni kadao je dolazio sa obitelji na [adresa]. Od završetka rata na ovamo na [adresa] da nije dolazio, osim prije dvije godine kad je čuo da se tu nešto gradi, pa to da je došao pogledati. Tada da se nije javio, pa nisu niti pričali. Čovjek koji je radio nešto na predmetnom terenu da ga ne poznaje, niti ga je ikad vidjela. Danas predmetni teren da je izgrađen teren, čini joj se da je napravljena cisterna i temelji, ali sada da je to stalo, te obraslo. Otac tuženika da je držao magarca u štali, a koja da se sastojala samo od jedne prostorije. VU nakon što je to kupio, da je dolazio ljeti i napravio to, malo to uredio, stavio krov i još nešto da bi mogao ljeti dolaziti. Tu da je znao doći sa obitelji, a to gdje se jelo i spavalo da je mali prostor, pa su malo boravili u tom prostoru i kratko vrijeme da bi došli, i to samo ljeti. Tada da više magarca nije bilo. Ne zna da li je majka tuženika radila-kopala na toj zemlji jer tada ona da nije bila na [adresa], ali da joj je poznato da je ona znala kopati na tuđem. PU da nije poznavala, nego tek sada da ga je upoznala. Tužitelj to kada je došao, kad je čuo da su neki drugi došli, da je išao na teren, no sve to da je bilo razrušeno, vrata da su bila izvađena, položena na mociri, a ključevima koje je imao kod sebe, da je otključao ta vrata i komentirao da su vrata bila zaključana kad su bila izvađena, radi čega da su se srušila.

20. Svjedok FU (l.s.61-62), u bitnom je posvjedočio da ne poznaje tužitelja, i sa strankama da nije pričao vezano za predmet spora. Predmetni teren da nije daleko od njegove kuće na [adresa], zračne linije možda 200 m, tako da iz kuće ne može vidjeti taj teren. Cijeli život da živi na [adresa], s tim da je jedno vrijeme plovio, i tada da je svaku godinu bio nekoliko mjeseci na [adresa]. Predmetni teren da je oduvijek bio vlasništvo pok. ŠŽ, te po njegovoj smrti predmetni teren da je pripao GU i CU, jer su do smrti čuvali ŠŽ i njegovu pok. suprugu, misli da se zvala DU, Koliko mu je poznato ŠU i njegov otac da nisu prodavali svoju zemlju na [adresa]. Na toj parceli ranije da je bila štala, a što mu je poznato jer ranije sa pok. OU, zajedno da je radio i držao blago u toj štali. Blago u štali da je stajalo dok je CU bio živ. Ne može se sjetiti kad je isti umro, ali misli da je to bilo svakako prije Domovinskog rata.

Nakon smrti pok. OU, predmetni teren da je ostala gledati njegova supruga GU, dok je god mogla, da je tamo radila. To da je bilo vrt u kojem da su sadili krumpir, bob i sl. Nikada nije čuo da bi bilo tko kupio tu zemlju od ŠU, niti da bi im bilo kada, bilo tko što osporavao vezano za isto. Danas to da je zapušteni teren koji nije ograđen, navedene štale da nema više, ne zna tko ju je srušio, a danas na terenu da se nalazi ili cisterna ili nekakvi temelji, tako nešto i ne zna tko je to radio. U neposrednom susjedstvu da živi IU, ali koji danas da živi u [adresa], Najbliži susjed da je IU, potom MU, pa SŽ NU.

21. Svjedok IU (l.s. 62), svjedoči da mu je poznat predmetni teren, jer uz isti da ima kuću, te je prvi susjed. Teren da je pripadao pok. TŽ, ocu tuženika ad. 1), kojeg da su zvali CU. Dijele ih dvije mocire od njihove stare kuće. Ranije na predmetnom terenu da je štala, a sada više da nije. Godine 2005., kada je tamo bio, štala tamo da je bila, a kada je ponovno došao 2007. više da nije bila tu. RU da je prodao nekretninu, taj plac i štalu VU. Prije tri godine VU da je vidio da je tamo bio, kada su mu javili da je srušena štala i tada da je tamo jednu noć bio, i tada da mu je kazao da je na terenu bio i godinu ranije. Od 1965., do 1991. da je živio na [adresa], a nakon toga u periodu od 1991. do 2005. da nije dolazio. U periodu od 1985., do 1991. da je viđao VU na [adresa], i tada isti da je u [adresa] kao turiste dovodio sindikaliste iz Rijeke. Ne zna kada je VU kupio predmetni teren, ali isti da je srušio mociru između njega (svjedoka) i predmetnog terena, tj. otprilike poslije 1980.-te, tu mociru da je zdrobio i radi toga da se ljutio na njega. Po kupnji da je renovirao krov na štali, a kako je zdrobio taj kamen iz mocire da je počeo praviti gusternu. To da je bilo u periodu do 1991., a on (svjedok) iz [adresa] da je otišao u 8. mjesecu 1991. i poslije da nije dolazio dug period. VU da je renovirao tu štalu i stanovao u istoj i od njega da je uzimao struju i vodu, a to da je bilo tri - četiri godine prije rata. VU da je dolazio ljeti kad je dovodio turiste, te misli da je tu parcelu kupio u razdoblju od 1985. do 1990., jer sam da je 1982. napravio kuću, pa ranije da nije imao struju i vodu. Pok. TŽ da se bunio na njega, svađao se da je izvaran, jer je htio da VU prenese teren na sebe, da ne bi više plaćao porez. Čak da mu je govorio, da će vratiti pare VU, ako ne prenese teren na sebe. Ne zna kad je to točno bilo, negdje 1982./83. GU i CU na predmetnom terenu da su kopali dok nisu prodali taj teren, u tom periodu između 1980. i 1990., i nakon toga više da nisu dolazili na predmetni teren. Pok. CU dok nije prodao taj teren, u toj štali na predmetnom terenu da je držao magarce. Nakon toga da ne zna gdje ih je držao.

22. Ranije saslušani tužitelj VU (l.s. 69-70) tijekom stranačkog saslušanja je iskazao da je negdje 70.-ih godina kupio predmetnu nekretninu od GU i CU. Kupoprodajnu cijenu da je isplatio u cijelosti, na način da je dao kaparu 500.000,00 tadašnjih dinara, a ostatak kupoprodajne cijene, po dogovoru, da je slao mjesečno, u iznosu od 50.000,00 tadašnjih dinara. OŽ da je bio alkoholičar, i sam da mu je rekao da mu tako šalje, da ne potroši novac koji mu je bio za školovanje djece. Zna da mu je rekao mjesečno, da ima sina i kćerku koje da školuje u [adresa] i da im toliko šalje, 50.000,00 tadašnjih dinara. Cjelokupna kupoprodajna cijena, koja je među njima bila dogovorena, da je iznosila 2.900.000.00 tadašnjih dinara. Isto da je bilo dogovoreno da oni kao prodavatelji namire i srede porez, jer on (tužitelj) živi daleko od [adresa], u [adresa]. OŽ da je trebao platiti porez, ali kako nisu došli papiri, da ne zna ništa o tome da je plaćeno. Ne zna da li je plaćen porez po njihovom kupoprodajnom ugovoru. Čim je isplatio kaparu, OŽ da mu je rekao riječima: "gosp. sad je vaš taj teren" i poslije toga, da nisu postavljali pitanja, niti su dolazili na isti. Možda 2 - 3 godine da je poštom slao mjesečni iznos od 50.000,00 tadašnjih dinara, do isplate pune cijene, te da ima odreske o izvršenim isplatama. GŽ da mu je kupio građevinski materijal, i radi toga da je izvršio isplate i na njegovo ime.

U naravi da je to bio teren, otprilike 491 m2, kao kutija šibica. Sa dvije strane da je bio suhozid, a sa ostale dvije da je bila ruševina. Jedna kratka strana da je bila ruševina i to do kraj terena, prema IU, druga strana, misli da je bila do Paštrovića gdje je bio suhozid, visine 60 cm, zatim druga kratka strana da je bio suhozid, te četvrta strana da je bilo ravno, slobodno. Po kupnji dvije ruševine da je srušio, a dvije da je ostavio. Od srušenih, da je zdrobio kameni pijesak, dok preostale dvije ruševine da je uredio i pokrio. Jednu da je samo provizorno napravio, tu da je držao građevinski materijal, a jednu da je uredio i u istoj stanovao. Ne zna točno kada je počeo stanovati tamo, ali odmah te iste godine da je počeo uređivati i ljeti dolaziti sa familijo, ženom i djecom na ljetovanje. Isto tako tu da su dolazile i kolege s posla, i uvijek da je netko ljeti tamo stanovao. Na ovu zemlju da je dolazio do prije rata, potom da je otišao u penziju i više nije imao novaca, ali djeca da su dolazila.

Ugovor da je pisao CŽ, zv.S, sada pokojni, a da je bila i ŽŽ (također pokojna), i njih dvoje da su im bili svjedoci. Misli da su ugovor pravili u četiri, jedan njemu kao kupcu, drugi za prodavatelje i za spomenuta dva svjedoka, i misli da bi trebao postojati original ugovora.

Prodavatelje da je zamolio da srede sve vezano za sređene papira. Pojašnjava da osobe koje su oni dogledali, od kojih mu je pripala predmetna nekretnina, da su živjele vani negdje u Kanadi, Americi, pa nakon 12 godina, da je zvao OU, i isti da mu je kazao da je nešto dobio od papira, međutim, kako je došao rat, njih dvoje da su umrli prije rata, kao i S, zbog toga da ih više nije vidio, niti mu je bilo što donio. Nije mu poznato da li je OŽ izvršio prijepis terena na svoje ime. OŽ da je bio nepismen, jedva da se znao potpisati, kao i GU. Na upit kako da je prošlo toliko vremena da nije napravio prijepis na svoje ime, navodi da je OU više puta zvao i tražio da pribavi papire i te jedne prilike, kako je već ranije kazao, da mu je spomenuo da je nešto pribavio, ali iza toga da se više nisu vidjeli, već je čuo da je OŽ umro. Prvi najbliži susjed, od kojeg da je koristio vodu i struju, da je IU, sa donje strane da su dvije obitelji prezimena ĐŽ, te ĐŽ da je još živa. Najviše da je komunicirao sa PU i ĐŽ, i VŽ, sada pokojnim.

Na poseban upit tužitelj je naveo da se sjeća da su ljudi pričali da su OŽ i GU imali dva tovara, međutim, kada je on to kupio, tamo da nije držao blago, osim što da je OŽ imao jednu mulu u to vrijeme, ne zna gdje ga je držao. Rat već da je prestao kada ga je telefonom T zvao i pitao da li je predmetni teren prodao, jer da netko nešto radi na njemu.

23. Tuženik pod 1. ŠU (l.s. 70-71) tijekom saslušanja navodi da je bio upoznat da je bila dogovarana kupoprodaja predmetne nekretnine, između njegovih sada pok. roditelja i tužitelja. To da je bilo na nagovor gosp. CŽ koji da je sačinio predugovor onako kako je njemu odgovaralo. U ime oca, on da je pisao tužitelju jer nije slao novac onako kako je bilo dogovoreno u privremenom ugovoru. Naime, tužitelj da nije slao redovito kako je dogovoreno, niti je isplatio novac u cijelosti. To da je pisao 1976., tada da su radili cisternu na [adresa], a pok. otac da nije imao novaca za cisternu. Otac da je bio nepismen, te im rekao da nije dobio novce od gosp. VU, a niti kaparu, kako piše u predugovoru, nego istu da je dobio GŽ, koji je sastavio taj predugovor. Otac da je dobio samo jedan dio dogovorene cijene, dok da nije dobio iznos kapare, niti je dobivao mjesečne iznose koliko je trebao po privremenom ugovoru. Ovu zemlju da je upisao na roditelje koji da su bili upisani vlasnicima kada je tužitelj došao kod oca na [adresa], 1983., da napravi novi ugovor, jer da je saznao da je to riješeno i da se vodi na roditeljima. Tada da je bio prisutan kao punomoćnik svojih roditelja obzirom da su bili nepismeni., i tada otac tužitelju da je rekao ga je prevario jer da mu nije isplatio cijenu. Isto tako da mu je kazao da je u privremenom ugovoru, od strane sada pok. ĐU, napisano da on (otac) mora isplatiti porez na izvršenu kupoprodaju, a to da je iznosilo 60% ugovorene cijene, pa i tu da ga je prevario i pred tužiteljem svoj primjerak privremenog ugovora da je poderao. Otac tužitelju da je rekao da više ne dolazi u njihovu kuću i da će mu vratiti novac koji mu je dotad isplatio, međutim, tužitelj te prilike da nije htio primiti novac, pa radi toga da ga je uputio kod AŽ, koji je bio pisar na [adresa] i radio na sudu na sređivanju zk. stanja. Nakon tog pokušaja otac da više nije pokušavao vratiti novac kada je tužitelj to odbio primiti. Porez na posjed predmetne parcele da su plaćali upravo oni, jer oni (on i sestra) da su upisani kao posjednici.

Do 09. listopada 1975., da je bila uplaćena samo prva rata od strane tužitelja, u iznosu od 1.000,00 dinara, dok da je bilo dogovoreno taj iznos uplaćivati svaki mjesec. Poslije toga, tužitelj da više ništa nije uplaćivao, pa upravo radi toga on da je i napisao u tom pismu da otac za cisternu tražio daljnju isplatu. U drugom pismu od 02. ožujka 1981., otac da obavještava da radi na sređivanju zk. stanja, a to da je on pisao u ime oca, jer on da je sređivao zk. stanje. U tom pismu da nije navodio da nije isplaćivana kupoprodajna cijena kako je dogovoreno, jer da je pisao ono što mu je otac kazao. U bilo kojem drugom pismenu da nije pisao tužitelju da je sređeno zk. stanje predm. parcele na njegove roditelje. Ističe da nije pokrenut nikakav postupak za pobijanje ili poništenje ovog privremenog ugovora, dok pok. Otac da je raspravo taj ugovor i rekao da to zemljište ostavlja svojoj djeci. U posjedu predm. nekretnine da nije bio tužitelj, već isključivo otac dok je bio živ, do 1987. Tamo da je držao mule, i on zajedno s njim da je nosio sjeno i građevinski materijal. Kad je otac umro1987., majka da je do svoje smrti (2003.) kopala vrt na tom terenu, te j prodavala i davala susjedima krumpir, bob i sl., dok za zalijevanje da je koristila vodu od susjeda IU. Na južnoj strani da su bile svinje koje da su držali do 1971., a koji svinjac da je i danas na predmetnoj nekretnini. Nakon smrti roditelja, on i sestra da su posadili tamo dvije smokve, dvije šljive i mogranj ili šipak. Početkom 1983., on da se odselio u Poreč, s time da dolazi često na [adresa].

Na poseban upit tuženik pod 1) je naveo da otac nije dobio novce za cisternu, kako je to napisano u tom pismu, da ono što je isplaćeno, da nije isplaćivano niti u cijelosti, a niti u dogovorenim rokovima. Otac da nije platio porez na privremeni ugovor, jer uvijek da je govorio da je prevaren je da među njima nije bilo dogovoren da on kao prodavatelj snosi porez. Te 1983. da je prvi put vidio na [adresa] tužitelja, i više nikada da ga nije vidio na [adresa].

Otac da je bio obrtnik, da je imao dvije mule koje da su mu služile za prijevoz robe zaprežnim vozilom na [adresa], i iste da je držao u štali na predmetnoj parceli.

24. Tuženica pod 2. ĆU (l.s. 71) tijekom stranačkog saslušanja je navela da se u potpunosti slaže sa svim što je rekao njezin brat, ovdje tuženik ad. 1), te dodala da je točno da je otac pio, ali da nije bio pijanac, već da je dobar čovjek i nikom da ne bi naudio.

25. Analizom i ocjenom provedenih dokaza ponaosob i u međusobnoj svezi, kao i cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi utvrđenim da su prednik tužiteljice VU kao kupac, te prednici tuženika OŽ i GU, kao prodavatelji, 19. srpnja 1975. godine zaključili privremeni kuporodajni ugovor o prodaji kuće smještene usred mjesta na predjelu zv. "Pijaca" koja graniči s istočne strane s vrtom UU, sa sjeverne strane vrtom EU, a sa zapadne strane vrtom SŽ, momentalno upisana kuća na ime JŽ, za pogođeni iznos od 29.000,00 novih dinara (ili 2.900.000,00 starih dinara) od kojeg su prodavatelji primili kao kaparu 5.000,00 novih dinara, a kupac da se obvezao da će počev od listopada 1975. godine plaćati prodavateljima po 1.000,00 novih dinara mjesečno na adresu koju oni budu odredili, a što je razvidno iz preslike privremenog ugovora o kupoprodaji od 19.srpnja 1975.,

Tijekom provedenog postupka je utvrđeno da nekretnine koje su bile predmet prodaje, koje su u ugovoru bile opisno označene, su upravo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i realni dio kat. zgr. 157 k. o. [katastarska općina], na skici označen likom i slovima A-B-C-D-E-A, površine 95m2, što je sud utvrdio provedenim očevidom na licu mjesta u nazočnosti stranaka i vještaka mjernika Ivana Marinovića ing. geod., a što je razvidno iz priložene skice sudskog očevida, kao i priloženih fotografija.

S obzirom na utvrđeno da je privremeni ugovor zaključen između prednika tužiteljice VU kao kupca i prednika tuženika OU i GU kao prodavatelja, u ugovoru da se navodi predmet prodaje i kupoprodajna cijena, to ovaj privremeni ugovor sadrži bitne sastojke koji ga čine kupoprodajnim ugovorom.

26. Nadalje, nesporno je da su prodavatelji OŽ i GU prilikom zaključenja ugovora od kupca VU, prednika tužiteljice, na ime kapare primili iznos od 5.000,00 novih dinara, što je razvidno iz priloženog privremenog Ugovora, pa stoga sud nije prihvatio dio iskaza tuženika pod 1) kada navodi da otac nije dobio niti kaparu, nego GŽ, koji je sastavio taj predugovor, jer ove navode tuženici tijekom postupka nisu dokazali, a niti se to može zaključiti na osnovu ostali provedenih dokaza tijekom postupka.

Isto tako nesporno je da su se prodavatelji OŽ i GU obvezali da će pitanje prijepisa na svoje ime zgotoviti dokumentaciju kako bi kupac mogao urediti prijenos knjiženjem na svoje ime, što slijedi iz privremenog ugovora o kupoprodaji od 19. srpnja 1975.,a da su isti to i izvršili razvidno je iz Rješenja ovog suda, posl. br. I- 866/82 od 24.rujna1982., kojim je, temeljem pravomoćne i izvršne Presude ovog suda, posl. br. P-704/80 od 4.svibnja 1982., određen otpis čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te upis istih u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist OU, pok. Š i GU, ž. OU, svakog za po ½ dijela, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena dužnika.

27. Tijekom postupka među stranka sporna je činjenica je li kupac VU, prodavateljima OU i GU, u cijelosti isplatio dogovorenu kupoprodajnu cijeni i je li kupac po kupnji stupio u posjed predmetnih nekretnina i bio u posjedu istih.

28. Tuženik pod 1) navodi da je on u ime oca pisao tužitelju jer nije slao novac onako kako je bilo dogovoreno u privremenom ugovoru, tužitelj da nije slao redovito kako je dogovoreno, niti je isplatio novac u cijelosti. To da je pisao 1976. jer otac da je bio nepismen, a tada da su radili cisternu na [adresa], za koju pok. otac da nije imao novaca. Otac da im je rekao da nije dobio novce od gosp. VU, a niti kaparu, kako piše u predugovoru, nego istu da je dobio GŽ, koji je sastavio taj predugovor. Otac da je dobio samo jedan dio dogovorene cijene, a niti je dobivao mjesečne iznose koliko je trebao po privremenom ugovoru.

Tuženica pod 2) u cijelosti se suglasila ovim navodima tuženika pod 1). Kako tuženici ove navode nisu potkrijepili materijalnim dokazima, kako iz priloženog pisma od 9. listopada 1975. slijedi da su prednici tuženika u istom potvrdili da su od prednika tužiteljice primili novac, da mole prednika tužiteljice ako može da im pošalje dva miliona dinara da završe cisternu, a ne zato što isti im ne plaća mjesečne iznose na ime cijene, te kako ni saslušani svjedoci nisu posvjedočili o tome, to ovaj sud ove navode tuženika nije uzeo u obzir.

Prednik tužiteljice, ranije tužitelj VU, tijekom saslušanja poriče ove navode tuženika, te navodi da je kupoprodajnu cijenu isplatio u cijelosti, na način da je dao kaparu 500.000,00 tadašnjih dinara, a ostatak kupoprodajne cijene, po dogovoru, da je slao mjesečno, u iznosu od 50.000,00 tadašnjih dinara. Možda 2 - 3 godine da je poštom slao mjesečni iznos od 50.000,00 tadašnjih dinara, do isplate pune cijene, te da ima odreske o izvršenim isplatama.

Iz priloženih potvrda o uplati (l.s.40-46) razvidno je da je prednik tužiteljice VU, na ime OU, prednika tuženika, na ime kupoprodajne cijene istom u razdoblju od rujna 1975. g. do kolovoza 1977 isplatio iznos od 24.000,00 tadašnjih dinara., pa kada se tom da je kod zaključenja ugovora isplatio kaparu u iznosu od 5.000,00 dinara, nesporno je da je u cijelosti prodavateljima OU i GU

OU isplaćena ugovorena prodajna cijena

Ovdje je ukazati da sud nije prihvatio dio iskaza ranije tužitelja VU kada navodi da je za kaparu dao 500.000,00 tadašnjih dinara, a ostatak kupoprodajne cijene, da je slao mjesečno, u iznosu od 50.000,00 tadašnjih dinara, iz razloga što iz privremenog ugovora slijedi da kapara nije dana u tom iznosu, a iiz priloženih potvrda slijedi da je isti prednicima tuženika mjesečno uplaćivao iznos od 1.000,00 dinara.

29. Nadalje, činjenicu da je kupac VU po kupnji stupio u posjed predmetnih nekretnina i bio u posjedu su potvrdili svjedoci NU, MU i IU koji su posvjedočili da su u razdoblju od 1965. do 1991. godine viđali tužitelja na [adresa], da mu je KŽ prodao plac i štalu, da je tužitelj srušio mociru između predmetnog terena i terena svjedoka IU i radio nekakav zid, da je počeo graditi gusternu i renovirao krov na štali te stanovao u njoj, da je preko ljeta dolazio na taj teren, da je nakon kupnje dolazio ljeti i malo uredio, stavio krov da bi mogao doći s obitelji u mali prostor gdje se jelo i spavalo pa su malo boravili u tom prostoru.

Iskaze ovih svjedoka sud je u cijelosti prihvatio, te cijenio kao vjerodostojne i istine jer se radi o prvim susjedima koji međaju sa predmetnom česticom, pa su isti svjedočili na temelju neposrednih saznanja i zapažanja, niti je sud na strani istih utvrdio da postoje kakvi interesi da svjedoče u korist tužiteljice.

Dakle, iz iskaza ovih svjedoka kao i iz pročitanog iskaza prednika tužiteljice VU saslušanog kao stranke slijedi da je prednik tužiteljice nakon kupoprodaje uveden u posjed predmetnih nekretnina, da se ponašao kao vlasnik i posjednik i da je izvršio građevinske preinake kako bi te nekretnine bile podobne za ljetovanje njega i njegove obitelji, tako da ovaj sud zaključuje da je predmetni kupoprodajni ugovor u pogledu svojih obveza (plaćanje cijene i predaja u posjed kupcu) nije u cijelosti izvršen.

30. S obzirom na naprijed utvrđene činjenice, činjenicu da je pravni odnos između prednika tužiteljice i prednika tuženika nastao 19. srpnja 1975. godine kada je zaključen privremeni ugovor o kupoprodaji, to je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti pravna pravila Općeg građanskog zakonika (Austrijski opći građanski zakonik objavljen 01.06.1811. godine), koji se primjenjuje na temelju čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine, broj 73/91), i to pravnog pravila 431 OGZ-a prema kojem se već sklapanjem pravnog posla (u konkretnom slučaju kupoprodajom) i njegovim izvršenjem stječe pravo vlasništva, neovisno o tome je li u zemljišnoj knjizi proveden upis toga prava. Po toj pravnoj osnovi pravo vlasništva stekao je još prednik tužiteljice VU, a takvo ipso iure stečeno pravo vlasništva, preneseno je nasljeđivanjem i sada pripada tužiteljici, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

31. Sud je odbio tužiteljicu u odnosu na kondematorni tužbeni zahtjev iste, a kojim traži da su tuženici dužni trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude, a nakon pravomoćnosti iste, ishodi uknjižbu prava vlasništva u zk, na svoje ime i u svoju korist u cijelosti u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] i u 95/194 dijela čest. 157/zgr, uz istovremeni upis brisanja postojećeg upisa, iz razloga što u tijeku presuđenja na predmetnim nekretninama je upisana treća osoba za cijelo, a obveza trpljenja uknjižbe prava vlasništva se može naložiti samo zk vlasniku nekretnine ili njegovom slijedniku.

32. Nadalje, sud je odbacio tužbeni zahtjev tužiteljice, kojim traži da se ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude i prijavnog lista kod Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Zadar ishodi parcelaciju prema prijedlogu cijepanja, sukladno točki 1. alineja a) izreke ove presude i formira nova samostalna čestica s novim katastarskim brojem te da se navedena parcelacija provede u katastru zemljišta i zemljišnoj knjizi, a što su tuženi dužni trpjeti u odnosu na nekretninu 157/.ZGR kuća br.71 od 194 m2 k. o. [katastarska općina], stoga, što sud u tom pogledu ne bi bio stvarno nadležan jer parcelacija predmetne čest. i formiranje novih kat. čest. se provodi pred tijelima Državne geodetske uprave, i u skladu sa odredbama Zakona o državnoj izmjeri i katastarskim česticama.

33. Odluku o troškovima parničnog postupka, sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, te je tužiteljici priznao trošak koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika, i to: za sastav tužbe od 3. srpnja 2006., za sastav obrazloženog podneska od 31. siječnja 2022., 1. travnja 2022., 3. svibnja 2023. i 8. travnja 2025., za zastupanje na ročištu od 6. srpnja 2010., 20. listopada 2010., 5. travnja 2017., 4. travnja 2022., 16. rujna 2024. (proveden očevid), 13. ožujka 2026. i 7. travnja 2026., za svaku poduzetu radnju iznos od po 150,00 € (75 bodova x 2,00 €), sukladno Tbr.7. toč.1., Tbr.8. toč.3. i Tbr. 9. toč. 1. i 7.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, 107/25 – dalje Tarife), što daje iznos od 1.800,00 €, PDV od 25% u iznosu od 450,00 €, sukladno Tbr.46. Tarife, te materijalni trošak koji se odnosi na uplaćen i utrošen predujam za provedeni očevid u iznosu od 597,25 €, te plaćena sudska pristojba na tužbu u iznosu od 53,09 €, kao i na I. stupanjsku odluku u iznosu od 53,09 €, što u konačnici daje iznos 2.953,43 €, dok u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužiteljice za naknadom troška, sud je odbio kao neosnovan, iz razloga što je tužiteljica popisala trošak za sastav podneska od 30. ožujka 2026., a koji podnesak ne prilaže spisu, kao i trošak na ime zastupanja na ročištu od 9. prosinca 2025., a koje ročište je sud odgodio, a kako je i naznačeno u toč. I. 4. Izreke ove Presude.

Zadar, 21. svibnja 2026.

S u t k i nj a

Jasna Baričević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.,

2. Tuženicima ad. 1. i 2. po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte