REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-237/2026-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja KALADA ICC j.d.o.o. iz [adresa], OIB: 36354411075, zastupanog po opunomoćeniku Oton Kužnar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hrabar & Partneri, Zagreb, Gajeva 35 i Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi suzbijanja neprijavljenog rada, 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja KLASA: UP/I-116-02/26-01/12, URBROJ: 443-02-05-08-26-4 od 26. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora. i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere na način da se naloži brisanje tužitelja – KALADA ICC j.d.o.o., [adresa], OIB: 36354411075, s evidencije poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđen neprijavljeni rad, a koji je upis izvršen temeljem Zapisnika Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, KLASA: 116-01/26-02/7, URBROJ: 443-02-05-08-26-1 od 17. siječnja 2026. i pobijanog rješenja istog tijela KLASA: UP/I-116-02/26-01/12, URBROJ: 443-02-05-08- 26-4 od 26. siječnja 2026., a koja se evidencija vodi kod Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, u roku od 3 dana od dostave ovog rješenja.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja KLASA: UP/I-116- 02/26-01/12, URBROJ: 443-02-05-08-26-4 od 26. siječnja 2026., temeljem članka 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“ broj 151/22, u nastavku teksta Zakon) i članka 70. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18., 117/21., 67/23. i 155/23.), u točki 1. izreke naloženo je tužitelju, da za radnika GĐ, državljanina Republike Srbije, rođenog **.**.1984. u [adresa], za kojeg tužitelj nije podnio prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje na puno radno vrijeme, počevši od dana 24. studenoga 2025. godine, koji je Zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: 116-02/26-01/12, URBROJ: 443-02-05-08- 26-1 od 26. siječnja 2026. utvrđen kao početak njegova rada za poslodavca, te podnese prijavu o prestanku osiguranja na obvezno mirovinsko osiguranje s danom 17. siječnja 2026., kao danom prestanka svojstva osiguranika, jer je Zapisnikom od 17. siječnja 2026. utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. U točci 2. izreke rješenja naloženo je tužitelju, da uplati iznos od 2.650,00 EUR za neprijavljenog radnika iz točke 1. rješenja u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na broj računa IBAN [broj bankovnog računa], s pozivom na broj: HR64 7129- 50709–76500-00112. U točci 3. izreke rješenja utvrđeno je, da je tužitelj nalog iz točke 2. izreke rješenja dužan izvršiti u roku od tri dana od dana dostave rješenja, dok je u točci 4. izreke rješenja utvrđeno, da ukoliko tužitelj u roku iz točke 3. izreke ne izvrši nalog iz točke 2. izreke rješenja, provest će se ovrha radi naplate novčanog iznosa od 2.650,00 eura.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor KLASA: UP/I-116-02/26-01/12, URBROJ: 443-02-05-08-26-4 od 26. siječnja 2026., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 23. veljače 2026., zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je radnik OĐ državljanin treće zemlje koji u Republici Hrvatskoj ima reguliran zakonit boravak i rad, slijedom čega se, na temelju izričite odredbe Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, isti ne primjenjuje na njega. Naveo je, da je navedeni radnik kod tužitelja radio na temelju izdane dozvole za boravak i rad čije važenje je isteklo dana 24. studenog 2025. Međutim, s obzirom da je tužitelj, u zakonom propisanom roku, u nadležnoj policijskoj upravi, podnio zahtjev za produljenjem dozvole za boravak i rad, radnik je na temelju odredbe članka 106. stavka 4. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/2020., 114/2022., 151/2022., 40/2025.), mogao nastaviti boraviti i raditi kod tužitelja sve do okončanja postupka. Što se tiče same prijave na obvezno mirovinsko osiguranje, tužitelj ističe kako Zakonom o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 96/2025.) nigdje nije propisana obveza poslodavca da radnika zadrži prijavljenog na obveznom mirovinskom osiguranje, nakon isteka radne dozvola, a tijekom trajanja postupka produljenja dozvole za boravak i rad, slijedom čega je tužitelj, nakon što je radniku istekla dozvola za boravak i rad, istog odjavio s obveznog mirovinskog osiguranja, a sve kako bi u konačnici izbjegao rizik prijave radnika bez važeće dozvole za boravak i rad. Naime, navodi kako se radi o apsurdnoj situaciji u kojoj se tužitelju na teret stavlja odjava radnika po isteku radne dozvole te da bi u slučaju ne odjave radnika po isteku dozvole i u slučaju da mu nova dozvola ne bude odobrena, došlo do situacija u kojoj je radnik bio prijavljen na mirovinsko osiguranje bez valjane osnove, čime bi poslodavac nesumnjivo bio u prekršaju. S druge pak strane, u trenutku kada i ako se radniku odobri produljenje dozvole, poslodavac je u mogućnosti podnijeti retroaktivnu prijavu radnika na mirovinsko osiguranje (kao što mu se uostalom nalaže i pobijanom Odlukom), čime bi nesumnjivo došlo do usklađenja stvarnog stanja stvari, bez negativnih posljedica po samog poslodavca. Ističe, da je sam tužitelj tijekom upravnog postupka naglasio, da je svjesno odjavio radnika s mirovinskog osiguranja, jer mu je istekla radna dozvola, da je navedeno smatrao ispravnim, odnosno da u nijednom trenutku nije smatrao da bi takvo što bilo protivno bilo kojem propisu, štoviše upravo suprotno. Međutim, tuženik da je navedeno propustio na odgovarajući način uzeti u obzir i cijeniti pri donošenju pobijane Oduke. Zaključuje, da se radi o situaciji koja nije regulirana ni Zakonom o strancima ni Zakonom o mirovinskom osiguranju te su poslodavci prepušteni sami procijeniti što je u konkretnom slučaju ispravno, odnosno kako postupiti. Međutim, unatoč izostanku jasno propisane procedure, tužitelj navodi da tuženik kažnjava poslodavce, iako za takvo što ne postoji zakonska osnova nego se radi o proizvoljnom tumačenju tuženika kao javnopravnog tijela.

3. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, KLASA: UP/I-116-02/26-01/12, URBROJ: 443-02-05-08-26-4 od 26. siječnja 2026. uz nadoknadu troška upravnog spora, a na okolnosti navedene u tužbi predložio je svoje saslušanje i uvid u dokumentaciju priloženu z tužbu.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 2. travnja 2026. odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 20. travnja 2026. tužitelj je predložio žurno izdavanje privremene mjere sukladno čl. 42. stavku 3. ZUS-a, smatrajući, da su u njegovu slučaju ispunjene sve kumulativno propisane pretpostavke za izdavanje privremene mjere, uz obrazloženje da donošenjem pobijanog rješenja, kojim je utvrđeno postojanje (navodnoga) neprijavljenoga rada, tuženik je sukladno članku 12. stavcima 1. i 2. ZoSNR-a u vezi s člankom 4. Pravilnika o objavi podataka o poslodavcima kod kojih je proveden nadzor u području prijavljivanja rada („Narodne novine“ 148/24; dalje: Pravilnik), o navedenom obavijestio Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, koje je tužitelja uvrstilo u javno objavljeni Popis poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada (tzv. crna lista), koji je javno dostupan na mrežnim stranicama Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike na adresi https://mrosp.gov.hr/popisi- poslodavaca-kod-kojih-je-proveden-nadzor-u-podrucju-prijavljivanja-rada/13602, te u koji naslovni sud može izvršiti neposredan uvid, a pravne posljedice uvrštenja na Popis za predlagatelja, ovdje tužitelja su dalekosežne i izravno egzistencijalne. Ističe da neposredan učinak pobijanog rješenja jest da je tužitelj do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora ili eventualne pravomoćne sudske presude kojom bi se utvrdilo da nije počinio prekršaj iz područja prijavljivanja rada – u potpunosti onemogućen zapošljavati i zadržavati strane radnike – državljane trećih zemalja, a koje uopće ne može nadomjestiti domaćom radnom snagom u djelatnosti ugostiteljstva u priobalju, a tužitelj da je trgovačko društvo sa sjedištem u [adresa], registrirano za obavljanje ugostiteljske djelatnosti i pružanje usluga (ugostiteljstvo) te u sastavu predlagatelja posluju dva ugostiteljska objekta te da za uredno obavljanje ugostiteljske djelatnosti u oba objekta, tužitelju je nužno raspolagati dostatnim brojem konobara, kuhara, pomoćnih i drugih ugostiteljskih radnika. Ističe da je stvarnost hrvatskog tržišta rada u ugostiteljstvu – osobito u priobalnim turističkim mjestima poput [adresa] – jest da je gotovo cjelokupna potreba za radnom snagom u sezoni pokrivena isključivo zapošljavanjem državljana trećih zemalja (najčešće iz Republike Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Nepala, Filipina i sl.), jer domaće radne snage spremne i raspoložive za rad u ugostiteljstvu jednostavno nema. Navodi da je uvrštenjem na Popis, predlagatelj, ovdje tužitelj u potpunosti onemogućen ishoditi novu, kao i produljiti postojeću dozvolu za boravak i rad za bilo kojeg stranog radnika. Štoviše, već postojeće dozvole biti će po službenoj dužnosti ukinute po sili članka 94. stavka 1. točke 9. ZoS-a, što znači da tužitelj neće moći zadržati niti one strane radnike koji već zakonito borave i rade kod njega. Ističe da posljedice prestanka poslovanja ne bi pogodile samo tužitelja, već i sve njegove zaposlenike te njihove obitelji, jer tužitelj trenutno zapošljava radnike različitog statusa – kako hrvatske državljane, tako i državljane trećih zemalja kojima je rad u Republici Hrvatskoj jedini izvor egzistencije, a ukidanjem postojećih dozvola po sili zakona radnici – državljani trećih zemalja postali bi praktički preko noći nezakoniti boravnici, suočeni s otkazom ugovora o radu i napuštanjem zemlje, dok bi domaći radnici izgubili posao zbog nemogućnosti predlagatelja da nastavi s radom. Naposljetku, tužitelj je naveo da privremena mjera kakvu tužitelj predlaže nije protivna javnom interesu, već je s njime upravo u skladu, a kako to obrazlaže na stranici 6. i 7 . podneska, dok privremena mjera kakva se predlaže ne može nanijeti nikakvu, a kamoli veću nenadoknadivu štetu tuženiku, jer je po svojoj naravi privremenog i reverzibilnog karaktera pa je tužitelj pozivajući se na brojnu sudsku praksu Upravnog suda u Zagrebu i Splitu predložio da Sud izda privremenu mjeru na način da se nalaže brisanje tužitelja – KALADA ICC j.d.o.o., [adresa], OIB: 36354411075, s evidencije poslodavaca kod kojih je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđen neprijavljeni rad, a koji je upis izvršen temeljem Zapisnika Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, KLASA: 116-01/26-02/7, URBROJ: 443-02-05-08-26-1 od 17. siječnja 2026. i pobijanog rješenja istog tijela KLASA: UP/I-116-02/26-01/12, URBROJ: 443-02-05-08-26-4 od 26. siječnja 2026., a koja se evidencija vodi kod Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, u roku od 3 dana od dostave ovog rješenja.

6. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 5. svibnja 2026. tuženik je naveo da se protivi prijedlogu tužitelja za izdavanjem privremene mjere iz svih razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, odgovoru na tužbu i samom podnesku.

7. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 15. svibnja 2025. tužitelj je očitujući se na odgovor tuženika na tužbu i navoda iz podneska tuženika od 5. svibnja 2026. u cijelosti ostao kod navoda iznesenih u tijeku upravnog spora i predloženih dokaznih prijedloga ustrajući pri tužbenom zahtjevu te predlažući izdavanje privremene mjere.

U ovom upravnom sporu 15. svibnja 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem zz tužitelja, i radnika GĐ, jer izvođenje istih nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora, obzirom na utvrđeno činjenično stanje i dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, kao i prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere, iz niže obrazloženih razloga. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

8. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Odredbom članka 7. stavka 2. Zakona propisano je, da će nadležni inspektor u roku od 8 dana od dana utvrđivanja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona, rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje, počevši od dana koji je Zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika, odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovog Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplate iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba, a stavkom 3. istog članka Zakona propisano je, da ako se kod istog poslodavca, tijekom sljedećih inspekcijskih nadzora u razdoblju od 6 godina od prvog utvrđenja činjenice neprijavljenog rada, ponovno utvrdi neprijavljeni rad, nadležni inspektor će postupiti u skladu s člankom 7. stavka 2. Zakona, pri čemu će iznos obveze uplate povećava na 6.630,00 eura za svakog neprijavljenog radnika.

10. Odredbom članka 7. stavka 4. Zakona propisano je, da je poslodavac dužan naredbu iz točke 1. i 2. izreke rješenja izvršiti u roku od 3 dana od dana dostave rješenja.

11. Člankom 10. Zakona o radu („Narodne novine” br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. , 64/23.) propisano je, da se radni odnos zasniva ugovorom o radu.

12. Člankom 109. stavkom 1. podstavkom 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine” broj 96/25.) izričito je propisano, da su obveznici dužni podatke o početku osiguranja za radnike dostaviti najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada.

13. Nastavno, Zakon u članku 3. propisuje:

(1) Neprijavljeni rad definira se u užem i širem smislu.

(2) Nepriiavlieni rad u užem smislu je rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obiliežie radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osigurania u skladu s posebnim propisima te u smislu ovoga Zakona obuhvaća sljedeće pojavne oblike:

1. obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme ili

2. obavljanje rada bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku ili bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili

3. obavljanje rada na temelju drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe kada takav rad s obzirom na svoiu narav i vrstu te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos ili

4. zapošljavanje državljanina treće zemlje protivno odredbama propisa kojim se uređuju uvjeti ulaska kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja. (3) Neprijavljeni rad u širem smislu obuhvaća rad koji prema svojim obilježjima predstavlja izbjegavanje obveza koje poslodavac ima vezano uz plaću radnika, a u smislu ovoga Zakona obuhvaća sljedeće pojavne oblike:

1. radni odnos u kojem se ne isplaćuje povećana plaća radniku i ne uplaćuju propisana javna davanja na povećanu plaću i iz povećane plaće ili

2. isplaćivanje plaće ili dijela plaće bez obračuna i uplate propisanih javnih davanja.

(4) Neprijavljeni rad je zabranjen.

14. Dakle, iz odredbe članka 3. stavka 2. točke 1. proizlazi, da je neprijavljeni rad u užem smislu, rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu, odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu ovoga Zakona obuhvaća, između ostalog, obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada.

15. Naime, kao što je to gore već navedeno, člankom 7. Zakona propisano je: (1) U provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor će ako utvrdi da je za poslodavca radnik obavljao neprijavljeni rad, o navedenome u zapisnik unijeti podatke o radniku, razdoblju u kojem je radnik obavljao neprijavljeni rad u skladu s člankom 6. ovoga Zakona i opis poslova koje je radnik obavljao.

(2) Nadležni inspektor će u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona, rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika, odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba.

(3) Ako se kod istog poslodavca tijekom sljedećih inspekcijskih nadzora u razdoblju od šest godina od prvog utvrđenja činjenice neprijavljenoga rada ponovno utvrdi neprijavljeni rad, nadležni inspektor će postupiti u skladu sa stavkom 2. ovoga članka pri čemu se iznos obveze uplate povećava na 6630, 00 eura za svakog neprijavljenog radnika.

(4) Poslodavac je dužan u roku od tri dana od dana dostave rješenja iz stavaka 2. i. 3. ovoga članka podnijeti prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje i uplatiti iznos iz stavka 2. odnosno stavka 3. ovoga članka.

(5) Ako se kod istog poslodavca činjenica neprijavljenoga rada utvrdi treći i svaki sliedeći put u razdoblju od šest godina od prvog utvrđenja činjenica neprijavljenoga rada u skladu s člankom 6. ovoga Zakona, nadležni inspektor će osim postupanja u skladu sa stavkom 3. ovoga članka usmenim rješenjem u zapisniku zabraniti poslodavcu obavljanje djelatnosti u nadziranom objektu odnosno prostoru.

(6) Rješenje iz stavka 5. ovoga članka ukinut će se u roku od tri dana od dana dostave dokaza nadležnom inspektoru o uplati iznosa iz stavka 3. ovoga članka, ali ne prije proteka 30 dana od zabrane obavljanja djelatnosti.

(7) Rješenje iz stavka 5. ovoga članka izvršava se odmah pečaćenjem poslovnih prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad ili na drugi pogodan način, bez donošenja rješenja o izvršenju.

(8) Poslodavac na kojeg se odnosi usmeno rješenje iz stavka 5. ovoga članka može pisanim putem, u skladu s posebnim propisom, zatražiti da se zapečaćene prostorije privremeno otpečate i u nazočnosti inspektora odmah izuzeti pokvarljive namirnice i poduzeti druge sigurnosne mjere radi sprječavanja štete.

(9) Žalba protiv rješenja iz stavaka 2., 3. i 5. ovoga članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

(10) Izvršno rješenje iz stavaka 2. i 3. ovoga članka dostavit de se nadležnom tijelu koje je ovlašteno za utvrđivanje prava na mirovinsko osiguranje, nadležnom tijelu koje je ovlašteno za utvrđivanje prava na zdravstveno osiguranje te nadležnom tijelu koje je ovlašteno za obračun poreza i doprinosa za obvezna osiguranja prema sjedištu poslodavca.

16. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, ovaj sud je utvrdio, da je inspekcijskim nadzorom 17. siječnja 2026. nesporno utvrđeno, da je na radu obavljajući poslove konobara, odjeven u crnu košulju i crnu pregaču s oznakom Jamnica, u šanku, navedenog ugostiteljskog objekta „The Movie Pub“, dana 17. siječnja 2026. godine zatečen radnik OĐ, stranac, državljanin Republike Srbije, bez izdane važeće dozvole za boravak i rad kod KALADA ICC j.d.o.o. i bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje putem KALADA ICC j.d.o.o. (ovdje tužitelja), a o čemu je sastavljen Zapisnik KLASA: 116-01/26-02/7, URBROJ: 443-02-05-08-26-1 od 17. siječnja 2026. Utvrđeno je, da je sastavljanju navedenog zapisnika prisustvovao PĐ, odgovorna osoba i osoba ovlaštena za zastupanje KALADA ICC j.d.o.o., koja je na sastavljeni zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru iskazivala u svojstvu odgovorne osobe u pravnoj osobi i svojim potpisom nakon čitanja zapisnika potvrdila da nema primjedbi.

17. Naknadnom dostavom dokumentacije, u Zapisniku KLASA: 116-01/26-02/7, URBROJ: 443-02-05-08-26-2 od 20. siječnja 2026. i Zapisniku KLASA:UP/I-116-02/26- 01/12, URBROJ: 443-02-05-08-26-1, od 26. siječnja 2026. godine, utvrđeno je, da je za imenovanog radnika OĐ, državljanina Republike Srbije, izdana dozvola za boravak i rad koja je vrijedila od 24. kolovoza 2025. do 23. studenoga 2025. za poslodavca KALADA ICC j.d.o.o., za zanimanje konobar te da je dana 6. studenoga 2025. godine podnesen zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad navedenog radnika za istog poslodavca, KALADA ICC j.d.o.o. za zanimanje konobar. Utvrđeno je, da je navedeni radnik bio prijavljen kod tijela mirovinskog osiguranja u razdoblju od 5. rujna 2025. do 23. studenoga 2025. te da nakon 23. studenoga 2025. godine nije prijavljen na obvezno mirovinsko osiguranje kod KALADA ICC j.d.o.o., a niti kod bilo kojeg drugog poslodavca na navedeni dan,( odnosno 17.siječnja 2026.).

18. Dakle, utvrđeno je, da je ŠĐ, stranac, državljanin Republike Srbije, zatečen na radu dana 17. siječnja 2026. kod poslodavca KALADA ICC j.d.o.o. u „The Movie Pub“, u Zagrebu, Savska cesta 141, da je isti u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, saslušan u svojstvu svjedoka i posebno upitan o njegovom radu i zapošljavanju kod gore navedenog poslodavca dao je izjavu na Zapisnik KLASA: 116- 01/26-02/7, UBROJ: 443-02-05-08-26-1 od 17. siječnja 2026., iz koje proizlazi da je s poslodavcem KALADA ICC j.d.o.o. sklopio ugovor o radu za radno mjesto konobara i to prije početka rada, a koliko se sjeća u mjesecu rujnu, da radi u dvije smjene i da koristi tjedni odmor dva dana u tjednu.

19. Stoga, imajući u vidu da je tijekom inspekcijskog nadzora nesporno utvrđeno, da je radnik OĐ, stranac, državljanin Republike Srbije, zatečen na radu dana 17. siječnja 2026. kod poslodavca KALADA ICC j.d.o.o. u „The Movie Pub“, u Zagrebu, Savska cesta 141, a da pritom nije bio prijavljen kod tijela mirovinskog osiguranja, sukladno odredbama članka 109. stavak 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 96/25.) kojima je propisano, da je poslodavac dužan dostaviti podatke o početku osiguranja najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada. da s imenovanim radnikom sukladno članku 14. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22, 46/23. i 64/23), niti je sukladno članku 120. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (“Narodne novine” broj 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.), bio prijavljen na obvezno zdravstveno osiguranje, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim.

20. Iz navedene odredbe proizlazi da, navedena obveza prijave radnika na mirovinsko osiguranje nastaje samom činjenicom započinjanja rada, neovisno o drugim okolnostima vezanim uz radnopravni ili statusni položaj radnika, odnosno činjenica da je za imenovanog radnika podnesen zahtjev za produljenje dozvole za boravak i rad te da o tom zahtjevu još nije bilo odlučeno, nije od utjecaja na obvezu poslodavca da radnika prijavi kod tijela mirovinskog osiguranja ukoliko mu je omogućio rad.

21. Nadalje, člankom 3. stavak 2. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, propisano je: „Neprijavljeni rad u užem smislu je rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te u smislu ovoga Zakona obuhvaća sljedeće pojavne oblike: obavljanje rada bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada odnosno na odgovarajuće radno vrijeme ili obavljanje rada bez sklopljenog ugovora o radu u pisanom obliku ili bez pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu ili obavljanje rada na temelju drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe kada takav rad s obzirom na svoju narav i vrstu te ovlast poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos ili zapošljavanje državljanina treće zemlje protivno odredbama propisa kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca koji su državljani trećih zemalja.“

22. Upravna mjera donesena temeljem Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o Državnom inspektoratu, a kojim je u članku 3. definiran neprijavljen rad u užem smislu, kao rad koji nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu, odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja

u skladu s posebnim propisima, a člankom 7. istog Zakona propisano je, da će nadležni inspektor u roku od osam dana od utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz čl. 3. st. 2. točke 1. Zakona, rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s čl. 6 Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznos o 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, a što je i u konkretnom slučaju i učinjeno.

23. Slijedom svega navedenog, a suprotno navodima tužitelja iz tužbe, tuženik je postupak inspekcijskog nadzora proveo temeljem važećih zakonskih propisa, pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, a na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenio i materijalno pravo kada je donio ovdje osporavano rješenje.

24. Imajući u vidu sve dosada navedeno, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

25. Što se tiče prijedloga tužitelja za izdavanje privremene mjere, isti po mišljenju Suda nije osnovan.

26. Odredbom članka 42. stavkom 3. ZUS-a propisano je, da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci.

27. U odnosu na prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere valja odgovoriti tužitelju, da su odredbom čl. 42. st. 3. ZUS-a izričito propisane pretpostavke za izdavanje privremene mjere, a koje pretpostavke se moraju kumulativno ispuniti da bi se udovoljilo prijedlogu tužitelja za izdavanje privremene mjere, dok u konkretnom slučaju iste nisu ispunjene, jer kao što je to gore navedeno, tužitelj nije ničim dokazao da je u konkretnom slučaju nužno izdavanje privremene mjere da bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta, odnosno nije dokazao vjerojatnost nastupanja takvih okolnosti pa je slijedom navedenog na temelju čl. 42. st. 4. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

28. Naime, institut privremenih mjera, kao mjera osiguranja, uveden je u upravni spor kao sredstvo za osiguranje vjerovnikovih tražbina. Privremena mjera radi osiguranja tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere, ostvarenje tražbine biti spriječeno ili znatno otežano, s time da izbjegavanje nastanka nepopravljive štete je pretpostavka za donošenje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.

29. Slijedom navedenog proizlazi, da su nužne pretpostavke za izdavanje privremene mjere postojanje tražbine i vjerojatnost nastanka nepopravljive štete, a tužitelj se u prijedlogu za izdavanje privremene mjere u bitnome poziva na razloge iznesene u tužbi protiv rješenja tuženika, dok u konkretnom slučaju nije dokazao da se radi o nepopravljivoj šteti,. Također, valja napomenuti da se u konkretnom slučaju upravni spor vodio radi ocijene zakonitosti rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja KLASA: UP/I-116-02/26-01/12, URBROJ: 443-02-05-08-26-4 od 26. siječnja 2026. (kojim je temeljem članka 7. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada („Narodne novine“ broj 151/22, u nastavku teksta Zakon) i članka 70. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18., 117/21., 67/23. i 155/23.), u točki 1. izreke naloženo tužitelju, da za radnika OĐ, državljanina Republike Srbije, rođenog **.**.1984. u [adresa], za kojeg tužitelj nije podnio prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje, podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje na puno radno vrijeme, počevši od dana 24. studenoga 2025. godine, koji je Zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru KLASA: 116-02/26-01/12, URBROJ: 443-02-05-08- 26-1 od 26. siječnja 2026. utvrđen kao početak njegova rada za poslodavca, te podnese prijavu o prestanku osiguranja na obvezno mirovinsko osiguranje s danom 17. siječnja 2026., kao danom prestanka svojstva osiguranika, jer je Zapisnikom od 17. siječnja 2026. utvrđeno postojanje neprijavljenog rada. U točci 2. izreke rješenja naloženo je tužitelju, da uplati iznos od 2.650,00 EUR za neprijavljenog radnika iz točke 1. rješenja u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na broj računa IBAN [broj bankovnog računa], s pozivom na broj: HR64 7129- 50709–76500-00112. U točci 3. izreke rješenja utvrđeno je, da je tužitelj nalog iz točke 2. izreke rješenja dužan izvršiti u roku od tri dana od dana dostave rješenja, dok je u točci 4. izreke rješenja utvrđeno, da ukoliko tužitelj u roku iz točke 3. izreke ne izvrši nalog iz točke 2. izreke rješenja, provest će se ovrha radi naplate novčanog iznosa od 2.650,00 eura), a ne postupanja tuženika koje se sastoji u tome da je tuženik tužitelja uvrstio na javno dostupni Popis poslodavca kod kojeg je tijekom inspekcijskog nadzora zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenog rada (crna lista) pa se privremena mjere na način kako je to tužitelj zatražio u podnesku od 20. travnja 2026. u ovom upravnom sporu ne bi mogla niti izdati, jer postupanje tuženika, u vidu stavljanja na crnu listu niti nije bilo predmetom ocijene zakonitosti u ovom upravnom sporu, niti isto provodi tuženik, već je predmetom spora bilo provođenje inspekcijskog nadzora.

U Rijeci 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Otonu Kužnaru, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hrabar & Partneri, Zagreb, Gajeva 35, i Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III,

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Zagreb, Službi za nadzor radnih odnosa, zapošljavanja i upućivanja, Zagreb, Šubićeva 29,