Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-232/2026-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih ČS i NS, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Sisku (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: K-513/2025-21 od 5. veljače 2026., na sjednici vijeća 21. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba ODO-a te se pobijana presuda preinačuje u odluci o kazni na način da se optuženi ŽS za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ-a, za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 139. st. 3. KZ-a osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci u koju mu se na temelju čl. 54. KZ-a uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 17. kolovoza 2024. do 30. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja su optuženi ŽS i PS proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ-a na način i pod okolnostima opisanim u točki I. izreke te presude, te su na temelju čl. 139. st. 2. KZ-a osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci svaki, s time da se na temelju čl. 54. KZ-a optuženom ČS u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 17. kolovoza 2024. do 30. listopada 2024.
1.1. Na temelju čl. 55. st. 1. i 3. KZ-a optuženom ČS je izrečena kazna zatvora od deset mjeseci zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamijeni s dva sata rada, pri čemu su mu na temelju čl. 55. st. 7. i st. 8. KZ -a dana upozorenja precizirana u točkama III. i IV. izreke pobijane presude.
1.2. Na temelju čl. 56. KZ-a optuženom NS izrečena je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:
152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) optuženi ŽS i PS oslobođeni su plaćanja troškova postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. - 6. ZKP-25.
2. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog zamjene kazne zatvora radom za opće dobro u odnosu na optuženog ČS, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženog ČS osudi na kaznu zatvora bez zamjene radom za opće dobro.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:
152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP-26) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO- 275/2026 od 11. svibnja 2026. vratio ovome sudu drugog stupnja.
5. Žalba je osnovana.
6. S obzirom na istaknutu žalbenu osnovu ovaj je žalbeni sud osporenu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-26, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.
7. Kod odabira vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženom ČS sud prvog stupnja cijenio je kao olakotne okolnosti njegovo iskreno, jasno i potpuno priznanje kaznenog djela, što je u značajnoj mjeri pridonijelo razjašnjenju predmeta i ostvarenju ekonomičnosti postupka, zatim izraženo žaljenje i kajanje te ispriku svim oštećenicima, što je po ocjeni prvostupanjskog suda bilo iskreno, a koje sve okolnosti upućuju na svijest ovog optuženika o nedopuštenosti njegovog protupravnog ponašanja, kao i činjenicu da je otac dvoje maloljetne djece o kojoj skrbi, dok mu je otegotnim vrednovano raniju kaznenu i prekršajnu osuđivanost. Vezano za ovu potonju okolnost sud prvog stupnja je naveo da je riječ o kaznenim djelima koje je počinio u mlađoj životnoj dobi, dok su evidentirani prekršaji u bitnome blažeg karaktera , te da, imajući u vidu vremenski odmak od ranije kaznene osude, predmetno kazneno djelo predstavlja iznimku, a ne izraz trajne kriminalne orijentacije tog optuženika, zbog čega se prvostupanjski sud odlučio za zamjenu kazne zatvora radom za opće dobro.
8. ODO smatra da se izrečenom kaznenom sankcijom neće ostvariti svrha kažnjavanja niti će se njome na optuženog ČS preventivno djelovati, pri čemu apostrofira njegovu raniju kaznenu i višestruku prekršajnu osuđivanost, slijedom čega smatra pogrešnim zaključak suda prvog stupnja da inkriminirano kazneno djelo u ovom slučaju predstavlja iznimku, a ne izraz trajne kriminalne orijentacije tog optuženika. Osim toga ODO u žalbi napominje da je prvostupanjski sud propustio cijeniti kao otegotnu okolnost što je optuženi ŽS prilikom počinjenja predmetnog kaznenog djela iskazao visok stupanj ustrajnosti u protupravnom ponašanju kao i znatan stupanj kriminalne volje, jer su se obojica optuženika upravo na njegov prijedlog ponovno vratili na mjesto događaja, pri čemu je optuženi ŽS sa sobom donio metalnu šipku kojom je udarao po stolu za kojim su se nalazili oštećenici i ogradi do tog stola, razbio čaše na stolu i iznova prijetio oštećenicima.
9. Ovaj se drugostupanjski sud slaže s naprijed iznijetom žalbenom argumentacijom državnog odvjetnika. Optuženi ŽS je opći kazneni povratnik, budući da je već bio osuđivan zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz čl. 231. st. 1. KZ-a i kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ-a, dakle, zbog kaznenih djela s elementima nasilja, što znači da je unatoč tome ustrajao u svom protupravnom i kažnjivom ponašanju agresivnih obilježja, koje se u tom kontekstu ne može smatrati iznimkom, kako to pogrešno ocjenjuje prvostupanjski sud, te da dosadašnje sankcije očito nisu polučile pozitivan učinak u smislu njegove resocijalizacije. Kada se k tome pridoda i njegova mnogostruka prekršajna osuđivanost, među inim, u dva navrata i zbog prekršaja protiv javnog reda i mira, kao i ukupna kriminalna količina i intenzitet koji je ovaj optuženik iskazao unutar predmetne inkriminacije na štetu većeg broja ljudi, tada nema dvojbe da je on u izloženim okolnostima manifestirao veći stupanj upornosti i odlučnosti u delinkventnom ponašanju, a što u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti zaslužuje strože kažnjavanje, jer i po ocjeni ovoga žalbenog suda sve ove naprijed spomenute činjenice govore u prilog da zamjena kazne zatvora radom za opće dobro, kada je u pitanju optuženi ŽS, u konkretnom slučaju nije adekvatna kaznenopravna sankcija, jer njome u postojećoj situaciji neće biti udovoljeno zahtjevima generalne i specijalne prevencije u skladu s čl. 41. KZ-a. U tom smislu ovaj je sud drugog stupnja prihvatio predmetnu žalbu i preinačio pobijanu presudu na način preciziran u izreci ove presude, a sve u uvjerenju da je upravo takva kazna primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženog ČS, da je na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju i ujedno podobna za ostvarenje naprijed navedene opće i posebne svrhe kažnjavanja.
10. Slijedom iznijetog je na temelju čl. 486. st. 1. ZKP-26 odlučeno kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 21. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
