Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Zagrebu

Avenija Dubrovnik 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Darjanu Bižupiću, uz sudjelovanje Ozane Tomić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe Luje d.d., II. okrivljene odgovorne osobe TK i III. okrivljene odgovorne osobe MK, zastupanih po branitelju Krešimiru Raspudić, odvjetniku iz [adresa], zbog djela prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 111/21.), povodom optužnog prijedloga Hrvatskog društva skladatelja – ZAMP, pod brojem 239997-0007 od 7. svibnja 2024., nakon provedenog žurnog postupka, 21. svibnja 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. okrivljena pravna osoba: Luje d.d., OIB: 44354247337, MBS: [matični broj subjekta], prekršajno kažnjavana šest puta radi istog prekršaja, sa sjedištem u [adresa],

II. okrivljena odgovorna osoba: TK, sin T, rođen **.**.1955. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno kažnjavan šest puta radi istog prekršaja, s prebivalištem u [adresa], M [adresa],

III. okr. odgovorna osoba: MK, sin TK, rođen **.**.1979. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno nekažnjavan, s prebivalištem u [adresa],

k r i v i s u

što su 25. svibnja 2022. oko 12,30 sati gostima prenoćišta " [adresa], javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u hotelskim sobama, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje, kao isključivo pravo općenito definirano u članku 32. i detaljnije određeno u članku 40. i 47. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ne posjeduju Zakonom propisano odobrenje koje izdaje Hrvatsko društvo skladatelja, Udruga za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela,

dakle, što su kao pravna osoba i odgovorne osobe u pravnoj osobi bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava Hrvatskog društva skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava, priopćili javnosti autorsko djelo,

čime su počinili djelo prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima,

pa im se temeljem citiranog propisa, izriče:

I. okrivljenoj pravnoj osobi Luje d.d.

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.800,00 eur (tisuću osamsto eura),

II. okrivljenoj odgovornoj osobi TK

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.000,00 eur (tisuću eura),

III. okrivljenoj odgovornoj osobi MK

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 270,00 eur (dvjesto sedamdeset eura).

Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona I., II. i III. okrivljenik su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna putem priložene uplatnice i to u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi članku 34. Prekršajnog zakona.

Ako okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna, prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.

Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138.stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona I., II. i III. okrivljenik su obvezni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 300,00 eur (tristo eura) SVAKI u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Hrvatsko društvo skladatelja – ZAMP, pod brojem: 239997-0007, podnijelo je 13. svibnja 2024. optužni prijedlog protiv I. i II. okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

2. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Ppž-7295/2024 od 3. veljače 2026. prihvatio žalbu I., II. i III. okrivljenika na prvostupanjsku presudu poslovni broj: Pp-5954/2024-28 od 13. lipnja 2024., ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Unatoč izraženom pravnom stajalištu u presudu drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud i dalje smatra kako je tijekom prvostupanjskog postupka dostava poziva okrivljenicima za ročišta pred sudom uredno izvršena putem elektroničke pošte, budući je adresa elektroničke pošte u izvatku iz sudskog registra Trgovačkog suda Rijeci naznačena kao službena adresa pravne osobe, pa se prema okolnostima može pretpostaviti da će obavijest upućena na taj način primiti osoba kojoj je upućena, a iz istog registra proizlazi da su II. i III. okrivljenik predsjednik i član uprave trgovačkog društva pa stoga su mogli i morali imati saznanja o zakazanim ročištima i pozivima koji su im upućeni za ta ročišta, tim više što su u postupku iznijeli svoju pisanu obranu umjesto pristupa na ročište.

3. I., II. i III. okrivljenik su u svojoj pisanoj obrani naveli da je optužni prijedlog paušalan i ničim dokazan. U mjestu [adresa] u vrijeme „kontrole" objekt osim restorana uopće ne radi, tako da je nejasno kada je i na koji način kontrolor VK uopće ušao u sobe i koje je goste zatekao to ničim ne navodi. Objekt ima zaposlenu odgovornu osobu za vođenje prenoćišta. Nadalje, u prijedlogu svojih dokaza okrivljeni predlažu provođenja dokaza saslušanja VK koji je navodno sastavio Zapisnik o kontroli od 25.05.2022. koji se spominje u optužnom prijedlogu, da bi se utvrdila odgovornost okrivljenika, ali okrivljenik takav podatak nema u posjedu da bi se uopće mogao očitovati i to iz razloga što takav zapisnik nikada nije dobio da bi se mogao očitovati u tom pogledu. U ovom slučaju predlažu da se provedu slijedeći dokazi: saslušanje svjedoka VK sa podacima u optužnom prijedlogu; DK i JK na adresi poslodavca kao zaposlenike na okolnosti kontrola u objektu; uvid i čitanje Zapisnika o izvršenoj kontroli od 25.05.2022., na koji prigovaraju u cijelosti dostavljen tek uz poziv, saslušanje eventualnih svjedoka iz Zapisnika od 25.05.2022. Podnositelj prijedloga ničim ne dokazuje niti predlaže dokaz kojim bi se utvrdila povezanost okrivljenika sa navedenim događajem. Svjedok VK nikada nije došao u prenoćište [adresa] i napravio kontrolu već iz kućnog naslonjača piše prijave ZAMP-u, a ovi podižu optužne prijedloge. Zbog svega gore navedenog, smatraju da nisu krivi za prekršaj koji im se stavlja na teret, te da u nedostatku činjenica po načelu „in dubio pro reo", traže da ih sud oslobodi prekršaja koji im se stavljaju na teret. Podredno ukoliko sud utvrdi drukčije, a slijedom svega prethodno iznesenog, uzimajući u obzir navedene olakotne okolnosti kao i činjenicu ranije nekažnjavanosti predlažu da se preinači prekršajni nalog u pogledu odluke o sankciji odnosno da se umjesto izrečene novčane kazne, a sukladno čl. 42. st. 1. , a u vezi sa čl. 43. st. I. i čl. 44. Prekršajnog zakona izrekne mjera upozorenja u vidu opomene, odnosno uvjetne osude budući se svrha kažnjavanja može ostvariti i izricanjem mjera upozorenja, osobito iz razloga što nisu nikada ranije kažnjavani ni za koji oblik i vrstu prekršaja.

4. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao referenta ZAMP-a VK, koji je iskazao da je 25. svibnja 2022. oko 12,30 sati u prenoćištu "Bakarac", [adresa], izvršio redovnu kontrolu javnog korištenja autorskih glazbenih djela budući radi kao referent u HDS ZAMP-u. Tom prilikom utvrdio je da su I. okr. pravna osoba Luje d.d., u kojoj su II. okr. TK i III. okr. MK odgovorne osobe, javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenog u hotelskim sobama, omogućivši tako korištenja glazbenih djela u javnosti iako za takvo priopćavanje ne posjeduju Zakonom propisano odobrenje koje izdaje Hrvatsko društvo skladatelja, Udruga za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela. Ulaskom u objekt te dolaskom na recepciju prenoćišta koja se nalazi u okviru restorana predstavio se službenom iskaznicom djelatnici DK, priopćio joj je razlog kontrole te je nakon izvršene kontrole sačinio zapisnik te joj je ostavio jedan primjerak zapisnika. Dodao je kako je prilikom kontrole utvrdio da je korisnik u trenutku kontrole koristio autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenog u hotelskim sobama. Nadalje, utvrdio je da objekt posjeduje 6 soba sa TV-om. Objekt je renoviran u odnosu na prethodno razdoblje kada je vršio kontrolu. Činjenicu da je prenoćište bilo otvoreno za goste te da je u njemu bilo gostiju u sobama sa TV-om utvrdio je uvidom u web stranicu prenoćišta [adresa] za predmetno razdoblje koja je bila javno dostupna, iz kojeg je proizlazilo da prenoćište posjeduje 6 soba sa TV-om, budući je to izričito navedeno na stranici, a također predočene su i fotografije tih soba na kojima su vidljivi TV uređaji. Dodao je kako mu je poznato da su u prethodnom razdoblju okrivljenici podnijeli prijavu HDS ZAMP-u iz koje proizlazi da raspolažu sa 3 sobe sa TV prijemnikom. Međutim, u vrijeme vršenja kontrole, uvidom u web stranicu okrivljenih utvrdio je da su tada posjedovali 6 soba sa TV prijemnikom. Dodao je kako je prisutna djelatnica DK radila kao djelatnica prenoćišta te je ujedno bila zaposlena i u restoranu. Dodao je kako je on u restoranu naručio piće te je uvidom u račun utvrdio da je upravo I. okr. pravna osoba Luje d.d. odgovorna za počinjeni prekršaj budući su na tom računu bili podaci pravne osobe. Dodao je kako se recepcija prenoćišta nalazi u samom restoranu te je djelatnica DK bila zadužena i za recepciju prenoćišta kao i za goste restorana, kao jedina djelatnica u to vrijeme kada je vršio kontrolu. Stoga je potpuno siguran da je prenoćište bilo u funkciji te da su sobe sa TV prijemnicima bile otvorene za goste, budući iz ničega nije proizlazilo da bi prenoćište bilo zatvoreno za goste, budući je recepcija bila otvorena i nije bilo nikakvog podatka bilo na objektu, bilo na web stranici da bi sobe prenoćišta bile zatvorene za goste, a niti mu je to ukazala djelatnica DK. Dodao je kako je ona izjavila kako nema ovlast potpisa zapisnika niti ovlast davati bilo kakve druge izjave u svezi djelatnosti prenoćišta, a na njegov upit da mu pokaže sobe u prenoćištu, izjavila je kako mu to ne može dozvoliti.

5. Na upit suca svjedok je izjavio kako je kritične zgode, a također prilikom njegovih prethodnih kontrola u prenoćištu [adresa] uglavnom bila nazočna djelatnica DK. Osoba po imenu JK mu nije poznata po imenu i prezimenu.

6. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je u potpunosti povjerovao ispitanom svjedoku koji je ovom sucu dao detaljan, precizan, okolnostan i uvjerljiv iskaz, a koji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću. Na iskaz ispitanog svjedoka logički se nadovezuju činjenice utvrđene uvidom u zapisnika HDS-ZAMP-a o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela, koji je sud također prihvatio kao vjerodostojan dokaz o činjenicama navedenim u zapisniku, budući je zapisnik sastavljen na propisan način i potpisani po ovlaštenoj osobi ZAMP-a. Na iskaz ispitanog svjedoka u bitnome se nadovezuje i iskaz ispitane svjedokinje DK, koja je potvrdila navode ovog svjedoka o tome da je ona između ostalog radila na recepciji prenoćišta kada su dolazili djelatnici ZAMP-a, da su ostavili zapisnik koji djelatnici nisu potpisali te su joj nekad postavljali pitanja na koja ima je odgovorila kako nema ovlasti bilo što odgovarati u vezi poslovanja prenoćišta te iz tog razloga nije niti potpisivala zapisnike koji su oni ostavili na recepciji prenoćišta. Također, iskazom ove svjedokinje potvrđen je iskaz ispitanog svjedok o tome da je u svibnju 2022., dakle u vrijeme izvršene kontrole HDS ZAMP-a prenoćište bilo otvoreno za goste, u prenoćištu je bilo desetak soba koje su neke imale televizore što je ona osobno vidjela te joj je poznato da je u to vrijeme u prenoćištu u tim sobama od kojih su u nekima bili ispravni televizori bilo gostiju.

7. U dokaznom postupku je izvršen uvid i pročitan je zapisnik HDS ZAMP-a o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela (list 2 spisa), iz kojeg proizlazi da je kontrolu izvršilo Hrvatsko društvo skladatelja – ZAMP kao organizacija koja zastupa autore i nosioce autorskih prava glazbenih djela u smislu čl. 168. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, da je kontrola izvršena 25. svibnja 2022. od 12,30 do 12,35 sati, u objektu Bakarac, prenoćište, [adresa], te da je organizator-vlasnik Luje d.d., da je korisnik u trenutku kontrole reproducirao autorska glazbena djela putem TV prijamnika, uz napomenu ovlaštene osobe ZAMP-a da objekt posjeduje šest soba sa TV-om, da je kontroli bila nazočna djelatnica DK koja je izjavila da nema ovlast potpisa. Kontrolu je izvršila ovlaštena osoba ZAMP-a, koja je potpisala zapisnik, te je na zapisniku navedeno da je original uručen djelatnici.

8. Na upit suca svjedok VK je izjavio kako je on sačinio i potpisao navedeni zapisnik i ovjerio pečatom ZAMP-a, dok je djelatnica izjavila da nema ovlasti potpisa.

9. Sud je navedeni dokaz u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o činjenicama navedenim u zapisniku, budući je zapisnik potpisan po ovlaštenoj osobi ZAMP-a, a činjenice navedene u zapisniku su potvrđene iskazom ispitanog svjedoka. Premda zapisnik o kontroli nije sastavljen sukladno članku 158. Prekršajnog zakona pa se odluka o krivnji okrivljenika ne bi mogla temeljiti samo na njemu, kritične zgode sastavljen je na mjestu događaja i sadrži bitne podatke za prosudbu postojanja obilježja inkriminiranog djela, što je u skladu sa stajalištem Visokog prekršajnog suda RH u odluci tog suda broj: Gž-226/2020. Valja napomenuti kako je zapisnik dostavljen okrivljenicima uz poziv za ročište, zajedno sa optužnim prijedlogom, što su i potvrdili u svojoj pisanoj obrani, te su stoga bili upoznati sa dokazom koji je u to vrijeme bio u spisu te su se očitovali da ga osporavaju.

10. Stoga sud nije prihvatio prigovor okrivljenih naveden u pisanoj obrani na ovaj dokaz.

11. Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitan je podnesak tužitelja od 23. svibnja 2024. (list 30-32 spisa), u kojem je tužitelj naveo kako kao dokaz o tome da prenoćište [adresa] posjeduje šest hotelskih soba sa TV-om dostavlja obrazac Prijava stalnog korištenja glazbe u hotelskom objektu za predmetni objekt koju su potpisali i svojim pečatom potvrdili upravo okrivljenici, a u kojem je od strane okrivljenika navedeno da prenoćište [adresa] posjeduje šest soba. Kao dodatan dokaz na navedenu okolnost, da predmetni objekt posjeduje sobe s TV-om, tužitelj dostavlja i fotografije preuzete s web stranice objekta okrivljenika iz 2022. godini te fotografije soba predmetnog objekta preuzete s web stranice www.booking.com na današnji dan. Ujedno, tužitelj dostavlja i print screen web stranice objekta okrivljenika na današnji dan, a koje dokazuju da predmetni objekt kontinuirano posluje. Nadalje, kao dokaz da je kritične zgode predmetni objekt poslovao ide činjenica da je ovlašteni zastupnik tužitelja nesmetano ušao u objekt kritične zgode, a sami okrivljenici na web stranici objekta navode sljedeće: „Prenoćište je aktivno tokom cijele godine“. Tvrdnje tužitelja potkrjepljuje i sudska praksa. Primjera radi, tužitelj navodi iz odluke Visokog prekršajnog suda: • broj Ppž-8987/2022 od 8.9.2023.: „Nadalje, žalbeni navod kojim se ističe da nije utvrđeno da bi kritične zgode u hotelu bilo gostiju jer svjedok nije bio u sobama niti je vidio goste i s njima razgovarao, neosnovan je jer su sami okrivljenici, iznoseći svoju obranu pred prvostupanjskim sudom, iskazivali da nisu sigurni jesu li pojedini gosti kojima je soba iznajmljena doista i koristili TV prijamnik, iz čega proizlazi da odlučnu činjenicu, da su u to vrijeme u hotelu nalazili gosti, nisu osporavali. Također, za postojanje prekršaja nije pravno relevantno jesu li gosti koristili TV prijamnik, već da im je sredstvo priopćavanja bilo dostupno.“; • broj Gž-965/2020 od 28.8.2023. (identičan stav izražen je i u odluci broj Ppž-3657/2022 od 5.7.2023.): „Naime, odredbom članka 3. stavak 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koji su izvan uobičajenog užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, kao člankom 3. stavak 1. Direktive 2001/29/EZ, a koja je ugrađena u naš sustav zaštite autorskih i srodnih prava člankom 1.a citiranog Zakona, propisano je da države članice moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih dijela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje njihovih dijela na raspolaganje javnosti, tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti smjesta i na vrijeme koje sami odaberu, što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dovoljno je da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicama javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja je li upaljen TV prijamnik ili ne, već da su okrivljenici kritične zgode u predmetnom hotelu obavljali ugostiteljsku djelatnost, a koju činjenicu isti ne osporavaju.“; • broj Ppž-4612/2021 od 24.1.2023.: „Međutim, u provedenom je postupku nedvojbeno utvrđeno da su u predmetnom hotelu sobe bile opremljene TV prijamnicima, čime je omogućeno priopćavanje autorskih glazbenih djela javnosti, za što je potrebno pribaviti odgovarajuće odobrenje, s obzirom na činjenici da kontrola i ograničenje praćenja TV programa na sadržaje koji ne sadrže zaštićena glazbena autorska djela nije životna. Naime, člankom 3. stavkom 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, propisano je da se javnim korištenjem autorskog djela smatra i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, tako da je za zaključak kako su u konkretnom slučaju okrivljenici javno priopćavali autorska glazbena djela dovoljno utvrditi da su okrivljenici u hotelskim sobama posjedovali TV prijamnike, te da su u vrijeme kontrole u hotelu obavljali djelatnost, a što je u postupku i utvrđeno.“; • broj Gž-47/2019 od 25.1.2021.: „Osnovano prvostupanjski sud zaključuje kako je dokazano da se okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, zauzimajući stajalište da referent ZAMP-a M.K. nije trebao osobno kontrolirati sobe u hotelu…, a koji je u kritično vrijeme poslovao i uvjeriti se da su putem TV uređaja u hotelskim sobama javno priopćavana autorska glazbena djela.“. Naposljetku, tužitelj još jednom ističe kako okrivljenici da danas nisu ishodili zakonom propisano odobrenje, odnosno nisu otklonili štetne posljedice počinjenog prekršaja iako su od strane tužitelja više puta kontaktirani upravo s tim ciljem. Slijedom svega navedenoga, budući da iz svih činjenica i dokaza nesporno proizlazi prekršajna odgovornost okrivljenika, tužitelj ostaje u cijelosti kod podnesenog optužnog prijedloga.

12. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitana je Prijava pravne osobe Luje d.d. HDS ZAMP-u u svezi stalnog korištenja glazbe u hotelskim objektu od 7. veljače 2019. (list 33-34 spisa), koja je sačinjena u [adresa] 7. veljače 2019., te je ovjerena potpisom i pečatom pravne osobe Luje d.d., Kostrena, Prenoćište Bakarac, iz kojeg proizlazi da je navedenog dana korisnik objekta Luje d.d. sačinio navedenu prijavu stalnog korištenja glazbe u navedenom objektu uz podatke: broj soba s radio ili TV prijamnikom 3, kapacitet hotela – broj gostiju 6, podaci o objektu – recepcija, glazba s vlastitog uređaja. Prijava je potpisana po zastupniku HDS ZAMP-a te je zaprimljena u HDS ZAMP-u 11. veljače 2019.

13. Sud je podatke iz navedenog obrasca u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o neposrednoj vezi mjesta počinjenja prekršaja kako to proizlazi iz optužnog prijedloga sa okrivljenima kao počiniteljima prekršaja, budući su navedene činjenice potvrđene i dopunjen je iskazom ispitanog svjedoka, kao i podacima sa isprinta sa niže navedenih linkova. Pri tome, svjedok VK je iskazao da se situacija u odnosu na predmetnu prijavu u vrijeme vršenja kontrole sa njegove strane promijenila na način da su okrivljenici imali ukupno šest soba sa TV-om.

14. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pregledan je print screen ekrana s web stranicom predmetnog objekta iz 2022. i na današnji dan te fotografije soba preuzete s web stranice (list 35-43 spisa), kao i cjenik smještaja prenoćišta [adresa] za 2024.

15. Sud je navedene dokaze u potpunosti prihvatio kao vjerodostojne dokaze o tome da predmetni objekt posjeduje sobe s TV-om, a što je također potvrđeno iskazom svjedokinje DK, kao i činjenicu da je prenoćište tijekom 2022. godine bile otvoreno za goste, a koja činjenica je također potvrđene iskazom ispitane svjedokinje koja je iskazala i to da su u vrijeme počinjenja prekršaj gosti boravili u sobama koje su, neke od njih imale ispravne televizore. Sud je isprint sa navedenih linkova koji sadrže podatke o mjestu počinjenja prekršaja i podatke o I. okrivljenoj pravnoj osobi te predmetne fotografije, prihvatio kao indicij, koji sa drugim izvedenim dokazima čini dokaz o neposrednoj vezi mjesta počinjenja prekršaja kako to proizlazi iz optužnog prijedloga sa okrivljenima kao počiniteljima prekršaja, budući su navedene činjenice potvrđene i iskazom oba dvoje ispitanih svjedok, pri čemu je svjedok VK uvjerljivo iskazao kako je vlasnika, odnosno organizatora javnog priopćavanja glazbe na navedenom mjestu utvrdio uvidom u račun za naručeno piće u restoranu objekta. Također, neposredna povezanost mjesta počinjenja prekršaja sa okrivljenicima kao počiniteljima prekršaja proizlazi i iz prijave stalnog korištenja glazbe u hotelskom objektu (list 33-34 spisa). Navedeni dokazi dostavljeni su okrivljenicima i branitelju prije ročišta na kojem je sud izvršio uvid u te dokaze te se okrivljenici na te dokaze nisu očitovali premda su to bili u mogućnosti učiniti, na što su pozvani i dopisom suda dostavljenim putem elektroničke pošte 3. lipnja 2024. (list 55 spisa).

16. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitan je izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci za I. okr. pravnu osobu te je utvrđeno da su II. okr. TK kao predsjednik uprave i III. okr. MK kao član uprave upisani kao osobe ovlaštene za zastupanje pravne osobe, a zastupaju društvo samostalno i pojedinačno oba dvojica temeljem odluke od 13. travnja 2016. (list 11-14 spisa).

17. Sud je podatke iz sudskog registra u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o II. i III. okrivljeniku kao odgovornim osoba u pravnoj osobi u vrijeme počinjenja prekršaja.

18. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao DK, koja je iskazala da je do siječnja 2024. bila zaposlena u pravnoj osobi Luje d.d. iz [adresa], a radila je u prenoćištu Bakarac, na adresi [adresa]. Bila je zaposlena kao kuharica, ali je obavljala i sve druge potrebne poslove, između ostalog radila je u restoranu, na šanku i na recepciji prenoćišta, koje se također nalazi u okviru restorana. U više navrata dolazili su djelatnici ZAMP-a na recepciju prenoćišta odnosno na šank restorana, te su tom prilikom ostavili neki zapisnik koji oni djelatnici prenoćišta nisu potpisali, a niti su oni nešto puno komunicirali s njima. Njoj je poznato da je u svibnju 2022. u prenoćištu bilo desetak soba, od kojih su neke imale televizore unutar soba. Ona je to osobno vidjela kada je dolazila do tih soba. Također, poznato joj je da je u to vrijeme u prenoćištu u tim sobama bilo gostiju. Dodala je kako neki od televizora u sobama su ponekad bili neispravni, ali isto tako u sobama je bilo i ispravnih televizora u vrijeme kada su u njima boravili gosti prenoćišta. Dodala je kako je sobe čistila djelatnica prenoćišta koja se zove NK, te misli da ona o ovim okolnostima nema neka drugačija saznanja o onima koje svjedokinja ima. NK je još uvijek zaposlena u prenoćištu. Ona je inače radila u firmi 4 godine, a NK je radila još prije nje te i danas radi u firmi Luje d.d. kao čistačica, a sada radi u kampu na drugoj adresi, u Klenovici, koji također pripada firmi Luje d.d.

19. Na upit suca izjavila je kako su referenti ZAMP-a dolazili u kontrolu u restoran i prenoćiste [adresa], nekad su kontrolirali da li je upaljen radio u restoranu, te su joj nekad postavili neka pitanja, no ona im je odgovorila kako nema ovlasti bilo što odgovarati u vezi poslovanja prenoćišta te iz tog razloga nije niti potpisivala zapisnike koje bi oni ostavili na recepciji prenoćišta nakon izvršene kontrole.

20. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je u potpunosti povjerovao ispitanoj svjedokinji koja je ovom sucu dala detaljan, precizan, okolnostan i uvjerljiv iskaz, i objektivan iskaz, a koji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću. Takav iskaz se nadovezuje i na iskaz ispitanog svjedoka VK kao i na materijalne dokaze u spisu, poglavito na zapisnik o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela kao i na dokumentaciju koju je tijekom postupka dostavio tužitelj.

21. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije od 21. svibnja 2026. za I. okrivljenu pravnu osobu, iz koje proizlazi da je I. okrivljena pravna osoba do sada šest puta prekršajno kažnjavana radi istog prekršaja i to presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-2497/2021 od 14. srpnja 2021., koja je pravomoćna od 19. srpnja 2023., presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-2247/2021 od 12. svibnja 2022., koja je pravomoćna od 20. prosinca 2023., presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-3157/2022 od 8. ožujka 2023., koja je pravomoćna od 2. siječnja 2025., presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-18352/2022 od 21. kolovoza 2024., koja je pravomoćna od 23. rujna 2025., i dr. te da je prekršajno kažnjavana i radi drugih prekršaja.

22. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije od 21. svibnja 2026. za II. okrivljenu odgovornu osobu, iz koje proizlazi da je II. okrivljena odgovorna osoba do sada šest puta prekršajno kažnjavana radi istog prekršaja i to presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-2497/2021 od 14. srpnja 2021., koja je pravomoćna od 19. srpnja 2023., presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-2247/2021 od 12. svibnja 2022., koja je pravomoćna od 20. prosinca 2023., presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-3157/2022 od 8. ožujka 2023., koja je pravomoćna od 2. siječnja 2025., presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj Pp-18352/2022 od 21. kolovoza 2024., koja je pravomoćna od 23. rujna 2025., i dr. te da je prekršajno kažnjavana i radi drugih prekršaja.

23. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije od 21. svibnja 2026. za III. okrivljenu odgovornu osobu, iz koje proizlazi da u toj evidenciji ne postoje podaci o III. okrivljena odgovornoj osobi, iz čega proizlazi da III. okrivljena odgovorna osoba nije prekršajno osuđivana.

24. Sud je potvrde iz prekršajne evidencije u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o dosadašnjoj prekršajnoj kažnjavanosti I. okr. pravne osobe i II. okr. odgovorne osobe šest puta radi istog prekršaja, i o dosadašnjoj prekršajnoj nekažnjavanosti III. okr. odgovorne osobe, jer su potvrde izdane od strane državnog tijela nadležnog za vođenje takve evidencije.

25. Nakon provedenog postupka, razgledavši navode u optužnom prijedlogu, obranu I., II. i III. okrivljenika, nakon iskaza ispitanih svjedoka te izvršenih uvida u dokaze koji prileže spisu, sud smatra dokazanim djelo prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret, pa je odlučio kao u izreci ove presude.

26. Sud nije prihvatio obranu okrivljenih u kojoj poriču počinjenje prekršaja u bitnome navodeći da kako u mjestu [adresa] u vrijeme kontrole objekt osim restorana uopće ne radi pa da je nejasno kada je i na koji način kontrolor VK uopće ušao u sobe i koje je goste zatekao, kao i da tužitelj ničime ne dokazuje niti predlaže dokaz kojim bi se utvrdila povezanost okrivljenika sa navedenim događajem, a da svjedok VK nikada nije došao u prenoćište [adresa] i napravio kontrolu.

27. Ovo stoga što je takva obrana okrivljenih u potpunosti osporena provedenim dokazima, poglavito uvjerljivim i vjerodostojnim iskazima dvoje ispitanih svjedoka, pri čemu je svjedok VK uvjerljivo i vjerodostojno tvrdio da je kritične zgode izvršio kontrolu javnog korištenja autorskih glazbenih djela u prenoćištu [adresa], kojom prilikom je utvrdio da je prenoćište bilo otvoreno za goste, dok je činjenicu o postojanju soba sa tv prijemnikom utvrdio uvidom u web stranicu prenoćišta Bakarac, u koji dokaz iz 2022., dakle u vrijeme prekršaja, je i sud izvršio uvid tijekom ovog postupka. Svjedokinja DK je kao djelatnica I. okr pravne osobe u vrijeme počinjenja prekršaja uvjerljivo i vjerodostojno iskazala da je bila zaposlena između ostalog i na recepciji prenoćišta, da su dolazili kontrolori ZAMP-a, da je prenoćište u vrijeme prekršaja bilo otvoreno za goste, te da je u sobama u kojima je bilo ispravnih televizora u to vrijeme bilo gostiju. Okrivljenici na web stranici objekta koja potječe iz 2022. godine (datum isprinta 13. srpnja 2022. ) navode sljedeće: „Prenoćište je aktivno tokom cijele godine“. Da se radi o web stranici iz 2022. godine proizlazi i iz cjenika koji na istoj, u kojem se navode cijene smještaja u prenoćištu kao i to da su te cijene važeće od 1. svibnja 2022., a vrijeme počinjenja prekršaja je 25. svibnja 2022., dakle kratko vrijeme nakon i u istom mjesecu od kojeg vrijedi cjenik. Činjenica postojanja soba sa TV uređajima proizlazi i iz dokaza Prijave stalnog korištenja glazbe u hotelskom objektu Prenoćište Bakarac, koju je I. okr. pravna osoba podnijela tužitelju 7. veljače 2019., uz argumentirano obrazloženje svjedoka VK o naknadnim promjenama u pogledu broja soba.

28. Uz to valja napomenuti, kako okrivljenici ničime nisu dokazali navode svoje obrane, pa je prema mišljenju suda ona dana tek paušalno, radi pokušaja izbjegavanja prekršajne odgovornosti.

29. Tvrdnje tužitelja potkrjepljuje i sudska praksa na koju se tužitelj osnovano poziva u svom očitovanju. Iz odluke Visokog prekršajnog suda: • broj Ppž-8987/2022 od 8.9.2023.: proizlazi: „Nadalje, žalbeni navod kojim se ističe da nije utvrđeno da bi kritične zgode u hotelu bilo gostiju jer svjedok nije bio u sobama niti je vidio goste i s njima razgovarao, neosnovan je jer su sami okrivljenici, iznoseći svoju obranu pred prvostupanjskim sudom, iskazivali da nisu sigurni jesu li pojedini gosti kojima je soba iznajmljena doista i koristili TV prijamnik, iz čega proizlazi da odlučnu činjenicu, da su u to vrijeme u hotelu nalazili gosti, nisu osporavali. Također, za postojanje prekršaja nije pravno relevantno jesu li gosti koristili TV prijamnik, već da im je sredstvo priopćavanja bilo dostupno.“; • broj Gž-965/2020 od 28.8.2023. (identičan stav izražen je i u odluci broj Ppž-3657/2022 od 5.7.2023.): „Naime, odredbom članka 3. stavak 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koji su izvan uobičajenog užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, kao člankom 3. stavak 1. Direktive 2001/29/EZ, a koja je ugrađena u naš sustav zaštite autorskih i srodnih prava člankom 1.a citiranog Zakona, propisano je da države članice moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih dijela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje njihovih dijela na raspolaganje javnosti, tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti smjesta i na vrijeme koje sami odaberu, što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dovoljno je da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicama javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja je li upaljen TV prijamnik ili ne, već da su okrivljenici kritične zgode u predmetnom hotelu obavljali ugostiteljsku djelatnost, a koju činjenicu isti ne osporavaju.“; • broj Ppž-4612/2021 od 24.1.2023.: „Međutim, u provedenom je postupku nedvojbeno utvrđeno da su u predmetnom hotelu sobe bile opremljene TV prijamnicima, čime je omogućeno priopćavanje autorskih glazbenih djela javnosti, za što je potrebno pribaviti odgovarajuće odobrenje, s obzirom na činjenici da kontrola i ograničenje praćenja TV programa na sadržaje koji ne sadrže zaštićena glazbena autorska djela nije životna. Naime, člankom 3. stavkom Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, propisano je da se javnim korištenjem autorskog djela smatra i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, tako da je za zaključak kako su u konkretnom slučaju okrivljenici javno priopćavali autorska glazbena djela dovoljno utvrditi da su okrivljenici u hotelskim sobama posjedovali TV prijamnike, te da su u vrijeme kontrole u hotelu obavljali djelatnost, a što je u postupku i utvrđeno.“; • broj Gž-47/2019 od 25.1.2021.: „Osnovano prvostupanjski sud zaključuje kako je dokazano da se okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, zauzimajući stajalište da referent ZAMP-a M.K. nije trebao osobno kontrolirati sobe u hotelu…, a koji je u kritično vrijeme poslovao i uvjeriti se da su putem TV uređaja u hotelskim sobama javno priopćavana autorska glazbena djela.“.

30. Nadalje, prema stajalištima ovog suda te prema pravnim shvaćanjima Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudama tog suda, notorna je činjenica da su autorska glazbena djela sastavni dio svakog TV programa. TV prijemnik je nesporno uređaj sa zvučnicima, a cjelokupni program svih televiziji kanala, kao i emisija, popraćen je glazbom, odnosno autorskim glazbenim djelima za čije je javno priopćavanje potrebno odobrenje propisano zakonom. Nadalje prenoćište (u konkretnom slučaju sobe prenoćišta) je javni prostor, odnosno prostor dostupan javnosti, a s obzirom na činjenicu da je predmetno prenoćište kritične zgode bilo u funkciji i da se u sobama prenoćišta nalazili televizijski prijamnici na kojem je gostima bilo dostupno javno prikazivanje televizijskog programa, proizlazi da su za javno priopćavanje glazbenih djela putem TV prijemnika okrivljenici morali posjedovati odobrenje HDS ZAMP-a, sukladno zakonskim odredbama navedenim u izreci ove presude. Pri tome je irelevantno koji TV program je prikazivan u trenutku kontrole. Navedeno je potvrđeno odlukama Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, a čije stajalište zauzima i ovaj sud. Osim pravnih shvaćanja Visokog prekršajnog suda koje tužitelj navodi u svom očitovanju postoje istovjetna pravna shvaćanja istog suda izražena u drugim odlukama. Tako, sukladno pravnom stajalištu Visokog prekršajnog suda izraženom u odluci tog suda Broj: Gž-1319/2017, glazba je veliki dio TV programa (ako ne i najveći), pa je neživotno da bi se TV program mogao javno priopćavati, a bez da se istovjetno ne priopćava glazba. Nadalje, sukladno pravnom stajalištu Visokog prekršajnog suda izraženom u odluci tog suda Broj: Gž-30/2019 u svezi upaljenog TV prijemnika u ugostiteljskom objektu, javnim korištenjem autorskog glazbenog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koja je pristupačna javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnog prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu. (čl.3. st 4.Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima). Također, sukladno pravnom stajalištu Visokog prekršajnog suda izraženom u odluci tog suda Broj: Gž-1369/2020 u izreci presude ne trebaju biti navedena autorska glazbena djela koja su kritične zgode javno priopćavana, kao i imena autora čija prava su povrijeđena, i to stoga što se, u smislu čl 157.st.5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, za Hrvatsko društvo skladatelja – ZAMP pretpostavlja da ima punomoći za obavljanje poslova ostvarivanja prava svih domaćih i stranih nositelja glazbenih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio udrugu da ne ostvaruje njegova prava. Dakle, HDS ZAMP na temelju odobrenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo ostvaruje prava svih domaćih i inozemnih autora glazbenih djela, pa je s obzirom na to na području Republike Hrvatske zaštićen cjelokupni svjetski repertoar, odnosno sve što se na području Republike Hrvatske može čuti. Jednako tako, sukladno pravnom stajalištu Visokog prekršajnog suda izraženom u odluci tog suda Broj: Gž 2449/2016 predmet kolektivne zaštite je cjelokupni svjetski i domaći repertoar, slijedom čega izvedba bilo kojeg stranog ili domaćeg autora bez dozvole organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih prava, predstavlja prekršaj te je pri tom nevažno koja su to točno djela priopćavana, a niti je važno putem kojeg uređaja sa zvučnicima su djela priopćavana.

31. Sud nije prihvatio obranu I. i II. okrivljenih da nisu do sada prekršajno kažnjavani radi istog prekršaja, budući suprotno proizlazi iz evidencije Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije.

32. Stoga je sud okrivljenike proglasio krivim i izrekao im novčane kazne, za koje smatra da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju njihove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se ovakvim novčanim kaznama utjecati na okrivljenike i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

33. Naime, kako su okrivljenici postupili protivno izričitim zakonskim odredbama navedenim u izreci ove presude, to su njihovim propustima ostvarena sva bitna obilježja označenog djela prekršaja pa ih je za to djelo valjalo proglasiti krivima.

34. Sud smatra na temelju provedenog dokaznog postupka činjenično stanje u predmetu je u potpunosti utvrđeno pa nije bilo potrebe provoditi druge dokaze. Stoga je sud odustao od prvobitne namjere ispitivanja u svojstvu svjedoka SK, predložene po obrani. Naime, navedena svjedokinja pozvana je na ispitivanje pred ovim sudom te je imala mogućnost pristupiti ročištu osobno ili putem video veze, ali se pozivu nije odazvala, već je dostavila poruku elektroničke pošte pozivajući se na bolest, što ničime nije dokazala, kao niti činjenicu da bi ta bolest utjecala na sudjelovanje na ročištu putem video veze, a niti su okrivljenici sudu dostavili dokaz o opravdanoj odsutnosti svjedokinje sa posla s obzirom da je ona njihova zaposlenica, kao što nisu na traženje suda dostavili niti osobnu iskaznicu svjedokinje, njezinu adresu prebivališta i druge osobne podatke potrebne za utvrđivanje identiteta i uredno pozivanje svjedokinje te eventualno ugovor o radu. Također, obrana nije navela na koje točno okolnosti bi navedenu svjedokinju trebalo ispitati, već tek paušalno navodi „na okolnost kontrole u objektu“. Nadalje, s obzirom na kvalitetu iskaza ispitane svjedokinje DK, koja je detaljno i iscrpno iskazivala o svim bitnim činjenicama za utvrđivanje činjeničnog stanja, o kojima bi eventualno iskazivala i predložena svjedokinja, poglavito o tome da je prenoćište bilo otvoreno za goste te o postojanju tv prijemnika u sobama prenoćišta, ispitivanje svjedokinje SK ukazuje se nepotrebnim, te bi inzistiranje na njezinom ispitivanju samo negativno utjecalo na načelo ekonomičnosti provođenja postupka, povećalo bi troškove postupka, a ne bi dovelo do drugačijeg utvrđivanja činjeničnog stanja u predmetu, niti do drugačije odluke suda.

35. Kod odmjeravanja kazni uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne.

36. Olakotne okolnosti kod I. okr. pravne osobe i II. okr. odgovorne osobe nisu utvrđene, dok je olakotna okolnost kod III. okr. odgovorne osobe dosadašnja prekršajna nekažnjavanost III. okr. odgovorne osobe.

37. Otegotna okolnost kod I. okr. pravne osobe i II. okr. odgovorne osobe je dosadašnja prekršajna kažnjavanost okrivljenika šest puta istog prekršaja, dok otegotne okolnosti kod III. okr. odgovorne osobe nisu utvrđene.

38. Obzirom na navedeno, sud je I. okr. pravnoj osobi, II. i III. okr. odgovornoj osobi izrekao novčane kazne u zakonom propisanim rasponima (koja je za konkretni prekršaj zapriječena u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna za prekršaj pravne osobe, a za prekršaj odgovorne osobe u pravnoj osobi zapriječena u rasponu od 2.000,00 do 10.000.00 kuna), pri čemu je I. okr. pravnoj osobi, i II. okr. odgovornoj osobi sud izrekao veće kazne s obzirom na dosadašnju prekršajnu kažnjavanost radi istih prekršaja, a III. okr odgovornoj osobi s obzirom na dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost izrekao novčanu kaznu bliže zakonskom minimumu. Dosadašnja prekršajna kažnjavanost I. i II. okr. očito nije u dovoljnoj mjeri utjecala na njih da ubuduće ne čine prekršaje, već su unatoč tome očito uporni u činjenju istog prekršaja.

39. Imajući također na umu ograničenje iz čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, a s obzirom na dosadašnju višestruku kažnjavanost I. i II. okrivljenika radi istog prekršaja, nije bilo uvjeta za primjenu opomene kao prekršajnopravne sankcije, a niti za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne iz čl. 37. Prekršajnog zakona. Uvjetna osuda kao prekršajno pravna sankcija može se primijeniti samo uz izrečenu kaznu zatvora, a za konkretni prekršaj nije propisana kazna zatvora kao prekršajno pravna sankcija.

40. Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenici u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, uplate 2/3 izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

41. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako su okrivljenici proglašeni krivima, to su obvezni nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka, cijeneći da su I., II. i III. okrivljeni poricali počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, a provedenim dokaznim postupkom nesporno je utvrđeno da su okrivljeni počinili prekršaj koji im se stavlja na teret pa su stoga dužni snositi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu navedenom u izreci presude, a sve poduzete radnje tijekom postupka utjecale su na veće troškove postupka koji padaju na teret okrivljenika.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sudac

Ozana Tomić

Darjan Bižupić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.

Dostavna naredba:

1. I. okr. pravoj osobi: Luje d.d., [adresa],

2. II. okr. odgovornoj osobi: TK, [adresa],

3. III. okr. odgovornoj osobi: MK, [adresa],

4. branitelju: Odvjetnik Krešimir Raspudić, V. Nazora 3, Opatija,

5. tužitelju: HDS-ZAMP,

6. spis.