REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2301/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja OE, državljanina Indije, trenutno na adresi [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane nejavne rasprave, dana 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu , KLASA: UP/I-216-03/26- 06/2710, URBROJ: 511-01-212-26-6 od 20. travnja 2026.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je kao nedopušten naknadi zahtjev tužitelja, državljanina Republike Indije, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja , u bitnome navodeći da je tuženik odbacio naknadni zahtjev kao nedopušten, tvrdeći da fizički napad na njegovog oca, koji se dogodio prije dva mjeseca, nije relevantan za njega. Navodi da napad na užeg člana obitelji od strane iste osobe koja je ranije progonila njega predstavlja jasan indikator "izravne i osobne prijetnje". Prema sudskoj praksi ESLJP-a (npr. F.G. protiv Švedske), rizik od progona mora se ocjenjivati u kontekstu šire sigurnosne situacije i povezanosti s članovima obitelji. Prisilno udaljenje u zemlju gdje su članovi njegove obitelji izloženi fizičkom nasilju, a bez meritorne ocjene straha od progona, predstavlja povredu zabrane mučenja i nečovječnog postupanja. Navodi da je tuženik propustio ocijeniti kumulativni učinak novih događaja (napad na oca) u korelaciji s prethodnim događajima (sukob u hramu). Tuženik navodi da nije potkrijepio tvrdnje dokumentacijom. Međutim, sukladno pravu EU (Direktiva 2013/32/EU) i praksi Suda EU, u postupcima međunarodne zaštite tijela su dužna primijeniti načelo suradnje i olakšati dokazivanje, s obzirom na to da tražitelji često nisu u mogućnosti pribaviti pisane dokaze iz zemlje podrijetla dok se nalaze u prihvatilištu. Tužitelj predlaže da Sud donese odluku o odgodnom učinku tužbe. S obzirom na to da je ranije izrečeno rješenje o protjerivanju s prisilnim udaljenjem, izvršenje ovog rješenja prije pravomoćnosti sudskog postupka uzrokovalo bi mu nenadoknadivu štetu i onemogućilo pristup učinkovitom pravnom lijeku (čl. 13. EKLJP).

3. Tužitelj predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži da mu se odobri besplatna pravna pomoć. Traži trošak za sastav tužbe i pristup na ročište, svako u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora odbija kao netočne navode tužitelja, s obzirom da je tijekom cijelog postupka nastojao utvrditi stvarne i istinite činjenice te pravo stanje stvari i tijekom cijelog postupka je prikupljao i razmatrao sve relevantne činjenice. Također, u konkretnom predmetu izveo je i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) i Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenog Zakona. Tužitelj u zemlji podrijetla nije bio proganjan zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju. Tijekom postupka utvrđeno je da nije bio izložen proganjanju niti ozbiljnoj nepravdi u zemlji podrijetla. Ujedno nije utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljne nepravde. Vezano za opću sigurnosnu situaciju utvrđeno je da je da se na području Republike Indije, a koji ima 1 463 865 525 stanovnika, dogodilo ukupno 53 incidentna događaja koji se odnose na civilno stanovništvo, a na području regije Tamil Nadu, od kuda dolazi tužitelj, procjenjuje se da ima oko 30 milijuna stanovnika te da se dogodio ukupno 1 incidentni događaj. S obzirom na navedene podatke, može se zaključiti da je Republika Indija sigurna. U konkretnom slučaju pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje te je zakonito odbačen naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu, budući da tužitelj nije iznio nove relevantne činjenice niti dostavio dokaze koji bi mogli utjecati na drugačije odlučivanje u predmetnoj stvari. Iz podataka spisa nedvojbeno proizlazi da je tužitelj legalno napustio zemlju podrijetla 2024. godine te u Republiku Hrvatsku ušao temeljem valjane vize i odobrene dozvole za boravak i rad. Nakon prestanka važenja dozvole za boravak i rad, tužitelj nije napustio Republiku Hrvatsku, već je nezakonito boravio na teritoriju Republike Hrvatske, zbog čega su protiv njega donesena rješenja o protjerivanju i prisilnom udaljenju. U naknadnom zahtjevu tužitelj kao novu okolnost navodi da je njegov otac prije dva mjeseca fizički napadnut od strane iste osobe s kojom je tužitelj ranije bio u sukobu. Međutim, pravilno je ocijenjeno da navedena okolnost ne predstavlja novu relevantnu činjenicu koja bi bila neposredno i osobno povezana s tužiteljem na način da bi mogla dovesti do drugačije ocjene njegove osnovanosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Naime, predmetni događaj odnosi se na treću osobu, odnosno oca tužitelja, dok tužitelj nije naveo konkretne okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je osobno izložen stvarnom riziku proganjanja ili ozbiljne nepravde u slučaju povratka u zemlju podrijetla. Vezano za tužiteljev prijedlog za odgodnim učinkom tužbe, navodi da tužitelj ne spada u ranjivu skupinu niti se prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku pozvao na odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti već je stigao temeljem drugih zakona koji nisu u meritumu ovog postupka.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Člankom 43. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) propisano je da ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.

10. Člankom 47. stavkom 6. navedenog Zakona propisano je da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.

11. Stavkom 3. toga članka Zakona propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

12. Stavkom 4. toga članka Zakona propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.

13. Osporavanim rješenjem tuženika odbačen je naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu kao nedopušten sukladno članku 43. stavku 2., a u vezi s člankom 47. stavkom 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti jer tužitelj u njemu nije iznio nove i relevantne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.

14. Naime, uvidom u spis predmeta KLASA: UP/I-216-03/25-06/3667 utvrđeno je da je tužitelj legalno napustio zemlju podrijetla 2024. godine te je u Republiku Hrvatsku stigao 24. travnja 2024.godine s vizom za Republiku Hrvatsku izdanom na rok od 1. travnja 2024. godine do 16. svibnja 2024. godine s boravkom od 30 dana. Navedena viza izdana je temeljem odobrene dozvole za boravak i rad na rok od 5. prosinca 2023. do 4. prosinca 2024. godine od strane PU splitsko - dalmatinske. Dana 30. rujna 2024. godine dozvola mu je ukinuta, privremeni boravak je prestao, a tužitelj nije napustio Republiku Hrvatsku, već je bio smješten u Zagrebu i aktivno tražio posao te se 22. ožujka 2025. godine uputio u Poreč. Utvrđeno je da je u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj te mu je doneseno rješenje o protjerivanju Policijske uprave primorsko - goranske, PPRP Rijeka KLASA: UP/1-216-04/25-01/972, URBROJ: 511- 09-34-25-2 od 22. ožujka 2025. godine, kojim je određen rok od 15 dana za napuštanje EGP-a. Budući tužitelj po istome nije postupio, izdano mu je rješenje o protjerivanju s prisilnim udaljenjem Policijske uprave sisačko- moslavačke, Policijske postaje Sisak, KLASA: UP/1-216-04/25-01/1715, URBROJ: 511-10-07/25-1 od 16. svibnja 2025. godine, kojim se određuje zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 1 godine, računajući od dana prisilnog udaljenja. Također , izdano mu je rješenje o smještaju, KLASA: UP/1-216-01/25-03/429 u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, gdje je 3. lipnja 2025. godine izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Tužitelj je otpušten iz istoga 3. rujna 2025. godine zbog proteka vremena ograničenja kretanja te je upućen u Prihvatilište. Tužitelj je 24. rujna 2025., prilikom podnošenja zahtjeva u Prihvatilištu, izjavio da je zemlju podrijetla napustio 2024. godine jer je 2022. godine na festivalu u Hramu imao probleme sa susjedom po imenu O, koji je utjecajan u selu, a navodno je razlog fizičkog napada na njega što je on prijatelj N koji je također imao probleme s imenovanim. Problemi su se nastavili tijekom dvije naredne godine i nije ih uspio riješiti poglavar sela te je tužiteljevom ocu savjetovao da napusti zemlju podrijetla. Na okolnost povratka izjavio je da vjerojatno imao iste probleme. Rješenjem MUP-a temeljem članka 38. stavka 1. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, KLASA: UP/I-216-03/25- 06/3667, URBROJ:511-01-212-25-9 od 24. listopada 2025. godine odbijena je međunarodna zaštita u Republici Hrvatskoj. Presudom ovog Suda, poslovni broj: Us I- 4335/2025-4 od 21. studenoga 2025. odbijen je prijedlog da tužba ima odgodni učinak, a rješenje je postalo izvršno 4. studenoga 2025. Presudom ovog Suda, poslovni broj: Us I-4335/2025-8 od 9. prosinca 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja MUP-a Republike Hrvatske. Presudom Visokog upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usž-199/2026 od 4. ožujka 2026. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda ovog Suda, poslovni broj: Us I-4335/2025-8 od 9. prosinca 2025.

15. Ocjenjujući činjenice iznijete u naknadnom zahtjevu, a u vezi s činjenicama i dokazima u prijašnjem zahtjevu utvrđeno je da tražitelj nije iznio relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje , budući da je naveo da je razlog podnošenja naknadnog zahtjeva okolnost da je njegov otac prije dva mjeseca bio fizički napadnut od strane osobe s kojom je tužitelj ranije bio u sukobu. Međutim, navedena okolnost ne predstavlja činjenicu koja je u neposrednoj i relevantnoj vezi s tužiteljem osobno, niti se odnosi na njegove individualne okolnosti na način koji bi mogao biti od utjecaja na drugačiju ocjenu ove upravne stvari. Navedeni događaj odnosi se na tužiteljevog oca, dok tužitelj nije naveo konkretne okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je osobno izložen stvarnom riziku proganjanja ili ozbiljne nepravde u slučaju povratka u zemlju podrijetla. Slijedom toga, pravilno je zaključeno da se ista ne može smatrati novom odlučnom činjenicom u smislu mjerodavnih propisa.

16. Imajući u vidu navedeno, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj nakon izvršnosti odluke, kojom je odbijen njegov prijašnji zahtjev za međunarodnu zaštitu, podnio nedopušten naknadni zahtjev, u kojem nije iznio nikakve nove relevantne činjenice koje bi bile od utjecaja na drukčije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

17. Stoga, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi i tijekom spora te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.

18. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

19. Valjalo je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke presude.

20. Tužitelj je postavio zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.

21. Naime, prema podacima spisa isti ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom. te ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

22. Odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano je da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

23. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR, te za zastupanje na raspravi u iznosu od 500,00 EUR, to Sud nalazi da je isti zatražen sukladno tarifnom broju 27. i 46. Tarife, što uz uvećanje za pripadajući PDV, iznosi ukupno 1.250,00 EUR.

24. Stoga je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da pružatelju pravne pomoći tužitelju isplati navedeni iznos.

25. Prijedlog za odgodni učinak nije osnovan.

26. Naime, člankom 51. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, sukladno propisima kojima se uređuju upravni sporovi, osim u slučaju iz članka 41. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona.

27. Člankom 42. stavkom 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano.

28. Prema stavku 2. toga članka ZUS-a, Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

29. Dakle, Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi Zakona.

30. Po ocijeni ovog Suda, izvršenjem rješenja tužitelju ne bi nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, dok bi odgoda bila protivna javnom interesu te stoga nisu ispunjeni kumulativni uvjeti da bi se dopustilo da tužba ima odgodni učinak.

31. Valjalo je stoga, na temelju članka 42. stavka 4. ZUS-a riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 21. svibnja 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, e-komunikacija

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu Zagreb, Ilica

3. U spis