Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-16426/2025.-8.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak uz sudjelovanje zapisničarke Marije Đirlić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CO, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir pod klasom: 211-07/25-5/30081 i ur.brojem: 511-12-33-25-1 od 12. studenog 2025., nakon provedenog žurnog postupka, sukladno članku 222. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ZO i PO rođene C, rođen **.**.1982. u [adresa], sa stvarnim boravištem u [adresa], sa završenom srednjom stručnom spremom, mehaničar, nezaposlen, povremeno ostvaruje novčana primanja od povremenog rada, oženjen, otac jednog djeteta, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivan iz javnog reda i mira i javne sigurnosti,

k r i v  j e

što je:

12. studenog 2025. u 12:20 sati, u [adresa], u [adresa], u obiteljskoj kući, počinio fizičko nasilje u obitelji naspram svoje sestre SO rođene 1984. na način da je istu zatvorenim dlanom desne ruke udario u potiljak glave,

dakle, kao član obitelji primijenio fizičku sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda,

čime je počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 1. istog Zakona,

pa se okrivljeniku na temelju članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 500,00 (petsto) EURA. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode od 12. studenog 2025. u 14:10 sati kada je uhićen do 13. studenog 2025. u 12:05 sati kada je na temelju rješenja ovog suda pušten na slobodu, uračunava se okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu kao 79,64 (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) pa je okrivljenik na ime novčane kazne dužan uplatiti preostali iznos od 420,36 eura (četristo dvadeset eura i trideset šest centi).

Na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine iste u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 100,00 (sto) eura u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Trogir, podnijela je pod uvodno citiranim brojem, optužni prijedlog protiv okrivljenog CO, zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci ove presude, a pravno kvalificiranog kao prekršaj kažnjiv po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Žurni postupak proveden je na temelju članka 221. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona.

2.1. Okrivljenik je očitujući se o krivnji izjavio kako se djelomično smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

2.2. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da se 12. studenog 2025. u 12:20 sati nalazio u obiteljskoj kući u [adresa], na adresi [adresa]. Toga dana je pituravao, trebali su ručati, a pošto se njegova sestra SO tada probudila, a inače ima oscilacije u ponašanju jer boluje od "hašimota", počela mu je prigovarati pa je zbog toga izišao iz kuće i kasnije se vratio, ona je bila otišla opet na spavanje, morao je ručati pa je ušao u kuću, nakon čega se SO pojavljuje i opet počinje s prigovaranjem u smislu zašto nisu dolje jeli i slično, njega je doista isprovocirala i u afektu je udario otvorenim dlanom ruke iza uha i također je u afektu nogom razbio plastična vrata na kojim su tada pukle plastične daske. Žao mu je zbog ovog.

2.3. Na pitanje suda je li što konzumirao predmetne prilike, okrivljenik je odgovorio da je konzumirao rakijicu prije nego što je ovo napravio, a i nakon toga, da ne može reći da ima problem s alkoholom. Na pitanje kakvi su njegovi odnosi s majkom i sestrom, okrivljenik je odgovorio da s majkom ima super odnos, zajedno kuhaju i ručak, beru masline i slično, a sa sestrom je odnos narušen. Na pitanje suda je li stanuje u istom prostoru na navedenoj adresi s ostatkom obitelji, okrivljenik je odgovorio da stanuje na toj adresi, ali ne dijeli isti prostor s obitelji jer ima odvojeni prostor u kućici koja je udaljena 30 do 40 metara od obiteljske kuće.

2.4. Ovlašteni predstavnik tužitelja, policijski službenik BO je predložio da se okrivljenika kazni u skladu s težinom počinjenom prekršaja s obzirom da okrivljenik priznaje počinjenje prekršaja i izražava žaljenje.

2.5. Na temelju članka 121. Prekršajnog zakona iz spisa je izdvojen dio službene zabilješke Policijske postaje Trogir 12. studenog 2025. u dijelu koji sadržava izjavu SO i ZO s obzirom da se u tom dijelu sastavljena zabilješka ne može koristiti kao dokaz sukladno članku 158. Prekršajnog zakona.

2.6. Sud je u dokazne svrhe pročitao neizdvojeni dio službene zabilješke Policijske postaje Trogir od 12. studenog 2025., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu broj: 02494072 od 12. studenog 2025., izvješće o uhićenju, obrazac medicinske dokumentacije za okrivljenika, fotografiju plastičnih vrata u crno-bijeloj tehnici, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja na ime žrtve SO te izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika, a isto tako je obavljen uvid u e-Spis u odnosu na postupke u tijeku.

3. Na temelju prekršajne evidencije utvrđeno je kako okrivljenik nije prekršajno osuđivan dok je uvidom u e-Spis utvrđeno da okrivljenik nema drugih postupaka u tijeku.

4. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenika koji je u bitnom priznao počinjenje prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i ocjenom izvedenih dokaza, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, zbog čega ga je Sud proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuću kaznu.

5. Odredbom članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisano je: Nasilje u obitelji je primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda.

6. U postupku nije sporno da je okrivljeni CO brat žrtve SO pa se na iste primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 8. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji). Isto tako nije sporno da je okrivljenik u vrijeme i na mjestu opisanom u izreci ove presude udario žrtvu SO dlanom ruke iza uha, dakle u potiljak.

6.1. Slijedom navedenog, nedvojbeno je kako je okrivljenik postupio protivno odredbi članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer je primijenio fizičku silu prema žrtvi SO, što je i sam priznao, a uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, a što potvrđuje i neizdvojeni dio službene zabilješke Policijske postaje Trogir iz koje proizlazi da policijski službenik IO na SO nije uočio vidljive ozljede, a istoj je ponuđena liječnička pomoć koju je odbila, te je okrivljenik opisanim postupanjem ostvario sva zakonska obilježja prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7. Nakon što je Sud okrivljenika proglasio krivim za prekršaj za koji ga se tereti u izreci ove presude, odlučio je o kazni koju će izreći okrivljeniku.

8. Kažnjivom odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, propisano je: Tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

9. Određujući vrstu i visinu kazne okrivljeniku, Sud je vodio računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotnim tako i otegotnim okolnostima. Sud je okrivljeniku kao otegotno uzeo u obzir što je počinio teški prekršaj čija se težina ogleda i u tome što je zakonodavac propisao mogućnost izricanja i kazne zatvora. Osim prekršajne neosuđivanosti okrivljenika iz javnog reda i mira i javne sigurnosti i priznanja djela zbog kojeg je izrazio žaljenje, sud nije utvrdio postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi učinile osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne. Međutim, s obzirom da okrivljenik nije do sada prekršajno osuđivan iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a niti se protiv njega vodi drugi prekršajni postupak, sud smatra kako je u konkretnom slučaju okrivljeniku opravdano izreći novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne pa je sud stoga okrivljeniku novčanu kaznu izrekao u iznosu od 500,00 eura, a što je iznad propisanog posebnog zakonskog minimuma novčane kazne za tu vrstu prekršaja i smatrajući kako će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. i opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.

9.1. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode uračunato mu je u izrečenu novčanu kaznu kao 79,64 eura novčane kazne pa je okrivljenik dužan platiti novčanu kaznu u preostalom iznosu, a kako je i navedeno u izreci ove presude.

9.2. Na temelju članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ako okrivljenik uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od jednog mjeseca po pravomoćnosti ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

10. Sud nije prihvatio prijedlog ovlaštenog tužitelja naveden na optužnom prijedlogu da se okrivljeniku izrekne zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana s obzirom na činjenicu da okrivljenik do sada nije osuđivan zbog prekršaja iz područja obiteljskog nasilja, a iz provedenog postupka proizlazi da je prepoznao svoju odgovornost priznavši djelo koje mu se stavlja na teret i zbog kojeg je izrazio žaljenje pa s obzirom i na činjenicu da se prema podacima e-Spisa protiv okrivljenika ne vodi drugi prekršajni postupak zbog nasilničkog ponašanja, odnosno ne vodi se prekršajni postupak uopće, a niti ima podataka da bi kazneni postupak bio vođen, a s obzirom i na to iz službene zabilješke Policijske postaje Trogir proizlazi da je i uvidom i informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno da nije bilo prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji protiv okrivljenika, sud smatra kako u konkretnom slučaju nije potrebno izricanje predložene zaštitne mjere.

11. Sud je iz činjeničnog opisa djela ispustio riječi "ekonomsko nasilje naspram svoje majke PO osobe starije životne dobi rođena 1957. godine na način da je nogom razbio plastična balkonska vrata u vidu puknuća sedam plastičnih dasaka". Polazeći od odredbe članka 10. točke 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koja ekonomsko nasilje definira kao zabranu ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, za zaključiti je kako se radnjom opisanom u činjeničnom opisu optužnog prijedloga ("nogom razbio plastična balkonska vrata u vidu puknuća sedam plastičnih dasaka"), dakle uništavanjem osobne imovine člana obitelji, ne ispunjava biće djela ekonomskog nasilja u smislu odredbe članka 10. točke 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Naime, ekonomsko nasilje u svojoj suštini predstavlja radnje kojima se spriječava ekonomska neovisnost žrtve, a naprijed opisanom radnjom okrivljenik nije onemogućio žrtvu PO u korištenju osobne imovine jer se ta imovina i dalje može koristiti razmjerno sanacijom nastalog oštećenja. S obzirom na navedeno, Sud smatra kako se postupanje okrivljenika u odnosu na žrtvu PO ne može podvesti pod oblik ekonomskog nasilja u obitelji, a ni pod oblik psihičkog nasilja u obitelji jer je u činjeničnom opisu djela u optužbi izostala posljedica u vidu uznemirenosti ili povrijeđenog dostojanstva kod PO, a koja je bitno obilježje djela iz članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost).

12. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su okrivljeniku određeni u iznosu od 100,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj: 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a koji iznos je u donjoj granici propisanih troškova postupka te je primjeren složenosti, trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika, a osim toga, ističe se da je okrivljenik uhićen i doveden na Sud, a što je zahtijevalo dodatni angažman policijskih službenika te se stoga određeni paušalni trošak smatra opravdanim.

U Splitu 21. svibnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Marija Đirlić, v.r.

Zrinka Krečak, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku,

2. ovlaštenom tužitelju,

3. žrtvi SO i PO,

4. u spis.