Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-2342/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Adriani Puž, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Mersiha Mulalić, odvjetnica u Sisku, protiv tuženika ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, koju zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri, u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 21. travnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP-a) 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, da isplati tužiteljici OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.009,03 eur sa zakonskim zateznim kamatama po stopi u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini kamatne stope koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31.12.2007. god., a od 01.01.2008. god. do 31.07.2015. god. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. god. do 31.12.2022.god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.god. do 29.12.2023.god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te od 30.12.2023.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to kako slijedi:

-na iznos od 17,49 eur počev od 01.05.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 17,18 eur počev od 01.06.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 16,84 eur počev od 01.07.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 16,90 eur počev od 01.08.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 17,05 eur počev od 01.09.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 16,79 eur počev od 01.10.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 16,71 eur počev od 01.11.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 16,89 eur počev od 01.12.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 17,03 eur počev od 01.01.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 17,21 eur počev od 01.02.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 17,08 eur počev od 01.03.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 17,44 eur počev od 01.04.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 17,28 eur počev od 01.05.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 17,30 eur počev od 01.06.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 18,35 eur počev od 01.07.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 18,03 eur počev od 01.08.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 18,85 eur počev od 01.09.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 18,33 eur počev od 01.10.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 17,85 eur počev od 01.11.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 18,91 eur počev od 01.12.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 19,40 eur počev od 01.01.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 18,87 eur počev od 01.02.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 18,91 eur počev od 01.03.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 18,45 eur počev od 01.04.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 18,40 eur počev od 01.05.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 19,42 eur počev od 01.06.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 19,48 eur počev od 01.07.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 20,64 eur počev od 01.08.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 20,34 eur počev od 01.09.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 19,24 eur počev od 01.10.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 12,57 eur počev od 01.11.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 12,44 eur počev od 01.12.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 12,53 eur počev od 01.01.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 12,62 eur počev od 01.02.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 12,53 eur počev od 01.03.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 9,22 eur počev od 01.04.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 12,28 eur počev od 01.05.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 12,27 eur počev od 01.06.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 12,11 eur počev od 01.07.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 12,03 eur počev od 01.08.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 11,87 eur počev od 01.09.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 11,66 eur počev od 01.10.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 11,70 eur počev od 01.11.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 8,67 eur počev od 01.12.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 11,55 eur počev od 01.01.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 11,25 eur počev od 01.02.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 11,27 eur počev od 01.03.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 11,20 eur počev od 01.04.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 11,03 eur počev od 01.05.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 10,72 eur počev od 01.06.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 10,53 eur počev od 01.07.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 10,51 eur počev od 01.08.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 10,49 eur počev od 01.09.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 10,52 eur počev od 01.10.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 10,34 eur počev od 01.11.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 10,26 eur počev od 01.12.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 10,18 eur počev od 01.01.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 10,13 eur počev od 01.02.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 10,05 eur počev od 01.03.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 9,90 eur počev od 01.04.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 9,72 eur počev od 01.05.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 9,57 eur počev od 01.06.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 9,46 eur počev od 01.07.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 9,31 eur počev od 01.08.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 9,25 eur počev od 01.09.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 9,14 eur počev od 01.10.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 9,02 eur počev od 01.11.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 8,93 eur počev od 01.12.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 8,62 eur počev od 01.01.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 8,52 eur počev od 01.02.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 8,37 eur počev od 01.03.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 8,23 eur počev od 01.04.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 8,08 eur počev od 01.05.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 7,93 eur počev od 01.06.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 7,79 eur počev od 01.07.2015.g.pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, da isplati tužiteljici OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove valutne klauzule u iznosu od 6.170,85 eur sa zakonskim zateznim kamatama po stopi u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini kamatne stope koja teče od dospijeća pojedinog iznosa do 31.12.2007. god., a od 01.01.2008. god. do 31.07.2015. god. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. god. do 31.12.2022.god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.god. do 29.12.2023.god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te od 30.12.2023.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to kako slijedi:

-na iznos od 1,09 eur počev od 17.10.2006.g. pa do isplate

-na iznos od 2,4 eur počev od 18.03.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 4,99 eur počev od 17.11.2008.g.pa do isplate

-na iznos od 17,52 eur počev od 15.01.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 21,56 eur počev od 18.02.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 9,14 eur počev od 17.03.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 12,98 eur počev od 15.04.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 12,55 eur počev od 13.05.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 8,56 eur počev od 16.06.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 10,35 eur počev od 16.07.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 7,90 eur počev od 14.08.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 11,07 eur počev od 15.09.2008.g. pa do isplate

-na iznos od 7,88 eur počev od 15.10.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 10,67 eur počev od 16.11.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 1,67 eur počev od 20.11.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 1,16 eur počev od 05.12.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 9,51 eur počev od 15.12.2009.g.pa do isplate

-na iznos od 1,52 eur počev od 05.01.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 15,56 eur počev od 15.01.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 1,94 eur počev od 05.02.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 18,75 eur počev od 15.02.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 1,89 eur počev od 05.03.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 18,18 eur počev od 15.03.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 2,48 eur počev od 06.04.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 21,88 eur počev od 15.04.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 2,44 eur počev od 05.05.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 27,63 eur počev od 14.05.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 3,23 eur počev od 05.06.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 27,83 eur počev od 15.06.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 4,09 eur počev od 05.07.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 2,10 eur počev od 09.07.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 36,44 eur počev od 16.07.2010.g. pa do isplate

-na iznos od 3,46 eur počev od 06.08.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 3,05 eur počev od 12.08.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 35,64 eur počev od 16.08.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 5,13 eur počev od 06.09.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 46,89 eur počev od 15.09.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 12,09 eur počev od 05.10.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 3,07 eur počev od 11.10.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 39,93 eur počev od 15.10.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 10,30 eur počev od 05.11.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 41,38 eur počev od 15.11.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 14,68 eur počev od 06.12.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 49,57 eur počev od 15.12.2010.g.pa do isplate

-na iznos od 18,17 eur počev od 05.01.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 53,01 eur počev od 14.01.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 16,11 eur počev od 05.02.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 47,68 eur počev od 16.02.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 15,83 eur počev od 05.03.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 52,02 eur počev od 16.03.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 14,43 eur počev od 05.04.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 47,64 eur počev od 14.04.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 16,45 eur počev od 05.05.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 54,68 eur počev od 13.05.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 22,09 eur počev od 06.06.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 61,87 eur počev od 15.06.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 19,97 eur počev od 05.07.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 71,94 eur počev od 15.07.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 31,20 eur počev od 06.08.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 83,14 eur počev od 16.08.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 30,96 eur počev od 05.09.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 66,53 eur počev od 15.09.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 22,24 eur počev od 05.10.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 61,60 eur počev od 14.10.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 22,48 eur počev od 05.11.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 83,80 eur počev od 14.11.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 20,99 eur počev od 05.12.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 84,96 eur počev od 15.12.2011.g.pa do isplate

-na iznos od 22,82 eur počev od 05.01.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 91,31 eur počev od 13.01.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 24,21 eur počev od 06.02.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 93,60 eur počev od 15.02.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 24,07 eur počev od 05.03.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 91,11 eur počev od 15.03.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 23,26 eur počev od 05.04.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 91,03 eur počev od 13.04.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 23,50 eur počev od 05.05.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 92,99 eur počev od 15.05.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 24,19 eur počev od 05.06.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 94,11 eur počev od 14.06.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 23,48 eur počev od 05.07.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 91,58 eur počev od 13.07.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 23,80 eur počev od 06.08.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 90,79 eur počev od 14.08.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 6,76 eur počev od 05.09.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 86,36 eur počev od 14.09.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 6,63 eur počev od 05.10.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 90,60 eur počev od 15.10.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 6,83 eur počev od 05.11.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 92,53 eur počev od 14.11.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 6,73 eur počev od 05.12.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 91,17 eur počev od 14.12.2012.g.pa do isplate

-na iznos od 6,88 eur počev od 05.01.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 89,33 eur počev od 15.01.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 6,56 eur počev od 05.02.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 87,52 eur počev od 14.02.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 6,71 eur počev od 05.03.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 87,94 eur počev od 15.03.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 6,91 eur počev od 05.04.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 92,42 eur počev od 15.04.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 6,66 eur počev od 06.05.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 85,39 eur počev od 14.05.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 6,27 eur počev od 05.06.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 84,53 eur počev od 13.06.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 6,33 eur počev od 05.07.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 84,53 eur počev od 12.07.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 6,27 eur počev od 06.08.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 85,33 eur počev od 14.08.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 6,52 eur počev od 05.09.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 86,86 eur počev od 12.09.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 6,77 eur počev od 05.10.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 89,21 eur počev od 14.10.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 6,66 eur počev od 05.11.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 89,51 eur počev od 13.11.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 6,76 eur počev od 05.12.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 92,53 eur počev od 13.12.2013.g.pa do isplate

-na iznos od 6,73 eur počev od 07.01.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 89,44 eur počev od 14.01.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 6,91 eur počev od 05.02.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 92,89 eur počev od 18.02.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 6,99 eur počev od 05.03.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 93,79 eur počev od 12.03.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 6,87 eur počev od 05.04.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 93,31 eur počev od 14.04.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 6,84 eur počev od 05.05.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 90,81 eur počev od 13.05.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 6,72 eur počev od 05.06.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 91,03 eur počev od 12.06.2014.g. pa do isplate

-na iznos od 6,83 eur počev od 05.07.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 92,87 eur počev od 14.07.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 6,95 eur počev od 06.08.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 94,15 eur počev od 13.08.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 7,06 eur počev od 05.09.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 94,38 eur počev od 12.09.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 7,09 eur počev od 06.10.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 95,38 eur počev od 14.10.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 97,49 eur počev od 12.11.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 97,80 eur počev od 12.12.2014.g.pa do isplate

-na iznos od 98,19 eur počev od 13.01.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 98,19 eur počev od 12.02.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 102,12 eur počev od 01.03.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 102,12 eur počev od 01.04.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 102,12 eur počev od 01.05.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 102,12 eur počev od 01.06.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 102,10 eur počev od 01.07.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 100,88 eur počev od 01.08.2015.g.pa do isplate

-na iznos od 100,88 eur počev od 01.09.2015.g.pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice OZ koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d.Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB: 23057039320, da isplati tužiteljici OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30.09.2015.g. i to u iznosu od 1.817,81 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023.god. do 29.12.2023.god., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, te od 30.12.2023.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to kako slijedi: koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana. „

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.701,85 Eur sa zakonskom zateznom kamatom počev od donošenja prvostupanjske presude, tj. od 21. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, a odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška.

r i j e š i o  j e

Odbijaju se prigovori tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka u iznosu od 5.903,30 EUR (44.478,38 kn) sa zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 11. lipnja 2019. navodi da je Ugovorom o kreditu broj 2402006-1031262160/51404627-5103142988 zaključenog 12. rujna 2006. između stranaka tužiteljici odobren kredit u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 39.300,29 CHF po srednjem tečaju kreditora. Ugovorena da je redovna kamata od 7,99% godišnje promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Tijekom trajanja Ugovora da je tuženi u više navrata mijenjao kamatnu stopu. Poziva se tužitelj na presudu Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu posl.br. Pž -7129/13 o 13. lipnja 2014. kojom je odlučeno u kolektivnoj tužbi Potrošač protiv, između ostalih i ovdje tuženika, podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Poziva se i na presudu koja je potvrđena naprijed citiranom presudom i to presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. U bitnome, u istima je utvrđeno da je tuženik koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe jer je ugovorena redovna kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o njoj se nije pojedinačno pregovaralo. Poziva se tužitelj i na čl. 247 Zakona o obveznim odnosima. Isto tako ističe tužitelj i da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF pod uvjetima koji su imali za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Tuženik kao pravna osoba koja se bavi davanjem kredita da je morao znati sve negativne učinke, ali je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu uslijed čega je ukupni trošak kredita na štetu tužiteljice rastao pa je time tuženik sav rizik potpuno prebacio na tužiteljicu. Poziva se tužiteljica i na odredbu čl. 502.c. ZPP-a. Smatra da je u konkretnom slučaju čl. 8 ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu ništetan, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u CHF. Postavlja ovom tužbom zahtjev za vraćanje onog što je tuženik primio na osnovi ništetnih ugovornih odredbi kojima je otplatu glavnice kredita vezao uz CHF, te ugovorio promjenjivu stopu ugovorene kamate. Poziva se i na čl. 323 ZOO-a. Tužiteljica da je zbog odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi plaćala veći iznos anuiteta od onog koji bi plaćala da je bila kamata u visini početno ugovorene i na taj način je preplatila 7.660,37 kn. Isto tako tužiteljica da je plaćala veći iznos od onog koji bi plaćala da je plaćala anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita i na taj način da je pretplatila 41.878,84 kn. Nadalje 15. veljače 2016. stranke da su sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) – konverzija kredita uz valutnu klauzulu i EUR. Poziva se tužiteljica i na odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-2868/18 od 12. veljače, 2019. prema stavu istog korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Poziva se i na odredbu čl. 326 st. 2 ZOO-a. Smatra da je konverzijom tužitelj izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR. Poziva se i na presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019., pa smatra da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača jer Dodatkom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana tj. sklapanjem istog njoj nije priznata niti isplaćena razlika u vidu preplaćenih iznosa na ime kamate i razlike u valutnom tečaju. Navodi i da je iz Dodatka razvidno i da je nedospjela glavnica kredita u EUR 9.419,91 EUR, što je u kunama iznosilo na dan 30. rujna 2015. 71.893,49 kn. Kada se usporede podaci iz početnog otplatnog plana proizlazi da nedospjeli iznos glavnice CHF kredita uz primjenu početne kamatne stope i početnog tečaja na dan 1. listopada 2015. iznosi 64.764,25 kn. Dakle tužiteljici na ime navedene razlike da pripada iznos od 7.129,24 kn sa kamatama od 1. listopada 2015. Sve iznose navedene u tužbi tužiteljica potražuje sa zakonskom zateznom kamatom, te potražuje i nadoknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja. Ističe prigovor zastare. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima da se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO).

2.1. Odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu jest da su tužitelj i tuženik 15. veljače 2016. godine sklopili Aneks Ugovora o kreditu (dalje u tekstu: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Tim Aneksom su parnične stranke stvorile novu pravnu osnovu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dana 4. ožujka 2020. u oglednom postupku posl.br. Gos -1/19 Vrhovni sud da je zauzeo pravno stajalište da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocjenjenom suglasnim s Ustavom RH u pogledu pitanja da li osnovani pojedini kondemnatorni zahtjevi korisnika kredita. VSRH zauzima pravno shvaćanje da oni imaju pravni interes postavljati zahtjeve, ali samo pod uvjetom da ističu razloge ili okolnosti eventualne ništetnosti koje se tiču konverzije, pa smatra tuženik nemaju pravni interes postavljati kondemnatorne zahtjeve koji bi proizlazili iz odnosa banke i korisnika kredita, a koji da je naknadno uređen Sporazumom o konverziji. Tužitelj da nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa, a što je uostalom i nesporno među strankama. Poziva se na sudsku praksu koja je zauzela stav o pravnoj situaciji kao što je ova. Sud EU objavio da je svoju odluku u predmetu C- 81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) iz koje proizlazi da konverzija provedena sukladno odredbama ZIDZPK/15 i njezini učinci ne mogu biti predmetom ispitivanja nepoštenosti. Dakle, zaključak Suda EU je da su odredbe ugovora, a koje su odraz odredbi nacionalnog prava, bez obzira da li se radilo o odredbama kogentne ili dispozitivne naravi, isključene iz primjene Direktive i da se stoga uopće ne može ispitivati da li su nepoštene, a sve iz razloga što se može legitimno pretpostaviti da je zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora i da je ta presumpcija neoboriva.

2.2. Tuženik ističe kako su tužitelju bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Naime, tuženik je prvenstveno u reklamnom materijalu kao i oglasima: u ponudi nudio kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR i USD (a ne isključivo ponudu kredita u CHF); ni na koji način nije preferirao, sugerirao ili nagovarao druge potrošače pa tako i tužitelja na bilo koju opciju iz ponude; težište stavio na kreditiranje bez jamaca dakle na opću ponudu stambenih kredita bez jamaca; isticao je da svako kreditno zaduživanje, bez obzira na valutnu klauzulu predstavlja određeni rizik kojeg tražitelj kredita pa tako i tužitelj mora biti svjestan; na letcima egzaktno, grafički prikazao kretanje tečaja CHF, EUR i USD u odnosu na kunu za razdoblje od 6 (šest) godina prije 2004;tuženik je tužitelja kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina: Iz Ugovora o kreditu koji prileži spisu vidljivo je da sadrži posebnu odredbu VALUTNA KLAUZULA u kojoj je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju ERSTE BANKE za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje tužitelj je potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja, iz - Informacija Pojam «valutna klauzula» i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom - koji su svi potencijalni korisnici kredita mogli preuzeti i koji su bili na dispoziciji svim potencijalnim potrošačima pa tako i tužitelju u poslovnicama jasno je vidljivo da je tuženik dao upozorenje korisnicima kredita. U navedenom dokumentu stoji jasno upozorenje da promjena tečaja stranih valuta za koje je vezana klauzula (npr. EUR, CHF ili USD) utječe na promjenu iznosa povrata kredita u kunama. Navedeni dokument sadrži i primjer promjene mjesečnih anuiteta kada je mjesečni anuitet EUR. U istom dokumentu tuženik informira potrošače pa tako i tužitelja da je svakodnevno moguće provjeriti tečaj određene strane valute i to na besplatnom telefonu banke ili na internet stranici banke. Također je tuženik u tom dokumentu informirao korisnike kredita da ne može preuzeti odgovornost niti jamčiti na bilo koji način za eventualne slučajeve povećanja kunske protuvrijednosti iznosa pri otplati kredita uslijed promjene tečaja, iz brošure Stambeni krediti ERSTE BANKE koja je bila prilog uz “Novi list”, a koja su također dobivali potencijalni korisnici kredita u banci pa tako i tužitelj, također je vidljivo da je tuženik upozoravao i posebno na rizik podizanja kredita uz valutnu klauzulu u švicarskim francima ili američkim dolarima. Iz nje je vidljivo da je tuženik dao informaciju o kretanju valuta unazad šest godina prema kojoj se vidi da je tečaj EUR bio najstabilniji, potom tečaj CHF-a te nakon toga USD- a. Također je tuženik dao preporuku korisnicima kredita da kredit vežu uz valutnu klauzulu ovisno o primanjima koja imaju i koja su im vezana za neku od navedenih valuta, svaki korisnik kredita pa tako i tužitelj također je dobio brošuru u kojoj je naveden Grafički prikaz kretanja tečajeva CHF, USD i EUR u periodu od 1998. do 2004. u kojoj je tuženik počeo odobravati kredite uz valutnu klauzulu u CHF. Iz navedenih grafova upravo je vidljivo da se tečaj CHF-a u odnosu na kunu kretao u rasponu od 1 CHF = 4,2 kune do 1 CHF = 5,2 kune, dok se tečaj kune u odnosu na Euro kretao od 7 kn za 1 Euro do 7,7 kuna za jedan Euro. Iz svega gore navedenog proizlazi kako je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. U razgovoru sa službenicima banke tužitelju je bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak. Tuženik također ističe kako tužena niti je ostvarila, niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sama zadužena u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF. Odredba o valutnoj klauzuli sadržana u ovo-predmetnom ugovoru o kreditu je odraz odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Stoga, sukladno recentnom stajalištu Suda EU izraženom u odluci br. C-81/19 (NG OH c/a SC Banca Transilvania SA) ta je odredba isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti pa se predlaže naslovnom sudu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja s te osnove. Isto tako, nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta. Slijedom navedenog odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak ne može uopće biti predmetom ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, a sve i da naslovni sud zauzme stav da može, ista nije nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

2.3. Tuženik ističe kako je ugovorom o kreditu kao instrument osiguranja ugovoren i depozit u visini od 15% od iznosa kredita, što prema ugovoru o oročenom depozitu broj [broj depozita] iznosi CHF 5.895,05. U trenutku uplate sredstava depozita na depozitnu partiju (dakle, na dan 14.09.2006. godine) depozit od CHF 5.895,05 u kunskoj protuvrijednosti vrijedio je kn 27.297,03 (CHF 5.895,05 x 4,6305 – srednji tečaj tuženika). Iznos depozita je korišten za podmirenje dospjelih neplaćenih anuiteta po predmetnom Ugovoru o kreditu i to dana 15.02.2016. kada je tužitelju isplaćen iznos od CHF 5.905,51 koji je u kunskoj protuvrijednosti vrijedio kn 40.994,34 (a da je isplaćen po tečaju na dan 14.09.2006. godine vrijedio bi kn 27.345,46 – razlika u iznosu od kn 13.648,88), koji iznos je potom tužitelj iskoristio za prijevremenu otplatu predmetnog Ugovora o kreditu. Uzimajući u obzir navedeno, razvidno je kako je tužitelj unutar razdoblja od ugovaranja cit. depozita te za vrijeme njegova korištenja za podmirenje dospjelih neplaćenih anuiteta profitirao na povećanju tečaja CHF u iznosu od kn 13.648,88, pa se stoga i postavlja opravdano pitanje navodnog rizika, koji je tužitelj preuzeo ugovaranjem predmetnog kredita. Iz svih gornjih tvrdnji tuženika proizlazi kako je prvenstveno postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika tužitelj je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a uz to je tužitelj i profitirao ugovaranjem oročenog depozita.

2.4. Tuženik je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik je to u ovoj stvari uredno činio. Tuženik se međutim, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Ističe da je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 1. siječnja 2014. Sukladno navedenoj noveli ZIDZPK tuženik je kao Banka bio u obvezi donijeti novu Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (dalje u tekstu Metodologija), a kojom Metodologijom se sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiraju parametar, fiksna marža te razdoblje promjene kamatnih stopa. Tuženik je postupio sukladno navedenoj obvezi te je donio Metodologiju, koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je istom i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu. Tuženik je dakle spomenutoj obvezi udovoljio tako da je za predmetni ugovorni odnos u novoj Metodologiji utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata usklađenje proveo u skladu s vrijednošću parametra na dan 1.12.2013. s primjenom od 1.1.2014. Tuženik je, dakle, tek od stupanja na snagu Metodologije kojom je sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiran parametar, fiksna marža te razdoblja promjena kamatnih stopa, odnosno od 1.1.2014. mogao definirati navedene elemente promjenjive kamatne stope, odnosno izmijeniti sadržaj svih ugovornih odnosa s promjenjivom kamatnom stopom, što je tuženik i učinio. Slijedom navedenog, razvidno je da su intervencijom zakonodavca stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope pa tužitelj nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu od suda podnošenjem predmetne tužbe.

2.5. ZIDZPK NN 143/13 je na ovaj ugovorni odnos imao utjecaj i kroz odredbu čl.11.a st.5., kojom je potrošačima, pa tako i ovdje tužitelju, omogućio izravnu, progresivnu, mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija je visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjega. Uvođenje fiksne kamatne stope u ovaj ugovorni odnos stoga nije slučajnost, te ga treba sagledati kroz širi kontekst, i to upravo kao restituciju koja se spominje u odredbi čl.138.a ZZP. U tom se smislu ističe i da je Ustavom Republike Hrvatske određeno da se prava određenih osoba moraju ograničiti razmjerno potrebi za ograničenjem u konkretnom slučaju (čl. 16.). Prisilno uvođenje fiksne kamatne stope jest upravo takvo ograničenje koje se mora uzeti u obzir prilikom odlučivanja o tužbenim zahtjevima koji su istaknuti prema. Besmisleno je i protivno citiranoj odredbi Ustava ne uvažiti zakonsku restituciju prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu tužitelja, jer će usvajanjem cijelog tužbenog zahtjeva za isplatu sud negirati činjenicu zakonske restitucije, i time će narušiti razmjer između samog ograničenja i potrebe za ograničenjem na štetu tuženika. Tuženik skreće sudu pozornost da se navedena zakonska odredba odnosi isključivo na ugovore u kojima je inicijalno ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a što tužitelj osporava ovom tužbom jer istom traži da se kamatna stopa utvrdi fiksnom u visini stope koja je inicijalno navedena u Ugovoru o kreditu (7,99). Slijedom navedenog, podnošenjem ove tužbe, tužitelj se odrekao uživati blagodat odredbe čl 11.st.5 ZPK. i stope koja je određena tom odredbom u visini 3,23% kroz razdoblje kroz koje se ona stvarno primjenjivala tijekom otplate ovog kredita. Prema tome, prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja, ne može se zanemariti restitucija s osnove odredbe čl.11.a st.5. ZPK, te u vezi s njome odredba čl.16 Ustava Republike Hrvatske. Dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora, i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope, te o načinu podešavanja kamatne stope. Ta dva dogovora samo zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi, što je uostalom i stav recentne pravne teorije. Ukoliko se iz sadržaja ugovora kroz deklaratornu pravnu zaštitu ukloni način podešavanja visine kamatne stope, kamatna stopa se više ne može smatrati promjenjivom, jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu načina njezinog podešavanja. Takav ugovor pravno je i sadržajno nepotpun, stoga odgovor na pitanje koja se kamatna stopa primjenjuje na ugovorni odnos parničnih stranaka treba potražiti u tumačenju preostalih odredbi ugovora. Odredba čl. 8. st. 1. Ugovora i dalje doduše sadrži odredbu o tome da su ugovorne strane odredile primjenu promjenjive kamatne stope u početnoj visini od 7,99 % godišnje, no jasno je da uslijed izostanka kriterija o načinu podešavanja njezine visine početno ugovorena visina jest njezina trajna visina, budući da druge odredbe ugovora ne daju odgovor na pitanje kako bi promjena takve stope mogla nastupiti. Međutim, ukoliko se ugovor tumači teleološki (ako ne postoji način na koji može doći do izmjene početno ugovorene visine kamatne stope) to samo može dovesti do zaključka da kamatna stopa nije promjenjiva, već da se radi o fiksnoj kamatnoj stopi. Takva naime jedino i može biti kamatna stopa za koju, iako nazvana promjenjivom, u ugovoru nije predviđen način njezinog podešavanja. Nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. Deklaratorni tužbeni zahtjev stoga se ne može usvojiti bez da se pritom ne postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, ali i bez da se ne povrijedi jedno od osnovnih načela obveznog prava, načelo slobode ugovaranja.

2.6. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 potrošača u skladu sa praksom suda Europske unije, definira kao dobro informiranu, razumnu, pažljivu i opreznu osobu. Tužitelj se stoga ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće "nametnuti" Ugovor određenog sadržaja, na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, niti je to životno logično i uvjerljivo. Tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom, već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje.

2.7. Ukoliko pak tužitelj želi sebe prikazati kao osobu koja je ugovor sklopila bez da je propitivala njegove odredbe, on tim više ne uživa pravnu zaštitu po režimu koji je ustanovljen odredbama ZPK i ZZP, jer bi iz navedenog proizlazilo da on nije niti želio pregovarati o pojedinim odredbama, već je samo htio što prije ishoditi potrebna novčana sredstva. U ovoj stvari nije sporno da je tuženik kao pružatelj financijskih usluga, u smislu spomenute odredbe Priloga Direktive i ranije navedenih zakona, u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužitelja o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome tužitelj imao pravo na raskid ugovora. Takvo držanje sud bi ipak trebao odgovarajuće cijeniti, budući da sadašnji navodi i prijašnje postupanje tužitelja dijametralno suprotni. Stoga, sve i da je na strani tužitelja nastala šteta, njegov doprinos takvoj šteti više je nego očigledan.

2.8. Ističe tuženik ukoliko bi sud iz bilo kojeg razloga utvrdio ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli tada da tuženi ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od kn 1.457,92 (kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja). Ukoliko bi sud iz bilo kojeg razloga utvrdio ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, a što tuženik osporava, tada da tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove razlike u depozitu koji je kada je isplaćen iznosio kn 13.648,88 više nego u trenutku kada je zaključen ugovor o kreditu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Ističe i tuženik da ne može zanemariti sud činjenicu da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa kao razlike između početnih parametara i stvarne otplate bez da je umanjio taj iznos za iznos pretplate koji mu je tuženik priznao u konverziji. Odredbom čl. 5.3. aneksa ugovora o kreditu utvrđeno je da je na dan 15. veljače 2016. više uplaćen iznos (preplata) tužitelja u iznosu od 29.956,44 kn, a čije će se korištenje regulirati sporazum iz čl. 7 tog Aneksa, stoga tuženik ističe uvjetno procesno pravni prigovor radi prijeboja kojim predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika spram tužitelju koje iznosi 29.956,44 kn sa zakonskim zateznim kamatama. U konačnici predlaže odbacivanje tužbe, podredno odbijanje tužbenog zahtjeva, potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj se u podnesku od 31. ožujka 2021. očituje na odgovor na tužbu i osporava sve navode tuženika o neosnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva. U podnesku od 19. travnja 2021. tuženik se očituje na podnesak tužitelja, poziva se na odluke Suda EU i osporava navode tužitelja. U podnesku od 3. kolovoza 2021. tuženik predlaže dopunu nalaza i mišljenja. U podnesku od 10. studenog 2021. tužiteljica predlaže da dopuni vještak nalaz i mišljenje. U podnesku od 15. studenog 2021. tuženik prigovara matematičkom izračunu vještaka u dijelu koji se odnosi na izračun razlika zbog promjene tečaja i na izračun razlike s osnove oročenog depozita, ne prigovara izračunu razlika s osnove promjene kamatne stope. U podnesku od 6. svibnja 2022. tužitelj se očituje na nalaz i mišljenje vještaka i specificira tužbeni zahtjev sukladno nalazu. U podnesku od 9. svibnja 2022. tuženik prigovara i nadalje matematičkom izračunu vještaka, ujedno specificira prigovor radi prijeboja, pa potražuje iznos od 978,67 kn po osnovi razlike u tečaju, razlike u tečaju depozita iznos od 13.543,27 kn, preplate u konverziji u iznosu od 29.956,44 kn. U podnesku od 8. lipnja 2022. tuženik se očituje na dosadašnji tijek postupka i obrazlaže svoje stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te se poziva na sudsku praksu. Tuženik u podnesku od 1. kolovoza 2022. ponovno pojašnjava prigovore na nalaz i mišljenje vještaka. U podnesku od 27. kolovoza 2025. tužitelj postavlja tužbeni zahtjev u valuti EUR koja je sada službena valuta u RH. U podnesku od 30. rujna 2025. tuženik ponovno obrazlaže svoje stajalište o neosnovanosti tužbenog zahtjeva i poziva se na odluku VSRH u predmetu Rev-637/19 od 15. studenog 2022., kao i na druge odluke viših sudova i suda EU.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj 2402006 - 1031262160/51404627-5103142988 od 12. rujna 2006. zaključen između stranaka u ovom postupku, Ugovora o oročenom kunskom depozitu broj [broj depozita]/83406052-810111192 od 14. rujna 2006., obračuna naknade za bankarske usluge od 12. rujna 2006., Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu broj 5103142988 od 15. veljače 2016., otplatne tablice kredita, plana otplate kredita, otplatnih planova za kredit, pregleda prometa po kreditu od 1. rujna 2015. – 24. veljače 2016., otplatnog plana predmetnog kredita sa obavijestima o promjeni kamatne stope, isplate u iznosu od 7.500,00 kn 15. veljače 2016., zatvaranja računa od 15. veljače 2016., prijenosa za plaćanje od 11. ožujka 2016., uplatnice od 15. veljače 2016., izvoda prometa po računu, letka tuženika pod nazivom "Iz minusa u plus", priopćenja za javnost HNB od 16. ožujka 2015., Metodologije utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koja se obračunava ugovorna kamata, priopćenja za javnost Ministarstva financija od 14. siječnja 2014., Obrasca za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, deviznih pozicija u CHF u odnosu na ukupni jamstveni kapital 2004. – 2012., dopisa HNB-a Trgovačkom sudu u Zagrebu od 7. lipnja 2013. na posl.br. P-1401/2012, informacija pojam "valutna klauzula" i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, pisanog iskaza ŠZ od 27. siječnja 2020., pitanja i odgovora za djelatnike tuženika upućen od FZ, letaka banke o stambenim kreditima, brošura tuženika o stambenim kreditima, priopćenja za javnost od 21. siječnja 2015. HNB-a, obavijesti o izračunu konverzije kredita sa izračunom i popratnom dokumentacijom, letaka banke o stambenim kreditima, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.oec. Marinu Rameši i pročitan je nalaz od 20. listopada 2021., čitanjem očitovanja vještaka od 13. travnja 2022., očitovanja vještaka od 23. lipnja 2022., očitovanja vještaka od 20. rujna 2022., saslušana je zamolbenim putem tužiteljica na Općinskom sudu u Sisku.

4.1. Tuženik je na ročištu 2. listopada 2025. odustao od prijedloga za saslušanje svjedokinje MZ i na istom ročištu stranke nisu predlagale da vještak pristupi i izjavile su da nemaju daljnjih pitanja za vještaka.

5 . Nesporno je, a i iz Ugovora o kreditu zaključenog između tuženika i tužitelja 12. rujna 2006., tj. iz čl. 7. i 8. Ugovora, utvrđeno da su stranke ugovorile slijedeće: da se korisnik kredita obvezuje vratiti iznos kredita uz valutnu klauzulu sa pripadajućim kamatama obračunato po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje se platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odlukama banke, a na dan sklapanja Ugovora iznosi 7,99 % godišnje. Iz članka 3. razvidno je da je namjena kredita zatvaranje obveza (Iz minusa u plus). Nesporna je i druga dostavljena dokumentacija koju sud nije posebno obrazlagao, a koristila se i za potrebe financijskog vještačenja.

6. Sporno je među strankama kao prethodno pitanje da li je Ugovor o kreditu ništetan u dijelu članaka 7. (valutna klauzula) i 8. (kamatna stopa se mijenja odlukama banke), da li je potraživanje u zastari, da li tužiteljica ima pravo na isplatu iznosa koje potražuje s osnova više plaćenog zbog povećanja kamatne stope, tečaja CHF, te razlike u izračunu glavnice pri konverziji. Sporno je da li su osnovani prigovori prijeboja tuženika.

7. Tužiteljica OZ u svom iskazu navela je da je 2006. temeljem ponude Erste&Steiermarkische banke d.d., podigla nenamjenski kredit u iznosu od 23.000,00 eura, jer nije mogla podići maksimalni iznos kredita iz ponude od 25.000,00 eura budući je tada imala 52 godine starosti. Misli da je ugovor o kreditu sklopljen na rok otplate od 20 godina. Ovaj kredit bio joj je potreban za uređenje kuće i sređivanje papira za istu, a koju kuću je dobila od Republike Hrvatske kao invalid Domovinskog rata. Ova kuća karakterizirana je kao 5. kategorija oštećenja, za rušenje. Dobivenim sredstvima iz kredita suprug i ona uredili su kuću za svoje stanovanje. Prije osam godina kada su se ugovori o kreditu mogli konvertirati, utvrđeno je da je već preplatila sporni kredit i tako ga je otplatila. Tadašnja njena bankarica TZ nije ju upoznala o uvjetima predmetnog kredita a tako niti sa CHF. Nije joj pojašnjena metodologija promjene kamatne stope, samo joj je rečeno da mora imati dva jamca. Tada nije bilo riječi o nikakvim švicarcima budući je ugovor sklopljen u eurima. Nije imala od čega živjeti i stoga je pristala sklopiti aneks ugovora o kreditu. U 10 godina otplate kredita rata koju je morala otplaćivati porasla je za 94%. To više nije bilo normalno. Cijeli iznos kredita utrošila je u pribavljanje dokumentacije i samo uređenje kuće u kojoj su živjeli. Javila se na ponudu banke tzv. "Iz minusa u plus -25.000,00 eura", ali nije imala mogućnosti podići cijeli iznos nego samo 23.000,00 eura. Budući kuća koju je dobila od RH nije bila upisana u zemljišnim knjigama, dio tog iznosa utrošila je u sređivanje dokumentacije za istu. Nitko nije spomenuo niti joj objasnio da sklapa sporni ugovor o kreditu u valuti CHF. Nije tada niti bila upoznata da su bili aktualni krediti u CHF. Toliko je čekala odobrenje tog kredita i bila je toliko sretna što ga je uspjela dobiti da nije čitala sitna slova iz ugovora o kreditu, a bankarica joj nije objasnila što je u ugovoru navedeno, niti je ugovor sklopljen na temelju navedene ponude banke.

8. Iskaz tužiteljice je sud cijenio kao uvjerljiv i životan. Njeno postupanje i sudjelovanje u postupku prilikom ishodovanja kredita sud smatra da je uobičajeno ponašanje klijenta banke, institucije, koji postupa u dobroj vjeri smatrajući da je kao laik koji zaključuje legalan posao, zaštićen, koji ima povjerenje u instituciju.

9. Vrhovni sud RH u svojoj odluci br. Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. izrazio je pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori, nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP/14, a slijedom toga i obveze primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnosti i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Samo ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru. Tuženik nije osporavao tužitelju svojstvo potrošača.

10. Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2 da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1 izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

10.1. Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

10.2. Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

10.3. Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

10.4. VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica za švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

10.5. Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

10.6. Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

10.7. Odredbom čl. 81 st. 2, 3 i 4 ZPP/03 bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP/03 bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87 st. 1 ZZP/03 bilo je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2 da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

10.8. Prema odredbi čl. 502.a st.1 ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koji se u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja s obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a da su u određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10.9. Sukladno čl. 138 ZZP/03 presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Šteta koju je tužitelj pretrpio postupanjem tuženika se sastoji od uplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koji je vezana glavnica CHF, vraćanje iste, te povećanjem anuiteta kao posljedica povećanja tečaja CHF, kao i od uplaćenih iznosa po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno zbog povećanja iste posljedično i anuiteta.

12. Citiranim odredbama ZPP i ZZP/03 propisan je direktan učinak presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu štete mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen iz tužbe iz čl. 502 st. 1 ZPP-a. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koji se odnosi i na tuženicu, po stavu ovog suda zahtjev tužitelja je osnovan i svakako je obavezan sud u ovom postupku odlukom iz kolektivnog spora.

13. Nije sporno da se o predmetnom dijelu odredbi Ugovora nije pregovaralo. Očito se radilo o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru na sadržaj kojeg potrošač nije imao utjecaja.

13.1. Odredbe ugovora se uopće nisu tijekom cijelog razdoblja mijenjale. Iz nejasne nerazumljive odredbe o promjeni kamatnih stopa od kojih zavisi cijena proizvoda koji je "kupio" tužitelj se uopće ne može zaključiti kakva će biti cijena u narednom periodu, koji uvjeti i razlozi će utjecati na njenu promjenu, od kojih parametara će zavisiti njezina visina, zato je doveden tužitelj kao korisnik kredita u nezavidni položaj u odnosu na banku tj. tuženika, pa je ta odredba nepoštena. Jedina poznata vrijednost je početno ugovorena kamatna stopa. Iz odredbe ugovora o promjeni kamatne stope proizlazi znatna neravnoteža u pravima i obvezama između stranaka u predmetnom ugovornom odnosu. Takva odredba je i nemoralna, jer dovodi tužitelja tj. korisnika kredita u poziciju u kojoj u potpunosti njegov dug ovisi o volji trgovca tj. ovdje tuženika, što je i suprotno općem načelu savjesnosti i poštenja. Uzimajući u obzir sve navedeno proizlazi da je odredba za koju sud smatra da je ništetna, ustvari nepoštena i prema odredbi čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), te kasnijeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09). Ona je bila podobna za procjenu da li je nepoštena, obzirom je utvrđeno da odredba o promjeni kamatne stope nije bila jasna, lako razumljiva i uočljiva. To što piše da je kamata promjenjiva, a koja riječ je kao takva jasna, razumljiva i uočljiva, ne znači da se iz same te riječi može zaključiti koja će biti visina kamatne stope odnosno dug tužitelja, tj. da to itekako utječe na cijenu proizvoda. Sporna odredba je ništetna i zbog odredbe čl. 272 Zakona o obveznim odnosima, obzirom da nije određena tj. ne sadrži ova odredba Ugovora podatak na temelju kojeg se može odrediti obveza tužitelja. Zbog te neodredivosti ne može se odrediti činidba tužitelja tj. visina anuiteta koju je on dužan platiti. Ne može se smatrati da je visina anuiteta odrediva ako ju može odrediti tuženik, a tužitelj ne. Nisu odredbe odredive ako su odredive samo za jednu stranu, tj. ako na temelju njih dužnu činidbu tužitelja može izračunati samo tuženik.

13.2. Nadalje, ugovorna odredba kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena, pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za Euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema Euru, dok tečaj svih ostalih valutu u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja eurozone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Prosječnom potrošaču nije bio poznat rizik tečaja švicarskog franka, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, stoga je nerazumljivost ugovornih odredbi kojima se glavnica veže za švicarski franak uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tužena za taj rizik znala, ali ga je prešutila dok je ponudom najnižih kamata za kredite upravo u CHF tužena privlačila potrošače na sklapanje ugovora o kreditu upravo u CHF. Na neravnotežu u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem valutne klauzule na predmetni kredit upućuje činjenica da je neizvjestan iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci, kao i cijena kredita, budući da se kamata plaća u istoj valuti, a što su sve bitni elementi ugovora. Sve navedeno suprotno je načelu savjesnosti i poštenja kao osnovanom načelu obveze pravnih odnosa.

14. Zbog svega gore navedenog sud smatra da osnovano kao prethodno pitanje u ovom postupku tužitelj tvrdi da su ništetne djelomično odredbe čl. 7. i 8. i to u dijelu koji se odnosi na vraćanje kredita tj. obroka, anuiteta povezujući isto sa promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, a zbog istog osnovano potražuje i novčane iznose koje je platio zbog ništetnih odredbi.

15. Kako je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Marinu Rameši, dipl.oec. Zadaća vještaka je bila da izradi nalaz i mišljenje u kojem će utvrditi iznos više plaćene kamate, tj. novčanu razliku između iznosa kamate koju je tužitelj po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platio tuženiku i iznos kamate koju bi tužitelj u utuženom razdoblju bio u obvezi platiti primjenom kamatne stope od 7,99% godišnje koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu, sve po mjesecima, te da izračuna koliko je tužitelj više platio tuženiku zbog odredbe o valutnoj klauzuli na način da utvrdi razliku između tečaja važećeg na dan plaćanja i svakog povećanja plaćanja. Zadaća vještaka je bila i da izračuna novčani iznos, izražen u kunama po mjesecima, kao razliku između iznosa anuiteta koje bi tužitelj platio da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa anuiteta koje je tužitelj stvarno plaćao po tečaju CHF spram HRK na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta i to za razdoblje od 02.12.2006. -02.12.2008.; te da izračuna novčani iznos, izražen u kunama po isplatama s računa oročenog depozita, kao razlike između iznosa koji bi se isplatio s računa depozita da se primjenjivao tečaj CHF spram HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita i iznosa koji je zaista isplaćen po tečaju CHF spram HRK na dan isplate kada je korišten na ime podmirenja kredita. Zadaća vještaka je bila i da se (u odnosu na provedenu konverziju) očituje da li je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te da li su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu bile uzete u obzir preplate tužitelja vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije, kao i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF-EUR)."

16. Vještak u svom nalazu i mišljenju od 20. listopada 2021. navodi da sukladno zadaći, utvrđuje se slijedeće:

- Povećanje kamatne stope (pretpostavka nezakonitosti promjene kamatne stope) U ovom nalazu, vještak je izračunao da je u tuženom razdoblju, od početka otplate do konverzije, uslijed povećanja kamatne stope, tužitelju zaračunato 1.330,95 CHF više anuiteta nego što bi bilo zaračunato da se početna stopa nije povećavala, što iznosi 6.163,02 kuna po početnom tečaju, odnosno 7.654,09 kuna po važećem tečaju na datume dospijeća pojedinih rata.

- Povećanje tečaja (pretpostavka ništetnosti valutne klauzule)

U ovom nalazu vještak je izračunao da je u tuženom razdoblju, uslijed porasta tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, tužitelj platio 48.370,33 kuna više anuiteta nego što bi platio da se početni tečaj nije mijenjao. Sveukupna preplata (pozitivna razlika) po kamati i tečaju, izračunata na način kako stoji u odlomcima iznad iznosi 54.533,35 kuna.

- U ovom nalazu, vještak je izračunao da je u razdoblju od 02.12.2006. -02.12.2008, uslijed pada tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, tužitelj platio 978,67 kuna manje anuiteta nego što bi platio da tečaj CHF nije padao u odnosu na početni. Na datum razročenja, 13.10.2018. godine, prema važećem tečaju depozit je iznosio 38.121,46 HRK, stoga je, prema podacima u spisu, tužitelj na tečajnoj razlici po predmetnom depozitu ostvario pozitivnu tečajnu razliku od 10.824,48 HRK.

- ZIDZPK/15 ne daje detaljne upute kako matematički izračunati i provesti konverziju. Prema iskustvu vještaka, poslovne banke konverziju su provodile na približno jednak način, tako da su simulirali otplatni plan usporedivog EUR kredita, pritom uzimajući u obzir kamatne stope za koje su navele da su se primjenjivale za te kredite , stvarni tečaj, te stvarne uplate u kunama koje su konvertirale u eure koristeći važeće tečajeve. Nakon primjene tako izračunatih uplata na simulirani otplatni plan, razlika između uplata i dospjelih anuiteta, ukoliko je bila pozitivna, priznavala bi se kao preplata koju bi tužitelj mogao koristiti za zatvaranje budućih anuiteta po konvertiranom kreditu (prema pravilu koje bi banka odredila). Na ovaj način je postupio i tuženik u ovom slučaju, dakle ugovor o konverziji uzeo je u obzir sve uplate tužitelja u kunama, a obzirom da su iste konvertirane u euro, na taj se način eliminira utjecaj CHF valutne klauzule. Međutim, vještak ne može potvrditi da su kamatne stope koje je Tuženik primjenjivao na eurskom kreditu (9,50%, 10,45%, 10,518%, 10,17%) zaista prosječna stopa koja se koristila na usporedivu vrstu kredita u eurima, jer bi to zahtijevalo detaljan uvid u poslovanje tuženika, što nije odnosno ne može biti predmet ovog vještačenja, te isti tako ne može potvrditi opravdanost podizanja tih kamatnih stopa. Vještak također skreće pozornost na analizu odnosno zaključke na str.14 ovog nalaza gdje matematički uspoređuje usporedni kredit sa osnovnim otplatnim planom. Konačno, vještak napominje kako su zaključci navedeni u ovom dijelu, kao i u ostatku nalaza isključivo matematički- financijski, te nemaju intenciju tumačenja pravnih pitanja vezano za konverziju odnosno ZIDZPK.

16.1. U očitovanju od 13. travnja 2022. vještak nastavno na podnesak tužiteljice od 10. studenog 2021. ,u kojem stoji: Tužiteljica ističe da iz petita tužbenog zahtjeva (toč. III.) proizlazi da se tužbeni zahtjev odnosi i na isplatu preplaćenog iznosa s osnove razlike nedospjelog iznosa glavnice na dan 30.09.2015.g. (na dan konverzije) te je pod toč. 7. tužbe predloženo izvođenje dokaza financijskim vještačenjem i na okolnost izračuna iznosa glavnice na dan 30.09.2015.g. Budući da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Marina Rameše, dipl. oec., proizlazi da Sud vještaku nije dao nalog za izračun i na gore navedenu okolnost, tužiteljica predlaže da navedeni vještak izradi dopunu nalaza i mišljenja kojim bi se očitovao na visinu iznosa glavnice na dan 30.09.2015.

- U Zadaći od 29.07.2021. vještaku nije naloženo da izračuna visinu glavnice na 30.09.2015. godine, stoga u osnovnom nalazu tog izračuna nema. Obzirom da je sud naložio vještaku da postupi odnosno da se očituje o podnesku tužitelja, vještak prikazuje navedeni izračun. Osnovna pretpostavka je da se traži izračun nedospjele glavnice na 30.09.2015., u CHF kreditu koji je predmet tužbenog zahtjeva, a koji se ima izračunati korištenjem početnih parametara, dakle početno ugovorene kamatne stope i tečaja CHF koji je bio važeći na dan isplate kredita. Kako bi se to moglo izračunati, vještak mora sačiniti simulirani otplatni plan, koji uzima u obzir uplate u kunama na pojedine datume konvertirane u CHF korištenjem početnog tečaja. Takve se uplate onda primjenjuju na otplatu kamata i glavnice, s tim da se kamata računa na način da se početna kamatna stopa množi na iznosom nedospjele glavnice, uzimajući u obzir broj dana za izračun, a sve u skladu sa pravilnikom o obračunu kamata tuženika te pozitivnim propisima. Kod zatvaranja kamata i glavnice vještak slijedi pravilo zatvaranja kojim se zatvara prvo dospjela zatezna i redovna kamata (s tim da zateznu kamatu računa vještak), nakon toga dospjela glavnica, te ukoliko postoji neraspodijeljeni ostatak (dakle preplata), taj se iznos raspodjeljuje na zatvaranje nedospjele glavnice. Na 30.09.2015. po nedospjeloj glavnici ne bi bilo ostatka duga, nego bi isti bio u preplati za 2.957,85 CHF (13.696,30 HRK), da se početna kamatna stopa nije mijenjala te da su se izvršene uplate u iznosu 272.696,78 priznavale po početnom tečaju, te bi tada iznosile 58.891,34 CHF. Vještak nadalje napominje kako je prema početnom otplatnom planu do 01.09.2015. predviđeno da dospijeva 20.098,54 CHF kamate, a do 01.10.2015. godine ukupno 20.191,11 CHF kamate, što je za 3.465,24 CHF (odnosno 3.557,81 CHF na 01.10.2015) više od simuliranog izračuna vještaka, a razlog je upravo u tome što je početni otplatni plan do 01.09.2015. podrazumijevao uplatu 25.396,79 CHF glavnice, dok je ako bi se uzimao u obzir početni tečaj u istom razdoblju na zatvaranje glavnice raspoređeno čak 42.258,14 CHF (58.891,34 – 16.633,30 = 42.258,14). Samim time, da je tečaj ostao kao s početka, kamata na dio glavnice nikad ne bi bila obračunata ( sukladno pravilniku o obračunu kamata). Kad se tome pridoda utjecaj povećanja kamatne stope, razlika je još veća, te je ukupna razlika između onog što je Tužiteljica platila i onog što matematičkim izračunom proizlazi da bi bila dužna platiti da se tečaj i kamatna stopa nisu mijenjali od početka zapravo jednaka razlici između preplate iskazane u tablici iznad, te ostatka duga za koji Tuženik tereti Tužitelja u aneksu o konverziji. Zaključci i napomene koje su navedene u odlomcima iznad su isključivo matematičke prirode, te ih se može samo tako tumačiti. Vještak se ograđuje od bilo kakvih pravnih zaključaka ili sudova vezano za dugovanja ili tražbine stranaka u postupku temeljem predmetnog poslovnog odnosa. Cjelokupni simulirani otplatni plan sačinjen kako stoji gore nalazi se u prilogu ovog podneska.

- Nastavno na podnesak tuženika od 15. studenog 2021. godine, u kojem stoji: a) Tuženik osporava izračun vještaka s osnove tečajnih razlika za razdoblje od 1. veljače 2015. pa nadalje i to iz razloga što vještak ne uzima u obzir da je tuženik u navedenom razdoblju primjenjivao zakonski određen tečaj od 6,39 slijedom čega bi potraživanje tužitelja bilo smanjeno. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj 9/15) od 22. siječnja 2015., a koje su stupile na snagu 27. siječnja 2015., hitnom intervencijom zakonodavca utvrđen je tečaj švicarskog franka prema kuni u omjeru 6,39 HRK 2 za 1 CHF na razdoblje od godine dana, odnosno od 27. siječnja 2015. do 27. siječnja 2016. tečaj švicarskog franka je fiksiran na kn 6,39.

Očitovanje vještaka: Vještak napominje kako u dostavljenoj kartici prometa po partiji kredita nije bilo naznačeno da je tuženik zatvarao potraživanja po predmetnom kreditu na način da je uplate u kunama konvertirao koristeći tečaj 6,39, međutim prema navodu tuženika, vještak je izvršio provjeru, te potvrđuje da se računski može doći do navedenog. Npr. plaćanje od 01.09.2015. godine u iznosu 2.760,35 kuna u koloni potražuje stoji da iznosi 395,06 CHF, međutim u koloni duguje, stoji da je se odnosi na anuitet u iznosu 335.38 + 96.60 =431,98 CHF, što onda iznosi 6,39 HRK/CHF. Nastavno na to vještak dostavlja dopunu u kojoj prepravlja tablice 2 i 3 osnovnog nalaza kao što je prikazano u tablici 2, vještak je izračunao da je u razdoblju od početka otplate do konverzije, uslijed povećanja kamatne stope, tužitelju zaračunato 1.330,95 CHF više anuiteta nego što bi bilo zaračunato da se početna stopa nije povećavala, što iznosi 6.163,02 kuna po početnom tečaju, odnosno 7.602,52 kuna po važećem tečaju na datume dospijeća pojedinih rata. Nakon 01.07.2015 dolazi do snižavanja kamatne stope ispod početno ugovorene, te više nema preplata. Kao što je prikazano u tablici 3, vještak je izračunao da je u razdoblju od početka otplate do konverzije, uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na početni tečaj, tužitelj platio 46.494,02 kuna više anuiteta nego što bi platio da tečaj CHF nije rastao u odnosu na početni. Vještak napominje kako su u tablici iznad prikazane samo pozitivne razlike, dok su negativne prikazane u Zadaći II.

b) Tuženik osporava i izračun vještaka u dijelu koji se odnosi na razlike s osnove Ugovora o oročenom depozitu i to iz sljedećih razloga. Naime, vještak navodi kako je iznos depozita razročen dana 13.10.2018. godine pa da razlika u tečaju s obzirom na dan uplate depozita iznosi ukupno 10.824,48 kuna. Međutim, tuženik ističe kako vještak pogrešno navodi da je iznos depozita razročen navedenog dana, a isti nije niti mogao biti razročen toga dana s obzirom da je predmetni kredit zatvoren 17.02.2016., a u prilog čemu govori pregled prometa po partiji kredita. Kako je navedeno u odgovoru na tužbu, iznos depozita isplaćen je dana 15.02.2016. (dakle, dva dana prije zatvaranja kredita) te razlika tada isplaćenog iznosa depozita u odnosu na dan kada je depozit uplaćen iznosi kn 13.68,88.

Očitovanje vještaka: Temeljem dostavljenih dokumenata od strane tuženika u podnesku od 15.11.2021. godine, proizlazi da je isplata depozita zaista bila 15.02.2016. godine kako navodi Tuženik, te stoga vještak ispravlja Zadaću II B) kako slijedi:

- Razlika tečaja na oročeni depozit: Prema podacima u spisu (list 26) dana 13.09.2006. godine, uplaćen je sigurnosni polog u iznosu 5.895,04 CHF što iznosi 27.296,98 HRK po važećem tečaju na taj dan. Na datum razročenja, 15.02.2016. godine, prema važećem tečaju (6,9279) depozit je iznosio 40.840,25 HRK, stoga je, prema podacima u spisu, tužitelj na tečajnoj razlici po predmetnom depozitu ostvario pozitivnu tečajnu razliku od 13.543,27 HRK.

16.2. U očitovanju od 23. lipnja 2022. vještak navodi da tuženik navodi kako postoji preplata od 6.933,53 kn koja nije bila korištena za naplatu, a da iz nalaza vještaka proizlazi da je istu koristio za zatvaranje kredita.

Očitovanje vještaka: Vještak je koristio uplate prema dokumentu Pregled prometa po partiji kredita 5103142988 za razdoblje 14.09.2006. do 30.09.2015. koju je u spis dostavio tuženik. Na posljednjoj stranici stoji da je ukupan iznos uplata 48.776,45 CHF (na istu tablicu se referencira i tuženik u podnesku). Vještak je uzeo u obzir samo iznose koji čine taj iznos, dok iznos „prijevremene uplate“ kako stoji u tablici u podnesku tuženika ili „preplate“ kako stoji u tekstu podneska tuženika iznad tablice, nije vidljiv u dostavljenoj kartici prometa niti vještak može zaključiti koja je to uplata o kojoj se radi, kada je ista eventualno nastala i o kojem iznosu CHF je riječ. Općenito u financijskom smislu preplata i prijevremena uplata nemaju nužno isto značenje pa je i s tog aspekta teško zaključiti o čemu se zapravo radi. Nadalje, kartica prometa po kreditu završava sa saldom 0,00, pa ako je bilo preplate onda je pitanje zbog čega ista nije vidljiva u saldu. Ukoliko bi sud zauzeo stav da je potrebno utvrditi preplatu ili prijevremenu uplatu na koju se referencira tuženik onda vještaku nužno dostaviti takav analitički pregled iz kojeg će biti razvidno kada i u kojem iznosu je isti nastao.

16.3. Vještak u očitovanju od 20. rujna 2022. navodi da tuženik ponovo navodi kako postoji preplata od 6.933,53 kn koja nije bila korištena za naplatu, te dostavlja u prilogu izračun konverzije u kojem stoji da je iznos 949,83 EUR vraćen tužitelju nakon provedene konverzije 17.02.2016.

Očitovanje vještaka: Tablica na str.2 Podneska I od 09.04.2022. prikazuje stanje na 30.09.2015., kao što stoji ispod tablice. Ukoliko je iznos od 6.933,53 vraćen tužitelju kako stoji u podnesku i dostavljenim prilozima tuženika u 2016., tada to ne utječe na stanje na 30.09.2015. godine, nego je to onda stanje nakon povrata preplate. Radi efikasnosti, vještak dostavlja dorađenu tablicu iz Podneska 1 u kojoj je sada iskazana i ta preplata.

17. Nalaz vještaka sud prihvaća u cijelosti, kao stručan, argumentiran. Niti stranke nisu imale primjedbe na nalaz nakon što je dostavio očitovanja i dopune.

18. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

19. Tužbene zahtjeve postavio je na način da je potraživao iznos koji se odnosi na preplatu zbog promjena kamatne stope tj. razliku između početne i naknadnih promjena kada je bila viša od početne (točka I izreka), iznos koji se odnosi na pretplatu po osnovi valute - u pretplatama po promjeni tečaja CHF kao razliku između početnog i onog koji je bio prilikom uplata anuiteta (točka II izreke). Ovi tužbeni zahtjevi su osnovani temeljem svih gore navedenih razloga.

20. Sa zahtjevom za isplatu razlike u nedospjeloj glavnici nakon provedene konverzije valjalo je odbiti tužitelja obzirom da Aneks broj 1 ugovoru o kreditu koji su stranke sklopile, niti izračun konverzije nisu bili predmetom niti kolektivnog ugovora, a niti ovog parničnog postupka. U slučaju prihvaćanja ovog zahtjeva radilo bi se o dvostrukom obeštećenju (ŽS Pula Gž-1066/2024). Dapače, iz ovih utvrđenja proizlazi dodatno osnovanost preostalog dijela zahtjeva za isplatu. Isto tako su neosnovani i navodi tuženika, tj. prigovor radi prijeboja, da bi od iznosa koji traži tužitelj trebalo oduzeti izračunatu preplatu u konverziji, i ona je dio „obeštećenja“ koje je obuhvaćeno kroz Zakonom propisanu konverziju.

21. Prigovor zastare tuženika je neosnovan. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedan drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (identično pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.). Tuženik je stekao novčane iznose bez valjane pravne osnove. U tom slučaju na potraživanje tužitelja ima se primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu na zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovno počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17. Tužbu je tužitelj podnio 11. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove od pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora.

22. Tuženik je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana plaćanja pojedinog anuiteta. Tuženik se ne smatra poštenim stjecateljem tj. da bi kamata eventualno tekla od dana podnošenja zahtjeva tužitelja, a obzirom na utvrđenu povredu interesa potrošača, pozivom na čl. 1115 ZOO-a. Visina stope zatezne kamate sukladna je odredbi čl. 29 ZOO-a.

23. Neosnovani su prigovori prijeboja izjavljeni po tuženiku iz razloga što Zakon o zaštiti potrošača smatra ugovorne odredbe ništetnim ukoliko idu na štetu potrošača, ali ne ukoliko takve odredbe idu u korist potrošača kakva je situacija u ovom slučaju. Tužitelj je isplatio tuženiku u utuženom razdoblju onaj iznos u kunama kojeg je tuženik od njega potraživao i obračun depozita kod zatvaranja kredita je bio sačinjen po tuženiku. Sukladno tome tuženik ne može tvrditi da mu tužitelj nije isplatio sve ono što je od njega potraživao. Stoga nema stjecanja bez osnove tužitelja, jer je svaki izračun anuiteta vršio tuženik, te je tužitelj temeljem takvih izračuna vršio plaćanja. Odredba čl. 232 st. 2 ZOO-a propisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, diskvalificira tuženika u zahtjevima za naknadu štete za koju tvrdi da je proizašla iz takvog ništetnog ugovora.

24. Zaključno treba kazati i da sklapanjem Aneksa ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbi čl. 7. i 8. Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule. Konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR-ima sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu izvršena je temeljem ZIDZPK-a, a radi se o aktu kojim se temeljem zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum iz članka 19. c točka 6. ZIDZPK-a na način kako to nalaže zakon. Po ocjeni ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje Aneksa ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev (točke 2 i 4 izreke presude) budući da se niti odredbama ZIDZPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same, tj. nepošteno, mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Glavni motiv i svrha navedenog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR-u. Aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim.

25. Na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda broj Rev- 2868/2018 tužitelj ima pravo na svoja potraživanja zbog ništetnih ugovornih odredaba, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda broj Gos 1/2019 (str. 6/1) jer iako je konverzija valjana to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta u cijelosti, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji (str. 7/4), ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 O protiv Erste Bank HungaryZrt od 14. ožujka 2019. u kome je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranka što ovdje nije slučaj jer konverzijom nisu izvršena vraćanja preplaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjeni kamatne stope odlukom banke. Sud EU presudom C-118/17 utvrdio je da se nakon zakonske intervencije mora utvrditi na nacionalnom sudu je li potrošač doveden u stanje kao da nikada nije ugovorio ništetne ugovorne odredbe, a ovdje je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika odnosno nije nadoknađena šteta koju su tužitelji pretrpjeli primjenom nepoštenih ugovornih odredaba, inače sama konverzija nije od značaja za tužbeni zahtjev kojim se traže preplaćene kamate i preplaćeni tečaj zbog ništetnosti valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope. Dakle, kako je već zaključeno konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Iz odluke Europskog suda u predmetu broj C-19/20 proizlazi da sustav predviđen Direktivom 93/13 ne može spriječiti stranke ugovora da otklone nepoštenost odredbe koju on sadržava na način da je ugovorno izmjene, pod uvjetom da, s jedne strane, potrošačevo odricanje od pozivanja na nepoštenost proizlazi iz njegova slobodnog i informiranog pristanka i, s druge strane, nova odredba o izmjeni sama nije nepoštena, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te da je u potpunosti udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada se ponovno uspostavi pravna i činjenična situacija u kojoj bi se potrošač nalazio da nema nepoštene odredbe i ako su stranke sklapanjem dodatka uklonile nedostatak koji je utjecao na ugovor, pod uvjetom da je prilikom tog sklapanja taj potrošač bio svjestan neobvezujuće naravi te odredbe i posljedica koje iz nje proizlaze.

25.1. Iz provedenog postupka, odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka koji je uzeo u obzir efekt konverzije, proizlazi da je konverzijom samo izvršeno ekonomsko izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom u CHF i simuliranog kredita s valutnom klauzulom u euro (s ciljem da se olakša ostatak kredita potrošačima), a nije utvrđeno da bi utuženi iznosi iz točki I, II izreke bili uračunati prilikom određivanja visine obveze tužitelja kao korisnika kredita u EUR radi namirenja budućih obroka, nije došlo do izjednačavanja ugovornih strana u pravima i obvezama. Upravo i iznos koji se odnosi na utvrđenu razliku u ostatku glavnice u konverziji također ukazuje da konverzijom nisu nadoknađene posljedice ništetnih odredbi.

26. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari uspio djelomično, pa mu tuženi temeljem odredbe čl. 154 st. 2 ZPP-a treba nadoknaditi parnični trošak. Ukupno tužitelj zahtjeva iznos od 8.997,69 Eur, a dosuđen mu je iznos od 7.179,88 Eur, sa osnovom je tužitelj uspio 100%, naime i ona je bila sporna. Dakle, njegov je uspjeh od 179,8%, a uspjeh tuženika je 20,2%. Od uspjeha tužitelja valja odbiti uspjeh tuženika, pa mu je tuženi dužan platiti osnovanog troška u visini od (179,8/2=89,9, 20,2/2=10,1,89,9 - 10,1=79,8) 79,8%.Tužitelj je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika. Trošak odvjetnika sukladan je Tarifi HOK-a i odnosi se na sastav tužbe u iznosu od 200,00 Eur (Tbr. 7 toč. 1), na zastupanje na pet ročišta: 6.4.2021, 28.6.2021., 2.10.2025., 26.1.2026., 21.4.2026.200,00 Eur, ukupno 1.000,00 Eur (Tbr. 9 toč. 1), na sastav tri podneska i to: 31.3.2021., 6.5.2022., 27.8.2025.. svaki 200,00 Eur, (Tbr. 8 toč. 1), u ukupnom iznosu od 600,00 Eur, što ukupno iznosi 1.800,00 Eur. Tužitelj je potraživao za trošak vještačenja u postupku iznos od 265,45 Eur pa je tako ukupan trošak 2.065,45 Eur. Kada se osnovani trošak zastupanja stavi u omjer sa uspjehom u sporu u postotku od 79,8% tužitelju se dosuđuje 1.436,40 Eur-a, a kojem se dodaje nužni trošak od 265,45 Eur zbog osporavanja visine (neovisno o uspjehu u sporu), dosuđuje se ukupno 1.701,85 Eur. Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi čl. 151 st. 3 ZPP-a. Sa preostalim dijelom zatraženog parničnog troška tužiteljica se odbija jer je previsoko zatražen.

U Opatiji 21.svibnja 2026.

S u d a c

Adriana Puž

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja

Pun. tuženika

Po pravomoćnosti:

Odluka o pristojbi za tužbu, odgovor na tužbu i na presudu