REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 149 P-900/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja OF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Petrovčiću odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 9. Ugovora o kreditu broj: 320 -50- 3329069 sklopljenog dana 10.3.2006. godine između tužitelja OF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. [adresa], OIB: 53056966535 u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.“

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju OF [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 243,86 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 7. srpnja 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. [adresa], OIB: 53056966535, da tužitelju OF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 303,10 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 21. svibnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 53,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 21. svibnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 320 50-3329069 dana 10.3.2006. javnobilježnički solemniziran od strane javne bilježnice Zvjezdane Rauš- Klier iz Varaždina, pod brojem OU- 229/06-2 dana 14.3.2006. Predmetnim ugovorom odobren mu je i isplaćen kredit u iznosu od 25.411,80 CHF protuvrijednost u kunama, obračunato po srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita, ugovorena je obročna otplata kroz 84 mjeseca i u jednakim mjesečnim anuitetima, a kredit je vraćen u cijelosti. Tužitelj je prijevremeno otplatio kredit, a tuženik je tužitelju s danom otplate, odnosno, 7.7.2010. naplatio jednokratnu naknadu radi prijevremene otplate kredita u iznosu od 1.837,41 tadašnjih kuna, a što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 243,86 EUR, kako proizlazi iz knjigovodstvene kartice. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te je kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazio zbog nesporne činjenice da je financijska institucija te profesionalno trgovačko, dioničko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o prijevremenoj otplati kredita, na koji način je tužitelj doveden u neravnopravan položaj u kojem nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog tipskog ugovora. Tuženik je na taj način postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača . Tuženik prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o odredbi iz čl. 9. Ugovora, već je tužitelj bio stavljen u poziciju „uzmi ili ostavi“. Također, tuženik tužitelju nije prezentirao koje on to točno troškove ima u vezi prijevremene otplate pa da bi tužitelj iste morao nadoknaditi, niti mu je objasnio strukturu tih troškova. Također, u ugovoru nije navedeno po kojem će se tečaju obračunati takva naknada, pod kojim uvjetima, nego je određeno da će se raditi o načinu i uvjetima koje će odrediti sam kreditor jednostranom, proizvoljnom odlukom, prema nekom aktu za koji je isto nejasno da li je vrijedio u trenutku potpisivanja ugovora ili će vrijediti u trenutku eventualne prijevremene otplate. Nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita-potrošača kao jedne, slabije ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao druge, jače ugovorne strane, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, između ostalog, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu zabrane zloupotrebe prava. Tzv. naknada za prijevremenu otplatu kredita ne odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima i to je čini nepoštenom. Nema opravdanih razloga za naplatom ovakve naknade jer je tuženik financijska institucija i regulacija otplate kredita je jedna od usluga koju ona pruža u okviru svog temeljnog poslovanja te se ista naplaćuje upravo kroz cijenu kredita, odnosno kamatu pa se stoga ovakva odredba ukazuje samo kao alat za ostvarenje nepripadnog ekstraprofita. Tuženik je ugovaranjem opisane nepoštene ugovorne odredbe stekao bez osnove ne pripadajući novčani iznos od 243,86 EUR koji tužitelj ovom tužbom stoga potražuje . Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi ništetnom odredba čl. 9. Ugovora o kreditu te naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 243,86 EUR sa zateznim kamatama uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. Dana 16. veljače 2026. pozvan je tuženik da u roku od 30 dana podnese sudu pisani odgovor na tužbu. Istim rješenjem tuženik je upozoren da će ako ne podnese odgovor na tužbu u podijeljenom roku sud donijeti presudu zbog ogluhe kojom prihvaća tužbeni zahtjev.

3. Navedeni poziv tuženik je uredno primio dana 23. veljače 2026., a u roku od 30 dana nije podnio odgovor na tužbu.

4. Prema čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), i to ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Tijekom postupka utvrđeno je da je tužba tuženiku uredno dostavljena te da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Dakle, činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, kao niti sa činjenicama koje su općepoznate. Obzirom da sud nije našao niti da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati, ispunjene su sve pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, te je stoga, temeljem čl. 331.b ZPP valjalo tužbeni zahtjev prihvatiti te odlučiti kao točki I. i II. izreke.

6. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnici dužna protivnoj stranci naknaditi troškove.

7. Sud je, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, tužitelju dosudio samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice i to samo one troškove koje je tužitelj pravodobno zahtijevao, pri čemu je visina troškova odmjerena sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18; u daljnjem tekstu ZOSP), Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19, 99/21 – dalje: TSP), te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23- dalje: OT).

8. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR (Tbr. 1.1. TSP), odnosno iznos koji je doista i plaćen s tog osnova, trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR (Tbr. 2.2. TSP) te trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR na temelju Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa). Za navedenu radnju tužitelju je priznat PDV po stopi od 25%. Na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 151. stavka 3. ZPP dosudio i zatražene zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

9. Odluka o troškovima postupka koji tužitelju nisu priznati sadržana je u toč. IV. izreke presude.

U Zagrebu, 21. svibnja 2026.

Sutkinja

Vedrana Kufrin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 EUR

2. tuženiku