Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pr-2/2019-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa] protiv tužene Opće bolnice Gospić, Gospić, Kaniška 111, OIB: 75672221336 koju zastupa punomoćnica Sonja Vizjak, odvjetnica iz Kostrene, Šojska 25 D, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. travnja 2026. i nakon objave 21. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženoj Općoj bolnici Gospić, Gospić, Kaniška 111, OIB: 75672221336 da tužiteljici TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 11.893,78 EUR s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 279,25 EUR od 16. ožujka 2017. pa do isplate,

- na iznos od 280,27 EUR od 16. travnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.048,05 EUR od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 563,55 EUR od 16. lipnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.255,37 EUR od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 167,69 EUR od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.105,11 EUR od 16. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 527,84 EUR od 16. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 618,27 EUR od 16. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 555,55 EUR od 16. prosinca 2017. pa do isplate,

- na iznos od 764,78 EUR od 16. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 857,12 EUR od 16. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 191,51 EUR od 16. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 683,93 EUR od 16. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 284,43 EUR od 16. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 960,71 EUR od 16. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 684,63 EUR od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 265,87 EUR od 16. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 417,41 EUR od 16. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 382,44 EUR od 16. listopada 2018. pa do isplate

koja za razdoblje od 15. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015. teče po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih bodova ; za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Općoj bolnici Gospić, Gospić, Kaniška 111, OIB: 75672221336 da tužiteljici TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.278,12 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 2. siječnja 2019. tužiteljica je navela da je od 17. siječnja 2017. zaposlena kod tužene na radnom mjestu doktora medicine u Odjelu za specijalističko- konzilijarnu djelatnost - Objedinjeni hitni bolnički prijem te da je u navedenom periodu njezina plaća regulirana, između ostalog i odredbama Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, u daljnjem tekstu ZR/09), Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, dalje ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15, dalje KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18 dalje KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 141/12, dalje TKU/12) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj 24/17, dalje TKU/17). Tužiteljica ističe da odredbe članka 86 ZR/09 i članka 94 ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je Zakonom određeno da se ne rad i, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u članku 57 kao i KU/18 u članku 55 propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kad postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak za plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak sadržanom u navedenim člancima KU tužiteljica po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 25%. KU/13 u članku 59 kao i KU/18 u članku 57 propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće s time da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015. taj dodatak iznosio 10%. KU/13 u čl. 36 st. 2 kao i KU/18 u čl. 34 st. 2 propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je priprava, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. ZR/09 u čl. 60 st. 1 kao i ZR/14 u čl. 81 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodni tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. TKU/12 u čl. 59 st. 1 kao i TKU/17 u čl. 58 st. 1 propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tužiteljica tvrdi da ima pravo na navedene dodatke na plaću i to kumulativno za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za radni staž u zdravstvu i to za sve odrađene sate uključujući i prekovremene sate. Naime, niti iz jedne gore citirane odredbe KU i TKU ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće sukladno odredbi članka 51 stavka 1 KU/13. Ta naknada uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati. Tužiteljica navodi da je to i po prirodi stvari opravdano obzirom da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada kao i za vrijeme redovnog rada rade u otežanim uvjetima rada, s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, s posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću. Međutim, tužena od 17. siječnja 2017. nije tužiteljici isplaćivala navedene dodatke na prekovremeni rad već samo na redovno radno vrijeme. Tužiteljica tvrdi da je konstantno radila prekovremeno u utuženom razdoblju, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu ni obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnovne plaće. S obzirom na to da tužena nije tužiteljici isplaćivala puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju tužiteljica je uskraćena za puni iznos naknade za godišnji odmor koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Na isti je način tužiteljici uskraćeno pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost s posla ili bolovanja do 42 dana u utuženom razdoblju. Tužiteljica naglašava da tužena nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji je plaće liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima isplaćivao na način protivan odredbama Kolektivnih ugovora i Zakona o radu te da su takvu praksu imali i drugi javni poslodavci u zdravstvu za koje je Ministarstvo vršilo centralni obračun plaća. Budući da tužiteljica ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem predlaže provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje kako bi se precizno izračunao ukupan iznos bruto plaće koji joj tužena u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatila, a koji iznos se ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije o evidenciji radnog vremena i obračuna plaće koja se potražuje od tužene. Tužiteljica je sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ovlaštena dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena. Slijedom iznijetog tužiteljica je sukladno odredbi članka 186b Zakona o parničnom postupku podnijela stupnjevitu tužbu i predložila da sud rješenjem naloži tuženoj da u roku od 15 dana dostavi u spis sve obračune plaća tužiteljice te evidenciju radnog vremena tužiteljice za razdoblje od 17. siječnja 2017. do dana podnošenja tužbe kao i izračun iz kojeg će biti vidljiv iznos uskraćenih plaća i naknada tužiteljici u istom razdoblju ukoliko bi se svi dodaci na koje je tužiteljica ovlaštena, obračunali i na sate prekovremenog rada tužiteljice u utuženom razdoblju. Tužiteljica je predložila da sud nakon dostave navedenih podataka i isprava od tužene te nakon financijsko- knjigovodstvenog vještačenja donese presudu kojom će naložiti tuženoj da joj isplati iznose plaće čiju će visinu i tijek zakonskih kamata tužiteljica odrediti nakon što tužena dostavi u spis obračune plaća tužiteljice i evidenciju radnog vremena za utuženo razdoblje kao i izračun iz kojeg će biti vidljiv iznos uskraćenih plaća i naknada tužiteljici u istom razdoblju ukoliko bi se svi dodaci na koje je tužiteljica ovlaštena obračunali i na sate prekovremenog rada tužiteljice u utuženom razdoblju te nakon što se provede financijsko - knjigovodstveno vještačenje. Za slučaj da sud ocijeni da u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe iz članka 186b Zakona o parničnom postupku tužiteljica je postavila alternativni odnosno eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 40.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji iznos će tužiteljica po potrebi uskladiti s nalazom i mišljenjem vještaka kako u pogledu visine tako i tijeka zateznih kamata.

2. U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivila tužbi i tužbenom zahtjevu i to kako osnovi tako i visini tužbenog zahtjeva. Prvenstveno tužena je predložila da se Republika Hrvatska pozove kao umješač u ovu parnicu budući da ima pravni interes jer je putem propisa određivala koeficijente i dodatke, a COP je obračunavao plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva. Smatra da je suprotno načelu ravnopravnosti stranaka u postupku i suprotno načelu tereta dokaza tražiti od tužene da dostavi svu financijsku i drugu dokumentaciju kako bi tužiteljica eventualno tijekom postupka dokazala povredu prava iz Kolektivnog ugovora. Tužena se protivila dostavi dokumentacije tužene budući da su tužiteljici dostavljeni obračuni plaće uz svaku isplatu iste, a isto tako smatra da ne postoji pravna osnova da se tuženoj naloži obračun navodno uskraćenih plaća i naknada. Tužena osporava osnovanost svih potraživanja iz tužbenog zahtjeva i tvrdi da je podmiri la sve obveze prema tužiteljici sukladno važećim propisima. Ne osporava da je struktura plaće zdravstvenih djelatnika propisana člankom 45 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18). Naime, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Tužena ističe da je kod obračuna plaće tužiteljici uvažavala upravo navedenu strukturu. Tužena tvrdi da je tužiteljici platila sve dodatke za posebne uvjete rada, ostale dodatke i uvećanja plaće sukladno pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima te Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. U odnosu na uvećanje plaće na osnovu prekovremenog rada tužena ističe kako je sukladno odredbi članka 49 stavka 1 KU/18 isplaćivala dodatak za prekovremeni rad na osnovnu plaću. Naime, osnovna plaća radnika uvećat će se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% i za prekovremeni rad 50%. Tužena ističe činjenicu da plaću obračunava i isplaćuje sukladno parametrima određenim Centralnim obračunom plaća-COP-om i nema ovlasti niti tehničkih mogućnosti mijenjati postojeći način obračuna plaće s obzirom da se informacijski sustav COP postavlja po naputku resornog Ministarstva iz kojeg proizlazi da se prekovremeni rad obračunava sukladno članku 49 stavku 1 podstavku 4 Kolektivnog ugovora tj. na osnovnu plaću. Navedeni način obračuna sukladan je sa zaključkom broj 48 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a važeći je i u ostalim bolničkim ustanovama. U odnosu na članak 55 KU radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Navedena odredba propisuje da će se osnovna plaća uvećati radnicima na taksativno navedenim radnim mjestima i poslovima. Članak 56 stavak 3 KU propisuje da se dodaci iz članka 55 i članka 56 ne mogu kumulirati. U odnosu na članak 57 KU koji propisuju da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, tužena navodi da ne osporava kako nije tužiteljici plaćala dodatke u prekovremenom radu kako to tužiteljica tužbom potražuje već je sve prekovremene sate obračunava la na osnovnu plaću bez obračuna tužbom potraživanih dodataka na plaću, ali uz uvećanje od 50% za prekovremeni rad. Tvrdi da je prekovremeni rad tužiteljice u potpunosti plaćen sukladno svim zakonskim i podzakonskim aktima te se protivi navodima tužiteljice pozivajući se na definiciju prekovremenog rada iz članka 49 KU prema kojoj se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Pritom redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 - satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati je umnožak radnih sati u tekućem mjesecu s 8 sati. Naknadu za godišnji odmor tužena obračunava sukladno članku 81 Zakona o radu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca u kojoj su uključeni dodaci prema osnovnoj plaći određeni člankom 47 stavkom 2. KU i tužena uvažava upravo tu definiciju osnovne plaće. Nastavno na prethodno navedeno, a s obzirom da je tužiteljici plaća isplaćena sukladno svim zakonskim propisima i određivanje prosječne mjesečne plaće utvrđeno je na ispravan način, tužena je predložila da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz obvezu naknade troškova postupka zajedno sa zateznim kamatama.

3. Tužena je 30. travnja 2019. dostavila platne liste i evidencije radnog vremena tužiteljice za utuženi period (list 78-152 spisa).

4. U očitovanju na odgovor na tužbu tužiteljica je navela da su tužena kao i svi drugi poslodavci u javnom zdravstvu Republike Hrvatske te nadležno ministarstvo upoznati s tražbinama svojih zaposlenika liječnika s obzirom na brojne sporove koji su već u tijeku ili su pravomoćno okončani te s obzirom na brojne zahtjeve sindikata i Hrvatske liječnike komore upućene poslodavcima. No usprkos tome niti tužena niti druge bolničke ustanove nisu radnicima do danas platili te tražbine dobrovoljno. Tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu sukladno odredbama ZPP-a s obzirom na to da bez dostave isprava od strane tužene i provedbe vještačenja nije u mogućnosti sama odrediti i dokazati visinu svoje tražbine. No neovisno o tome tužitelj ica je postavila određeni tužbeni zahtjev. Tužiteljica navodi da je netočan navod tužene da je u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivala plaću i sve dodatke na plaću sukladno odredbama Zakona o radu i kolektivnih ugovora. Kao što je navedeno u tužbi, tužena nije tužiteljici plaćala propisane dodatke na plaću za sve odrađene sate tj. nije ih plaćala na prekovremeni rad. Ova činjenica razvidna je već iz obračuna plaće koji je priložen uz tužbu i ne bi trebala biti sporna. Tužiteljica ne osporava da obračune plaća vrši upravno tijelo kroz tzv. Centralizirani obračun plaće - COP koji to čini na jednak način za sve poslodavce u javnom zdravstvu Republike Hrvatske. Međutim, taj obračun je očito pogrešan kako za radnike tužene tako i za druge radnike u javnom zdravstvu Republike Hrvatske zbog čega se vodi stotine i tisuće ovakvih postupaka pred sudovima u Hrvatskoj. Činjenica da treća osoba za tuženu izrađuje obračune plaća ne oslobađa tuženu odgovornosti za isplatu punog iznosa plaće na koje su njegovi radnici ovlašteni temeljem zakona, kolektivnih ugovora i drugih propisa. Tužena je dužna dostaviti radnicima obračune plaća koji sadrže sve podatke i elemente koje propisuje Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće i otpremnine, a plaću i naknade je dužna platiti temeljem važećih propisa, kolektivnih ugovora i ugovora o radu neovisno o tome kome je tužena povjerila izradu tih obračuna te neovisno o tome je li taj obračun prepušten volji tužene ili ne. Činjenica da određeni radnik nije iznio primjedbu poslodavcu na obračun plaće nikako se ne može smatrati potvrdom ili priznanjem ispravnosti takvog obračuna. Tužiteljica posebno napominje da joj od strane tužene nisu dostavljene evidencije radnog vremena koje su nužne radi provjere ispravnosti obračuna plaća u pogledu upisanog broja prekovremenih sati, dana bolovanja, godišnjeg odmora i drugih relevantnih podataka. Tvrdi da tužena nije pravilno i u punom iznosu isplatila plaću jer je to očito iz obračuna plaća kao što to tužena i ostali poslodavci u javnom zdravstvu nisu učinili niti ostalim svojim radnicima koji su liječnici, ali bez provedbe vještačenja tužiteljica nije u mogućnosti utvrditi točan iznos nezakonito isplaćenih iznosa. Tužiteljica ističe da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće sukladno odredbi članka 51 stavka 1KU/13. Ta naknada sukladno toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodatci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati. KU/13 nigdje u svojim odredbama ne propisuje da liječnici nemaju pravo na sve propisane dodatke na plaću za vrijeme u kojima rade prekovremeno. Tužiteljica se poziva na sudsku praksu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-571/16 i Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-465/2016 kao i na sudsku praksu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R -105/2016. Zaključno tužiteljica navodi da je nesporno da ima pravo na dodatke na plaću i to kumulativno za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za radni staž u zdravstvu za sve odrađene sate uključujući i prekovremene sate. Prema mišljenju tužiteljice to je i po prirodi stvari opravdano s obzirom na to da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada kao i za vrijeme redovnog rada rade u otežanim uvjetima rada, s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, s posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću.

5. Rješenjem suda poslovni broj Pr-2/2019-10 od 10. siječnja 2020. određeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dari ju Jankoviću iz D&S iz [adresa] čiji je zadatak da utvrdi je li tužitelj ica radila prekovremeno u periodu od 17. siječnja 2017. do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari odnosno do 2. siječnja 2019. godine.; da li je tužiteljici u utuženom periodu isplaćena naknada za otežane uvjete rada sukladno članku 86 ZR/09 i članku 94 ZR/14 i članku 57 KU/13, ako nije da izračuna visinu naknade plaće za otežane uvjete rada na osnovnu plaću i to za vrijeme prekovremenog rada u utuženom periodu; da li su tužiteljici u utuženom periodu isplaćeni dodaci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, ako nisu da izračuna te dodatke; da li su tužiteljici u utuženom periodu isplaćeni dodaci koji joj pripadaju prema Popisu radnih mjesta i poslova, ako nisu da izračuna te dodatke; da li je tužiteljici u utuženom periodu isplaćena naknada plaće za godišnji odmor za vrijeme prekovremenog rada ili rada noću ili nedjeljom odnosno na neradni dan kada dežura ili je pripravna sukladno članku 36 stavak 2 KU/13 i članku 34 stavak 2 KU/18, ako nije, da izračuna visinu te naknade; da li je tužiteljica nakon odrađenog dežurstva koristila slobodan dan u utuženom periodu i da li je tužiteljica u utuženom periodu bila na bolovanju.

6. U nalazu i mišljenju sudski vještak Dario Janković utvrdio je da je tužiteljica radila prekovremeno u periodu od 17. siječnja 2017. do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari odnosno do 2. siječnja 2019.; da je tužiteljici u utuženom periodu isplaćena naknada za otežane uvjete rada propisane člankom 94 ZR/14 i člankom 57 KU/13 i kod osnovne plaće i za vrijeme prekovremenog rada; da su tužiteljici u utuženom periodu isplaćeni dodatci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata (liječnički dodatak 12%) na osnovnu plaću, ali ne i za prekovremeni rad. Vještak je obračunao ovaj dodatak i na prekovremeni rad i utvrdio ukupnu razliku po osnovu ovog dodatka u iznosu od 13.423,47 kuna. Nadalje, vještak je utvrdi da su tužiteljici u utuženom razdoblju isplaćeni dodatci koji joj pripadaju prema Popisu radnih mjesta i poslova (25% - liječnik na OHBP) na osnovnu plaću, ali ne i na prekovremeni rad. Vještak je obračunao ovaj dodatak i na prekovremeni rad i utvrdi da ukupna razlika po osnovu ovog dodatka iznosi 27.965,56 kuna. Sveukupna razlika po osnovu ova dva dodatka u utuženom razdoblju iznosi 41.389,03 kuna. Vještak je utvrdio da tužena tužiteljici nije točno obračunala sve sate rada u evidencijama radnog vremena zbog čega je tužiteljica ostvarila veći broj prekovremenih sati rada no što joj je tužena obračunala i isplatila te ukupna razlika po osnovu prekovremenog rada iznosi 36.296,05 kuna. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužiteljici u utuženom periodu isplaćena naknada plaće za godišnji odmor prema odredbama članka 36 stavka 2 KU/13 i članka 34 stavka 2 KU/18 odnosno na osnovu tromjesečnog prosjeka plaće tužiteljice osim u slučaju isplate godišnjeg odmora za proteklu godinu kod koje je isplata obračunata na osnovu redovne satnice tog mjeseca te kada se isplata ovog godišnjeg odmora obračuna na osnovu tromjesečnog prosjeka što je za tužiteljicu povoljnije tada postoji razlika koju bi tužiteljica trebala primiti od 3.609,89 kuna. Pored navedenog, a zbog obračuna dodatnih sati prekovremenog rada i dodataka (12% i 25%) povećao se prosjek plaće prethodni tri mjeseca zbog čega i dio plaće za godišnji odmora za daljnjih 6.693,69 kuna. Vještak je utvrdio da tužiteljica u utuženom periodu nije bila na bolovanju. U odnosu na postavljeno pitanje da li su tužiteljici u utuženom periodu isplaćeni dodatci za znanstveni stupanj na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada vještak je odgovorio da prema Kolektivnom ugovoru tužiteljici ne pripada dodatak po ovoj osnovi niti je u spisu naznačen znanstveni stupanj koji tužiteljica ima, a po kojem bi se obračunavao dodatak po ovoj osnovi, dok je u odnosu na pitanje je li tužiteljica nakon odrađenog dežurstva koristila slobodan dan u utuženom periodu vještak odgovorio da iz dostavljenih evidencija nije vidljivo da bi tužiteljica koristila slobodne dane po toj osnovi.

7. U očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka tužena je navela da je vještačenje u cijelosti napravljeno protivno pravilima struke. Tužena ističe da ne postoji neevidentirani rad niti dodatni prekovremeni rad koji nije evidentiran. Također iz vještačenja nije vidljivo kako su dodaci izračunati odnosno koje su formule za isto korištene budući da su dodaci za posebne uvjete rada, iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i dr. obračunate i isplaćene u svakom mjesecu. Niti kod jednog dodatka ne postoji formula temeljem kojeg je izračunata njegova razlika pa se isto ne može niti provjeriti. Sami izračuni nemaju uporište u nikakvoj formuli niti u dokumentaciji Također ističe da je navedeno vještačenje znatno više u odnosu na vještačenja u istovrsnim predmetima kod ovog suda iz čega je vidljiva njegova neosnovanost i predlaže izvršiti uvid u vještačenja u predmetima poslovni broj Pr-35/2018, Pr-48/2018, Pr-37/2018, Pr- 36/2018, Pr-44/2018, Pr-13/2019, Pr-39/2018, Pr-1/2019, Pr-40/2019, Pr-42/2018, Pr- 49/2019, Pr-9/2019, Pr-38/2018, Pr-46/2019, Pr-50/2019, Pr-45/2018-2, Pr-41/2019, Pr-68/2019 i Pr-1/2020. Tužena posebno ističe da je tužiteljica kod tužene radila tek od 2017. dok joj je vještačena naknada u vrijednosti većoj od većine drugih doktora koji kod tužene rade dugi niz godina. Stoga predlaže, budući da u mišljenju vještaka ima proturječnosti i nedostataka, zatražiti mišljenje drugih vještaka.

8. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te je podneskom od 23. lipnja 2020. postavila konačan tužbeni zahtjev prema kojem zahtijeva da se tuženoj naloži da tužiteljici isplati iznos od 89.618,66 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

9. U očitovanju na primjedbe tužene na nalaz i mišljenje sudski vještak naveo je da je u nalazu naveo na koji način je utvrđeno da kod tužiteljice postoji neevidentirani rad. To utvrđenje utemeljeno je na analizi evidencija radnog vremena iz koje je vidljivo da tužena nije ispravno utvrdila trajanje radnog vremena tužiteljice u danima kada je tužiteljica dežurala odnosno radila više od jednog dana odnosno 24 sata. U takvim je danima tužena prilikom izračuna sati rada u srednjem danu tog višednevnog razdoblja evidentirala samo 12 sati rada iako je tužiteljica radila cijeli dan odnosno 24 sata. Sudski vještak upućuje na dio nalaza gdje je navedeno: „Ovu situaciju je moguće objasniti na primjeru obračuna sati rada u mjesecu ožujku 2017. (spis list 147) u kojem je tužiteljica dežurala od utorka 14. u 19:00 sati do četvrtka 16. u 7:00 sati. Ukupno trajanje rada u ovom dežurstvu je 36 sati dok je tužena tužiteljici za to vrijeme obračunala i isplatila plaću za 24 sata. Identičan način utvrđivanja sati rada, neevidentiranja rada od po 12 sati nastavlja se tijekom cijelog utuženog razdoblja.“ Vještak je naveo da ne stoji tvrdnja tužene da bi nalaz u ovom dijelu bio napravljen protivno pravilima struke jer se svi izračuni temelje na dokumentaciji dostavljenoj u spis, pažljivoj analizi te dokumentacije te potom na izračunu evidentnih razlika. Svi dodaci su izračunati na osnovu formula koje koristi i tužena odnosno kojeg radi Centralni obračun plaće. To konačno stoji i u tekstu nalaza gdje je navedeno: „Vještak u obračunskim tablicama koje daje u prilog ovom nalazu obračunava tužiteljičinu plaću i kod tog obračuna u potpunosti slijedi matricu obračuna plaće koja je bila primijenjena kod COP-a.“ Dakle, da je vještak koristio neke svoje formule ne bi mogao u prvoj, a ni u prvom dijelu druge tablice dobiti identične iznose plaće koje je tužiteljici obračunao Centralni obračun plaća, stoga niti ovdje ne može biti riječi o vještačenju koje bi bilo protivno pravilima struke ili kako to navodi tužena da se pojavljuje osnovana sumn ja u pravilnost danog nalaza i mišljenja. Još jednom pojašnjenja radi vještak ponavlja i objašnjava način na koji su napravljene obračunske tablice - u prvoj tablici dan je obračun plaće identičan onom COP-a odnosno iznos plaće kojeg je tužiteljica u utuženom razdoblju primila. Ove plaće nisu rezultat pustog prijepisa podataka iz obračunskih listi plaće tužiteljice, već izračun vještaka koji se temelji na tim obračunima, a koji izračun prati izračun COP-a. Nema razlike između obračuna vještak i plaće po obračunu COP-a, a ako i postoji, ona je zanemariva i postoji samo kao rezultat različitog zaokruživanja. U drugoj tablici daje se izračun plaće u kojem se prekovremeni rad utvrđuje na način propisan kolektivnim ugovorima odnosno tako da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Ovom iznosu dodani su i prekovremeni sati utvrđeni nastali netočnim vođenjem evidencije radnog vremena tužiteljice. Isto tako u drugoj tablici su dodaci za posebne uvjete rada (25 %) i liječnički dodatak (12 %) obračunati i na prekovremeni rad i na osnovnu plaću, dok su u prvoj tablici (koja prati obračun COP-a) ovi dodaci obračunati samo na osnovnu plaću. Dakle, u drugoj tablici su dodatci za posebne uvjete rada i liječnički dodatak obračunati po istim formulama koje je koristila tužena/COP1 s time da su u drugoj tablici ovi dodaci obračunati i po osnovu prekovremenog rada. Sve obračunske tablice strukturirane su u tri dijela pa je tako u toj drugoj tablici (koja se nalazi u prilogu nalaza): u prvom dijelu pod naslovom „POSEBNI UVJETI RADA“ dan obračun koji je identičan onom iz obračunskih listi plaća; u drugom dijelu pod naslovom „DODACI ZA“ dan je obračun dodataka po vrstama s time da je u drugoj tablici u isti uključen i prekovremeni rad jer tužena na taj rad nije plaćala ništa s naslova dodataka te u trećem dijelu pod naslovom „PREKOVREMENI RAD“ dan je obračun prekovremenog rada i to po istim formulama koje koristi i COP. Primjerice prekovremeni rad za ožujak 2017. na način da se utvrđeni prekovremeni broj sati rada (21) pomnoži sa satnicom rada tog mjeseca (46,984) i sa koeficijentom prekovremenog rada (1,50 ili 150 %) koji se iznos potom uvećava za koeficijent minulog rada 1,005. Ili (21 x 46,984 x 1,5) x 1,005 = 1.487,40. Tako za sve vrste prekovremenog rada u tom mjesecu i u svim mjesec ima utuženog razdoblja. Vještak je naveo da je tvrdnja tužene da izračuni nemaju uporište u nikakvoj formuli potpuno paušalna i promašena. U odnosu na tvrdnju tužene da je vještačenje znatno više u odnosu na vještačenje u svim ostalim predmetima vještak je naveo da se na isto ne može očitovati budući da ovo vještačenje proizlazi iz dokumentacije dostavljene u spis i izračuna koji se temelje na toj dokumentaciji, a ne na očekivanjima tužene ili tužiteljice o iznosu koji bi se vještačenjem trebao dobiti. Pored toga tužena i u ovom dijelu podliježe paušalnim navodima jer kao primjer različito dobivenog rezultata vještačenjem navodi predmet Pr-9/2019 gdje je vještak također vještačio i na koje vještačenje je tužena stavila istovjetan prigovor, ali i na predmet Pr-13/2019 u kojem vještačenje još nije dovršeno.

10. Tužena je u podnesku od 22. veljače 2021. navela da ostaje kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka budući da odgovorom vještaka nisu pojašnjene nedoumice niti uklonjene sumnje, a niti se vještačenje može provjeriti odnosno ne mogu se utvrditi nikakve činjenice, načini, metode i formule obračuna te kako je vještak došao do vještačenih iznosa; nije vidljiv pregled sati rada tužitelj ice u utuženom razdoblju u odnosu na redoviti mjesečni fond sati, niti na koji je način izvršen izračun bruto satnice i dodataka na satnicu na prekovremene sate; da li je izvršena na način da se bruto satnica pomnožila sa %-om dodataka na uvjete radi ili na drugi način odnosno kako je izvršen izračun bruto dodataka na satnicu na redovite prekovremene sate rada i na prekovremene sate rada u dežurstvu po osnovi iznimne odgovornosti rada (da li je izvršena na način da se bruto satnica pomnožila sa %-om dodataka po osnovi iznimne odgovornosti ili na drugi način) kao niti pregled po godinama. Rekapitulacija mjesečnih razlika ne može se provjeriti jer ne sadrži redoviti mjesečni fond sati u odnosu na prekovremeni, osnovnu plaću, osnovnu plaću radnog mjesta u dežurstvu, bruto satnicu, bruto satnicu u dežurstvu, bruto iznos dodataka po osnovi posebnih uvjeta rada za prekovremeni rad i za prekovremeni rad u dežurstvu - za prekovremene sate provedene u dežurstvu dodatak po osnovi posebnih uvjeta rada računa se na osnovnu plaću radnog mjesta na kojemu radnik dežura) odnosno isto se odnosi i na dodatke koji se odnose na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Također vještačenje ne sadrži niti rekapitulaciju ukupnih bruto iznosa po mjesecima i godinama koja sadrži razliku između bruto iznosa za godišnji odmor i isplaćenog. Također nije vidljivo u odnosu na koje je vremensko razdoblje obračunat koji dodatak (dodatak na osnovnu plaću i redovite prekovremene sate ide u visini od 10% do 30. rujna 2015., a dodatak na osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12% od 1. listopada 2015.). Dodatak na osnovnu plaću za radno mjesto tužitelj ice u dežurstvu iznosi 10% po osnovi iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Tužena smatra da su pogrešno obračunati i sati rada jer ih vještak prikazuje kao da je tužiteljica radila u kontinuitetu što nije točno jer je iza svake smjene ima la 12 sati stanke. Stoga tužena predlaže da se u skladu s čl. 261 ZPP-a traži mišljenje drugog vještaka i to ČF iz [adresa] iz razloga jer je pred ovim sudom u tijeku veći broj parnica iste činjenične i pravne osnove kao i ova, a u kojima su vještačili vještaci Dario Janković i ČF te ističe da je vještačenje vještaka Jankovića znatno više u odnosu na vještačene naknade u drugim istovrsnim predmetima iz čega je vidljiva njegova neosnovanost i sumnja u pravilnost istoga. U odnosu na podnesak tužitelj ice kojim je uredila tužbeni zahtjev tužena ističe da se radi o preinaci tužbe koja je nedopuštena te se istoj protivi budući da se tužba može preinačiti samo do zaključenja prethodnog postupka te da se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka ne može tražiti niti kao iznimka prema čl. 299. st. 2. ZPP-a koje stajalište je zauzeto i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 15. lipnja 2018.

11. U očitovanju na prigovor tužene da u podnesku od 10. kolovoza 2020. nije otklonio nedoumice kao i da se iz učinjenog vještačenja ne može iščitati kako je izvršen obračun vještak još jednom pojašnjava da je u osnovnom nalazu u cijelosti slijeđen način obračun plaće tužiteljice dan u centraliziranom obračunu plaće (COP-u) i da se njegov obračun u dijelu koji se odnosi na obračun pojedinih oblika rada (obračun plaće za sate: redovnog rada, rada u drugoj smjeni, subotom, nedjeljom, noću, blagdanom ) ili za sate: prekovremenog rada, subotom, nedjeljom, blagdanom, noću , u potpunosti podudara s obračunom koji je napravljen u COP-u. Razlika kod obračuna po satima rada nastaje samo kod obračuna „prekovremeni rad“ ukoliko tužena nije u obračun plaće uvrstila sve sate prekovremenog rada iz evidencije radnog vremena tužiteljice , odnosno ukoliko prekovremeni rad nije utvrdila na način da prekovremeni rad predstavlja svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda radnih sati. Iz dostavljene evidencije proizlazilo bi da je u određenom dijelu utuženog razdoblja tužiteljica radila dulje/više no što joj je to obračunato u plaći. Izračun sati utemeljen je na evidenciji radnog vremena kojeg je radila tužena i kod kojeg tužena, po mišljenju vještaka nije ispravno utvrdila trajanje radnog vremena tužiteljice u danima kada je tužiteljica dežurala / radila više od jednog dana (24 sata). U takvim je danima tužena prilikom izračuna sati rada u srednjem danu tog višednevnog razdoblja evidentirala samo 12 sati rada iako bi tužiteljica, prema evidenciji, radila cijeli dan odnosno 24 sata. Vještak još jednom upućuje na takvu situaciju opisanu u osnovnom nalazu: „Ovu situaciju je moguće objasniti na primjeru obračuna sati rada u mjesecu ožujku 2017. (spis list 147) u kojem je tužiteljica dežurala od utorka 14. u 19:00 sati do četvrtka 16. u 7:00 sati. Ukupno trajanje rada u ovom dežurstvu je 36 sati dok je tužena tužiteljici za to vrijeme obračunala i isplatila plaću za 24 sata. Identičan način utvrđivanja sati rada, neevidentiranja rada od po 12 sati nastavlja se tijekom cijelog utuženog razdoblja.“ Kako tužena i u predmetu Pr-9/2019 ponavlja da je vještak pogrešno obračunao sate rada kada ih je utvrdio u kontinuitetu jer je tužitelj radio u smjenama nakon čega bi napuštao posao i odlazio kući i imao stanku od 12 sati to je vještak „iskoristio“ taj podnesak i prigovor i u ovom predmetu kako bi pojasnio koje su razlike između njegovog nalaza i tvrdnji tužene. U tom je predmetu, a što se može kao generalni stav primijeniti i u ovom predmetu, vještak obračunao neprekidan rad tužitelja u trajanju od petka (11.) u 15:00 sati do ponedjeljka (14.) u 7:00 sati u trajanju od 64 sata. Iako nije vidljivo da bi u radu tužitelja postojali bilo kakvi prekidi jer u evidenciji piše da je radio u petak 9 sati pa u subotu i nedjelju po 24 sata (cijele dane) i u ponedjeljak 7 sati, a 9+24+24+7=64, tužena tvrdi da je tužitelj usprkos ovako napisanoj evidencije radio na sljedeći opisani način: da je došao raditi 11.7. u 15h i radio do 12.7. u 7h, onda ide kući do 19 h navečer kada opet dolazi na posao pa radi do 13.7. u 7h, nakon čega opet ide kući da bi se vratio na posao u 19h pa ponovno radi do 14.7. u 7h ujutro što ukupno čini 36 sati rada, a ne 64 kako je vještak utvrdio na osnovu ove evidencije. Vještak navodi kako ovakav rad iz evidencije rada ne može utvrditi kako u njegovom trajanju tako i u pauzama koje navodi tužena. Ukoliko sud odredi da je tužitelj uistinu radio u terminima opisanim u podnesku tužene odnosno da dostavljena evidencija radnog vremena tužene nije valjana spreman je nalaz u tom dijelu ispraviti s time da bi prije dopune nalaza trebalo pozvati tuženu da sačini valjanu evidenciju rada u dijelu utuženog razdoblja u kojem je rad tužitelja prikazan u kontinuitetu, a on stvarno nije bio takav. Naime, vještak ne smije i ne može određivati mimo zapisanog u evidencijama kako je tužitelj moguće radio kraće, a da to ne proizlazi iz same evidencije. U odnosu na izračun prekovremenog rada, a zbog ponovljenog prigovora tužene da se ne može utvrditi po kojoj je formuli i na koji način prekovremeni rad izračunat, još jednom pojašnjava da je prekovremeni rad obračunat na identičan način kao i u COP-u i uz primjenu istih obrazaca/formula obračuna. Razlika je u broju sati prekovremenog rada koji proizlaze iz evidencije i načina utvrđivanja prekovremenog rada. Razlika kod načina utvrđivanja ukupnih prekovremenih sati rada proizlazi iz činjenice da je tužena prekovremeni rad utvrđivala na osnovu mjesečnog fonda sati dok je vještak u nalazu slijedom odredbi KU u zdravstvu pod prekovremenim radom obračunao svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun prekovremenog rada pojašnjava na primjeru travnja 2017. Tužena je tužiteljici u tom mjesecu obračunala 23 sata prekovremenog rada pri čemu je broj sati prekovremenog rada utvrđen kao broj sati iznad mjesečnog fonda sati dok je vještak u svom izračunu prekovremeni rad utvrdio kao broj sati iznad mjesečnog fonda radnih sati uz dodavanje prekovremenog rada nađenog u evidencijama. Iz dostavljene „Analize“ tužene u predmetu Pr-13/2019 moguće je utvrditi razlike između izračuna vještaka i izračuna tužene i u odnosu na obračun dodataka za posebne uvjete rada i dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji dodatak je obračunskim listama naveden kao „liječnički dodatak“. Pri tom razliku kod izračuna vještaka i izračuna tužene ne generira postotak dodatka koji se primjenjuje u izračunu u pojedinom razdoblju, a što bi sugerirali podnesci tužene, kako ovaj sad tako i onaj na koji je dan odgovor u kolovozu, već razliku generira način obračuna na koji se ovaj dodatak računa. Naime, tužena ova dva dodatka računa polazeći od osnovne plaće tužiteljice za sve sate rada koje je provela u radu dok je vještak ove dodatke računao polazeći od ukupno obračunate plaće na prekovremeni rad (rad iznad fonda sati) gdje je osnovica za izračun ovih dodataka bila osnovna plaća uvećana za dodatke koji se imaju obračunati za pojedine oblike rada, a kako je propisano člankom 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Za pojašnjenje, vještak pojednostavljuje obračun na banalnom primjeru. Pretpostavke su da je tužitelj radio 10 sati preko mjesečnog fonda sati da je satnica osnovne plaće 100,00 kuna bez minulog rada i da su dodaci za posebne uvjete rada 30 % odnosno 10 % za liječnički dodatak. Tada bi po izračunu tužene, osnovnica za izračun dodataka bio iznos od 1.000,00 kuna te je po tuženoj dodatak za posebne uvjete rada tog mjeseca 300 kuna, a liječnički dodatak 100,00 kuna, dok je vještak na ovih 10 sati rada prvo obračunao dodatak od 50 % za prekovremeni rad pa je osnovica za izračun dodataka bio iznos od 1.500,00 kuna te je po vještaku dodatak za posebne uvijete rada tog mjeseca izračunat u iznosu od 450,00 kuna odnosno 150,00 kuna liječnički dodatak. Ovaj dodatak bi bio i veći ako se dodaju ostala uvećanja plaće koja se pribrajaju na ostala uvećanja iz članka 49. KU. Da je tome tako moguće je utvrditi i iz usporedbe izračuna vještaka i obračuna tužene kod tužitelja u predmetu Pr-13/19 tužitelja PF na kojem je tužena pojašnjavala svoj izračun. Obračun je dat u identičnom obliku kao i izračuni u nalazu i prati obračun COP-a i iz njega je vidljivo da je razlika upravo ona na koju upire tužena podneskom, a vještak je ovdje pojašnjava. Kod obračuna kojeg je primijenio u osnovnom nalazu vještak se vodio obračunima koje je također radio COP gdje je isti taj centralizirani obračun plaća kod drugih profesija kod kojih je obračun i isplata plaće regulirana gotovo identičnim odredbama kolektivnog ugovora (konkretno pravosudne policije) prilikom izračuna dodatka za posebne uvjete rada u osnovicu za izračun ovog dodatka uključivao kumulativno i dodatke za prekovremeni rad, prekovremeni rad noću, subotom … odnosno gdje su ovi dodaci (iz čl. 49. KU) bili obračunati na kumulativno obračunatu plaću s osnova prekovremenog rada odnosno rada iznad mjesečnog fonda radnih sati. Na takav način obračuna (koji je napravljen u osnovnom nalazu) upućuje i tužiteljica kada u tužbi navodi da ima pravo na navedene dodatke na plaću, i to kumulativno, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život za zdravlje ljudi te za radni staž u zdravstvu, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate te ističe da niti iz jedne od citiranih odredbi KU-a i TKU-a ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci međusobno isključuju. K tomu iznosi, da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnove plaće, sukladno odredbi iz čl. 51. st. 1. KU/13. Ta naknada sukladno toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati jer, po prirodi stvari, liječnici i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada, rade u otežanim uvjetima rada, sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, s posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem, za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću. Vještak dozvoljava mogućnost da je, vodeći se opisanim obračunima i navodima iz tužbe, pogrešno protumačio odredbe članka 55. i 57. KU te napravio pogrešan izračun dodataka za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi te ističe da će ocjenu o pogrešnoj primjeni pravnih propisa dati sud i utvrditi je li kod izračuna učinjen propust kada su dodaci za posebne uvjete rada i odgovornost obračunati na kumulativnu satnicu umjesto na osnovnu satnicu plaće, a u nastavku, radi ekonomičnosti ovog postupka, vještak daje ispravak izračuna u odnosu na ova dva dodatka s time da je u prvoj varijanti napravio izračun dodatka za posebne uvjete rada i odgovornosti kod koje su na sate prekovremenog rada iz obračunskih listi dodani prekovremeni sati rada utvrđeni analizom evidencije rada tužiteljice. Izračunom je utvrđeno da bi tužiteljica u jednoj varijanti ostvarila: dodatak za posebne uvjete rada u iznosu od 14.900,89 kuna; dodatak za odgovornost u iznosu od 7.152,42 kuna; razliku za prekovremeni rad u iznosu od 36.926,05 kuna i razliku za godišnji odmor u iznosu od 5.595,54 kuna odnosno ukupno 64.574,90 kuna. U drugoj varijanti napravljen je izračun dodatka za posebne uvjete rada i odgovornosti samo na sate prekovremenog rada iz obračunskih listi bez ikakvog dodatnog prekovremenog rada. Izračunom je utvrđeno da bi tužiteljica u toj varijanti ostvarila dodatak za posebne uvjete rada u iznosu od 10.169,05 kuna; dodatak za odgovornost u iznosu od 4.881,14 kuna i razliku za godišnji odmor u iznosu od 1.172,30 kuna odnosno ukupno 16.222,49 kuna. Odabir varijante izračuna vještak je ostavio sudu, kao i odluku o mogućem dopunskom vještačenju.

12. U podnesku od 14. svibnja 2021. tužena je ustrajala kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka kao i prigovora na očitovanje od 8. travnja 2021. budući da odgovorom vještaka nisu pojašnjene nedoumice niti uklonjene sumnje, a niti se vještačenje može provjeriti. Iz navedenog razloga tužena je predložila, a budući da u mišljenju vještaka ima proturječnosti i nedostataka te se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja, da se zatraži mišljenje vještaka ČF iz [adresa].

13. Rješenjem suda od 8. lipnja 2021. određeno je provođenje novog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo mr. sc. ČF iz [adresa] sa zadatkom da utvrdi je li tužiteljica radila prekovremeno u periodu od 17. siječnja 2017. do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari odnosno do 2. siječnja 2019. godine.; da li je tužiteljici u utuženom periodu isplaćena naknada za otežane uvjete rada sukladno članku 86 ZR/09 i članku 94 ZR/14 i članku 57 KU/13, ako nije da izračuna visinu naknade plaće za otežane uvjete rada na osnovnu plaću i to za vrijeme prekovremenog rada u utuženom periodu; da li su tužiteljici u utuženom periodu isplaćeni dodaci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, ako nisu da izračuna te dodatke; da li su tužiteljici u utuženom periodu isplaćeni dodaci koji joj pripadaju prema Popisu radnih mjesta i poslova, ako nisu da izračuna te dodatke; da li je tužiteljici u utuženom periodu isplaćena naknada plaće za godišnji odmor za vrijeme prekovremenog rada ili rada noću ili nedjeljom odnosno na neradni dan kada dežura ili je pripravna sukladno članku 36 stavak 2 KU/13 i članku 34 stavak 2 KU/18, ako nije, da izračuna visinu te naknade; da li je tužiteljica nakon odrađenog dežurstva koristila slobodan dan u utuženom periodu i da li je tužiteljica u utuženom periodu bi la na bolovanju.

14. U nalazu i mišljenju sudski vještak ČF navela je da je tužena tužiteljici za utuženo razdoblje obračunala i isplatila dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću u okviru redovnog mjesečnog fonda radnih sati po propisanim postotcima uvećanja. Iz mjesečnih evidencija o prisutnosti na radu i obračunskih lista za isplatu plaće za razdoblje od 17. siječnja 2017. do 2. siječnja 2019. proizlazi da je tužiteljica radila prekovremeno 789 sati. Tužena je tužiteljici za utuženo razdoblje obračunala i isplatila uvećanu plaću za prekovremeni rad obračunom koji ne uključuje propisane dodatke. Ako bi se dodaci za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi uračunali na osnovnu plaću za sate prekovremenog rada prema tužbenom zahtjevu, tada bi proizlazila neisplaćena plaća s osnova navedenih dodataka u bruto iznosu od 15.053,88 kuna. Tužena nije tužiteljici u navedenom razdoblju obračuna la i isplatila pravilan iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i u vezi privremene odsutnosti s posla ili bolovanja do 42 dana odnosno obračun i isplata izvršeni su na temelju prosjeka zadnje tri mjesečne plaće, ali bez uračunatih svih dodataka na prekovremene sate. Sudski vještak utvrdio je bruto novčanu razliku koja nije isplaćena tužiteljici po osnovi korištenja godišnjeg odmora, privremene odsutnosti s posla ili bolovanja do 42 dana s uračunatim dodacima na prekovremene sate te razlika za pravilan iznos obračuna i isplate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iznosi bruto 4.074,18 kuna, a razlika naknade plaće u vezi privremene odsutnosti s posla ili bolovanja do 42 dana u bruto iznosu od 0 kuna. Utvrđeni iznos neisplaćene plaće i naknade plaće zbog neisplaćenih svih dodataka na prekovremene sate rada za navedeno razdoblje utvrđen je u iznosu od 19.128,06 kuna.

15. U očitovanju na nalaz i mišljenje sudskog vještaka ČF tužiteljica je navela da isti ne prihvaća te da ustraje kod tužbenog zahtjeva koji je usklađen s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Daria Jankovića od 8. svibnja 2020. Tužiteljica je navela kako je nejasno da u oba nalaza i mišljenja postoji razlika u broju prekovremenih sati te da su oba vještaka svoje nalaze trebali izraditi na temelju iste dokumentacije u spisu. Stoga predlaže pozvati sudske vještake na raspravu radi usuglašavanja svojih nalaza i mišljenja.

16. Tužena nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka ČF. Tužena je podneskom od 16. studenog 2022. obavijestila sud da je nakon pokretanja ovoga postupka COP izvršio obračun dugovanja za sve doktore u RH (uključujući i tužiteljicu) te u prilogu podneska dostavila obračun za tužiteljicu iz kojeg je vidljiv potpuno različiti obračun od onog u nalazu i mišljenju sudskog vještaka Darija Jankovića koje je znatno više u odnosu na vještačene naknade u istovrsnim predmetima iz čega je vidljiva njegova neosnovanost. Predlaže izvršiti uvid u vještačenja u predmetima ovog suda Pr-35/2018, Pr-48/2018, Pr-37/2018, Pr-36/2018, Pr-44/2018, Pr-13/2019, Pr-39/2018, Pr-1/2019, Pr-40/2019, Pr-42/2018, Pr-49/2019, Pr-1/2020, Pr-38/2018, Pr-46/2019, Pr-50/2019, Pr-45/2018-2, Pr-41/2019, Pr- 68/2019-3 i Pr-51/2022 gdje je drugostupanjski sud ukinuo presudu koja se temelji na vještačenju navedenog vještaka.

17. Na ročištu održanom 17. rujna 2024. proveden je dokaz saslušanjem stalnih sudskih vještaka mr. sc. ČF, dipl. oec. iz [adresa] i Darija Jankovića iz društva D&S d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja sa sjedištem u [adresa] radi usuglašavanja nalaza i mišljenja.

17.1. Sudski vještak Dario Janković u svom iskazu naveo je da je izvršio uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka ČF iz srpnja 2021. i napravio analizu i usporedbu njezinog nalaza sa svojim nalazom te utvrdio da postoji značajna razlika između njegovog obračuna i obračuna vještaka ČF i ta razlika nastaje samo iz razloga što je u nalazu utvrdio da postoji neevidentiran rad u onim danima kada je tužiteljica radila više dana bez prekida. Kada se u uzmu obzir svi sati rada iz evidencije rada u odnosu na obračunske liste plaća nedostaju 372 sata prekovremenog rada koji bi onda zbog takve moguće netočne evidencije uvjetovali da tužiteljici nisu isplaćeni svi dodaci. U odnosu na osnovni nalaz vještak drži da je pogrešno primijenio pravnu osnovu za utvrđivanje dodataka s osnove PUR i za odgovornost za život i zdravlje ljudi jer je istu računao kumulativno na sve dodatke (prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom…) umjesto da su ovi bili obračunati na osnovnu plaću.

17.2. Sudski vještak ČF u svom je iskazu navela da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Navodi da je vještak Janković utvrdio zašto je došlo do razlike između dva vještačenja. Prva se odnosi na obračunati dodatak na radni staž koji je vještak ČF obračunala precizno sukladno ugovoru o radu koji je u spisu, a druga razlika se odnosi na obračun za neisplaćeni godišnji odmor. Smatra da je zadatak vještaka bio (budući da je u rješenju kojim je određeno vještačenje naveden zadatak utvrditi da li je tužiteljici u utuženom periodu isplaćena naknada plaće za godišnji odmor i prekovremeni rad) da izračuna koliko je tužiteljica trebala dobiti naknadu za godišnji odmor sukladno isplaćenim obračunima plaće i naknadama za plaću. Ostaje u cijelosti kod nalaza iz srpnja 2019. Navodi da je evidencija sati rada često „problematična“, te da u konkretnom slučaju postoji nesklad između obračunskih lista i evidencija radnog vremena i da je svoj nalaz temeljila na obračunskim ispravama.

17.3. Sudski vještak Dario Janković naveo je da se kod izračuna rukovodio evidencijom radnog vremena i da je evidentno da je upravo iz tog razloga došlo do razlike između nalaza i mišljenja dva vještaka. U slučaju da se rukovodio podacima iz obračunskih lista nalaz bi bio identičan kao kod vještaka ČF.

18. Podneskom od 14. travnja 2026. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno članku 13 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

19. Na ročištu održanom 22. travnja 2026. proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice. U svom iskazu tužiteljica je navela da je u utuženom razdoblju evidenciju radnog vremena vodila glavna sestra OHBP-a TFD koja je sve sate rada unosila u COP. Ističe da nije imala uvid u evidenciju radnog vremena, međutim na kraju mjeseca dobivala je raspored radnog vremena za sljedeći mjesec kojeg se uredno pridržavala s time da se događalo da neki od kolega nisu mogli doći na posao pa je odrađivala i njihovu smjenu te je o svemu upoznata glavna sestra koja je vodila evidenciju radnog vremena. Tvrdi da je doista odradila sve sate koji su evidentirani u evidenciji radnog vremena te da u obračunskim ispravama nije vjerodostojno prikazan njezin rad odnosno nije usuglašen s evidencijom radnog vremena odnosno satima koje je radila. Napominje da u utuženom razdoblju ne postoji radno vrijeme od 7 do 15 sati. Rad u OHBP-u organiziran je tako da liječnik radi prvi dan od 7 do 19 sati, dakle 12 sati, nakon čega bi trebao imati pauzu 24 sata i potom opet raditi od 19 do 7 sati, dakle 12 sati što je noćna smjena i nakon toga bi trebao imati 48 sati pauze. Međutim, kako na hitnom prijemu nije bilo dovoljno liječnika radila je smjenu od 24 sata primjerice od 7 ujutro pa do sljedećeg jutra u 7 sati ili od 19 sati pa do sljedećeg dana do 19 sati. Tvrdi da se u utuženom razdoblju upravo to događalo te da je znala koristiti odmor od samo 12 sati. Nakon dežurstva od 19 do 19 sati radila je sljedećeg dana od 7 do 19 sati ili čak do 7 sati sljedećeg dana odnosno 24 sata.

20. Radi utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršen je uvid u ugovor o radu, evidencije o radnom vremenu tužiteljice i obračunske isprave za isplatu plaće.

Provedena su dva financijsko-knjigovodstvena vještačenja.

21. Analizom provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

22. U postupku je nesporno utvrđeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tužene na radnom mjestu doktora medicine u Odjelu za specijalističko- konzilijarnu djelatnost - Objedinjeni hitni bolnički prijem, a što proizlazi iz ugovora o radu i obračunskih isprava za isplatu plaće za tužiteljicu koji su dostavljeni u spis.

23. KU/13 u članku 47 propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću. Osnovna plaća radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51 stavkom 1 KU/13 propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

24. Odredbom članka 57 KU/13 kao i članka 55 KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kad postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak za plaću. Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak proizlazi da tužitelj ica po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 25%.

25. KU/13 u članku 59 kao i KU/18 u članku 57 propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće s time da je u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 1. listopada 2015. taj dodatak iznosio 10%.

26. KU/13 u članku 36 stavku 2 kao i KU/18 u članku 34 stavku 2 propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. ZR/09 u članku 60 stavku 1 kao i ZR/14 u članku 81 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu i Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

27. TKU/12 u članku 59 stavku 1 kao i TKU/17 u članku 58 stavku 1 propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prije nego je započeo bolovanje.

28. U postupku je nesporno utvrđeno da tužiteljica ima pravo na gore navedene dodatke na plaću i to kumulativno za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i to za sve odrađene sate uključujući i prekovremene sate s obzirom da iz naprijed citiranih odredbi KU i TKU ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rata i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju. Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće sukladno odredbi članka 51 stavka 1 KU/13. Ta naknada uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati.

29. Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da tužena od 17. siječnja 2017. tužiteljici nije isplaćivala gore navedene dodatke na prekovremeni rad već samo na redovno radno vrijeme iako je tužiteljica kontinuirano radila prekovremeno u utuženom razdoblju. Stoga tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće po ovoj osnovi za svaki sat koji je radila. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovi posebnih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57 stavka 1. KU/13 i članka 55 stavka 1 KU/18 te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi u smislu odredbi članka 59 KU/13 odnosno članka 57 KU/18. Pritom valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57 KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Isto tako, prema odredbi članka 81 Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14 i 127/17), a ranije članka 60 Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Prema odredbi članka 36 stavka 1 KU radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka određeno je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno Zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije. Prema tome, nedvojbeno je da tužiteljica, kada joj Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama članaka 57 i 59 KU zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovama članka 57 i članka 59 KU budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

30. Sud je, ocjenjujući provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku, prema slobodnom sudskom uvjerenju, savjesnom i brižljivom analizom svakog pojedinog dokaza te svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darija Jankovića kao stručan, potpun, logičan i utemeljen na vjerodostojnoj činjeničnoj osnovi, dok nalaz i mišljenje vještakinje ČF nije prihvatio u dijelu u kojem se temelji isključivo na podacima iz obračunskih isprava - platnih lista.

31. Naime, odlučna sporna činjenica u ovom postupku odnosila se na stvarni opseg rada tužiteljice odnosno na broj stvarno odrađenih sati rada, uključujući prekovremeni rad, a tek potom na pravilnost obračuna plaće i pripadajućih dodataka. Sud je stoga prvenstveno bio dužan utvrditi stvarno izvršenje rada jer pravo na plaću i dodatke proizlazi iz stvarno obavljenog rada, a ne iz načina na koji je poslodavac naknadno administrativno evidentirao ili obračunao plaću.

32. Sud posebno naglašava da su evidencije radnog vremena u ovom postupku predstavljale primarni i neposredni dokaz o radu tužiteljice. Te evidencije nije vodila tužiteljica niti treća osoba, već upravo tužena - Opća bolnica Gospić kao poslodavac koja je prema pozitivnim propisima iz radnog zakonodavstva obvezna voditi točnu i potpunu evidenciju o radnicima i radnom vremenu. Riječ je o zakonskoj obvezi poslodavca propisanoj Zakonom o radu i Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zbog čega takve evidencije imaju karakter službenih poslovnih isprava koje se u pravilu smatraju vjerodostojnima, osim ako se ne dokaže suprotno.

33. U konkretnom slučaju tužena nije osporila autentičnost niti vjerodostojnost dostavljenih evidencija rada niti je dokazala da bi iste bile netočne ili naknadno mijenjane. Naprotiv, upravo je tužena tijekom postupka sudu dostavila predmetne evidencije radnog vremena. Sud stoga smatra da tužena ne može s jedne strane voditi evidencije rada kao svoju zakonsku obvezu, a s druge strane osporavati njihovu dokaznu vrijednost kada iz njih proizlaze činjenice koje joj ne idu u prilog.

34. Dodatno, vjerodostojnost evidencija rada potvrđena je i iskazom same tužiteljice koja je uvjerljivo, životno i logično iskazala da je radila prema unaprijed utvrđenim rasporedima rada te da je evidenciju radnog vremena vodila glavna sestra odjela. Njezin iskaz bio je jasan, dosljedan i u potpunosti suglasan sadržaju pisanih evidencija, a sud nije našao razloga sumnjati u njegovu istinitost.

35. Polazeći od takve činjenične osnove, sud je ocijenio da je sudski vještak Dario Janković pravilno postupio kada je svoj nalaz izradio upravo na temelju stvarno odrađenih sati rada evidentiranih u evidencijama radnog vremena jer jedino takav pristup omogućuje utvrđivanje stvarne visine tražbine tužiteljice. Njegov nalaz odgovara zadatku vještačenja određenom rješenjem suda, metodološki je jasan i matematički provjerljiv.

36. Suprotno tome, nalaz vještaka ČF temelji se isključivo na podacima iz obračunskih isprava odnosno platnih lista. Sud pritom ističe da platna lista ne predstavlja dokaz o stvarno odrađenom radu, već isključivo dokaz o načinu na koji je poslodavac obračunao i isplatio plaću. Drugim riječima, platna lista je rezultat obračuna, a ne dokaz činjenica na kojima bi obračun trebao počivati.

37. Upravo je predmet ovog spora bio tvrdnja tužiteljice da obračuni plaće nisu bili pravilni jer nisu obuhvaćali sve stvarno odrađene sate niti su na prekovremeni rad obračunati svi pripadajući dodaci. Kada bi sud prihvatio nalaz koji polazi od već osporenih obračuna plaće, time bi se zapravo nekritički prihvatio sporni način obračuna kao točan čime bi se onemogućilo sudsko preispitivanje zakonitosti obračuna koji je upravo predmet spora.

38. Sud dodatno ističe da je tijekom postupka utvrđeno kako Centralni obračun plaća (COP) obračunava plaće prema unaprijed zadanim parametrima, neovisno o tome odgovaraju li ti parametri u svakom pojedinom slučaju stvarno odrađenom radu. Stoga obračunske isprave same po sebi ne mogu imati veću dokaznu snagu od evidencija rada koje predstavljaju neposredan dokaz o izvršenju rada.

39. Nalaz vještaka Jankovića omogućio je sudu da utvrdi razliku između stvarno odrađenog rada i načina na koji je isti obračunat, dok bi prihvaćanje nalaza vještaka ČF značilo samo reprodukciju postojećeg obračuna tužene bez stvarne provjere njegove zakonitosti i točnosti.

40. Slijedom svega navedenog sud je zaključio da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darija Jankovića uvjerljiviji, stručniji i dokazno relevantniji jer se temelji na primarnim, vjerodostojnim i od strane same tužene vođenim evidencijama rada koje odražavaju stvarni opseg rada tužiteljice dok se nalaz vještaka ČF temelji na administrativnim podacima koji su upravo bili predmet osporavanja u ovom postupku.

41. Stoga je sud, cijeneći sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, prihvatio nalaz sudskog vještaka Darija Jankovića kao pravilnu činjeničnu i stručnu osnovu za donošenje odluke o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva tužiteljice koji je postavljen upravo sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka Darija Jankovića.

42. Tužiteljici na dosuđene iznose pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe članka 29 stavka 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa dodatka za prethodni mjesec.

43. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor tužene da je tužiteljica tijekom postupka preinačila tužbeni zahtjev kada je, nakon provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja, svoj zahtjev precizirala na iznos od 11.893,78 eura (pogrešno naveden iznos od 11.894,44 eura) iako je u tužbi prvotno zahtijevala iznos od 40.000,00 kuna.

44. Polazeći od procesno pravne naravi postavljenog zahtjeva, sud je utvrdio da tužiteljica time nije izmijenila identitet tužbe niti je postavila novi zahtjev, već je isključivo kvantitativno odredila visinu već istaknute tražbine što po ocjeni suda ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe članka 190 Zakona o parničnom postupku. Naime, već iz sadržaja same tužbe proizlazi da je tužiteljica podnijela tzv. stupnjevitu tužbu odnosno tužbu u kojoj zbog nedostatka podataka kojima raspolaže protivna strana ne može unaprijed točno odrediti visinu svog potraživanja. Tužiteljica je već u tužbi jasno navela da ne raspolaže svim potrebnim elementima za precizan izračun plaće i dodataka te je predložila da upravo tužena kao poslodavac koji vodi evidencije rada i raspolaže obračunskim parametrima sustava plaća izvrši pravilan obračun dugovanja. Naime, podaci odlučni za izračun potraživanja - broj evidentiranih sati rada, struktura prekovremenog rada, obračunski koeficijenti, primijenjeni dodaci te način obračuna kroz COP sustav, nalazili su se isključivo u sferi tužene kao poslodavca. Tužiteljica kao radnik nije imala mogućnost samostalno izvršiti obračun plaće niti utvrditi točan iznos razlike plaće bez stručne financijske analize.

45. Sud posebno naglašava da prije provođenja financijskog vještačenja tužiteljica objektivno nije mogla znati točan iznos svog potraživanja. Tek nakon što je sudski vještak, na temelju evidencija rada i relevantne dokumentacije kojom raspolaže tužena, izvršio stručni izračun, postalo je moguće točno utvrditi visinu tražbine.

46. Stoga naknadno usklađenje tužbenog zahtjeva s rezultatima provedenog vještačenja predstavlja samo postavljanje konkretnog, već postojećeg zahtjeva, a ne njegovo mijenjanje. Bitno je pritom da tužiteljica nije promijenila činjeničnu osnovu spora ni pravni temelj svog zahtjeva, već je i dalje zahtijevala isplatu razlike plaće po istoj osnovi odnosno zbog nepravilnog obračuna dodataka na prekovremeni rad.

47. Sud je također imao u vidu da je prvotno naznačeni novčani iznos od 40.000,00 kuna imao karakter procijenjene vrijednosti spora postavljene upravo zato što tužiteljica nije raspolagala točnim obračunom. Takvo određivanje zahtjeva dopušteno je u situacijama kada tužitelj ovisi o podacima kojima raspolaže protivna strana te je u skladu s ustaljenom sudskom praksom u radnim sporovima vezanim uz obračun plaće. Suprotno shvaćanje dovelo bi do nerazmjernog procesnog formalizma i onemogućilo bi učinkovitu sudsku zaštitu radnika jer bi se od tužitelja zahtijevalo da već u trenutku podnošenja tužbe točno izračuna iznos tražbine iako samo poslodavac raspolaže svim relevantnim podacima za izračun tražbine tužitelja.

48. Stoga sud zaključuje kako tužiteljica nije preinačila tužbeni zahtjev, već ga je nakon provedenog financijskog vještačenja samo uredila i precizirala u skladu s utvrđenim činjenicama što je po ocjeni suda dopušteno u okviru stupnjevite tužbe.

49. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbi članka 154 i 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

50. Odredbom članka 154 stavka 1 ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka.

51. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).

52. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/2023. i 107/2025., dalje u tekstu: Tarifa).

53. S obzirom da je uspjela u sporu sud je tužiteljici priznao opravdane troškove zastupanja putem kvalificiranog punomoćnika - odvjetnika sukladno Tarifi i to: trošak sastava tužbe s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7 t. 1 Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 12. veljače 2019. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 t. 1 Tarife), trošak zastupanja putem punomoćnika na pripremnom ročištu održanom 12. veljače 2019. s pripadajućim PDV- om od 25% u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9 t. 2 Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 23. lipnja 2020. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 t. 1 Tarife), trošak zastupanja putem punomoćnika na ročištu održanom 1. lipnja 2021. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9 t. 2 Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 23. rujna 2021. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 t. 1 Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 25. travnja 2022. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8 t. 1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne i javne rasprave održane 25. listopada 2022. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 t. 1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne i javne rasprave održane 17. rujna 2024. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 t. 1 Tarife), trošak sastava podneska od 14. travnja 2026. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 8 t. 3 Tarife), trošak zastupanja na ročištu glavne i javne rasprave održane 22. travnja 2026. s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9 t. 1 Tarife) i trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 903,12 EUR. Ostali zatraženi troškovi nisu priznati tužiteljici jer nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

54. Dakle, sveukupno tužiteljici je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 3.278,12 EUR. Zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak presuđene su temeljem članka 29 stavka 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima.

55. Slijedom svega navedenoga presuđeno je kao u izreci.

U Gospiću 21. svibnja 2026.

Sudac:

Mirjana Kosanović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Zoran Vukić, odvjetnik u [adresa]

2. Sonja Vizjak, odvjetnica u Kostreni, Šojska 25 D