REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: P-192/2026-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, dana 21. svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: broj: 114 -50- 3537880 sklopljenog 26.06.2006. godine između tužitelja kao korisnika kredita sa jedne strane i tuženika kao Banke sa druge strane, potvrđenog 27.06.2006. godine kod Tanje Ferenc, javnog bilježnika u Poreču, pod posl. br.: OU-747/06, koja odredba glasi: ''NAKNADA: 3.30% ( tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.''.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 329,64 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 21. svibnja 2026. pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je između tužitelja kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika kao kreditora s druge strane, sklopljen je u Poreču dana 26.06.2006.godine Ugovor o kreditu broj: 114-50-3537880, potvrđen 27.06.2006.od strane javnog bilježnika Tanje Ferenc u Poreču pod posl.br. OU-747/06. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). U članku 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je tužitelj dužan za obradu zahtjeva i odobravanje kredita platiti naknadu i to odredbom kako slijedi: NAKNADA: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.'' Tuženik je od tužitelja 29.06.2008., na ime troškova obrade zahtjeva i odobravanja kredita naplatio iznos 2.191,81 HRK/290,90 EUR. Tuženik je o predmetnom kreditnom poslu koji je potrošački ugovor, kao trgovac sam sastavio tekst Ugovora o kreditu te se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (članak 49. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača 2014., članak 81. Zakona o zaštiti potrošača 2003.) i kao takvog dao ga na potpis tužitelju kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama toga ugovora te tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj istih, što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da tužitelj nije bio informiran, niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogao znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva za sklapanje ugovora, odnosno, zbog čega takvi troškovi iznose upravo 3,30 od iznosa odobrenog kredita. Stoga je odredba citirana u točki 3. ove tužbe nepoštena, odnosno ništetna (članak 87. Zakona o zaštiti potrošača 2003.) te tužitelj ovom tužbom zahtijeva utvrđenja ništetnosti navedene ugovorne odredbe. Slijedom svega gore navedenog, predlaže se Naslovnom sudu da nakon provedenog dokaznog postupka usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i donese presudu kako je pobliže opisano u izreci.

2. Tuženik, iako uredno pozvan na davanje odgovora na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice, sukladno čl. 331. b) Zakona o parničnom postupku (" Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP-a) , nije u određenom roku podnio odgovor na tužbu.

3. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio tužitelj ili činjenicama koje su općepoznate, te ne postoje ni općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženika spriječio opravdani razlog da podnese odgovor na tužbu, to je sukladno čl. 331.b) ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tužitelju priznat trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 8/1) što uvećano za PDV iznosi 250,00 eur. Nadalje je tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eur (puni iznos obzirom pristojba nije plaćena uz tužbu) i na presudu zbog ogluhe 26,55 eur pa je tužitelju na ime parničnog troška priznat ukupan iznos od 329,64 eur.

U Puli, 21. svibnja 2026. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba koja se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude zbog ogluhe, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku