REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-4052/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EĐ, rođenog **.**.1983., državljanina Indije, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Danielu Ćukušiću, odvjetniku iz Zagreba, Štefanićeva 6/IV, protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje, Zagreb, Ilica 245, OIB: 36162371878, radi protjerivanja i određivanja roka za dragovoljni odlazak, 21. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/l-216-04/25-01/4445, URBROJ: 511-19-28- 25-1 od 16. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: NK-UP/l-216-04/25-01/4445, URBROJ: 511-19-28-25-1 od 16. listopada 2025. tužitelj se protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP) te mu je određen dragovoljan rok za odlazak od sedam dana od dana dostave rješenja (točke I. i II. izreke). Točkama III. i IV. izreke tužitelju je određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od šest mjeseci od dana napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatsku te prisilno udaljenje u državu njegova podrijetla, Indiju, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju. Točkom V. izreke određeno je da se tužitelj dužan prijaviti na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske, odnosno EGP- a ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a.
2. Tužitelj osporava predmetno rješenje zbog bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Ističe da osporeno rješenje nema odgovarajuće obrazloženje. Iz istog nije razvidan razlog protjerivanja s obzirom na to da je našao novog poslodavca te ima namjeru raditi u Republici Hrvatskoj te ispunjavati porezne i sve druge obaveze, a što je mislio da je uspješno iskomunicirao s policijom. Također je u procesu učenja hrvatskog jezika te ima namjeru ostanka u Republici Hrvatskoj. Zbog navedenih razloga smatra da je osporeno rješenje doneseno protivno načelu razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa jer je nerazmjerno postupati na način da se stranci nameću obveze utemeljene na neživotnim i nelogičnim pretpostavkama te na nedovoljno utvrđenom činjeničnom stanju.
2.2. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika te ujedno traži uspostavu odgodnog učinka tužbe.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu smatra neosnovanom iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Ponavlja utvrđenja iz upravnog postupka i ističe da su utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno rješenje o protjerivanju tužitelja. Navodi da je tužitelj upoznat sa svim pravima i dužnostima upravnog postupka kojom prilikom je sastavljen zapisnik. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj je 13. svibnja 2026. dostavio podnesak kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu. Citirajući članak 103.a Zakona o strancima, ističe da je imao radnu dozvolu do 1. veljače 2025. te da je za njegovu radnu dozvolu aplicirano 23. veljače 2025. od strane novog poslodavca, dakle u razmaku od 22 dana od prestanka zaposlenosti što je manje od zakonom predviđenih 60 dana. Navodi i da prilikom određivanje zabrane ulaska i boravka nisu uzete u obzir njegove osobne okolnosti. Nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela niti je utvrđeno da je predstavljao opasnost za javni poredak ili sigurnost. Ističe da je njegov boravak prvotno bio zakonit na temelju dozvole za boravak i rad te je nakon toga u roku od 60 dana nastavio uređivati svoj status, no unatoč tome izrečena mu je najstroža mjera. Navodi da osporenim rješenjem u nije utvrđeno je li poduzimao radnje za uređenje statusa (traženje novog poslodavca, prikupljanje dokumentacije, savjetovanje s nadležnim tijelima) niti je ispitano ima li u Republici Hrvatskoj određene obiteljske, ekonomske, socijalne ili druge veze koje bi govorile u prilog izboru blaže mjere. Smatra da osporeno rješenje ne sadrži jasno i konkretno obrazloženje odlučnih činjenica i pravnih razloga te je istim na njegovu štetu povrijeđeno konvencijsko jamstvo iz članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života). Predlaže poništiti rješenje tuženika te traži i naknadu troška za sastav tužbe i za sastav podneska od 13. svibnja 2025.
5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) te je sud održao usmenu i javnu raspravu 13. svibnja 2026. Na temelju ovlaštenja iz članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti opunomoćenika tužitelja, koji iako uredno pozvan, raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.
6. Opunomoćenik tuženika je na raspravi ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. U odnosu na navode iz podneska tužitelja od 13. svibnja 2026. ističe da su isti neosnovani. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovoga upravnog spora.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Ovosudnim rješenjem, poslovni broj: Us l-4052/2025-2 od 24. listopada 225. odbijen je prijedlog za odgodnim učinkom tužbe protiv kojeg tužitelj nije podnio žalbu.
10. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti u skladu s člankom 193. stavkom 1. i člankom 190. stavku 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22., 40/25.; dalje Zakon).
11. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužitelj 15. listopada 2024. zakonito došao u Republiku Hrvatsku preko Međunarodnog zračnog graničnog prijelaza Zagreb. Imao je odobrenu dozvolu za boravak i rad izdanu od Policijske postaje Donja Stubica, KLASA: UP/l-216-02/24-09/138352, URBROJ: 511-17-06-24-01, važeću od 1. kolovoza 2024. do 1. veljače 2025. te je ista bila izdana za poslodavca Job Hunter d.o.o. Po isteku dozvole za boravak i rad, tužitelj nije napustio Republiku Hrvatsku, već je ostao boraviti bez valjanog odobrenja za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Budući da je nezakonito boravio na području Republike Hrvatske, VII. policijska postaja Zagreb donijela je rješenje o njegovu povratku, KLASA: UP/l-216- 04/25-02/164, URBROJ: 511-19-33-25-1 od 7. veljače 2025. s rokom od 30 dana za dragovoljno napuštanje Europskog gospodarskog prostora.
12. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelj je 16. listopada 2025. u 08:00 sati zatečen kao putnik u vozilu zaustavljenom u kontroli od strane policijskih službenika Mobilne jedinice granične policije Zagreb te je doveden u prostorije II. Policijske postaje Zagreb radi utvrđivanja zakonitosti boravka u Republici Hrvatskoj. Provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da je tužitelj počinio prekršaj iz članka 183. stavka 1. Zakona, nezakoniti boravak jer je nezakonito boravio u [adresa] od 2. veljače 2025. do 16. listopada 2025., ukupno 257 dana.
13. Prilikom donošenja osporenog rješenja, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzete su u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze stranca s državom podrijetla te nije utvrđena nikakva zaštita od protjerivanja iz Republike Hrvatske opisana u članku 191. stavku 1. Zakona. Tužitelju je izrečena zabrana ulaska i boravka EGP-u u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
14. U upravnom postupku tužitelj je dao izjavu na zapisnik 16. listopada 2025. iz koje proizlazi da je upoznat sa utvrđenim činjeničnim stanjem . U izjavi je dodatno istaknuo da nije napustio Republiku Hrvatsku jer pokušava riješiti svoj boravak. Navodi da ne poznaje propise te nije znao da je u nezakonitom boravku. Želi poštovati propise Republike Hrvatske u koju je došao raditi da bi svojoj obitelji u Indiji osigurao bolji život.
15. Člankom 182. stavkom 1. Zakona propisano je da će se prilikom primjene mjera za osiguranje povratka uzeti i u obzir najbolji interes maloljetnika i potrebe drugih ranjivih osoba, obiteljski život i zdravstveno stanje državljanina treće zemlje prema kojem se poduzimaju mjere. Stavkom 4. istoga članka propisano je da se rješenja u vezi s povratkom iz članka 196. stavka 1. ovoga Zakona donose se na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti.
16. Člankom 183. stavkom 1. Zakona između ostalog propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nije na kratkotrajnom boravku, nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajnog boravište ili stalni boravak, nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.
17. Člankom 190. stavkom 1. Zakona propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako:
- nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem
- je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka
- se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona.
18. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. toga članka 19. Člankom 191. stavkom 1. Zakona propisano je da će se prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzeti i u obzir duljina boravka, starosna dob, zdravstveno stanje, obiteljske i gospodarske prilike, socijalna i kulturalna integracija u Republici Hrvatskoj i veze državljanina treće zemlje s državom podrijetla.
20. Člankom 192. stavkom 1. Zakona propisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrditi da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 6. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. toga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.
21. Prema članku 23. stavku 1. točki 3. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja („Narodne novine“, 136/21., 145/23., 102/25.; dalje: Pravilnik) zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjem o protjerivanju zbog razloga iz članka 190. Zakona o strancima, odredit će se u trajanju od 3 mjeseca do 3 godine ako državljanin treće zemlje nije napustio EGP u roku određenom mu rješenjem o povratku ili ako je nezakonito prešao ili pokuša prijeći državnu granicu.
22. Tuženik je pravilno utvrdio činjenično stanje te je na pravilno utvrđene činjenice osnovano primijenio odredbe Zakona o strancima uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud.
23. Iz dokumentacije u spisu tuženika proizlazi da tužitelj nije postupio po rješenju o povratku od 7. veljače 2025., odnosno nije napustio EGP u roku određenom mu rješenjem o povratku te je kao državljanin treće zemlje nezakonito boravio na području Republike Hrvatske od 2. veljače 2025. do 16. listopada 2025., ukupno 257 dana.
24. Isto tako prilikom donošenja rješenja o protjerivanju uzete su obzir okolnosti iz članka 191. stavak 1. Zakona o strancima, kao i činjenica da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] 257 dana i da nije postupio po izdanom rješenju o povratku čime je svjesno i grubo prekršio pravne propise Republike Hrvatske, a što je bio temelj da se tužitelju odredi zabrana ulaska i boravka u trajanju od 6 mjeseci u skladu s člankom 192. stavkom 6. i člankom 23. stavkom 1. točkom 3. Pravilnika.
25. U odnosu na tužbene navode da je prisilno udaljenje prestroga mjera, ovaj sud ističe da je protjerivanje u konkretnom slučaju predviđeno kogentnom odredbom članka 190. stavka 1. Zakona kao posljedica nezakonitog boravka državljanina treće zemlje na području Republike Hrvatske i ne postupanja po izdanom rješenju o povratku te se isti ne određuje na temelju diskrecione ocjene nadležnog tijela.
26. Nadalje, navodi tužitelja da su mu osporenim rješenjem tuženika povrijeđena konvencijska jamstva iz članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje Konvencija) su također neosnovani.
26.1. Protjerivanje trajno nastanjenog useljenika predstavlja miješanje u njegovo pravo na poštovanje privatnog života jer je kroz praksu Europskog suda za ljudska prava razvijeno stajalište da članak 8. Konvencije štiti pravo na osobni razvoj i pravo na uspostavljanje i razvijanje odnosa s drugim ljudima i s vanjskim svijetom te da ukupnost socijalnih veza između trajno nastanjenih useljenika i zajednice u kojoj žive čine dio „privatnog života“ u smislu članka 8. Konvencije, no u konkretnom slučaju je miješanje u pravo na poštivanje osobnog i obiteljskog života tužitelja bilo dopušteno.
26.2. Isto je bilo utemeljeno na zakonu, citirani članak 190. stavak 1. Zakona te usmjereno na zaštitu javnog poretka jer je protjeran državljanin treće zemlje koji je svjesno i grubo prekršio pravne propise Republike Hrvatske na način da je nezakonito boravio u [adresa] 257 dana i nije postupio po izdanom rješenju o povratku.
26.3. Prilikom utvrđivanja je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, sud je uzeo u obzir stajalište Europskog suda za ljudska prava da države ugovornice imaju pravo kontrolirati ulazak stranaca na njihovo državno područje i njihov boravak tamo, da se Konvencijom ne jamči pravo stranca da uđe u određenu zemlju ili u njoj boravi te da države ugovornice, u skladu sa svojom zadaćom održavanja javnog reda, imaju ovlast protjerivanja stranca. Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja na temelju prava na privatni život, ovaj sud je, uz činjenice da je tužitelj nezakonito boravio u [adresa] 257 dana i da nije postupio po izdanom rješenju o povratku, uzeo u obzir i okolnost da je tužitelj boravio u [adresa] od 15. listopada 2024. te njegovu izjavu iz zapisnika od 16. listopada 2025. u kojoj navodi da je došao u Republiku Hrvatsku da bi osigurao bolji život svojoj obitelji u Indiji. Navedene okolnosti su relevantni kriteriji za ocjenjivanje razmjernosti miješanja u konkretnom slučaju, a isti su uspostavljeni odlukom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Üner protiv Nizozemske. S obzirom na to da je tužitelj boravio u [adresa] godinu dana, da mu je obitelj ostala u državi podrijetla te tijekom postupka ni u sporu tužitelj nije naveo da je uspostavio i razvio socijalne kontakte s članovima zajednice, ovaj sud zaključuje da tužitelj nema i nije uspostavio socijalne kontakte koji bi se mogli smatrati dijelom privatnog života tužitelja. Cilj boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj nije b io uspostavljanje i razvijanje odnosa s drugim ljudima, svojom obitelji i širom zajednicom, već zaposlenje i ostvarivanje prihoda radi uzdržavanja svoje obitelji koja je i dalje u Indiji. Zbog navedenih razloga sud zaključuje da je protjerivanje tužitelja iz EGP-a i Republike Hrvatske bilo razmjerno i istim nije povrijeđeno pravo tužitelja na privatan i obiteljski život.
27. Navodi tužitelja da je 22 dana nakon isteka radne dozvole 1. veljače 2025. podnesen zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad od strane novog poslodavca ne utječe na rješavanje upravne stvari. Zahtjev za odobrenje dozvole za boravak i rad podnesen je 23. veljače 2025., dakle za vrijeme dok je tužitelj bio u nezakonitom boravku te bi isti, u skladu s člankom 90. stavkom 2. Zakona, trebalo odbaciti jer je podnesen za državljanina treće zemlje koji nezakonito boravi prema članku 183. Zakona. Ujedno, članak 103.a. Zakona na koji upućuje tužitelj primjenjuje se na državljanina treće zemlje koji ima važeću dozvolu za boravak i rad te se odredbe istog ne mogu primjenjivati u ovoj upravnoj stvari. Tužitelj pogrešno poistovjećuje razdoblje nezaposlenosti za vrijeme trajanja dozvole za boravak i rad s razdobljem nezakonitog boravka zbog isteke dozvole za boravak i rad.
28. Također se ističe da određivanje trajanja zabrane ulaska i boravka podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP).
28.1. U okviru propisanog raspona trajanja zabrane od tri mjeseca do tri godine, tužitelju je određena zabrana u donjoj polovici tog raspona. Imajući na umu konkretne okolnosti slučaja, nezakonit boravak u Republici Hrvatskoj i ne postupanje po izdanom rješenju o povratku, Sud ne nalazi da je šestomjesečna zabrana ulaska i boravka tužitelja u Republici Hrvatskoj očito nerazmjerna. Nema, stoga, ni podloge za zaključak da je slobodnu ocjenu u konkretnom slučaju tuženik primijenio protivno svrsi diskrecijske ovlasti koja mu je dana.
29. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS - a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.
30. Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS- a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška (točka II. izreke).
U Zagrebu 21. svibnja 2026.
Sutkinja
Jelena Maltar Benjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju po opunomoćeniku, odvjetniku Danielu Ćukušiću, Štefanićeva 6/IV, [adresa] Zagreb,
2. Tuženiku,
3. U spis
