REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-9/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Nives Nikolac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika UT, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi branitelja optuženog, odvjetnika Željka Palatinuša iz Virovitice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici br. K- 184/2020-17 od 8. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 21. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog UT kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Virovitici br. K-184/2020-17 od 8. listopada 2021., optuženi UT proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, krađom, iz članka 228. stavak 1. KZ/11, pa je na temelju istog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženom UT izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, a koje vrijeme počinje teći od dana pravomoćnosti presude.

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26- dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da je optuženi UT dužan na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenici ZT iznos od 2.168,80 eura/16.340,79 kuna[1] .

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 naloženo je optuženiku da na ime troškova kaznenog postupka isplati sudu ukupan iznos za šumarska vještačenja od 2.787,44 eura/21.002,00 kuna[1] (928,79 eura/6.998,00 kuna, 879,69 eura/6.628,00 kuna i 979,96 eura/7.376,00 kuna)[1] , iznos od 238,90 eura/1.800,00 kuna[1] za geodetsko vještačenje, te s naslova paušala iznos od 66,36 eura/500,00 kuna[1] .

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi UT, po branitelju Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice, zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i da se potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada u podnesenoj žalbi ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, iako žalitelj navedenu bitnu povredu ne konkretizira, razmatrajući podnesenu žalbu u pravcu obrazlaganja istaknute žalbene osnove, razvidno je kako žalitelj u stvari iznosi navode koji se po svom sadržaju u biti odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu će biti govora u nastavku ove odluke. Stoga, ispitujući pobijanu presudu u smislu prednje iznesenog žalbenog navoda, kao i slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, kao niti neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije u pravu žalitelj niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se zapravo žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obrazlažući navedeni žalbeni osnov žalitelj u stvari sa svoga subjektivnog stajališta preocjenjuje dokaze provedene u predmetnom prvostupanjskom postupku, pa tako u prvom redu ističe kako je iskaz svjedoka VT neistinit te da je očito i da prvostupanjski sud iskazu tog svjedoka ne vjeruje iako to decidirano ne navodi u svojoj presudi.

7.1. Međutim, protivno izloženom žalbenom navodu, prvostupanjski sud je pravilno, na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka, nedvojbeno zaključio da je upravo optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti predmetnom optužnicom. Naime, pravilno prvostupanjski sud prihvaća iskaz oštećene ZT koja navodi da se njezin bratić VT uz njezinu punomoć, brinuo i obilazio predmetnu šumu, te da je u njeno ime podnio i kaznenu prijavu kada je saznao da je šuma posječena , kao i da ju je u jesen 2019. nazvao i optuženik osobno i raspitivao se za njezinu zemlju, pri čemu joj je rekao da tamo nema ništa drugo, što da joj je bilo čudno, pa da je potvrdila da tamo nema ništa jer joj je šuma posječena . Kada se navedeno dovede u vezu s činjenicom da iz iskaza VT proizlazi kako je optuženi kontaktirao i njega i raspitivao se o šumi i priznao mu da je on izvršio sječu u šumi oštećenice, a da mu je pri tom i oštećenica spomenula telefonski poziv koji joj je uputio optuženik, navedeni iskazi se u bitnom ukazuju podudarnim. Osim toga, svjedoci GT i OT u svojom iskazima potvrđuju da im je upravo optuženi pokazao stabla koja je potrebno izvući sa zemljišta, pri čemu je svjedok GT iskazao da se u blizini zemljišne parcele s koje su izvlačili drvnu masu nalazi dio srušene građevine i bunar, što je upravo okolnost koju je u svom iskazu navela i oštećena ZT.

7.2. Imajući u vidu prednje izloženo, potpuno se irelevantnim za opstojnost kaznenog djela i kaznene odgovornosti optuženika ukazuje žalbeni navod da je indikativno kako svjedok VT prilikom davanja iskaza niti jednom riječju nije spomenuo da je sa trgovačkim društvom ... zaključio ugovor o sječi. Ovo iz razloga jer se optuženik tereti da je stabla posjekao tijekom 2019., a sam Ugovor o otkupu posječenih stabala s trgovačkim društvom [trgovačko društvo] je sklopio 12. travnja 2019.. Pri tome, Ugovor o kupovini i prodaji drvne mase koji su tvrtka [trgovačko društvo] i VT kao opunomoćenik oštećene ZT, temeljem punomoći koju mu je [naziv] izdala 17. travnja 2019.., sklopljen je 29. ožujka 2020., dakle gotovo godinu dana nakon inkriminiranog događaja. Osim toga, svjedok VT je kao opunomoćenik oštećenice kaznenu prijavu u predmetnom postupku podnio 4. studenog 2019., odnosno prije sklapanja ugovora s tvrkom [trgovačko društvo] . Nadalje, žalitelj, ističući da je nemoguće da je šumu prvo posjekao optuženik, a da je potom tu istu šumu posjekla i tvrtka [trgovačko društvo], potpuno ispušta iz vida prednje izloženu dinamiku inkriminiranog događaja. Pri tome, iako iz iskaza oštećenice proizlazi da joj je optuženi u telefonskom razgovoru rekao da „na njezinoj zemlji nema ništa‟, obzirom da su u predmetnom postupku inkriminirane četiri katastarske čestice, sasvim je logično i životno da je na istima ostalo stabala koja su naknadno posječena, te u konačnici i prodana tvrtki [trgovačko društvo]. Kraj takvog stanja stvari bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke je i žalbeni navod da iz šumarskog vještačenja proizlazi da je većina stabala posječena harveseterom kojeg koristi upravo svjedok ČT, vlasnik tvrtke [trgovačko društvo]. Naime, ističući prednje navedeno žalitelj je potpuno zanemario da je, iako iz nalaza i mišljenja vještaka za šumarstvo od 4. veljače 2021. proizlazi da je na katastarskoj čestici [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] od 106 porušenih stabala 68 porušeno harveseterom, u istom vještačenju izričito navedeno da se podaci odnose na prvu polovicu 2019. godine.

7.3. Stoga, s obzirom da je prvostupanjski sud svestrano i pravilno analizirao činjenice i okolnosti inkriminiranog događaja u kontekstu obrane optuženika odnosno iskaza svjedoka i ostalih materijalnih dokaza, nije u pravu žalitelj da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

7.4. Naime, dovodeći u vezu iskaze oštećene ZT i svjedoka VT koji suglasno iskazuju da je sa inkriminiranih katastarskih čestica posječena šuma početkom 2019. godine, a kojem vremenskom razdoblju odgovara i sklopljeni ugovor optuženika s trgovačkim društvom [trgovačko društvo], kao i iskaze svjedoka GT i OT prema kojima je upravo optuženik taj koji je prethodno posjekao stabla, pravilno prvostupanjski sud obranu optuženika ocjenjuje neuvjerljivom. Naime, optuženik je u obrani, a sada i u žalbi, isticao kako on nije motornom pilom oborio stabla, te potom izradio trupce i ogrjevno drvo koje je prodao trgovačkom društvu [trgovačko društvo], kako mu se to stavlja na teret, što je u potpunosti suprotno svim dokazima provedenim u predmetnom postupku. Prema tome, i prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja osnovano utvrdio da je upravo optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja teret, odnosno kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. KZ/11., a koja činjenična utvrđenja žalitelj podnesenom žalbom ničim nije doveo u pitanje.

8. Također nije u pravu niti optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona, iako navedenu žalbenu osnovu pobliže ne obrazlaže. To iz razloga što su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, a ispitivanjem presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene niti povrede kaznenog zakona iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga, u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

9. Neosnovana je i žalba žalitelja u odnosu na odluku o kazni. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno i potpuno je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice potrebne za donošenje pravilne odluke o kazni. Tako prvostupanjski sud optuženiku kao olakotno cijeni njegovu raniju neosuđivanost i cjelokupnu obiteljsku materijalnu situaciju, dok mu je otegotnim cijenio okolnosti počinjenja djela, te drskost optuženika koji nakon što je posjekao šumu oštećenice istu nazvao i raspitivao se o cijeni zemljišta na kojem se nalazila njezina šuma, koje zemljište nakon sječe nema ni približno istu vrijednost, dok je posve pogrešno kao otegotnim cijenio da bi optuženik i drugim vlasnicima bespravno sjekao šumu te i oštećenici od 2017. do 2019. godine, jer za to nema nikakvih dokaza. Međutim, bez obzira na navedeno, po stavu i ovog drugostupanjskog suda, kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci na koju je prvostupanjski sud osudio optuženika pobijanom presudom, uz primjenu uvjetne osude na način da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženi u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo, ukazuje se u svemu primjerena i podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja.

10. Slijedom svega izloženog, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, i temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 21. svibnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić