REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-2298/2024-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Marku Sinovčiću, odvjetniku u Zagrebu, Cernička ulica 50, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, zastupanog po ET, službenoj osobi, radi rasporeda na radno mjesto, 21. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112- 07/24-01/74, URBROJ: 566-01/17-24-2 od 4. ožujka 2024.
Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-112- 02/23-02/198, URBROJ: 511-01-157-23-7 od 22. siječnja 2024. i predmet se vraća na ponovni postupak pred prvostupanjsko javnopravno tijelo.
Prvostupanjsko javnopravno tijelo obvezno je u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/24- 01/74, URBROJ: 566-01/17-24-2 od 4. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/I-112-02/23- 02/198, URBROJ: 511-01-157-23-7 od 22. siječnja 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je s danom 1. svibnja 2022. raspoređen na radno mjesto nadzornika za unutarnje poslove civilne zaštite u Ravnateljstvu civilne zaštite, Sektoru za inspekcijske poslove, Inspekcije zaštite od požara, vatrogastva i civilne zaštite.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, navodeći da se ustrojstvene promjene odnose na Ravnateljstvo policije, a ne i na sistematizaciju radnih mjesta Ravnateljstva civilne zaštite, koja je organizacijski te po nazivima i opisima radnih mjesta ostala ista. Stoga i dalje postoji radno mjesto vodi telja Službe za operativne poslove i analitiku, na kojem je prethodno bio raspoređen, zbog čega smatra da su organizacijske promjene koje se odnose na Ravnateljstvo policije korištene za provođenje kadrovskih promjena unutar Ravnateljstva civilne zaštite. U prilog navedenom, ukazuje na više ranije donesenih rješenja o premještaju kojima ga se htjelo maknuti s predmetnog radnog mjesta voditelja službe, a koja su povodom pravnih lijekova poništena kao nezakonita. Isto tako, tužitelj navodi i da su ranija rješenja o rasporedu, donesena povodom istih organizacijskih promjena, poništena kao nezakonita. Smatra da potreba službe za njegovim premještajem nije obrazložena i nije utemeljena, pri čemu naglašava da nema osnova za tvrdnje o postojanju povrede službene dužnosti. Predlaže poništiti osporeno rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu (podnesenom u spisu Us I-2344/2024) osporava navode tužbe koji se odnose na zakonitost rješenja o rasporedu i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Napominje se da je predmet ovog spora ocjena zakonitosti rješenja o rasporedu tužitelja, dok je predmet zasebnog spora (predmet Us I-2344/2024) ocjena zakonitosti rješenja javnopravnih tijela koja se odnose na utvrđivanje plaće tužitelja kao državnog službenika – rješenje tuženika KLASA: UP/II-112-07/24-01/124, URBROJ: 566-01/17- 24-2 od 25. ožujka 2024. kojim je odbijena žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za statusne i radno-pravne poslove, KLASA: UP/I-120- 02/23-01/115, URBROJ: 511-01-157-23-5 od 13. veljače 2024.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 23. travnja 2026.
7. Prema članku 127. stavku 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj 140/05, 92/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19, dalje: ZDS), kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je u odnosu na tužitelj doneseno više rješenja kojima se, počevši od 1. svibnja 2020., premješta s radnog mjesta voditelja službe (Služba za operativne poslove i analitiku, Operativni centar civilne zaštite, Ravnateljstvo civilne zaštite) na radno mjesto nadzornika za unutarnje poslove civilne zaštite (Inspekcija zaštite od požara, vatrogastva i civilne zaštite, Sektor za inspekcijske poslove, Ravnateljstvo civilne zaštite). Rješenja o premještaju tužitelja su poništena, a u rješenju Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/23-01/199, URBROJ: 566-01/17-23-2 od 28. travnja 2023. konstatirano je da nije bilo moguće utvrditi razloge potreba službe da se upravo tužitelja premjesti na radno mjesto nadzornika za unutarnje poslove civilne zaštite, zbog čega je premještaj ocijenjen neopravdanim i protivan odredbama Zakona o državnim službenicima koje jamče zaštiti od neopravdanog premještaja. Potom su u više navrata donesena rješenja kojima se tužitelj u primjeni članka 127. stavka 1. ZDS-a raspoređuje, počevši od 1. svibnja 2022., na radno mjesto nadzornika za unutarnje poslove civilne zaštite (Inspekcija zaštite od požara i civilne zaštite, Sektor za inspekcijske poslove, Ravnateljstvo civilne zaštite), a ta su rješenja poništena rješenjima tuženika i predmet je vraćen na ponovni postupak.
9. Tuženik u osporenom rješenju, kojim je okončan ponovljeni postupak, navodi da iz prvostupanjskog rješenja o rasporedu nesporno proizlazi da tužitelj ispunjava uvjete za radno mjesto nadzornika za unutarnje poslove civilne zaštite, dok je prvostupanjsko tijelo ovlašteno procjenjivati uspješnost rada službenika na svakom pojedinom radnom mjestu te sukladno navedenom utvrđivati raspored. Prvostupanjsko tijelo je navelo da je rasporedu tužitelja prethodilo njegovo neprihvatljivo ponašanje, jer je u vrijeme izvanrednih događaja uzrokovanih COVID virusom odbijao pravovremeno i savjesno obavljati povjerene službene obveze i naloge neposredno nadređenog rukovoditelja, zbog čega je, uz narušene odnose, nastala potreba angažiranja drugog službenika na radnom mjestu voditelja Službe, s ciljem pravodobnog i učinkovitog obavljanja poslova i zadaća navedenog radnog mjesta. Na taj način, prvostupanjsko javnopravno tijelo obrazložilo je razlog zašto žalitelj ne može biti raspoređen na radno mjesto voditelja Službe, a na kojem je prethodno bio raspoređen. S druge strane, čelnik tijela je ovlašten razmatrati potrebe popunjavanja svakog pojedinog radnog mjesta unutar organizacijskih jedinica prvostupanjskog tijela i ta radna mjesta popunjavati s obzirom na kvalifikacije službenika i potrebe organizacijskih jedinica. Sukladno tome, prema ocjeni tuženika, prvostupanjsko tijelo je uzimajući potrebe organizacijskih procesa navelo dostatne razloge za raspored tužitelja na radno mjesto za koje ispunjava uvjete, vodeći računa o potrebama službe i stručnim znanjima tužitelja.
10. Prema podacima spisa dostupnim sudu, zadnji zakoniti raspored tužitelja bio je na radnom mjestu voditelja Službe za operativne poslove i analitiku, budući da su sva kasnija rješenja o premještaju tužitelja na drugo radno mjesto (nadzornik za unutarnje poslove civilne zaštite) izgubila pravnu snagu. Nadalje, sud uzima u obzir činjenicu, opetovano navedenu u ranijim rješenjima tuženika kojima se poništavaju rješenja o rasporedu tužitelja, da ustrojstvene promjene kod prvostupanjskog tijela nisu dovele do promjene djelokruga Ravnateljstva civilne zaštite niti je obrazloženo na koji način su ustrojstvene promjene dovele do ukidanja pojedinih ustrojstvenih jedinica ili radnih mjesta. Dakle, pravno relevantni kontekst rasporeda tužitelja obilježen je time da je prethodno bio raspoređen na radno mjesto voditelja službe, nakon čega ga se više puta pokušalo (nezakonito) premjestiti na drugo radno mjesto da bi ga se na to radno mjesto rasporedilo u primjeni članka 127. stavka 1. ZDS-a, a to je učinjeno nakon ustrojstvenih promjena koje nisu imale utjecaj na djelokrug Ravnateljstva civilne zaštite niti je obrazloženo kako su one utjecale na pojedine ustrojstvene jedinice ili radna mjesta. U izloženom kontekstu, a kako bi se moglo isključiti korištenje diskrecijske ovlasti u primjeni članka 127. stavka 1. ZDS-a protivno njenoj svrsi, javnopravna tijela trebaju iznijeti, između ostalog, dostatno obrazloženje potreba službe za raspored tužitelja na drugo radno mjesto (nadzornik za unutarnje poslove civilne zaštite), znatno nižeg koeficijenta složenosti, u odnosu na ono na kojem je ranije bio raspoređen. U tom pravcu, javnopravna tijela su u obrazloženjima svojih rješenja poseban naglasak stavila na ponašanja tužitelja prilikom obavljanja poslova voditelja Službe za operativne poslove i analitiku tijekom COVID-19 krize (nepoštivanje naloga nadređene osobe), a u prilog tome da se tužitelja više ne može rasporediti na ranije radno mjesto voditelja službe.
11. Iz dokumentacije dobivene od Službeničkog suda, koja nije osporena tijekom upravnog spora, proizlazi da je tužitelju stavljeno na teret počinjenje teške povrede službene dužnosti odbijanja izvršenja naloga, u svezi tri događaja tijekom COVID -19 krize (događaj od 5. ožujka 2020., događaj od 21. ožujka 2020. i događaj od 10. travnja 2020.). U odnosu na dva događaja (od 5. ožujka i 21. ožujka 2020.) tužitelj je oslobođen od odgovornosti, dok je u odnosu na jedan događaj (od 10. travnja 2020.) prvostupanjsko rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak. Uvažavajući navedeno, sud smatra da, za sada, nema dostatne osnove koja bi govorila u prilog obrazloženja javnopravnih tijela o potrebi službe prilikom donošenja rješenja o rasporedu tužitelja, posebno u dijelu koji se odnosi na (navodno) nepostupanje po nalogu nadređenog kao razlog zbog kojeg se tužitelja više ne može rasporediti na mjesto voditelja službe. Naime, u dva slučaja (događaji od 5. i 21. ožujka 2020.) utvrđeno je da kod tužitelja uopće nema povrede službene dužnosti i nepoštivanja naloga nadređenih, dok za jedan slučaj (događaj od 10. travnja 2020.) nema naznake da bi bila utvrđena odgovornost tužitelja. Stoga je zaključak suda da je osporenim rješenjima nedostatno obrazložena potreba službe, a posljedično i povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
12. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenio nezakonitim te je valjalo temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) poništiti navedena rješenja i predmet vratiti na ponovni postupak pred prvostupanjsko javnopravno tijelo, uzimajući u obzir da sud nije ovlašten sam riješiti stvar u situaciji kada se raspored državnog službenika obavlja uz primjenu slobodne ocjene. Prvostupanjsko javnopravno tijelo obvezno je u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude.
13. Budući da je tužitelj uspio u sporu, sud je pod točkom II. izreke presude naložio tuženiku plaćanje troška po osnovi sastava tužbe i pristupa na raspravu u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, uključujući PDV-e, što ukupno daje 2.500,00 eura, sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa).
U Zagrebu 21. svibnja 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. opunomoćenik tužitelja
2. tuženik
