Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-110/2024-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-73/2023 od 26. siječnja 2024., 21. svibanj 2026.

p r e s u d i o  j e

1.Uvaženjem žalbe tuženice preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Pr-73/2023 od 26. siječnja 2024. i sudi:

„ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB:52634238587, isplatiti tužitelju ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], za aktivno dežurstvo na izdvojenom objektu umanjenu za 8 sati odmora dnevno za razdoblje od mjeseca prosinca 2011. do svibnja 2014. iznos od 12.198,49 EUR/91.909,57 kn (slovima:dvanaesttisućajednustotinudevedesetosameuraičetrdesetdevetcenta/devedeset jednutisućudevetstotinadevetkunaipedesetsedamlipa) bruto uvećan za iznos zakonske zatezne po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu u roku 15 (petnaest) dana, po mjesecima, kako slijedi:

- na iznos od 409,80 EUR/3.087,65 kn od 16.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 238,36 EUR/1.795,91 kn od 16.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 530,57 EUR/3.997,58 kn od 16.03.2012. pa do isplate,

- na iznos od 436,37 EUR/3.287,83 kn od 16.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 280,88 EUR/2.114,81 kn od 16.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 791,81 EUR/ 5.965,90 kn od 16.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 338,59 EUR/ 2.551,12 kn od 16.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 977,05 EUR/7.361,61 kn od 16.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 302,93 EUR/2.282,40 kn od 16.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 431,25 EUR/3.249,24 kn od 16.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 761,94 EUR/5.740,84 kn od 16.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 326,16 EUR/2.457,49 kn od 16.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 1.079,64 EUR/ 8.134,52 kn od 16.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 1.099,13 EUR/ 8.281,40 kn od 16.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 299,58 EUR/2.257,18 kn od 16.08.2013. pa do isplate,

- na iznos od 734,79 EUR/5.536,27 kn od 16.09.2013. pa do isplate,

- na iznos od 11,81 EUR/89,02 kn od 16.10.2013. pa do isplate,

- na iznos od 200,75 EUR/1.512,57 kn od 16.11.2013. pa do isplate,

- na iznos od 497,82 EUR/ 3.750,82 kn od 16.12.2013. pa do isplate,

- na iznos od 509,05 EUR/ 3.835,41 kn od 16.01.2014. pa do isplate,

- na iznos od 410,32 EUR/ 3.091,52 kn od 16.02.2014. pa do isplate,

- na iznos od 397,09 EUR/ 2.991,91 kn od 16.03.2014. pa do isplate,

- na iznos od 848,23 EUR/6.390,98 kn od 16.04.2014. pa do isplate,

- na iznos od 284,77 EUR/ 2.145,59 kn od 16.05.2014. pa do isplate.

2. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.003,79 eur, dok se s preostalim zahtjevom za naknadu troška tuženica odbija kao neosnovanim.“

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 12.198,49 EUR/91.909,57 kn bruto zajedno sa zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose u navedenoj točki izreke presude, osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak., dok je u točki II. izreke tuženica obvezana naknaditi troškove postupka od 2.408,92 eur/18.150,01 kn sa zateznom kamatom.

2. Presudu žalbom pobija tuženica pri čemu se poziva na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22-dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine a podredno preinači i tužbeni zahtjev odbije.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora nakon ukidne odluke ovoga suda pod poslovnim brojem GžR-1253/2020 predstavlja zahtjev tužitelja radi isplate razlike plaće za razdoblje od studenog 2011. do travnja 2014. s osnove rada na izdvojenom objektu 24 sata umanjeno za osam sati odmora dnevno u iznosu od 12.198,49 EUR/91.909,57 kn bruto. Citiranom je drugostupanjskom odlukom prvostupanjska presuda istoga suda pod poslovnim brojem Pr-127/2018 djelomično ukinuta, zatim djelomično potvrđena u odnosu na dosuđen iznos od 22.709,52 kn bruto sa zateznom kamatom po osnovi neiskorištenih slobodnih dana, uključujući subote i nedjelje, te je djelomično preinačena u odnosu na zahtjev radi isplate 26.528,01 kn bruto sa zateznom kamatom po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora na način da je u tom dijelu zahtjev odbijen.

6. Tuženik se žalbom poziva na počinjenu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. i toč. 11. ZPP-a, ali ne konkretizira u čemu bi se ta povrede sastojale. Stoga je ovaj sud ispitao presudu u okviru žalbenih razloga iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti i utvrdio da ni jedna od tih povreda nije ostvarena pa je presudu kao jasnu i neproturječnu moguće ispitati.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba (...) na poslovima elektroničkog izviđanja, te da je po nalogu tuženice radio na izdvojenom objektu sedam dana u kontinuitetu za koje vrijeme kroz 24 sata nije smio napuštati radno mjesto, nakon čega mu je tužen ica odobravala sedam slobodnih dana. Iz iskaza tužitelja i svjedoka utvrđuje da je tužitelj na izdvojenom objektu radio 12 sati dnevno, od čega se 8 sati odnosi na redovan rad, 4 sata na prekovremeni rad, a 12 sati na aktivno dežurstvo sve to budući je rad bio organiziran dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva. Temeljem nalaza sudskog vještaka utvrđuje kako neisplaćena razlika plaće za rad na izdvojenom objektu za redovan, prekovremen radi i aktivno dežurstvo iznosi 12.198,49 EUR/91.909,57 kn bruto.

8. Cijeneći prethodno utvrđene činjenice, prvostupanjski sud pozivom na relevantne odredbe Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09., 73/13., dalje:ZSOSRH/02), Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13., 75/15., 50/16., dalje:ZSOSRH/13), Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 118/09.,118/12., dalje: Odluka/09), Odluke o rasporedu radog vremena ("Narodne novine" br. 66/14., 23/15., 84/15., dalje:Odluka/14), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08., 142/08., 118/09., 99/12., 55/13., 33/14., dalje: Pravilnik/08) te Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 71/15.,dalje: Pravilnik/14) zauzima pravno shvaćanje da tužitelju pripada tužbom zatražena naknada za rad na izdvojenom objektu pa u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev.

9. Naime, sud zaključuje kako tužitelj temeljem odredbi čl. 96. do čl. 98. ZSOSRH/02, odredbi čl. 139., čl.153. do 155. ZSOSRH/13, Odluke/09 te Pravilnika /08 za razdoblje prije 1. lipnja 2014. ima pravo za vrijeme boravka na izdvojenom objektu, pored plaće za redovan rad i one koja se isplaćuje za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. XIII. Odluke /09, kao i pravo na naknadu za aktivno dežurstvo u trajanju od 12 sati, te ujedno ne prihvaća tvrdnju tuženice da bi se radilo o preraspodjeli radnog vremena iz čl. VI. st. 1. i 2. Odluke /09 u kojem bi slučaju tužitelj imao pravo na dodatak na plaću. Za razdoblje nakon 1. lipnja 2014. s obzirom je u primijeni Odluka/14, rad se djelatnih vojnih osoba smatra preraspodjelom radnog vremena kada ostvaruju pravo na isplatu dodatka na plaću.

10. I u ovoj fazi postupka ostaje sporno pitanje primjene prava odnosno je li tužitelju prema odredbama Odluke/09 pripada pravo na isplatu naknade za prekovremeni rad sukladno odredbi čl. XIII. koje stajalište zagovara tužitelj i prihvaća ga sud prvog stupnja ili se radi o preraspodjeli radnog vremena kada bi tužitelj temeljem čl. VI. iste Odluke/09 ima pravno na dodatak za aktivno dežurstvo.

11. Polazeći od mjerodavnih odredbi Odluke/09 treba reći da je odredbom čl. II. Odluka/09 propisano da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka (st.1.). Redovno dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati (st.2.).

12. Zatim odredbom čl. V. Odluke/09, propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe (st.1.).Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl. - st.2.).

13. Prema čl. VI. Odluke/09, pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo (st.1.).Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću (st.2.). Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke - st.3.).

14. Sukladno navedenim odredbama Odluke/09, djelatne vojne osobe čiji rad zahtjeva 24-satni boravak na radnom mjestu, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je radio na izdvojenom objektu u dnevnoj kombinaciji radnog vremena i aktivnog dežurstva (čl. XI. Odluke/09) sukladno čl. VI. st. 3. Odluke/09, suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, nemaju pravo na uvećanje plaće iz točke XIII. Odluke/09 tj. na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, za rad u drugoj smjeni, dvokratni rad i rad u turnusu, već im sukladno čl. VI. st.1. i 2. Odluke/09 pripada pravo na dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uređen posebnim propisom. Pod aktivnim dežurstvom računa se cjelokupno preostalo vrijeme koje djelatne vojne osobe provode na radnom mjestu tijekom 24 sata nakon rada od najviše 12 sati, pri čemu se vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu također smatra aktivnim dežurstvom sukladno čl. V. st.2. Odluke/09.

15. Poseban propis iz čl. VI. st.2. Odluke/09 kojim su regulirani dodaci na plaću koji pripadaju djelatnim vojnim osobama je Pravilnik/08 koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, a kojim je u čl. 17.a. st.1. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva, s time da je čl. 17.b. Pravilnika/08 određena visina dodatak za aktivno dežurstvo prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva.

16. Dakle, tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi koja je radila na izdvojenom objektu na način da mu je u utuženom razdoblju rad bio organiziran dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva kroz višednevni boravak na radnom mjestu (7 dana) sukladno prethodno navedenim mjerodavnim odredbama za rad na izdvojenom objektu u utuženom razdoblju od studenog 2011. do travnja 2014. ne pripada pravo na uvećanje plaće iz čl. XIII. Odluke/09, već sukladno čl. VI. st.1. i 2. Odluke/09 pravo na dodatak za aktivno dežurstvo i to za sve preostale sate provedene na radnom mjestu nakon obavljenog rada od najviše 12 sati, a koji dodatak je propisan čl. 17.a. st.1. i čl. 17.b Pravilnika/08, kako se to osnovano žalbom poziva tuženik (tako i Rev-858/2023, Rev-974/2023 i Rev-535/2023).

17. Budući se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. VI. st. 1. i 2. Odluke/09 ostaje za ocijeniti predstavlja li nalaz i mišljenje vještaka podlogu za djelomično usvajanje tužbenog zahtjeva. Sud je prvog stupnja odredio zadaću vještaku u dvije varijante (list 264 spisa). Prvom varijantom vještak je imao izračunati dodatak za aktivno dežurstvo na bazi od 24 sata bez 8 sati odmora, a drugom varijantom je imao izračunati aktivno dežurstvo uz 8 sati odmora , sve uz uvećanje plaće sukladno čl. XIII Odluke/09. Vještak je izračunao kako bi tužitelju prema prvoj varijanti pripadalo 208.939,44 kn bruto, a prema drugoj varijanti uz umanjenje 8 sati odmora pripadalo bi mu 91.909,57 kn bruto a koji iznos obuhvaća obračun redovnog rada od 8 sati, prekovremenog od 4 sata, te 4 sata aktivnog dežurstva po cijeni redovnog rada. Vještak je istom metodologijom napravio dvije varijante nalaza za razdoblje od lipnja 2014. do prosinca 2016., međutim ovo nije predmetom tužbe, pa time ni odluke prvostupanjskog suda.

18. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev prema drugoj varijanti kojeg je sud prvog stupnja usvojio presudom pod poslovnim brojem Pr-127/2018 od 6. studenog 2020. Ovaj je sud u ukidnoj odluci Gž R-1253/2020 dao uputu o potrebi razmatranja tužbenog zahtjeva kroz odredbu čl. VI. st. 1. i 2. Odluke/09 i potrebi određivanja dopunskog vještačenja budući se iz ovog provedenog ne mogu izvesti zaključci o visini pojedine stavke jer u nalazu nije razgraničena visina plaće po osnovi redovnog i prekovremenog rada, te za 4 sata aktivnog dežurstva. Nakon ukidne odluke održano je jedno ročište na kojem je punomoćnica tužitelja izjavila kako ostaje kod tužbenog zahtjeva iz podneska od 6. prosinca 2023., te je izjavila kako da nema dokaznih prijedloga, osim uvida u sudsku praksu koju je uložila u spis. Potom sud prvog stupnja donosi pobijanu odluku uz istu pravnu argumentaciju kao i u ukinutoj odluci.

19. Imajući u vidu da tužitelj nije predložio dopunsko vještačenje iako je na to upućen odlukom ovoga suda, a koje bi vještačenje imalo biti provedeno prema odredbi čl. VI. Odluke/09 (12 sati redovnog rada uz 12 sati aktivnog dežurstva), dok se iz postojećeg nalaza i mišljenja ne može ništa razgraničiti jer je rađen po drugačijoj metodologiji (čl. XIII. Odluke/09) i k tome nisu odvojene stavke redovnog i prekovremenog rada, te dodatka za aktivno dežurstvo od 4 sata te izražene u novčanoj vrijednosti, za zaključiti je kako tužitelj izvedenim i predloženim dokazima nije omogućio sudu u smislu odredbe čl. 7. st. 1. ZPP da izvede ocjenu o visini tužbenog zahtjeva, pa čak ni u djelomičnom opsegu za 4 sata aktivnog dežurstva. Isto tako, uz visinu tužbenog zahtjeva ostalo je nejasno pitanje je li tuženica ispunila obvezu plaćanja dodatka za aktivno dežurstvo tijekom relevantnog razdoblja (tvrdi da su dodaci plaćeni, dok tužitelj u stranačkom iskazu potvrđuje da su dodaci plaćeni) pa utoliko bez provođenja dopunskog vještačenja sukladno odredbi čl. VI. st. 1. i 2. Odluke/09 te uz primjenu o pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221 a ZPP valja zaključiti kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

20. Stoga je ovaj sud u primijeni odredbe čl. 373. st. 3. ZPP uvaženjem žalbe tuženice preinačio prvostupanjsku presudu kao u točki 1. izreke.

21. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka valjalo je tuženici prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dosuditi troškove postupka. Tužitelj je djelomično uspio u sporu prema vrijednosti usvajajućeg zahtjeva a radi se o 32%, čime je tuženica uspjela sa 68%, pa kada se odbiju postoci dobiva se konačan uspjeh tuženice od 36%. Za slučaj potpunog uspjeha u sporu tuženici bi pripadalo za sastav odgovora na tužbu, za pristup na ročište od 21. studenog 2017., za sastav podneska od 10. prosinca 2019., te za pristup na ročišta od 21. rujna 2020. i 14. prosinca 2020. , za svaku radnju 2.500,00 kn kako je zatraženo troškovnikom. Za pristup na ročišta na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima od 23. svibnja 2017. i 5. rujna 2017, te 19. ožujka 2019., za svako je priznato po 1.250,00 kn. Za sastav dva obična podneska od 6. ožujka 2019. i 28. siječnja 2020., te za pristup na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja priznato je za svaku radnju 250,00 kn. Ostali troškovi nisu priznati jer se ne radi o nužnim troškovima. U prvom žalbenom postupku tuženica je uspjela sa žalbom u omjeru od 68% sukladno čemu ima pravo na iznos za sastav žalbe od 2.125,00 kn. Sveukupno to daje trošak od 19.125,00 kn/2.538,32 eur, čemu treba pridodati trošak sastava ove žalbe od 250,00 eur, pa sve odmjerneo sa 36% uspjeha daje iznos od 1.003,79 eura koji je dosuđen u izreci, dok je s ostatkom tuženica odbijena kao neosnovanim. Ova se odluka temelji na odredbi čl. 166. u svezi sa čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP.

U Rijeci, 21. svibanj 2026.

Predsjednica vijeća

Brankica Malnar